Dragi čitaoci, došli smo do finala Milih Duela 2018. Riječ je o posljednjem, petom, krugu, gdje je preostalo ukupno 15 autora od njih 384, koliko ih se ove godine prijavilo za učešće. Finali će startati do kraja sedmice, a prije nego počnu, donosimo vam odgovore na neobična pitanja koja smo postavili našim finalistima. Pogledajte kako su se snašli:
 |
Ime i prezime |
Ivona Baković
|
 |
Kako biste sebe opisali u 3 rečenice? |
Mislim da nema potrebe za 3 rečenice. Nego za tri riječi. Tvrdoglava, smotana i razigrana.
|
|
Koja kritika Vam je najteže pala u takmičenju i od koga je bila? |
Ne bih rekla da je to kritika, jer obrazloženja za ocjenu pjesme “Poj duše”, kojom sam se predstavila u prvom krugu Milih Duela, nije ni bilo. Ocjena je od člana žirija Jože Brenčiča i bila je 2. Kada dobijete tako nisku ocjenu, zanima vas razlog i objašnjenje. Sve ostale kritike tijekom krugova Milih Duela su bile vrlo objektivne i sa apsolutno svima sam se slagala, bila to kritika uz ocjenu 3, 4 ili 5. Baš svaka je bila na mjestu.
|
|
Koja pohvala Vam je najdraža u takmičenju i od koga je bila? |
Najvjerojatnije bi to bio komentar Lele Zjajo koja je bila iskrena u svome osvrtu na to da nisam zablistala u polufinalu kako je očekivala, ali je uočila da moje pjesme nisu klišeji i sviđalice, nego da svakim obraćanjem nudim nešto novo. Bilo mi je toplo oko srca kada je rekla da joj je drago što se uvijek vraćam poeziji jer je sama poezija to što sam odlučila posvetiti svoj život daskama koje život znače. Hvala Vam!
|
|
Šta je, po Vašem mišljenju, “savršena sreća”? |
Kada sam bila u osnovnoj školi, iz čitanke smo analizirali jedan sastav (ili pak isječak iz knjige) koji se zove “Morsko dno”. Ne sjećam se autorice, ali prvu rečenicu pamtim već deset godina: “Ljudsko srce uvijek teži nevidljivom i nedostižnom”. Ljudi su bića koja gotovo nikad nisu zadovoljna onim što imaju, nego uvijek teže i čeznu za nečim višim. To je dio ljudske prirode. Mislim da je to odgovor kada bi pitanje bilo “postoji li APSOLUTNA sreća?”, odnosno sreća koja svojim početkom nikad ne prestaje i koja je jednostavno beskonačna u svome trajanju. Međutim, to ne bismo trebali pobrkati s pojmom savršene sreće, koja se možda nalazi u samo jednoj minuti našeg dana. Za mene je to, pogotovo otkad smo rastavljeni zbog ekonomske situacije u BiH, okupljanje moje obitelji. Najčešće se radi o glupavom trenutku na nedjeljnom roštilju ili smijehu, pa makar i šutnji, kada svi pijemo kavu popodne. Za mene je savršena sreća biti naslonjena na njegovo rame kod jednog spomenika u Mostaru s kojeg se vidi panorama grada i čuje se cvrkut ptičica iz čempresa koji okružuju taj spomenik. Za mene je savršena sreća onaj ošamućeni trenutak nakon što se ugase reflektori i shvatim da sam se toliko zanijela u igru i situaciju s partnerom i zaboravila da je to bila samo scena na pozornici. Za mene je savršena sreća gušenje u smijehu s jednom djevojkom koja mi je sestra rođena od drugog oca i druge majke, kada se prisjećamo svih djetinjastih trenutaka od njezine rečenice u vrtiću: “A kako se ti zoveš?”. Savršena sreća se nalazi u minuti.
|
|
Šta je Vaš najveći strah? |
Moj najveći strah je gubitak voljene osobe. Bojim se i visine i paukova, ali bih jela paukove na Eiffelovom tornju ako to znači da će svi koje volim biti sigurni.
|
|
Pisci kojima se divite? Djela? |
Što se tiče romanopisaca to je definitivno Dostojevski i njegovo djelo Zločin i kazna. Također, George R.R. Martin i njegov serijal Pjesma leda i vatre, jer je njegova mašta beskonačna. Obožavam i knjigu Jedan dan Davida Nichollsa i Mostove okruga Madison Roberta Jamesa Wallera, jer je to vjerojatno jedino što bi se moglo nazvati sladunjavim, a da mi se svidjelo zbohg realnosti prikaza ljubavi. Što se tiče drama, obožavam stil Miroslava Krleže i njegovu Gospodu Glembajeve. Što se tiče poezije, Jakov Polić Kamov i njegova zbirka pjesama Psovka od kojih obožavam Pjesmu nad pjesmama i Preludij. Čovjek je imao surov, brutalan, sirov, drzak i besraman stil koji ne miluje dušu, nego ju kida i pogađa kopljem tamo gdje treba. Također, neizostavni Tin Ujević i njegove pjesme Meni bez mene, Božanska ženo, Kad vidim njenu bijelu sliku, Notturno i mnoge druge. Ne smijem zaboraviti ni Antuna Branka Šimića i njegove pjesme Hercegovina, Povratak, Uzvišeno veče…
|
|
Najviše inspiracije crpite od…? |
Prirode, obitelji, svakodnevnih situacija i onih minuta savršene sreće o kojima sam ranije govorila.
|
 |
Koji biste član žirija bili: |
Nermin Delić
|
|
S kojim autorom MD ste najviše pisali u protekla 2 mjeseca? |
Nermin Delić
|
|
Da ne znate koliko imate godina, što biste rekli: koliko ste stari? |
Ponekad 15, ponekad 25.
|
|
Kada biste malom djetetu mogli dati samo jedan savjet o životu, koji bi to savjet bio? |
misli svojom glavom.
|
|
Šta vas najviše nervira? |
Puno stvari: ekonomska i politička situacija u BiH, nacionalizam, seksizam, iskrivljene vrijednosti feminizma novim valom feminizma, okrutnost prema životinjama.
|
|
Da li očekujete pobjedu u MD? |
Uh, stvarno ne znam.
|
|
Na kojih 10 načina biste mogli koristiti olovku, osim da njome pišete? |
Crtanje, pravljenje punđe, za uvijanje kose, miješanje boje, premotavanje kasete, štap za biljku penjačicu, za kineska jela umjesto štapića, za češkanje, kao bookmark (marker za knjigu), u hitnoj situaciji za šminkanje. 🙂
|
