RESULTS
POETRY
Češka Republika, Klatovy
***
Obilazim groblje koje je s lijeve strane na izlazu za Domažlice.
U petom redu lijevo, odmah iza nasada sa žarama,
s vremena na vrijeme uživam u cigari uz porodičnu grobnicu.
Neuništiv talog neriješenih odnosa.
Nadgrobni spomenik okružen biljkama penjačicama,
okružen otprilike na isti način na koji su preživjeli u svojim stabilnim vezama
– u svojoj ispunjenoj međusobnosti.
Možda se tek pripremaju za ono što dolazi
i s nostalgijom se sjećaju mrtvih
s kojima će se susresti iza granice grobljanske prane,
u zgarištu srca.
Selektivno pamćenje je vraški dobar, moćan i učinkovit alat.
Majstorski detaljno nam dočarava prošlost,
a smatramo je i dalje realnom i načelno linearnom
samo zato što je
u takvom nizu ugodna i zadivljujuća.
U međuvremenu, društvene mreže brinu o selektivnoj stvarnosti
umjesto nas,
budući da se ni tamo uglavnom ne možemo pomiriti s vlastitom sudbinom.
Jer mora postojati sudbina,
jer slobodnom voljom bili bismo negdje puno dalje
i ne bismo se derali kao licemjeri na mjestu pomirenja,
na mjestu pred grobom,
pred očima stvoritelja
ili ko zna koja pička od svih tih planeta bdije nad njim…
Iza nas je dvadeset stoljeća izvrsne civilizacije,
a ipak nijedna veza između dvoje ljudi ne bi trajala ni dva mjeseca u surovoj istini.
Slatko živimo u vječnoj,
sve zbijenijoj laži.
Ironija sudbine, odnosno izbora, ostaje
da je baš ta činjenica propisana u postupcima i osjećajima svakog od nas.
Kad postanemo potpuno moralni
u smislu koji zahtijeva naša civilizacija,
mislim da će nas dignuti u zrak sama zloća koja izbija iz nas.
Pravi život je goli ručak stepskog vuka,
smrt na račun ljudi.
Sunce ovdje zalazi u drvoredu grobova i kamenih križeva,
a grlo iskrivljenih branika spaja se s mojom sve dužom sjenom.
Translated to Bosnian by Nermin Delić
……………………………………………………………………………………
***
Obilazim groblje koje je s lijeve strane na izlazu za Domažlice.
U petom redu lijevo, odmah iza luga sa žarama
s vremena na vrijeme uživam u cigari kraj porodične grobnice.
Neuništiv talog neriješenih odnosa.
Nadgrobni spomenik okružen penjačicama,
otprilike onoliko opkoljeni koliko su preživjeli u svojim stabilnim vezama
– u svojoj ispunjenoj uzajamnosti.
Možda se samo pripremaju za ono što dolazi
i s nostalgijom se sjetiti mrtvih,
s kojim se susreću iza granice grobljanske prane,
u zgarištu srca.
Selektivno pamćenje je vraški dobar, moćan i učinkovit alat.
Predstavlja nam prošlost s majstorskim detaljima
i smatramo ga realnim i načelno linearnim
samo zato što
da je simpatična i zadivljujuća u takvom nizu.
U međuvremenu, društvene mreže brinu o selektivnoj stvarnosti,
s obzirom na to s obzirom na to,
da se ni tamo uglavnom ne možemo pomiriti s vlastitom sudbinom.
Jer mora postojati sudbina
slobodnom voljom već bismo bili negdje puno dalje
i nisu vikali kao licemjeri na mjestu pomirenja,
na mjestu prije groba,
pred očima tvorca,
ili koliko ja znam, koja pička od svih planeta to nadzire…
Iza nas je dvadeset stoljeća izvrsne civilizacije,
a ipak nijedan odnos između dvoje ljudi ne bi trajao ni dva mjeseca istine.
Živimo slatko u vječnom
sve kompaktnije laži.
Ironija sudbine, odnosno izbora, ostaje
da je ta činjenica propisana u postupcima i osjećajima svakoga od nas.
Kad smo potpuno moralni u smislu da
u kojoj naša civilizacija to zahtijeva,
Mislim da ćemo eksplodirati samo sa zloćom.
Pravi život je goli ručak stepskog vuka,
smrću na kredit ljudskog čovjeka.
Sunce zalazi ovdje u drvoredu grobova i kamenih križeva
a grlo punilice Branica se linearno spaja
s mojom sve dužom sjenom.
***
Navštevuju hřbitov, kterej leží po levý straně u výpadovky na Domažlice.
V pátý řadě nalevo, hned za urnovým hájem
si čas od času vychutnávám cigáro u rodinný hrobky.
Nedobytnej pozůstatek nevyřešenejch vztahů.
Náhrobek obklíčenej popínavejma rostlinama,
obklíčenej asi tak jako jsou pozůstalí ve svých stabilních vztazích
– ve svý naplněný vzájemnosti.
Možná se jenom připravujou na to co přijde
a nostalgicky vzpomínají na nebožtíky,
se kterejma se shledají za hranicí hřbitovní prány,
ve spalovně srdcí.
Selektivní paměť je totiž kurevsky dobrej, výkonnej a efektivní nástroj.
Vykresluje nám s mistrovským detailem minulost
a my jí z principu považujeme jako skutečnou a lineární
jenom proto,
že je v takovým sledu líbivá a podmanivá.
O selektivní skutečnost se nám mezitím starají sociální sítě,
vzhledem k tomu,
že ani tam povětšinou nedokážeme být smířliví s vlastním osudem.
Musí totiž existovat osud,
se svobodnou vůlí bychom totiž byli už někde mnohem dál
a neřvali jako pokrytci na místě smíření,
na místě před hrobem,
před zraky stvořitele,
nebo co já vím, jaký kundy všech planet na to dohlíží…
Máme za sebou dvacet století vynikající civilizace,
a přece by žádnej vztah dvou lidí nevydržel ani dva měsíce pravdy.
Sladce si žijeme v ustavičný,
čím dál tím víc kompaktnější lži.
Ironií osudu, nebo spíš volby zůstává,
že se tato skutečnost propisuje do jednání a cítění každýho z nás.
Až budeme úplně morální v tom smyslu,
v jakým si to žádá naše civilizace,
myslím, že samou špatností vyletíme do povětří.
Skutečný život je nahým obědem stepního vlka,
smrtí na úvěr lidského člověka.
Slunce tu v aleji hrobů a kamenných křížků zapadá
a hrdlo branickýho lahváče lineárně splývá
s mým stále se prodlužujícím stínem.
Češka Republika, Prag
IZUZETNI SAVJETI SVIM PJESNICIMA
Vidio sam najbolje umove svoje generacije
uništene nekvalitetnom poezijom.
Dakle, zašto ne baciti sve poznate knjige klasične poezije
pravo u zapaljeni kamin?
Dobra pjesma mi uvijek zagrije srce!
Bolje je biti blagosloven od ateiste
ili da te siluje evnuh
nego se trošiti na poeziju.
Sve pjesme su kao poruke u boci
kupanje u moru književnosti
koja sadrži sliku polnog organa.
Zaboravite na poeziju!
Iscijedite mehaničku narandžu,
čitajte između telefonskih linija
a rasisti zacrniteoko.
Ali, ne tražite smisao života,
jer možete naći značenje smrti…
Pazite! Zvona koja su htjela odletjeti u Rim
su oborena zbog narušavanja vazdušnog prostora!
Ovo bi se moglo dogoditi i vašoj glavi u oblacima…
Postanite slijepi voajer
ili apstinent zavisnik od alkohola
ili frigidna porno zvijezda
ili beskućnik kažnjen kućnim pritvorom,
ali nikada pjesnik!
Nakon što napustite sve ambicije pisca,
sve će biti u redu.
Prometej će kupiti upaljač na trafici,
Ikar će rezervisati let Ryanair-om,
a ružno pače će konačno biti podvrgnuto plastičnoj operaciji.
Dakle, nemojte biti kao Don Kihot koji se bori protiv vjetrenjača
i recite „ne“ pjesničkim glupostima.
Budite mudri i slijedite moj primjer,
jer nikada ne bih pokušao da napišem pjesmu!
Osim ovu.
A možda i stotine drugih…
Translated to Montenegrin by Anđela Turukalo Dabetić
………………………………………………………………………………………
EXIGENT ADVICE TO ALL THE POETS
I saw the best minds of my generation
destroyed by the low-quality poetry.
Thus, why not to throw all the famous classic poetry books
straight into the burning fireplace?
A good poem always warms my heart!
It is better to be blessed by an atheist
or get raped by a eunuch
than waste oneself on poetry.
All poems are like messages in a bottle
swimming in the sea of literature
containing a dick pic.
Forget about the poetry!
Squeeze a mechanical orange,
read between the phone lines
and give a black eye to a racist.
But do not search for the meaning of life,
for you could find the meaning of death…
Beware! The bells that wanted to fly to Rome
were shot down for the violation of airspace!
This could happen to your head in the clouds too…
Become a blind voyeur
or an abstainer addicted to alcohol
or a frigid porn star
or a homeless man punished with a house arrest,
but never a poet!
After you abandon all your writer’s ambitions,
everything is going to be just fine.
Prometheus will buy a lighter in the traffic shop,
Ikaros will book a flight with Ryanair
and the ugly duckling will finally undergo a plastic surgery.
So, don’t be like Don Quixote fighting against the wind turbines
and say “no” to the poetry nonsense.
Be wise and follow my example,
as I would never attempt to write a poem!
Except this one.
And maybe hundreds of others…