VELIKO FINALE – MILI DUELI 2018
Kategorija 11: Glasovi stalne članice žirija – Anđela Turukalo
OPIS KATEGORIJE: Pobjednica treće sezone Milih Duela, sa najuvjerljivijom pobjedom do sada, Anđela Turukalo, mlada crnogorska pjesnikinja je kao stalni član žirija, dvomjesečnim monitoringom autora dobila svoju kategoriju u finalu. Ona je svoje glasove rasporedila po evrovizijskom principu, bez mogućnosti ponavljanja istog broja bodova različitim autorima.
Ovo je deseta kategorija. Preostale su još 3 kategorije koje će biti objavljene po sljedećem rasporedu:
1. Dosadašnji plasman (prosječna ocjena u prva četiri kruga)
2. Glasovi Milih Duelista
3. Glasovi gostujućih članova žirija
4. Glasovi organizatora: finalna pjesma
5. Glasovi stalnih članova žirija: Simo Golubović i Duško Topić
6. Glasovi stalnih članova žirija: Enea Hotić
7. Glasovi stalnih članova žirija: Lela Zjajo
8. Glasovi čitalaca preko fejsbuk društvene mreže (broj pregleda recitacije i lajkovi)
9. Glasovi stalnih članova žirija: Zdravko Odorčić i Jože Brenčič
10. Glasovi organizatora: recitacija finalne pjesme
11. Glasovi stalnih članova žirija: Anđela Turukalo
12. Glasovi organizatora: opšti utisak
13. Glasovi čitalaca preko Viber aplikacije
KOMENTAR:
Za početak: htjela bih čestitati svim finalistima. Ova godina je veoma posebna u odnosu na prethodne, a na tome možemo zahvaliti njihovom talentu i komunikativnosti; kako u međusobnim odnosima- tako i sa članovima žirija. Neki su se istakli svojim talentom, neki napredovanjem i učenjem- svakako, svi su za pohvalu. Najbolji su stvarno stigli do finala, a sada ostaje najteži dio posla: nijansiranje među 15 njih.
Toni Pavleski, “Krug” je pjesma sa dobrom tematikom čiji je kraj mogao biti upečatljiviji. Metaforika je odlična. Ipak, fali dinamike u pjesmi. Iako kontrasti postoje, ponovljeni su kroz svaku strofu na isti način- taj način je uspio da ublaži pjesmu koja, kao minijatura, mora biti snažnija kako bi se istakla. Svakako, Toni je odavno formiran pisac, i sam je svjestan svog talenta i naravno da ovi bodovi- ili nedostatak istih- ne govore o njemu kao o piscu. Među ovim pjesmama, njegova se nije istakla.
Teodor Zlatev, “До моята забравена приятелка…” is a good poem with pleasant metaphors. I can’t exactly say anything bad, because I can’t see any mistakes in it, but the subject of writing could be shown in a clearer way. It’s too misty, foggy, too mystified. I loved couple of moments in this poem and I’m sincerely hoping that Teodor will make his inner voice clearer soon, for he doesn’t have to give too much of an effort to make himself become very good poet. He has a talent and I congratulate him for entering the final.
Svetlana Pejić, “Za dvoje ljudi što se vole” je više priča nego pjesma. Takođe, ima suvišnih riječi koje razblažuju stihove. Predugačka je, na sopstvenu štetu. Tema je snažna, ali je izvedba iste kroz stih jako mlaka. Kroz pet krugova ovog takmičenja nisam primijetila napredak. Čak su prve pjesme bile bolje od onih koje su uslijedile… Metafore su ovoj pjesnikinji jača strana, ali u ovoj silnoj širini od teksta ne umije da ih istakne pravilno. Previše blijedih djelova učini i jak momenat gotovo nevidljivim. Na tome se mora raditi.
Marina Gocevska, “Pokaži mi” je baš, baš preblaga pjesma. Ravna linija, kako često kažem. Nema dinamike, nema snage, nema bljeska. Kraj pjesme je ujedno i najbolji njen dio- a i on se mogao snažnije izvesti. Nije bilo posebne kreativnosti pri odabiru teme, a ni pri njenoj izvedbi. Ako autorka bude željela da radi na sebi, ima mogućnosti da napreduje i da zablista: ali, to će iziskivati trud i rad.
Ilija Vukićević, “Balkanska” je pjesma od čiste ljubavi. Svaka čast na tome. Ipak, smatram da je iziskivala još rada kako bi se uobličila i povezala bolje; trebalo je ukloniti suvišne, nepotrebne riječi i ispraviti interpunkciju i gramatiku. Uz malo prepravki, ovo bi bila odlična pjesma. Međutim, ovo je finale, i sitnice prave veliku razliku. Pohvalila bih karakterističnost koju sadrži poezija ovog autora: lako ga je poznati među stotinu drugih. Originalan je, svoj i njegove pjesme zrače dušom i rakijom. 😀
Medina Džanbegović, “Skepse” je dobra pjesma. Motivi, kao po običaju, očaravajući. Ipak, rekla bih da je i ona preopširna. Previše je tu nabrajanja a premalo poentiranja. Ne sadrži dovoljno snažan momenat koji bi opravdao cijelo lutanje. U ovu ocjenu ulazi i opšti utisak u toku pet krugova takmičenja, a što se tiče ove autorke- ili sam bila prezadovoljna ili nezadovoljna- tako da ne vidim konstantu na kojoj bih mogla bazirati svoj stav. Autorka nesumnjivo ima dara, ali mora više vremena posvetiti svojim pjesmama: fokusirati se na njih i oblikovati ih do perfekcije. Ovakvi pjesnički prizori definitivno vrijede tog truda.
Đurko Gutović, “Malilini”… Ljubavna pjesma: tema klasična. Opet, motivi odlični, ali pjesma nije dovoljno eksplozivna u kreativnom smislu da bi- kao ljubavna- došla do izražaja u samom finalu. Uporno govorim o kreativnosti i snazi koju takve pjesme zahtijevaju da bi bile prepoznate na pravi način: jer, previše ih je i liče jedna drugoj emocijom. Đurko je kvalitetan autor i ova pjesma je divna za pročitati, ali ne blista među ovim pjesmama. Pamtim čuvenu rusku i naprosto žalim što je, umjesto tada, ne čitam sad.
Elma Selimi, “Hakovanje rođenja”… Interpunkcija u pjesmi ništa ne valja. Pri sredini pjesme stih “Zakasnićemo da budemo ljudi” djeluje potpuno suvišno. Pjesma je mnogo bolje zvučala dok sam je slušala kroz recitaciju nego što mi djeluje dok je čitam. Ipak, Elma ima mnogo talenta, kvalitetan je autor. Pjesmi energije ne fali. Pojedini djelovi pjesme gotovo pucaju od naboja, prizori u pjesmi su izuzetni. To je odlično i za svaku pohvalu. Do sad: Elma je imala nekih izvanrednih pjesama, a neke i nisu pretjerano blistale; tako da se i ta situacija mora uzeti u obzir pri ocjenjivanju.
Milan Čolić, “Dom”. Ovaj autor se vodi stilom koji bih prije vezala za pisanje tekstova nego poezije. Što se mog stava tiče: smatram da je ritam narušen u nekim djelovima, mogla se pjesma preciznije formulisati i iznijeti. Ponavljanje refrena bi valjalo izbaciti. Ipak, hrabar izbor teme (kroz svih 5 krugova) daje cijeloj situaciji veliki plus. Misli ovog autora su snažne i efektne, a on ih kroz riječ prikazuje u sirovom stanju, gotovo nebrušene. Ne prilagođava se normama, koliko god to bilo za pohvalu ili kritiku (zavisi od osobe koja čita). Mora mu se priznati da je upečatljiv i kreativan. Budi snažne reakcije: bile one pozitivne ili negativne- prisutne su.
Stefan Lazarević, “Zbog nje” je veoma dobra ljubavna pjesma. Ona nosi nježnu emociju, sadrži lijepe motive, preslikava stanje autorovog uma na čitaoce. Nosi taj Stefanov pečat, prepoznatljiva je. Kraj pjesme mi se mnogo dopao. Ipak, to “zbog nje” kao da omekšava pjesmu koja sama po sebi nije suviše snažna. Fali dinamike, momenata koji bi mijenjali raspoloženje, mijenjali boje u pjesmi. Stefan je uporno dobar, ali mu konstantno fali ta snaga. Svakako, pohvale zbog toga što će istopiti svaku ženu koja bude čitala ovu pjesmu, i pohvale za talenat koji je pokazao kroz svaki krug ovo takmičenja.
Kosta Kosovac, “Ars Longa, Vita Brevis” ima problem sa interpunkcijom. Ne sviđa mi se sami kraj pjesme. Inače ne volim kad se koriste ni citati ni poslovice u pjesmama, a u ovoj tome posebno nema mjesta jer: autor je dovoljno vješt sa riječima da postigne mnogo jači efekat od ovoga. Sve ostalo u pjesmi je odlično. Snažna je, tematika je dobra, motivi su kvalitetni. Kroz svih pet krugova, Kosta je pokazao da je veoma nadaren i da umije da koristi svoj talenat.
Vuk Sredanović, “AMFIBIJA: Razgovor sa zvijezdama” je kombinacija modernističkog i boemskog duha kroz jednostavan, prijatan a snažan izraz- koji je veoma prepoznatljiv i originalan. Vuk je kroz ovo takmičenje pokazao da ne posjeduje samo talenat, već i ambiciju da ga razvija. To je nešto što se mora pohvaliti. Takođe, već nakon prvog kruga lako je bilo prepoznati njegove pjesme i bez čitanja imena autora- jer ga upravo izbor riječi i manipulacija istima čine posebnim. Ovaj autor i dalje uči o formi i ritmu (i kroz primjer finalne pjesme se vidi koliko napreduje), ali njegova duša je opipljiva u svakom stihu.
Ivona Baković, “Bijelo”…
“Nije čula ništa osim vriske i potmulih udaraca
u susjednoj sobici nadimljene vatrom vlažnih cjepanica.”
Osim vriske i potmulih udaraca nadimljenih vatrom vlažnih cjepanica, ako se na vrisku i potmule udarce odnosi taj dio. Znači, nadimljenih.
Ako se odnosi na sobicu, onda je “u susjednoj sobici nadimljenoj vatrom vlažnih cjepanica”.
Svakako, “nadimljene” se ne uklapa ni u jednom slučaju. Takođe, ako je prvi slučaj tačan, onda bi se i interpunkcija morala prilagoditi. Zatim:
“…nije čula ništa osim mrmora i prigušenog ječanja
u susjednoj sobi nadimljene opijumom.”
Ista stvar. “Osim mrmora i prigušenog ječanja…nadimljenim opijumom” ili “…u susjednoj sobici nadimljenoj opijumom”.
“Nadimljene” je, opet, pogrešno.
Što se tiče ostatka pjesme, nikakvih primjedbi nemam. Ivona je ovo veoma dobro uradila. Emotivno je, snažno, zaokupi pažnju, tematika je odlična, pjesma duboka a nije se prešlo u patetiku. Ivona je ovladala izrazom i postala veoma vješta, što se poezije tiče. Motivi u pjesmi su za svaku pohvalu, a momenat “bijelo” ojačava svaku strofu. Ovo je definitivno jedna od najboljih pjesama ovog finala. Bravo za Ivonu.
Boris Mandić, “Apokalipsa danas”… Autor lakog pera, teških misli i oštre riječi. Svaka njegova pjesma djeluje tečno i jednostavno, a upravo je najteže pisati takve. Svaka nosi jaku poentu upletenu u zanimljive stihove i veoma primamljive motive. Jedina zamjerka Borisu je: interpunkcija. Sve ostalo je perfektno urađeno i nemam nikakvu kritiku koju bih uputila vezano za stil ili bilo šta drugo. Istinski sam uživala čitajući ga kroz cijelo takmičenje. Definitivno me nije razočarao u finalu. I, rijeka iz filma se zove Nung (pravo ime rijeke je Mekong). 🙂
And, twelve points go to…
Iryna Fingerova, “Heimweh”… Through all five stages of this competition, I haven’t seen more flawless and complete author than her. Iryna spills emotions on paper, then she plays with them until she makes the perfect little painting. Her verses obtain strength, sweetness and passion in such levels that I’d call it magic. Her words are fluent and beautiful. She knows how to let the poem blossom and she knows how to tame it when it’s needed. She’s mature and skilled author. I’ve known it since I read the first poem in the first stage, and I haven’t changed my judgment yet. This poem is complete work of art and I’m delighted for reading it now, in the final stage. Good luck, Iryna, and well done.
