Neda Dukarić – Nešto je pojelo mjesec (Mili Dueli 2023 – Grand Final)

NEŠTO JE POJELO MJESEC

Visio je gore bolestan i blijed,
ovješen o tamu u noći bez zvijezda.

Nagrižen nevidljivim zubima mraka
zgrčenog lica punog ožiljaka,
ćorav na jedno oko
napola ugašenog sjaja
slušao je muk iz ledenog beskraja,
iskrivio usne sljepljene šutnjom
misli ispunio crnom je slutnjom.

Te noći nije dozivao zvijezde,
nije razmišljao kako da ih zavede.

U gluho doba noći usred ničega
patio je sam,nije bilo nikoga,
nemir je buktio u ranjenoj nutrini
i podmuklo gasio sjaj mjesečini,
umiruća svjetlost groznicom je drhtala
odraz na vodi dubina progutala.

Osjećao je prazninu,
širila se oko njega i iz njega.

Veliko ništa ga je okružilo
u srebrni vrh bez milosti zagrizlo,
nepoznata utvara glodala mu lik
u Svemir ispusti samrtni krik,
osjeti bol,strah,očajanje
s jezom je udisao svoje nestajanje.

Zavladala tišina, beskrajem se razlilo crnilo,
nestale su čak i sjene, nešto je noćas Mjesec pojelo.

Rođena sam 06.10.1971. u Sisku. Osnovnu i srednju školu sam završila u Petrinji. Diplomirala sam 1996. na tadašnjem Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu (sada Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet). Po struci magistra edukacijske rehabilitacije. Trenutno radim u OŠ Zrinskih i Frankopana u Otočcu gdje godinama vodim posebne razredne odjele i odgojno-obrazovne skupine za učenike s većim teškoćama u razvoju. U slobodno vrijeme volim pročitati dobru knjigu, pišem poeziju, slušam glazbu.

Egoizam i egocentrizam! Iz njih proizlaze socijalne nepravde. Kad bi svi zaista mislili i na one oko sebe, a ne samo na sebe i svoje interese (moć, pozicija, materijalna korist) , svijet bi bio puno ljepše mjesto za život. Osim toga, velik dio ljudi uvijek samo drugima traži greške, skloni smo optuživanju i prebacivanju krivice. Ljudi se u moru lijepih stvari većinom “uhvate” za jednu ružnu koja se našla među njima umjesto da pomoću onih dobrih pokušaju riješiti problem te jedne sitnice koja narušava cijelu sliku, situaciju i sl.
Poezija kao uzvišena i plemenita grana književnosti bi se trebala riješiti svih političkih konotacija i guranja u prvi plan režimskih autora u medijima. Možda ne možemo dovoljno utjecati na medije, ali se možemo sami organizirati (kao što već radimo) i družiti na raznim festivalima, poetskim susretima i sl. manifestacijama s kojih možemo poslati poruke mira i pozive za mir kroz lijepu riječ. Najbolji primjer pružamo sami svojim međusobnim odnosima, javnim nastupima i druženjem bez obzira na jezik, vjeru, naciju…

1.Snovi staklenog cvijeta, zbirka poezije, 2014.
2.Igračka vremena, zbirka poezije, 2015.
3.Boli me nebo, zbirka poezije, 2016.
4.Čovjeku koji je hranio ptice, zbirka poezije, 2018.
5.Dvoboj s fatamorganom, zbirka poezije, 2022.