VELIKO FINALE – MILI DUELI 2018
Kategorija 3: Glasovi gostujućih članova žirija
OPIS KATEGORIJE: Ovdje su, osim gostujućih članova žirija u ranijim krugovima, bili pozvani i neki od učesnika, ranijih sezona Milih Duela, koji svojim znanjem i iskustvom mogu doprinjeti pronalasku najboljeg autora.
Oni su svoje glasove raspodijelili po principu: 12, 10, 8, 7, 6; dajući pritom bodove za najboljih pet pjesama finala, po njihovom mišljenju.
Lista gostujućih članova žirija koji su dobili poziv za učešće u Velikom finalu:
1. Vid Vukelić Vicko – Banja Luka, BiH
2. Ljubica Petrović Kosor – Podgorica, Crna Gora
3. Faiza Haračić Helja – Kakanj, BiH
4. Vesna Andrejić Mišković – Slavon. Brod, Hrvatska
5. Klaudija Tokić – Zadar, Hrvatska
6. Mira Borovčanin – Istočno Sarajevo, BiH
7. Boško Laketić – Mojkovac, Crna Gora
8. Sanja Strukar Križanac – Vitez, BiH
9. Laura Klapka – Zagreb, Hrvatska
10. Vesna Pešić – Niš, Srbija
11. Amela Mustafić – Srebrenica, BiH
12. Milica Ristović – Beograd, Srbija
13. *Nikola Ismail – Čačak, Srbija
14. Nikola Goljović – Niš, Srbija
15. Milan Dabović – Srbija
16. **Gordana Sarić – Podgorica, Crna Gora
17. Ante Jezerčić, Sisak, Hrvatska
18. ***Mensur Ćatić, Visoko – Bosna i Hercegovina
* Gostujući član žirija nije poslao svoje glasove u predviđenom vremenskom periodu za glasanje.
** Riječ je o poznatoj crnogorskoj pjesnikinji koja nikada nije učestovala u Milim Duelima, ali je pozvana u žiri zbog internacionalnog širenja pozitivnih vibracija i promociji Milih Duela na nacionalnim crnogorskim televizijama.
*** Riječ je o pjesniku koji je stalni član žirija finala Milih Duela, ali je njegovo učešće bilo upitno, zbog lošeg zdravstvenog stanja. Kada su se ipak stvorili uslovi za glasanje, odlučio sam da ga pozovem da da glasove u ulozi gostujućeg člana žirija, ali da njegove bodove dupliram, zbog izuzetnog kredibiliteta koji ima ovaj fenomenalni pjesnik.
Svi bodovi se sabiraju i finalisti se rangiraju, te im se dodjeljuju sljedeći bodovi: 12, 12, 12, 12, 10, 10, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1 i jedna nula za autora koji nije osvojio niti jedan bod od naših 17 gostujućih članova žirija.
1.Boško Laketić (MNE), 2.Milan Dabović (SER), 3. Milica Ristović (SER), 4. Klaudija Tokić-Lučić (CRO), 5. Nikola Goljović (SER), 6. Ljubica Petrović Kosor (MNE), 7. Laura Klapka (CRO), 8. Sanja Strukar Križanac (BiH), 9. Gordana Sarić (MNE), 10. Vesna Andrejić Mišković (CRO), 11. Vesna Pešić (SER), 12. Ante Jezerčić (CRO), 13. Mira Borovčanin (BiH), 14. Faiza Haračić Helja (BiH), 15. Amela Mustafić (BiH), 16. Vid Vukelić Vicko (BiH), 17. Mensur Ćatić (BiH)
Ovo je treća kategorija. Preostalo je još 10 kategorija koje će biti objavljene po sljedećem rasporedu:
1. Dosadašnji plasman (prosječna ocjena u prva četiri kruga)
2. Glasovi Milih Duelista
3. Glasovi gostujućih članova žirija
4. Glasovi organizatora: finalna pjesma
5. Glasovi stalnih članova žirija: Simo Golubović i Duško Topić
6. Glasovi stalnih članova žirija: Enea Hotić
7. Glasovi stalnih članova žirija: Lela Zjajo
8. Glasovi čitalaca preko fejsbuk društvene mreže (broj pregleda recitacije i lajkovi)
9. Glasovi stalnih članova žirija: Zdravko Odorčić i Jože Brenčič
10. Glasovi organizatora: recitacija finalne pjesme
11. Glasovi stalnih članova žirija: Anđela Turukalo
12. Glasovi organizatora: opšti utisak
13. Glasovi čitalaca preko Viber aplikacije
KOMENTARI:
BOŠKO LAKETIĆ: Čestitke, svim učesnicima ,,Milih duela”, a posebno vama koji ste stigli do finala, hvala i svima koji su pratili ovo ,,takmičenje” ove godine, a dubok naklon Nerminu za organizaciju i hvala mu što nastavlja da nas okuplja…
Eh, pripala mi je ta čast da budem gostujući žiri u ovom finalu i koliko mi je bilo drago zbog toga, toliko sam ubrzo shvatio da neće biti uopšte lako… i sad idu sve one floskule, koje obično članovi žirija govore… kako su svi ,,takmičari” sjajni, kako je bilo teško odabrati one najbolje… itd… itd…
Šalu na stranu, nije bilo toliko teško, samo žalim što nijesam makar još nekim takmičarima mogao dati bodove.
Sveukupni utisak je takav da u finalu ima izvrsnih pjesama i onih za mene prosječnih. Da su se mogle čuti i vidjeti sjajne recitacije koje su podizale dojam o pjesmama, ali i usiljenih, loših, eto čisto da se otalja posao, pa čak i katastrofalnih, koje je bilo mučno slušati.
U ocijenjivanju sam se služio sledećim parametrima: umjetnički dojam pjesme, kvalitet recitacije i sveukupni utisak o takmičaru…
Prije nego što pređem na komentare o pjesama kojima sam podijelio bodove, želim da iskažem žaljenje što nijesam bodove mogao dodijeliti makar još Đurku Gutoviću, koji je eto jedini ,,takmičar” kojeg lično poznajem, i Elmi Selimi, jer sam to žarko želio… ali nijanse su odlučile, Đurkova malo lošija recitacija, A Elmina pjesma mi se manje dojmila od nekih drugih…
6 bodova – 15. VUK SREDANOVIĆ – ,,AMFIBIJA: Razgovor sa zvijezdama”
Vuk je imao sve na visokom nivou, dobru pjesmu, dobar nastup, da kažem, mada je recitacija možda mogla biti malo bolja…
7 bodova – 09. MEDINA DŽANBEGOVIĆ – ,,SKEPSE”
Još jedna kvalitetna pjesma koju je ispratila još bolja recitacija… tako da je utisak bio potpun, uživao sam.
8 bodova – 06. IVONA BAKOVIĆ – ,,BIJELO”
Eh, ova pjesma je ostavila na mene zaista jak utisak od kojeg evo ne mogu ni sad da pobjegnem, zaista emotivna pjesma, koja vjerujem malo koga može ostaviti ravnodušnim, a opet sročena sa nekom lakoćom. Predivno zaista… mada nije predivno ono o čemu govori… Jedino što mogu zamjeriti, je to što sam očekivao od Ivone, kao glumice, malo bolju recitaciji, mada da je zvuk bio na videu malo bolji vjerovatno bi i utisak povodom recitacije bio bolji…
10 bodova – 11. STEFAN LAZAREVIĆ – ,,ZBOG NJE”
Prelijepa pjesma koju su izvrsna recitacija i video digli na još veći nivo. Da se ocjenjivala recitacija i video isključivo, Stefan bi, po mom skromnom sudu, odnio ubjedljivu pobjedu. Uživao sam slušajući…
12 bodova – 04. ILIJA VUKIĆEVIĆ – ,,BALKANSKA”
Šta reći, jednostavno osjetljiv sam na ove ,,naše” teme… pjesma sa moćnom porukom… pjesma koja lagano može biti još jedna naša himna… ispratila je odlična recitacija za potpun utisak…
I na kraju da završim ovo svoje izlaganje sa jednim stihom iz ove pjesme:
,,da ljubavlju, a ne krvlju
okupamo Balkan!
MILAN DABOVIĆ:Pre svega, zahvalio bih se na (možda i ne zasluženoj) časti organizatoru Milih duela, Nermine hvala! Što se poezije tiče i mog suda o istoj, tj. onoj koju sam trebao, ako je to ikako moguće, pravedno oceniti. Najpre bih se ogradio od objektivnosti mog ocenjivanja jer poezija je stvar subjekta i do sada je svaki pokušaj lišavanja poezije istog, bar medju onim skromnim brojem pesama na koje sam ja naišao bio, blago rečeno neuspešan. Paradoksalno u odnosu na moje godine moje shvatanje poezije je verovatno zastarelo. Smatram da poezija, da bi bila ono što treba da bude, mora dirati one najtananije strune naše duše i da umetnost mora u sebi nositi i neki oset. Davno je rečeno ali i davno zaboravljeno da pesma treba da bude “cela lepa” pa u novijoj lirskoj formi imamo česte krajnosti gde pesme budu ili potpuno lišene stilskih figura i pesničkog izraza ili se u njima guše. Posavetovao bih autore da ne pišu poeziju trećeg lica, bar dok dovoljno ne savladaju prvo i da imaju na umu da nije cilj pesnika da objasni školjku već da pruži čitaocu to potrebno zrno peska oko kog će zajedno izgraditi biser.
Posebno bih pohvalio par pesama: pesmu Amfibija u kojoj Vuk, koristeći se katrenima i umetnutim stihom izmedju svakog od njih, postiže izuzetno jak poetski izraz koji ni malo ne gubi zbog nesavršene metrike, naprotiv, nema tu silovanja reči da bi se uklopile u kalupe već sve, čini se teče onako kako je to autor zamislio. Vuk bi ipak mogao malo poraditi upravo na metrici zarad očuvanja dinamike pesme ali snaga njegove poezije je izuzetno velika. Potom, pohvalio bih i Irynu i njeno zanimljivo i orginalno delo Heimweh, pisano naizgled bez napora, ali sa velikom umešnošću, jer nije lako voditi nit tako vešto kroz predvorja slobodnog stiha. Najviše bodova dodelio sam poetskom delu Stefana Lazarevića, nema sumnje da je pesma vešto izvezena i obogaćena neuhvatljivim spojevima, koje je u svoju mrežu autor ipak uhvatio, antologijskim poput: “Prašume; koje mi,
ničući u plućima,
mirišu na Mesečevu sonatu,
sir i orhideje.” a opet reći da je pesma iz ovih razloga ostavila utisak najbolje pesme ostavlja gorak ukus, biće da je to ipak, zbog onih već pomenutih struna, a te strune u meni je ova pesma i više nego pomerila, možda upravo “Zbog nje”…
MILICA RISTOVIĆ: Pre svega, hvala Nerminu što mi je ukazao poverenje, čast i zadovoljstvo da svojim skromnim mišljenjem budem i ove godine delić jednog, ovako sjajnog druženja i značajnog (na mnogo nivoa) takmičenja kao što je takmičenje “Mili dueli.”
Čestitke svim finalistima! Postigli ste veliki uspeh! Posebno mi je drago što u finalu dominiraju mlađe generacije. Moram priznati da nisam pomno ispratila sve krugove takmičenja, što će, nadam se više doprineti nego oduzeti mojoj objektivnosti prilikom ocenjivanja u samom finalu.
12 bodova: Boris Mandić
Kada sam pročitala ovu pesmu, koja je ujedno bila prva po redu, nekako sam se potajno nadala da joj nijedna druga neće preuzeti potencijalnih 12 poena i da neću morati da se dvoumim ili troumim kome da ih dodelim. Dvoumila se jesam i bila na slatkim mukama, no prevagnulo je to što sam nakon dugo razmišljanja rešila da se ipak vodim prvim utiskom nakon pročitanih pesama svih finalista. A ova pesma je definitivno ostavila najveći utisak na mene! Stil koji volim da čitam, slobodan stih i forma kojom Boris okiva čitaoca i tokom i nakon čitanja. Sjajna prva strofa, odlično prenesen spleen i taj osećaj melanholije čiji je vrhunac u poslednjoj strofi. Dok sam čitala pesmu “lebdela sam na fluidu melanholije boje smiraja.”
Jedina zamerka je na pravopisu, interpunkciji, pesmu je trebalo “srediti” u tom smislu pre slanja.
Svaka čast! Jedva čekam da pročitam i ostale pesme ovog autora!
10 bodova: Iryna Fingerova
Sjajno! Zasigurno najoriginalnija pesma finala! Izdvaja se od drugih, unikatna po neočekivanim i neobičnim izrazima i slikama. Čini mi se da bi ova autorka u svakom detalju mogla da pronađe inspiraciju, a to je poseban dar! Ne želi da napiše pesmu – pa i tada je napiše, i to kakvu pesmu – teleport pesmu – sa sposobnošću da nas jednim stihom prebaci iz jednog u drugi trenutak, prostor, a da nas istovremeno zadrži u emociji koju oseća dok piše! Nakon što sam pročitala pesmu imala sam utisak da sam odgledala kratak film! Svaka čast! Srećno!
Great! Truly the most original song of all the finalists! Great poem that manages to stand out from the rest. Unique in its use of unexpected imagery and unusual writing. Seems this autor has a special gift to consistently find inspiration in every little detail. Even though she doesnt want to, she writes the poem. And what a poem it is! With just one verse she can teleport us from one place and time to a totally different one, but still keep us in same emotional state as her. Had a feeling I just watched a short film.
Well done! Good luck!
8 bodova: Medina Džanbegović
Odlična pesma! Zanimljiva! Pesma posle koje se razmišlja i posle koje se traže odgovori na sva ta pitanja koja nas oduvek muče i koja će nas oduvek mučiti. Dopada mi se što je na kraju pesme ipak dat odgovor i taj tračak nade u koji nikada ne treba da se sumnja. Dopada mi se i naslov pesme. Pesma je duža, ali ne zamara ni u jednom trenutku, teče i drži pažnju od početka do kraja. Autorka je u svakom stihu! A to posebno cenim, svakim stihom otkriva svoju dušu čitaocu. Pojedine reči mi odudaraju od te niti kojom pesma prosto klizi, npr. smetaju mi reči: faca, frigidna livada… Lepše bi npr.zvučalo:
“…Kada skinem šminku
vidim drugu ženu
posivkastog i ogolelog lica…”
Srećno!
7 bodova: Toni Pavleski
Dopala mi se pesma baš! Zrelo, promišljeno! Kratka, a snažna. Takođe pesma koja “baca” u razmišljanja. Još jedna (veoma uspešna) interpretacija večitih pesničkih nespokoja. Žao mi je što se ovakve pesme nekako uvek zapostavljaju. “U jednostavnosti je genijalnost.” Nekad sa tako malo stihova i bez mnogo “drame” pesma može da ostavi utisak i inspiriše. Ovu pesmu izdvajam po snazi inspiracije kojom je delovala na mene. Svaka ćast! Srećno!
6 bodova: Stefan Lazarević
Ovoj pesmi se nema šta zameriti. Reč je o veoma talentovanom autoru. Predivna ljubavna pesma, bez klišea, bogate leksike. Autor ima iskustva u pisanju. Pisati ljubavne pesme je i veoma lako i veoma teško. Teško – jer treba reći nešto novo, što je nemoguće, ali moguće je reći nešto na nov način. A lako – ako otvorimo dušu. Imam utisak da mi je zafalilo malo više duše i malo više nečeg novog. U svakom slučaju jedna od boljih ljubavnih pesama u finalu! Svaka čast! Srećno!
Što sam više puta čitala pesme finalista koji su dobili bodove bilo mi je teže da odredim njihov redosled, nijanse su odlučile, svaka pesma ima nešto svoje, nešto originalno, inspirativno i/ili emotivno što je prisutno tokom cele pesme. Ostali finalisti su ostvarili nešto od toga ili sve to, ali kroz pojedine delove pesme ili na momente.
Posebno želim da pohvalim poslednje dve strofe u pesmi Đurka Gutovića.
Elma Selimi je na originalan način pristupila ratnoj tematici. Pesme ratne tematike često imaju iste motive ili se desi da pređu u patetiku, u Elminoj pesmi to nije slučaj, međutim, pesma nije u potpunosti ostvarena, na pojedinim mestima je nevešto sklopljena, deluje nepovezano, misli kao da su nabacane.
Milan Čolić je autor koji, nesumnjivo, ima najviše žara i bunta u svom pisanju, to je nešto što ga izdvaja od svih ostalih takmičara. Svaka čast na tome! Međutim, u pitanju je talenat koji treba još da se “brusi” , a sa takvim žarom i takvom borbenošću koja izbija iz njegovih stihova, ne sumnjam da će se samoizbrusiti i napredovati.
Kosta Kosovac je autor čiju sam pesmu iz prvog kruga zapamtila, a prvi krug je brojao preko 100 takmičara! Pesma u finalu je solidna, dosta mlaka u poređenju sa pesmom iz prvog kruga. Zasigurno ću pročitati i ostale.
Pesme ostalih finalista meni lično ili nisu tematski legle, ili mi nisu izazvale nikakvu emociju, impresiju, naravno, nekom drugom sigurno da hoće. Neke su blage, isuviše mlake za finalni krug takmičenja, kod nekih su me odbijali stereotipni stihovi, ustaljeni epiteti i fraze, a za neke sam pomislila da bi bile uspelije u proznom obliku.
Svim finalistima još jednom čestitam na postignutom uspehu i želim puno sreće, ne samo u finalu nego i u daljem stvaranju, životu i radu!
KLAUDIJA LUČIĆ TOKIĆ: Zbilja se ugodno iznenadim koliko Mili Dueli svake godine otkriju sve više kvalitetnih pjesnika. Sve ove godine u kojima sam aktivno pratila konkurs, mogu slobodno reći da su me u ovogodišnjem takmičenju oduševile mnoge pjesme a samo finale je posebna priča. Sve finalne pjesme sam pročitala po nekoliko puta sa posebnom pozornošću, pokušavajući najviše obratiti pažnju na govorne figure, ritam, značenje i pouku kao i na izražajne mogućnost svakog pjesnika ponaosob.
Iskreno, bilo mi je jako teško odabrati samo pet pjesama kojima ću dodijeliti bodove jer su sve pjesme u finalu zaista odlične. Nekako sam se vodila za tim da dodijelim najveći broj bodova pjesmi koja je „na prvu“ ostavila najjači utisak na mene a to je pjesma Vuka Sredanovića, Amfibija. Čitajući spomenutu pjesmu, jednostavno sam se naježila. Ova pjesma ima posebnu energiju te pruža žive slike u ukupnom umjetničkom izražavanju.
Ostale pjesme kojima sam dodijelila bodove neću posebno komentirati jer su samo nijanse odlučivale o dodijeljenom broju bodova.
Hvala Nerminu što mi je i ove godine ukazao povjerenje kao gostujućem članu žirija.
NIKOLA GOLJOVIĆ: Nermin je još jedom stao u odbranu pesničkog talenta čitavog Balkana. Jedinstvene pesme o tako običnim i svakodnevnim temama, tek da podsete gde smo i kako živimo (i sa kim živimo).
Sve pesme vredne su na svoj način, ali one postoje da u nama probude nešto što je naše. U finalu (skoro ni u takmičenju) nije bilo loših pesama, a i kako bi bila loša jedna iskrena pisana reč. Nisam ocenjivao stil, tehniku, rimu, metriku (a ni gramatiku), posebno svaki stih… samo pesničku veštinu i kontakt koji je pesma uspela da ostvari sa mnom, na prvo, drugo i svako naredno čitanje.
1. Iryna Fingerova – Heimweh (6 poena)
Neimweh je jedno snažno osećanje koje ne želi da izađe van. Čitao sam toliko puta pesmu i svakog puta je doživeo isto. Uspeh je kad tako nešto umeš da preneseš na drugoga. Ili je uspeh da razumeš tako nešto?
2. Medina Džanbegović – Skepse (7 poena)
Jesmo li zbog previše sumnje izgubili svoju autentičnost, Medina? Pesma je čista provokacija onih koji se previše gube iz svoje uloge, jer previše mrze, pouzdano tvrdeći da će “administracija tamo gore” sve da reši. Ustvari, šta nas briga ko se zašto smeje? I zašto vas dvoje ne biste bili najdivnije čudo pored toliko predivnih bića? Ova pesma se snažno oseća.
3. Elma Selimi – Hakovanje rođenja (8 poena)
Ovde se još jednom preispituju potencijali sopstvene ličnosti. Elma ti pokazuje na početku ogledalo, a onda ga sakrije i pita te: ko si ti? Čini mi se da bez obrzira što mislimo da smo deo statistike i dalje znamo ko smo i šta želimo. Elma se na zanimljiv način poigrala sa kolektivnim osećanjem identiteta.
4. Milan Čolić – Dom (10 poena)
Neobičan motiv u pesmi. Naterao me je da se poistovetim sa pesmom kakvu inače ne bih zapazio. Ljutito i besno piše o nepravdi, o čoveku o neveri. O “žrtvama rata”. I refren koji se ponavlja mi kaže da ono što je napisano nije sve što je moglo biti rečeno. Zato velika pohvala autoru i deset poena za vetar u leđa!
5. Stefan Lazarević – Zbog nje (12 poena)
Ovu pesmu kao da sam čitao negde do sada. Ostavlja utisak poznatog, već viđenog. Međutim, to nema veze sa doživljajem koji ona nosi. U njoj se prepoznaje jačina motiva ljubavi. Svaki stih je posebna pesnička slika, posebna celina za sebe. Neko će reći da je patetika. Ja ću reći da neko vlada emocijama. Maestralan završetak! Nedostaje nam još mnogo ovakvih pesama koje su tako originalne, a tako neodoljivo podsećaju na Miku Antića. Bez dileme i daljih nepotrebnih objašnjenja – dvanaest poena.
LJUBICA PETROVIĆ KOSOR: Vratolomno je bilo odabirati 5 od 15 odličnih pjesama, 15 sjajnih, mladih pjesnikinja i pjesnika, koji su zasluženo stigli do finala.Takmičenje sam pratila kao čitalac i ljubitelj poezije, a ne kao kritičat. Tamo sam i ocijenila pjesme.
12 poena – VUK SREDANOVIĆ: ANFIBIJA:Razgovor sa zvijezdama.
Moj favorit od početka takmičenja. Vuk je osoben i neobičan pjesnik.Takva je i njegova poezija.
Nadahnuto, pomalo pjesnički luckasto, u maniru mladog trubadura, predstavio nam je svoju poeziju i svoj raskošni mediteranski temperament.
10 poena – ILIJA VUKIĆEVIĆ: BALKANSKA
Ljubavna i rodoljubiva u isto vrijema. Prava balkanska. Ilija nam je, tvrdo muški, sa specifičnlm emocijom, bez patetkke, otvorio svoju dušu, svoj žal za prošlim vremenom. Svaka riječ, n mjestu. Svaki stih, svaka misao. Scenski, takođe perfektno. Pravo balkanski, sa čašicom rakije u ruci i kod mene je probudio moju balkansku emociju. I znam kako se voli balkanski.
8 poena – SVETLANA PEJIĆ: ZA DVOJE LJUDI KOJI SE VOLE
Ljubavna ali ne obična, već vrlo neobična, pomalo mistična, protkana socijalnim momentima, sa tužnom emocijom. Bravurozno napisana i odrecitovana.Da bi pronikli u suštinu ove pjesme, morate čitati i između redova.
7 poena – IVONA BAKOVIĆ: BIJELO
A moglo je bit i crno. I jeste crno. No, svejedno, ni bijela ni crna nijesu boje. Ženska pjesma, žensko pismo. Životna, stvarna, koliko god se čini nestvarnom. Socijalna drama, u stihu ili prozi, svejedno, izgovorena glasom i grimasom vrsne recitatorke, buduće velike glumice.
6 poena – BORIS MANDIĆ: APOKALIPSA DANAS
Sadržina pjesme i način kako je napisana, probudio je u meni neke lijepe i drage uspomene. Osjetila sam je bliskom. Interpretacija je mogla biti i bolja, no nijesmo svi rođeni za recitatora.
LAURA KLAPKA: Počašćena sam što baš u ovom izuzetnom finalu mogu dati svoj glas i mišljenje, uz napomenu, nikako ne stručno jer za to nisam kompetentna, već glas koji se u meni probudio nakon čitanja radova naših autora. Niti malo nisam dvojila da Vuku dodijelim maksimalan broj bodova. Prateći ga od početka natjecanja primjetila sam konstantu njegove kvalitete, iako se ponekad malo nespretno poigra riječima to ne umanjuje Sheakspirovski zanos koji me obuzme pri čitanju, da paće obzirom na njegovu dob upravo te male nespretnosti za mene su dobar znak, jer ostavljaju prostor za napredovanje. Bez ispisane patetike u njegovim stihovima osjetim bol i nadu, te nižem jasne slike. Ne mogu pobiti činjenicu da nakon svake pročitane pjesme želim još i još. Uz Vukovu posebno me oduševila Kostina pjesma i njezina kristalna jasnoća iz koje vrišti snaga koju svaki pjesnik mora posjedovati, uz to najkraća pjesma u finalu skoro pa najsnažnije odjekuje, sjajan primjer kako je manje nekada doista više. Moram napomenuti da su svi autori doista odradili sjajan posao, pogotovo mlađi naraštaj koji odlično i potpuno drugačije obrađuju već poznate teme, dokazujući da je riječ doista moć.
SANJA STRUKAR KRIŽANAC: Oduševljena sam, sa svim finalista ponaosob.
Teško je izdvojiti Naj bolje i reci, e bas on/ ona zaslužuju titulu. Ovdje su svi dobitnici, samim učešćem u Mili Duelima. Svoje divne poetske misli su tako zrelo i jedinstveno protkali u stihove zapanjujućom originalnošću, svako na svoj način
Teško je odvojiti najboljeg.
Čestitam Vam od srca i uživajte u vrtu vaših misli gdje pupolji cvjetaju stihom vaših duša.
Svetlana Pejić
Za Dvoje ljudi sto se vole
Čestitam
Sklad stihova, koji poeziju vodi u priču, tako lagano sa zrelom životnom produhovljenosti je nevjerojatan i imaju ga samo posebni. Pigmenti Svetlanine poezije odišu smirajem , nakon kalvarije koji proživljava čitatelj nošen snažnim emocijama.
Sam pristup istini kojom pristupa liriki je irginalan i dostojan da bude moj favorit
Čast mi je čitati vas , uz lijep pozdrav i puno sreće i dalje, do nekog novog druženja.
VESNA PEŠIĆ: Ilija Vukčević BALKANSKA: Bila jednom jedna zemlja na brdovitom Balkanu, bila pa nestala, i danas živi jedino u srcima ljudi koji osećaju da ih i dalje vežu nevidljive niti…
Ivona Baković BIJELO: Pesma o ljudima prokletim od rođenja, koji to ostaju celog života i nikada ne uspeju da se podignu iz kaljuge u koju ih je život bacio.
Svetlana Pejić ZA DVOJE LJUDI ŠTO SE VOLE: Večita himna o neostvarenoj ljubavi, o dvoje ljudi koji vole u različito vreme…
Medina Džanbegović SKEPSE: Čovek – jedino biće koje može da sumnja i to ga vodi kroz život, nekad otkrivajući nove vidike, nekad ga dovodeći u zablude. Ipak, nada poslednja ostaje…
Kosta Kosovac ARS LONGA VITA BREVIS: Pesnik govori o ulozi knjige u našim životima, o tome da su pesnici savremeni barjaktari, a knjiga svetionik…
VESNA ANDREJIĆ MIŠKOVIĆ: Vrlo težak zadatak! Pjesme su jako dobre, razigrane, različitih tematika, vrve metaforama i porukama i osjetnim emocijama.. Žao mi je što moram izdvojiti samo pet pjesama, jer su svih petnaest svaka na svoj jedinstveni način hvale vrijedne. Na mene su (a u pitanju su nijanse) najviše ostavile dojam BALKANSKA, ARS LONGA,VITA BREVIS, DOM, SKEPSE i na kraju dajem dvanaest bodova po meni najboljoj pjesmi pod nazivom ZBOG NJE.
Čestitke učesnicima, jer bez obzira tko bude prvi, svi ste vi pobjednici !
GORDANA SARIĆ: Polazeci od Andriceve maksime da nije lijepo ono sto je lijepo, nego je lijepo ono sto se nama svidja i ovom ziriranju prilazim sa tog aspekta.Kao pjesnik liricar,portparol srca i duse, ove pjesme su protekle mojim bicem zadrzavajuci samo ono dto me je dotaklo i sto mi je blisko. A ja u pjesmi trazim dusu ono nesto sto prijanja na prvi pogled.Po mom shvatanju uz poeziju treba da se voli , da se recituje,udvara da rijeci teku i miluju nam dusu.Ovim pjesmama prilazim ne kao knjizevni kriticar nego kao pjesnik kome se pjesma svidja ili ne.Neosporno je da pjesme imaju umjetnicku vrijednost inace ne bi dospjele u peti krug.
4. ILIJA VUKICEVIC
BALKANSKA.
DAJEM 12.
Najbolja pjesma koja ima dusu siroku ko Panonija, toplinu i iskrenost balkansku.Moj je obrazac poezije.Ona je ljubav koja se recituje,uz nju se zaljubljuje i voli.Ona uznosi dok njeznost lije po dusi.Spokoj je i zelja za mirom i beskrajnom ljubavi.Opija pitkoscu rijeci koje sumno i lako teku i nose do uvora u nasa srca uvijek zeljna ovakve ljepote
IVONA BAKOVIC
BIJELO —-10
Ovo je bolna i prebolna pjesma.Citav jedan zivot u ovu pjesmu je stao.Zivot bijedan,cemeran i gorak.U pocetku bjese nada koja se u nizu nevolja i nesreca ugusila i niceg vise nema sem bjeline i te ogromne trulezi straha od neizbjeznih udaraca zivota.Pjesma iznevjerenih ceznja utopljenih u blud, morfijum i beznadje.Izvanrednim tokom misli teku i bolom nas doticu
2. DJURKO GUTOVIC
MALILINI dajem 8 poena
U ovoj pjesmi ljubav je dominantna u koju je od samog pocetka utkano kajanje gdje je izrazen klasicni stav da joj ON nije prvi muskarac.A kako.je ljubav u prvi mah zasijala divno je docarao stihovima o relativnosti vremena–PRATIO SAM JE KUCI CINI MI SE NAJKRACOM ULICOM NA SVETU–.I ta se ljubav.proteze godinama
i traje negdje zacaurena i neostvarena u covjeku koji se od neljubavi u kamen pretvorio.Ovo je oda nezadovoljstvu i ljubavnoj.patnji protkana sjetom i ceznjom
1. BORIS MANDIC
APOKALIPSA DANAS— dajem 7 poena
U ovoj pjesmi rijeci se nizu lagano,nonsalantno, opusteno,jednostavno noseci prazninu, odsutnost, tugu i sjetu i sve to uvijeno u veo jedne rijeci, NEZABORAV.Da se lijepo recitovati u prijatnom drustvu uz casu vina.A to i jeste svrha poezije DA SE OZIVI
11. STEFAN LAZAREVIC
ZBOG NJE–dajem 6 poena
Citajuci naglas ovu pjesmu, jer tako se najbolje osjeti njena dusa, zamisljala sam je u interpretaciji Rada Serbedzije.Znaci UTISAK je tu I vizija,a to je najvaznije.Pjesma je sva u znaku ljubavi ,zelje i davanja.ZBOG NJE sve bi ucinio, sve bi joj dao da dodje do svog cilja- do crvenog biljega na njenom stomaku.Ova pjesma ce da zazivi i da traje.
ANTE JEZERČIĆ: Za napomenu prije čitanja komentara, navedenim autorima naglasio bih da sam pobornik kritike više nego pohvala jer su mi upravo kritike, puno više od pohvala, pomogle za napredak tokom Milih duela.
Medini Džanbegović dajem 6 bodova. Pjesma započinje strofom u kojoj se, pri kraju te strofe, nalazi metafora koja se više puta upotrebljavala od strane raznih autora, jednako kao i dan danas- početak kraja, na kraju je početak, i slične varijacije. Želim istaknuti kako je zaista teško obraditi navedeno na originalan način. No kako idemo dalje, kvaliteta pjesme se ogleda u originalnosti metafore kao što su npr. “Pristigla iz zabitih dijelova pamćenja što hučeći i brekćući otresaju drijemež vremena”, Sve se preokrenulo u suprotnost i ja komotno mogu sumnjati da ono što bi moglo povratiti vid, zaslijepit će”. Autorica dalje nastavlja graditi smisleno slike suprotnosti koje izviru iz današnjice i apsurda kojeg doživljava. Kaže, ne zna više što je stvarnost, ništa nije sigurno osim vjere u, da izbjegnem religijski pojam, višu silu, Početak. U tom svijetu nemirne sumnje, to je njen mir. Pjesma je kvalitetno vođena od početka do kraja.
Teodor Zlatev osvaja 7 bodova. Za pjesnika starog 21 godinu, odlikuje ga zrelost u pisanju. Vidi se dobra ovladanost ritmikom, i zaista je šteta da je u zadnjoj strofi ritam malo narušen, baš kada bi trebalo teatralno zaključiti pjesmu. Kada se izolirano promatra metafora zadnje strofe, ona je sama po sebi odlična. Ukratko, gledajući ostatak pjesme, zaista nema prostora za veće primjedbe. Autor gradira životnu bol i borbu pojedinca kroz niz pjesničkih slika vrlo korektno, sadržajno i ritmički, ali nema onog “wow” efekta. Dakle, jedna vrlo kvalitetna pjesma, ali fali ono nešto da nakon pročitanog zastaneš i promisliš. Kad se obrađuje tematika uobičajene prirode bliske većini- kao što je bol i patnja zbog života, ljubavi itd., takva pjesma zahtijeva neuobičajeni pristup, zahtijeva buđenje nečeg intimnog u čitatelju. A autor zaista ima taj potencijal.
Stefan Lazarević osvaja 8 bodova. Prije svega, moram napomenuti na kakav način gramatičkim greškama poput ovih autor prezentira sebe -“podesećao je na operu i vanilu”. Time kao da se govori: nisam se dovoljno potrudio da jednom ili dvaput koncentrirano pročitam ono što sam napisao i ispravim greške koje imam, kao da mu nije dovoljno stalo do prezentacije svoje poezije. Radilo ili ne radilo se o finalu, ovakve greške ne bi se smjele događati. To je kao da se autor potpiše Stefen, a ne Stefan. Poezija je zaista njegov umjetnički potpis i traži ispravnost. A sada i ona druga strana. Ono što zaista cijenim u poeziji je bogata metafora, i kada se jednostavnim riječnikom kaže puno; oboje je odraz pjesnikove originalnosti. Bez toga, teško je postići kvalitetu. Pritom, bogata metafora ne znači nužno ovo: U tom oku: svemir je samo minijatura nesagledivih galaksija u pretkomori treptaja. Da ne bih bio nejasan, ovo je predivna metafora, no možemo je staviti u kontrast sa: u mojim će se rukama roditi zemlja dovoljno lukava da, zbog nje, ponovi nas. Koja metafora je bogatija? Poanta je u tome da se bogatstvo metafore može postići kroz riječi koje se koriste u svakodnevnom razgovoru, ali i na jedan, samo naizgled, složeniji način (jer pisati jednostavno, a bogato, nije jednostavno), i svidjelo mi se što je autor pokazao i jednu i drugu stranu. Pjesma završava strofom kojom i zaslužuje, kvalitetnom mišlju gdje se uzdiže ljubav. Ne bih dalje dužio, pa bih napomenuo da ima još kvalitetnih elemenata koje nisam spomenuo, ali ovi su ostavili najveći utisak na mene.
Vuku Sredanoviću ide 10 bodova. Ista kritika kao i Stefanu: „u sjeni gologa muškraca“. Ne bi si to autor smio dopustiti. S druge strane, za njega bih rekao da je najperspektivniji otkako je Milih duela. Sadržajno, njegova je poezija izuzetna, ali mora ovladati ritmikom. Jednostavno, ako se ne ostvari da pjesme „teče“, da čitatelj sam ne mora gledati gdje treba zastati, gdje početi, na koji način je čitati, kvaliteta je umanjena. Kada se ostvari ritmičnost, pjesma se čita jednostavno, javlja se suptilan, unutarnji osjećaj ispravnosti, lakoće. Opet, nije da je autor cijelu pjesmu van ritma, no baš zbog toga, kada se dogodi da je, to se još bolje osjeti. Kao da na crvenu tablu povučeš dvije plave linije, previše se ističu. Svladati upotrebu interpunkcijskih znakova također! Kada bi to sve naučio, nema sumnje da bi Vuk mogao jednog dana stati rame uz rame najvećim pjesnicima. Ponavljam, ovakav potencijal nije još viđen u Milim duelima.
Kosta Kosovac osvaja maksimalnih 12 bodova. Da li namjerno ili po nekom prirodnom nahođenju, autor koristi brojne zvučne figure. Anaforu- „kao ratnike ponos, kao majka mrtvog sina“, simploku- „i kao najlepši barjak, i kao najviši barjak“, asonancu- „što je novo nebo pronašla“. Također, primjerima kao što su: „Nit hartija- već žile. Pesnici su mrtvi i ne žive“, „ da je gledaš kao divljak vatru, kao siroče majku“, autor pokazuje da dobro vlada elementima ritmičnosti, mada ponekad suvislo koristi interpunkcijske znakove. U njegovoj poeziji o poeziji, on s lakoćom ističe bezvremensku prirodu pjesništva, umjetnosti, pokazuje njenu važnost i efekt koji može imati, pokazuje da je sama pjesma veća od pjesnika. „Ars longa, vita brevis“ je odlično odabran naslov za obrađenu tematiku. Zato ovom autoru dajem 12 bodova.
MIRA BOROVČANIN: Istina je u rascjepu onoga što jeste i onoga što mislimo da jeste. Istina je daleko od subjektivnog doživljaja stvarnosti a stvarnost je krojena našim iluzijama, predstavama, nekada pukim željama, nekada strahovima. Uglavnom sumnjamo u ono što najviše volimo – sa godinama možda i više nego ranije, sa porazima možda cvršće i istrajnije. Sumnjamo u jutra i u stihove zbog kojih smo nekad živjeli, sumnjamo u sve zbog čega smo se nekada od srca smijali. Sumnjamo sa godinama sve više, govorimo sve manje i tiše. I sumnja nam na sumnju nekada miriše. Zašto neko sumnja? Sumnja onaj koji je najviše vjerovao, onaj koji je nekad svoje stavove branio, za svoja uvjerenja se zalagao, sumnja onaj koji je najmanje lagao a najvećim lažima vjerovao. Glasam za sumnju, jer jedino u sumnju mogu istinski da vjerujem.
VID VUKELIĆ VICKO: Cestitam svim finalistima i zelim im mnogo uspjeha u zivotu i radu. Samo budite uporni, NEMOGUCE NE POSTOJI!
FAIZA HARAČIĆ HELJA: U svakom slučaju uvijek je teško odabrati u ovko širokoj lepezi stihova on koji su dotakli našu dušu.Ja sam se odlučila za Medinu.
AMELA MUSTAFIĆ: Đurkova pjesma “Malilini” se zaista uzdigla do najvećih pjesničkih visina. Uzdigla se i do jednostavnosti, ali one verzije jednostavnosti do koje rijetki pjesnici dospiju dosegnuti. Đurko ima izrađen stil, smisleno razvija misli i pretapa ih u stihove, sve je leksički i semantički na dobrome mjestu a uz to ostavlja veliki stepen umjetničkog duha na čitatelja. Svaka čast ovom mladom autoru!
Više od polovine pjesama u finalu su loše koncipirane, misili se ne razvijaju, stofe nisu dobro povezane, ponekad mi se čini da neki pjesnici tjeraju pjesmu da se stvori a ona kao da ne želi biti lijepa. Također, kod nekih pjesnika je prisutno samo gomilane riječi u cilju da pjesma bude nerazumljiva jer se vode rečenicom da dobra pjesma treba biti zaključana dobro.
MENSUR ĆATIĆ: “hakovanja, rođenja jwe izuzesn naslov pjesme koje je izvukla jednu samosvojnu i svježu poetisku nit i tako nadmšila još nekoliko prelijepih pjesm kojimw sam također dodijelio bodove ”
* Mensur je, nažalost, preživio moždani udar, prije par dana.
