ALTER-LEGO

Molim te, oprosti mu:
on ne zna kako je kada boli.

Kako je kada gori,
u srcu, grčevit poriv
da zaustaviš požar
i spasiš one koje voliš.

Kako je
kada sve na kraju ipak izgori…

Iz “volim”
u “za ljubav molim”
u “sada ljubavi se bojim”
i konačno
“ne postojim”.

On ne zna za bezdan
svezan za dno oceana boli.

Za nagrizanje soli,
sloj po sloj,
sve dok te bol u potpunosti ne ogoli.

Dok se i sama kost
od kostura
ne odvoji.

On zna, od svega,
samo kako je kada te prošlost
gleda s’ leđa.

Kada vrijeđa svaka riječ
što budi sjećanje na prošla vremena:
na osjećaj da uginula ljubav rashlađuje poput kocke leda.

Njegova ljubav je mreža.
Umreženost velikih riječi
i ništavnih djela;

a svako takvo djelo jedna je strijela:
odapeta u srce onih koje sačuvala je vjera.
Jer – vjera u ljubav smeta.

A, smeta i kada pleteš,
iz petnih žila,
niti probrane od sreće –
ne bi li zavibrirale usred vjetra.

Njegova ljubav je spletka.
Koloplet žalosti i bijesa
nastao kada je ljubav ispalila letalan metak,

kada ga je sreća jednim udarcem smrvila u pijesak.

Molim te, ti budi kao pjesnik:
nježna sa riječima,
svjesnija svih nijansi reflektirajućeg svjetla.

I tame – ponekad.

IVAN LOVRIĆ

19.8.1996.

HRVATSKO

SAMOBOR

Sa pisanjem pjesama krenuo sam već u osnovnoj školi, no u zadnjih par godina pisanje se pretvorilo u jednu od mojih najvećih zanimacija.

Pohađao sam osnovnu školu Samobor i bio sam prosječan đak.

Završio sam opću gimnaziju Antuna Gustava Matoša u Samoboru.

Studiram sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
i trenutno upisujem drugu godinu.

Trenutno nisam nigdje zaposlen.

Osvojio sam prvo mjesto na (osnovno)školskom natjecanju iz haiku poezije u Samoboru (no diploma se negdje zagubila).

Poezija je alat vizionara. I zvijezda padalica sanjara. Onih izgubljenih i onih produbljenih. Onih koji traže smisao i onih koji ga žive. Onih koji dišu trenutak, sami doživljaj življenja – i onih prebrisanih, koji iznova umiru da bi ga tek naučili disati.

Alan Watts, Carl Jung, Wilhelm Reich, Mantak Chia, Terence McKenna

Prošle (ili one prije) godine sam vidio Nerminovu objavu vezanu uz konkurs u jednoj grupi pjesnika na facebooku. Odlučio sam se prijaviti jer sam jednostavno htio podijeliti svoje pjesme s drugima ali, još bitnije, jer sam htio podleći konstruktivnim kritikama stručnjaka.

Natjecanje je odlično za upoznavanje novih i zanimljivih ljudi. Također služi i kao jedna velika prilika za učenje. Jednostavno sam oduševljen organizacijom, a i predivnim pjesnicima čijim umjetnostima u suprotnom nikada nebi posvjedočio. Posebno mi se sviđa to što žiri objavljuje komentare na pjesme. Promijenio ne bih apsolutno ništa, 10/10

Anđela Turukalo. Strpljiva i puna razumijevanja, izuzetna i kreativna u objašnjavanju, posjeduje zavidno intiman odnos s riječima. A ovo su neke osobne kvalitete koje sam razaznao: otvorenog uma, ekspresivna, inteligentna, originalna, zabavna, odvažna i čvrstog karaktera. Sve u svemu, za nju imam samo riječi hvale. Vjerojatno je uzor mnogima!

NE

DA

NE

posvećeni onom što rade

bez problema pričaju pred publikom

Lovac koji sakuplja znanje kako bi lovio. I sakupljač koji lovi kako bi potvrdio svoje znanje. Naime, ako lovim u neznanju – lovim iz neznanja – i više nisam lovac jer nastupam iz brutalnosti. Ne podnosim odraz životinjskog. S druge strane, ako sakupljam znanje koje pravovremeno ne potvrđujem iskustvom lova, uzdižem se na razinu iluzije (sve)mogućnosti. Ne podnosim odraz božanskog. Hodati negdje “između”, udružiti ekstreme, stoga, u određenom smislu znači povezati dvoje: lovac živi da bi sakupljao, i obratno. Eto…

Moja definicija ljubavi je da je ljubav ograničena definicijama.

Da sam biljka, bio bih bosiljak, naravno. Ili neka druga biljka koja svojim mirisom i svojstvima odbija komarce.

Vraćam ga osobi koja ga je poklonila. Šalim se, vodim ga kući u nadi da ćemo postati najbolji prijatelji. Ipak, tišina koju mravojed proizvodi govori mnogo više od bilo kakve riječi. Dubina naših razgovora bit će jednostavno – neizreciva. Popraćena, romantičnom večerom. Ali, prije svega, odlučio sam da ćemo zajedno pogledati animirani film “Mravi” barem 3 puta (za redom). Ne planiram ga pustiti da hrli po travnjaku dok ja kuham za dvoje.

Žuta boja grije kada se razlama na koži. Također daje sjaj kosi. I raste kosti. Na licima zaigrane djece izaziva osmijeh. Po danu, čini vidljivom rosu. U ponoć, ona nebom se prospe. Ako želiš znati žutu, osluhni let ose. Mekano u pijesak zakopaj bose noge. Ili dopusti da se uz limun opuste tvoje usne. I kada te vjetrom padobranci zapuhnu, znaj da su njihove namjere bile žute. Miris jaglaca – također meko žut je. Žuta je i kreativnost – boja pozitivne katastrofe. Ona zavlači se u snove onih koji je znaju otpratiti u redove i strofe. Ili note – žuta je izražaj svake vrste slobode.

Ne znate, što ja znam o vama. Šalim se, ali evo: kada moram izabrati između običnog maslaca i maslaca od kikirikija, uvijek rađe odem u trgovinu po salamu.

Crtati (igrati se crtama), vrtiti je prstima, upirati je prema ljudima, dirigirati,
grafit šiljilom odstranjivati, a sa puno olovaka – i prostor dekorirati.
Svirati bubnjeve, zadirati do nedohvatljivih djelova leđa, a može nam poslužiti i kao potpora za pospane vjeđe. Ako izgubimo kopču, olovkom možemo zavezati kosu.