MAPE (16.10.2017 SARAJEVO)

Sunce je posve nisko i uskoro zalazi.
Tračnice su od zlata.
Ljudi neoprezno prelaze cestu
na mjestu gdje je Gavrilo upucao nadvojvodu.
Rijeka je bez boje i mirisa. Na to se,
u svakom slučaju, nikada neću naviknuti.

Nebo se večeras poklanja i, kroz oronule nišane,
naziru se šiljati krovovi crkvi i blistave fasade hotela.
Grad je s tabije uvijek lijep, ali je tužno
da na Ferhadiji postoji netko tko prodaje
maramice i balone ispunjene helijem…
Obilazim križićima označena mjesta s blagom.
Gazim tuđim mapama i tuđe Mape kupujem.
Gdje su ljudi zbog kojih strah od nepoznatog grada
potpuno nestaje?

Uskoro će noć. Zatvara se dućan s bademima u cimetu.
Vrijeme je obaviti sve praznovjerne rituale i popiti malo vode
sa sarajevskih česmi.
Dom je daleko i jug me čeka.
Sa srećom u džepovima, ništa se loše ne može dogoditi.

MLADEN TOPIĆ

12.10.1989.

HRVATSKO

PROZOR-RAMA

Prve pjesme sam napisao u srednjoj školi, sasvim slučajno, kao što i dan danas pišem slučajno, gotovo nikada planski. Imao sam odličnu profesoricu koja mi je predložila da bih možda mogao češće pisati, jer sve u svemu, nije to bila tako loša poezija.

Osnovnu školu sam završio u Prozoru-Rami – Osnovna škola Marko Marulić. Bio sam odličan učenik, ponosni vlasnik jedne jedinice u osnovnoj školi – iz tjelesnog odgoja.

Srednju školu – Gimnazija Petar Barbarić – završio sam u Travniku u Katoličkom školskom centru. Bila je to ogromna promjena sredine, ali Travnik je i danas jedan od mojih najdražih gradova.

Trenutno sam prvostupnik novinarstva, a za par tjedana i magistar novinarstva.

Nisam službeno zaposlen, ali sam tijekom studiranja pisao tekstove i fotografirao za razne medije u BiH.

PTICE ĆE PRELETJETI GRAD (2014, Mostar)

Poezija mi daje mogućnost da razvijam svoju kreativnost. Da u pjesmama pišem o onome što u standardnoj komunikaciji nikada ne bih izgovorio. Prostor je to u koji smještam svoje misli i emocije, psihički ozdravljujem i nešto u čemu uživam.

Josip Mlakić, Mehmed Begić, Orhan Pamuk, Hrvoje Šalković i Mak Dizdar.

Za konkurs mi je javio jedan od bivših članova žirija, koji je smatrao da bih mogao svoju poeziju ponuditi publici upravo u Milim Duelima, tako da sam se odlučio prijaviti.

Mili Dueli su odličan projekt koji okuplja nevjerojatno velik broj ljudi iz mnogo zemalja, što je svakako pohvalno, jer je u BiH teško stvoriti nešto nadnacionalno. Promijenio bih to da bih stavio više eliminacijskih krugova na početko koji ne moraju biti nužno javno objavljeni, tako da za javnost ostane manji broj najboljih pjesnika koji se mogu kroz zadnje krugove natjecanja predstavljati s više pjesama uz temeljitije komentare žirija, a manjem broju pjesnika se i publika može bolje posvetiti. Ps. Nisam primjetio, dobije li se pobjednička statua (od pleksiglasa ili nečega)? Mislim da bi to bilo odlično. 🙂

Moja mentorica je Anđela Turukalo – zbog velikog broja pjesnika kojima je mentorica, nismo previše komunicirali. Mislim da je njen odnos prema kandidatima korektan, savjeti su na mjestu, ponekad mi se čini da je i preblaga kada je riječ o tome što bi trebalo promijeniti kod nekih pjesama i sl.

NE

NE

NE

ne boje se iskazati svoje mišljenje

sportskog duha

Morao bih se malo filozofski osvrnuti na pitanje.. ili jednostavno ne razumijem kontekst? Nije li ovo dvoje povezano? Ne čini li vas lov upravo sakupljačem? Šalu na stranu, manje ambiciozan lovac.

Ići do kraja, bilo kojeg puta, s nekim, bez obzira na sve. Biti spreman mijenjati se zbog nekoga i biti hrabar da nekome kažeš da se mijenja.

Neka planinska ljekovita…

Zavisi koliki je mravojed. Ako je to beba mravojeda onda bih ga zadržao neko vrijeme, gotovo sve bebe sisavaca su super slatke, pa bi bilo zanimljivo. Ako je to odrastao mravojed, onda bih volio najprije vidjeti način na koji se hrani. U vrtu imam jedan mravinjak na mjestu na kojem ne treba biti. Zatim bih pozvao neki od zoloških vrtova, da ga uzmu i odvedu, a nakon toga bi mi osoba koja mi je poklonila mravojeda morala objasniti kako je došla do njega??

Rekao bih im da je to totalno suprotno od onoga što trenutno vide, to jest da to opisujemo kao crnu boju. Žuta boju nalazimo u prirodi, a možemo je povezati s toplinom. Osjećaj koji pruža ta boja jest osjećaj veselosti, sreće… Ta boja prostor čini veselijim i otvorenim.

Skoro koliko i poezijom bavim se i fotografijom. Mnogo uspješnije 🙂

Računa li se crtanje kao jedna od stvari? Može se rastaviti i napraviti puhaljka, ako je drvena može se u iznimnim situacijama koristit za paljenje vatre. Olovke se mogu koristiti za izradu drvenih posuda, recimo na razini osnovne ili srednje škole možete nekoga ubosti olovkom, nije da promoviram hladno oružje, ali eto… Olovke su odlična zamjena za bubnjarske palice, pa s njima možete tupkati ritam. Dovoljno? 10 stvari je previše. Pozdrav!