I. UVOD: TAKMIČENJE U KOJEM POEZIJA RASTE SA MLADIMA

Šta su Mili Dueli Junior?

Mili Dueli Junior su internacionalni online contest poezije koji je pokrenut 2026. godine od strane bosanskohercegovačkog književnika i doktora medicine Nermina Delića.

Cilj ovog pjesničkog projekta jeste da se takmičarskom metodom poezija približi najmlađima, učini dostupnijom u njihovoj svakodnevici i online prostoru, te da mladim umjetnicima iz različitih zemalja omogući prostor za interkulturalni dijalog, upoznavanje različitosti i razvoj kosmopolitskog duha.

U vremenu kada poezija sve teže pronalazi svoje mjesto u široj javnosti i kada mladim pjesnicima često nedostaju velika međunarodna priznanja, cilj projekta jeste i da se najdarovitiji mladi umjetnici prepoznaju, predstave i nagrade međunarodnim priznanjem.

Pjesnički projekat održava se sezonski, a jedna sezona traje dvije godine i sastoji se od pet eliminacionih krugova.

Prva sezona Mili Dueli Junior započela je 2025. godine.

Trenutno smo stigli do Trećeg kruga takmičenja.

Od velikog broja mladih autora iz cijelog svijeta, kroz prethodna dva kruga stigli smo do TOP 50, a zatim i do autora koji nastavljaju svoje putovanje prema Finalu, odnosno Četvrtom krugu, a nakon njega i prema Superfinalu, odnosno Petom krugu.

U Prvom krugu selekciju pristiglih prijava izvršio je organizator, internim odabirom autora koji će biti predstavljeni publici u prvoj sezoni takmičenja.

Tako je formiran TOP 50 mladih autora.

Ovih 50 autora predstavljeno je u Drugom krugu kao međunarodna zajednica mladih pjesnika iz 17 zemalja i četiri kontinenta. Njihova poezija predstavljena je međunarodnoj publici i žiriju, a kroz kombinaciju glasova čitalaca i ocjena žirija izvršena je selekcija za nastavak takmičenja.

Tako smo stigli do TOP 20.

Međutim, zbog izjednačenih rezultata u dva slučaja, na pojedinim pozicijama došlo je do dijeljenja mjesta. Zbog toga u Treći krug ulaze 22 autora, iako se ovaj krug formalno označava kao TOP 20.

Pred njima je sada potpuno drugačiji izazov.

Treći krug – RAST.

II. TREĆI KRUG – RAST

Krug u kojem poezija raste

Treći krug simbolično nosi ime RAST.

RAST nije zamišljen samo kao novo glasanje i nova eliminacija. To je krug u kojem mladi pjesnik prvi put dobija priliku da kroz direktan mentorski rad svoju poeziju sagleda iz druge perspektive.

Svaki autor dobija svog mentora i ulazi u direktan kreativni proces. Kroz razgovor, razmjenu mišljenja i rad na poeziji, autor će imati priliku da bolje upozna vlastiti književni izraz, prepozna njegove prednosti i razmisli o prostoru za dalji razvoj.

Mentor nije tu da promijeni autora niti da njegovu poeziju učini svojom. Njegova uloga jeste da mladom pjesniku pomogne da bolje prepozna ono što njegova poezija već nosi.

Zato je RAST prvi krug Mili Dueli Juniora u kojem takmičari ne nastupaju potpuno sami.

Dvadeset dva autora postaju dio pet malih poetskih zajednica, unutar kojih će razgovarati, razmjenjivati iskustva, predstavljati svoje pjesme i zajedno sa mentorima tražiti rad koji ih najbolje predstavlja.

Od autora se očekuje aktivno učešće u mentorskom procesu, otvorenost prema razgovoru o vlastitoj poeziji i spremnost da kroz ovaj rad napravi novi korak u svom pjesničkom razvoju, u skladu sa svojim uzrastom i dosadašnjim iskustvom.

Jer cilj ovog kruga nije samo odrediti ko će nastaviti takmičenje.

Cilj je da svaki mladi autor iz RAST-a izađe bogatiji za jedno novo iskustvo, jedno novo čitanje vlastite poezije i jedan novi korak prema pronalasku vlastitog pjesničkog glasa.

III. ORGANIZACIJA TREĆEG KRUGA

A. Raspored autora u pet mentorskih grupa

TOP 20, odnosno 22 autora zbog dva izjednačena rezultata, raspoređeno je u pet mentorskih grupa.

Svaka grupa ima svog mentora, a broj autora u grupama nije jednak:

• Ljubicina grupa – LJUBIČICE: 3 autora
• Lelina grupa – SUNCOKRETI: 4 autora
• Mirina grupa – RUŽE: 4 autora
• Enejina grupa – MJESEČEVI CVJETOVI: 4 autora
• Nerminova grupa – ZUMBULI: 7 autora

Ovakva raspodjela nije slučajna.

Mentori su svoje autore birali vlastitim odabirom, prema redoslijedu biranja koji je započeo od predsjednice žirija i nastavljen prema ostalim članovima žirija.

Postojao je i poseban izuzetak.

Među TOP 20 nalaze se i autori iz različitih jezičkih i kulturnih sredina kojima bosanski jezik i njemu srodni jezici nisu bliski. Kako bi se omogućila kvalitetna komunikacija i stvarni mentorski rad, ovi autori su od početka svrstani u Nerminovu grupu, gdje je komunikacija s mentorom moguća na jeziku koji obje strane mogu razumjeti.

Zbog toga mentorske grupe nisu jednake veličine.

To će imati utjecaj i na broj autora koji će iz pojedinačnih grupa nastaviti takmičenje.

IV. DVIJE FAZE TREĆEG KRUGA

RAST će se odvijati kroz dvije povezane faze.

PRVA FAZA: RAD SA MENTOROM

(SJEME POEZIJE)

26. septembar – 11. oktobar 2026. godine

Prva faza traje 15 dana i posvećena je mentorskom radu.

Svaki autor obavezan je sarađivati sa svojim mentorom.

Na početku procesa autor mentoru dostavlja dvije do tri svoje pjesme.

Nije potrebno slati veći broj pjesama, osim ukoliko mentor naknadno procijeni da je potrebno da autor dostavi još radova kako bi ga bolje upoznao kao pjesnika.

Mentor i autor, uz prisustvo staratelja autora ukoliko se radi o najmlađim kategorijama, razmjenjuju poruke o pjesmama, njihovoj poetici, jeziku, motivima, izrazu i onome što autora čini prepoznatljivim.

Mentorski rad nije zamišljen kao jednostavno uređivanje pjesme.

Njegov cilj je da autor dobije priliku da čuje drugačije mišljenje o vlastitom pisanju, prepozna svoje prednosti i slabosti i razmisli o tome šta želi postići svojom poezijom.

Tokom ovog procesa autor može biti pozvan i da odgovori na pitanje:

Šta je poezija?

Odgovor ne mora biti akademska definicija.

Naprotiv, upravo lično razumijevanje poezije može pokazati nešto važno o autoru koji je piše.

Završetak mentorskog rada

Nakon mentorskog procesa svaki autor priprema završnu prijavu i šalje je putem zvaničnog obrasca za prijavu.

Završna prijava sadrži:

1. jednu pjesmu
2. autobiografiju autora

Pjesma treba biti dostavljena u svom konačnom obliku, maksimalno lektorisana i uređena prije slanja, na maternjem jeziku autora.

Autor nakon rada sa mentorom ima pravo izabrati pjesmu za koju smatra da ga najbolje predstavlja.

To može biti pjesma koju je preporučio mentor ili druga pjesma po vlastitoj volji, ali pjesma mora biti predstavljena tokom mentorskog rada.

DRUGA FAZA: PREDSTAVLJANJE PJESME ŽIRIJU I ČITAOCIMA

(KLIJANJE POEZIJE)

Nakon završetka mentorskog rada počinje druga faza RAST-a.

U ovoj fazi završne pjesme autora predstavljaju se žiriju i međunarodnoj publici.

Rezultat autora formira se kroz više različitih izvora ocjenjivanja i glasanja.

Cilj je da konačan rezultat ne zavisi samo od popularnosti, ali ni samo od mišljenja jednog člana žirija.

U konačnom rezultatu učestvuju:

• mentor
• predsjednik žirija
• ostali članovi žirija
• čitaoci

Na taj način RAST spaja četiri različita pogleda na poeziju: pogled mentora koji je autora upoznao kroz rad, pogled predsjednika žirija, pogled ostalih članova stručnog žirija i reakciju publike.

V. GLASANJE ŽIRIJA

1. OCJENE MENTORA

Svaki mentor ocjenjuje autore iz svoje grupe.

Mentor dodjeljuje ocjene:

5 – 4 – 3 – 2 – 1

Ove ocjene predstavljaju mentorsku procjenu autora nakon zajedničkog rada.

Mentor ne ocjenjuje samo pjesmu koju je autor poslao, već svoj sud može formirati na osnovu cjelokupnog mentorskog procesa.

Mentor ne može ponavljati iste ocjene. Na primjer, samo jednom autoru može dodijeliti 5, jednom autoru 4, jednom 3, jednom 2 i jednom 1.

Izuzetak je Nerminova grupa, u kojoj se nalazi više od pet autora, pa će mentor u dva navrata moći ponoviti ocjene.

2. OCJENE PREDSJEDNIKA ŽIRIJA

Predsjednik žirija Enea Hotić također samostalno ocjenjuje autore.

Dodjeljuje ocjene:

5 – 4 – 3 – 2 – 1

Ovo ocjenjivanje vrši u zasebnoj anketi, nezavisno od mentorskih ocjena, izuzev grupe u kojoj je ona mentor.

Predsjednik žirija može ponavljati iste ocjene unutar jedne grupe.

* Enea Hotić će u svojoj grupi ocjenjivati autore i u svojstvu mentora i u svojstvu predsjednika žirija.

3. OCJENE OSTALIH ČLANOVA ŽIRIJA

Preostala tri člana žirija također učestvuju u ocjenjivanju autora.

Dodjeljuju ocjene:

5 – 4 – 3

Svaki član žirija samostalno bira autore kojima dodjeljuje navedene ocjene.

Ostali članovi žirija mogu ponavljati iste ocjene u svakoj grupi.

Na ovaj način nijedan autor ne zavisi od mišljenja samo jedne osobe.

VI. GLASANJE ČITALACA

Mili Dueli nikada nije bio samo takmičenje koje pripada žiriju.

Zato i u RAST-u važnu ulogu imaju čitaoci.

Za svaku mentorsku grupu bit će objavljena Facebook anketa na zvaničnoj Facebook stranici Mili Dueli.

KADA POČINJE GLASANJE?

Glasanje čitalaca počet će nakon završetka predstavljanja seniorske kategorije Mili Dueli, odnosno TOP 200.

Tačan početak glasanja bit će objavljen putem zvaničnih kanala Mili Dueli.

Svaki autor bit će također obaviješten putem privatne poruke kada glasanje za njegovu grupu počne.

VAŽNO PRAVILO: Validnim će se smatrati isključivo glasovi Facebook profila koji prate zvaničnu Facebook stranicu Mili Dueli.

Glasovi profila koji ne prate našu stranicu neće se uračunavati u konačan rezultat.

Na ovaj način želimo zaštititi glasanje od lažnih, neaktivnih i namjenski napravljenih profila i osigurati da glasovi dolaze od stvarne zajednice koja prati Mili Dueli.

BODOVI ČITALACA

Unutar svake mentorske grupe autori će biti rangirani prema broju validnih glasova čitalaca.

Na osnovu tog poretka dodjeljuju se bodovi:

1. mjesto – 25 bodova
2. mjesto – 22 boda
3. mjesto – 20 bodova
4. mjesto – 18 bodova
5. mjesto – 16 bodova
6. mjesto – 14 bodova
7. mjesto – 12 bodova

Broj mogućih mjesta zavisi od broja autora u pojedinoj mentorskoj grupi.

VII. KAKO SE SABIRA KONAČAN REZULTAT?

Nakon završetka svih vrsta ocjenjivanja i glasanja pristupa se sabiranju pojedinačnih rezultata za svakog autora.

Za svakog autora posebno sabiraju se:

• ocjena njegovog mentora;
• ocjena predsjednika žirija;
• ocjene preostala tri člana žirija;
• bodovi ostvareni na osnovu glasova čitalaca.

Tako se dobija konačan zbir za svakog autora.

Konačan rezultat zato ne zavisi samo od jednog izvora.

Autor može ostvariti veliki broj glasova čitalaca, ali imati drugačiji rezultat kod žirija i mentora. Isto tako, visoka ocjena žirija sama po sebi ne znači automatski visok plasman kod čitalaca.

Konačan poredak formira se tek nakon što se saberu svi ostvareni rezultati.

Autori se zatim rangiraju unutar svojih mentorskih grupa.

U slučaju jednakog konačnog rezultata autora na granici prolaska, prednost će imati autor koji je ostvario veći broj validnih glasova čitalaca.

VIII. KAKO SE ODREĐUJE TOP 15?

U RAST-u ne prolazi jednak broj autora iz svake mentorske grupe.

Osnovni broj mjesta određen je veličinom grupe.

Na osnovu osnovnog rasporeda u Finale bi se plasiralo 13 autora.

Preostala dva mjesta, čime se formira konačni TOP 15, određuju se kroz dva dodatna mjesta.

To znači da iz pojedinih grupa, u zavisnosti od rezultata i pravila dodatnih mjesta, može proći jedan autor više od osnovnog broja.

Zbog toga konačna raspodjela može izgledati ovako:

• Ljubicina grupa: 2 ili 3 autora
• Lelina grupa: 2 ili 3 autora
• Mirina grupa: 2 ili 3 autora
• Eneina grupa: 2 ili 3 autora
• Nerminova grupa: 5 ili 6 autora

Iz svake grupe oprostit ćemo se od najmanje jednog autora.

Jedini izuzetak je Ljubicina grupa, koja je najmanja i u kojoj postoji mogućnost da sva tri autora nastave takmičenje i plasiraju se u Finale.

IX. DODATNA MJESTA

Prvo dodatno mjesto pripada grupi čiji autori zajedno ostvare najveći ukupan broj validnih glasova čitalaca.

Na taj način podrška publici ne posmatra se samo kroz pojedinačni rezultat autora, već i kroz ukupnu podršku koju je cijela mentorska grupa ostvarila.

Dodatno mjesto pripada najbolje plasiranom autoru iz te grupe koji se prema osnovnom rasporedu ne bi plasirao dalje.

Drugo dodatno mjesto određuje organizator, na osnovu konkretnog iskustva rada sa grupama tokom RAST-a, uz mogućnost konsultacija sa mentorima.

Na ovaj način dva dodatna mjesta omogućavaju da se osnovnih 13 mjesta proširi na konačnih TOP 15 autora koji će nastaviti u Finale.

X. POŠTOVANJE PRAVILA

Mili Dueli Junior želi biti prostor u kojem mladi autori mogu slobodno pisati, istraživati i razvijati svoj izraz, ali takmičarski format zahtijeva jasna pravila.

Autor koji ne ispoštuje obavezne elemente RAST-a ili pravila prijave može biti izostavljen iz javnog predstavljanja i daljeg ocjenjivanja.

Posebno je važno da svaki autor:

• sarađuje sa svojim mentorom;
• dostavi tražene pjesme u predviđenom roku;
• dostavi završnu pjesmu i autobiografiju;
• poštuje pravila glasanja;
• dostavlja vlastiti autorski rad;
• poštuje druge učesnike, mentore, članove žirija i organizaciju takmičenja.

XI. ŠTA NAKON RASTA?

Nakon završetka Trećeg kruga bit će poznato TOP 15 autora koji nastavljaju takmičenje u Finalu, odnosno Četvrtom krugu Mili Dueli Juniora.

Nakon Finala slijedi Superfinale (TOP 10), odnosno Peti krug, u kojem će se završiti put prve sezone Mili Dueli Juniora.

Ali prije toga, 22 mlada autora imaju jednu važnu priliku.

Priliku da pišu.

Da razgovaraju.

Da poslušaju.

Da preispitaju.

Da nešto promijene.

Da nešto zadrže.

Da ponovo pročitaju vlastitu pjesmu.

I da iz ovog kruga izađu sa novim iskustvom.

Jer u Mili Dueli Junioru ne želimo samo pronaći mlade autore koji već znaju pisati.

Želimo stvoriti prostor u kojem će mladi autori učiti kako da rastu kroz ono što pišu.

Zato ovaj krug nosi ime:

RAST

Od TOP 50 stigli smo do TOP 20.

Zbog dva izjednačena rezultata, u RAST ulaze 22 autora.

Sada će njih 22 kroz pet mentorskih grupa tražiti svoj put prema TOP 15.

A prije nego što nastavimo prema Finalu, još jednom ćemo čitati njihove pjesme.

Ovoga puta pažljivije.

Jer sada iza svake pjesme stoji i jedan proces.

Jedan razgovor.

Jedan mentor.

Jedno novo iskustvo.

I jedan mladi pjesnik koji pokušava pronaći svoj glas.

Dobrodošli u RAST.

Sarajevo, 25. septembar 2026.

Nermin Delić
Organizator Mili Dueli Junior

Mili Dueli Junior 2026

Objava Mili Dueli Junior 2026 – Organizacija i pravila glasanja u Trećem krugu (TOP 20) pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

KNJIŽEVNA KRITIKA ŽIRIJA

Nermin Delić:

Smiljana Vukičević, 1964.
Crna Gora, Bar
VJECITI TRGOVAC

SMILJANA VUKIČEVIĆ – Iako ukalupljena u prevaziđene rime što je dovelo do bezličnosti, autorica je pokazala izvjesni pjesnički potencijal, a ta originalnost njenih predivnih misli se može vidjeti u dva prelijepa stiha: Kao zavoj za ranjeni zivot, a potom i u stihu: Izgledam kao prosjak bez ruke. To može napisati samo neko ko zna šta je poezija. Ipak, nelektorisana pjesma, bez afrikata, odaje utisak da se autorica nije potrudila da maksimalno pripremi svoju pjesmu za konkurs.

Damjan Pejanović, 1993.
Crna Gora, Cetinje
AUTOPORTRET

kada sam nanovo zavolio
da dišem na nos
na nos na nos
na gun
i onda dolazi zora
i navala krvi u mozak
i sjutradan ona umire
zavoljeti te jeste
imaginarna potreba raspolaganja
tobom
i opet me parališe stanje da vidim
i sve dok se bude ponavljalo da
da već biću starac
smješten u trenutak
i najzad imam sedamdeset godina
trideset ili dvadeset
i svega dvije
za sada
sve
se svodi
na
isto.

DAMJAN PEJANOVIĆ – Odličan koncept pjesme, uz minimalne izlete u hermetičnost. Originalna pjesma.

Marko Babić (Percefal), 1995.
Crna Gora, Herceg Novi
MILIONA KIŠA

Milion kiša u meni
Ni jedna da ‘spere tugu
Svakoj je okus gorak
I liče jedna na drugu.

MARKO BABIĆ (PERCEFAL) – Pjesma koja je pisana samo da se napiše… bez inspiracije. Osnovna inspiracija su predviđene rime (često-mjesto, nemir-svemir, itd.) koje su autoru misao vodilja kroz pjesmu. To je potpuno pogrešan pristup poeziji. Tako se stvaraju tekstovi pjesama (i otud i nazivi tekstopisci), gdje će neko ko tako nabraja rime, napisati nešto patetično, a opet, druga osoba (pjevač, umjetnik) će to opjevati i svojim glasom dati originalnu emociju koju bi zavoljeli drugi. Ovdje ne postoji niti jedan pjesnički element na osnovu kojeg bismo mogli reći da je to poezija. Sve iskorištene fraze u pjesmi su pisane već na hiljade puta, ništa novo nije rečeno, niti jedna stilska figura za koju bismo mogli reći da se rijetko upotrebljava. To je sasvim jasno. Volio bih da autor počne čitati savremenu poeziju (pr. Vislava Šimborska), da ne shvati poeziju kao pisanje spomenara gdje si napisao pjesmu ako napišeš npr.:

Sudbina me boljela,
jer me nije voljela
a da me je voljela
ne bi me preboljela…

Dakle, to nije poezija… to je samo puko pisanje u rimi, nekreativno i primitivno, kao kad nastavnica natjera đake da pišu pjesmu za zadaću, pa neko nespojiv sa kreativnim pisanjem napiše pjesmu. Žao mi je, zaista, autora koji se iz sezone u sezonu, čini mi se, uzaludno trudi da probudi to u sebi. Svakako, treba vjerovati u sebe i ono što ti srce govori, ali bojim se da je u ovom slučaju srce nijemo, čim pušta da mu emocija bude blijeda kopija tuđih, na stotine puta, viđenih stihova i riječi. Puno sreće!

Damir Janjalija, 1977.
Crna Gora, Kotor
POEZIJA

U vrtu budala,
ostavi za sobom
oblake logike.
Ako geometrija ljubavi
počiva na
krilu leptirice,
krvavi kosmos
divljeg maka
jedini je nagovještaj
bogojavljenja.

DAMIR JANJALIJA – Bila bi to predivna minijatura da je spojena u jednu misaonu cjelinu. Ipak, i u ove 2-3 kratke rečenice u pjesmi, autor je ponudio poeziju. Sve izrečeno je poezija. Minijature kao književna forma su naročita koska. Najčešće je dovoljna jedna upečatljiva metafora da bi pjesma ostavila bez daha čitaoca, a ako jedna nije snažna, ponekad je potrebno i više njih, kako bi nadomjestile moć jedne. Ovdje je trebalo unijeti još neku metaforu na kraju koja će biti povezana sa mišlju savršena prva tri stiha.

Duška Kontić, 1958.
Crna Gora, Nikšić
POVJERA

Crna ti prošlost povjera jedina
Sa krstom u ruci maglinu kosi
Razvratom posuta duše nigdina
Žeđ na usnama pokorna rosi.

DUŠKA KONTIĆ – Odlična pjesma. Ova pjesma da je napisana početkom  20. stoljeća, itekako bi bila zapažena i cijenjena. U eri kada je gotovo sve rečeno, nadahnuće koje donosi je znatno manje. Ipak, to nije spriječilo autora da se ukalupi u formu rime, ali da mu ista ne bude vodič misli, što pozdravljam, jer to je osnovna odlika kako prepoznati amatersko pisanje od nečega što jeste poezija.

Rada Bulatović Tomić, 1968.
Crna Gora, Nikšić
POSLEDNJI KRIK

Doći će dan, sudnji svud
zasjaće, Gospode, tvoj presveti lik!
Ja ću, sa životom u svjetlost kud…
nestaje bol, uz poslednji krik!

RADA BULATOVIĆ TOMIĆ – Sve što sam napisao za pjesmu Marka Babića, vrijedi i ovdje. Riječ je o autorici koju mnogo poštujem.

Elvisa Latić, 2002.
Crna Gora, Petnjica
TI

Umri, kišo!
Umri ove noći zajedno sa mnom.
Završimo ovo bespuće od života
dok mi je još…
koji dah preostao.

ELVISA LATIĆ – Plači kišo, Tuguj sestro, žali me. Kuni moj život, ogorčeni život, ovo se životom ne može zvati ovo je tuga, jad, Umri, kišo…  – eto, otprilike to je sve što je rečeno u pjesmi koristeći na desetine stihove ozbiljnog sadržaja riječi. Previše, zaista previše patetike. Iako je autorica 2002. godište, 21 godina su dovoljna starosna dob da se ovako ne bi pisalo. Pjesmu je dovela u agonalno stanje kuknjavom, prenemaganjem… korsteći lažnu emociju sa frazama poput: prokletstvo pjesnika me je stiglo.

Da se ne lažemo, većina prijatelja koja pročitaju autoricin tekst, reći će da je odličan, bolan, emotivan,… ali se nikada niko neće vratiti natrag da ga pročita ponovo, jer u sebi nema ništa novo. Niti jedan pjesnički element. Da autorica nije stavila tekst u stihove, ovo bi izgledao kao monolog u prozi, pismena zadaća učenice šestog razreda. U narednom krugu će imati veliki zadatak da nadmaši sve ovo, te pošalje pjesmu u kojoj će istinski pokazati vrijednost svoje poezije, jer njena emotivna duša to može. Puno sreće!

Dražen Glavatović, 1986.
Crna Gora, Podgorica
VOLIM TE BEZ BOJE

Ukusa,mirisa..
Volim te bez lakiranih noktiju,
ofarbanih cipela.
Kao omiljeni komad namještaja,
Za koji se još ne usuđujem da pitam:
‘Koliko košta?’
Jer, znam da košta,
I košta,
ali ne boli, kao ova ljubav.
Udobna je tebi moja tuga.
I nov, namještaj.
Udobna si i ti mojim cipelama,
Kad te sretnu.
Mome srcu kad te čeka,
mislima dok te se boje.
Udobna si im,
Samo jer postojiš.
Bez ukusa mirisa i boje.
Idealno kompatibilna mnome.
Boli me, koliko boli.
To što volim te, koliko te volim.
I ujedno, zato jer znam da nisi moja.
Možda da je drugačije,
ne bih te ni ja ovako slojevitim rečima bojio.

DRAŽEN GLAVATOVIĆ – Predivna pjesma. Mislim da je autor najzad sazrio kao pjesnik. U svom tom opisu kako je voli, najviše mi se dopalo: Volim te kao omiljeni komad namještaja… Iako je autor napisao da više nema Facebook profil, a on je nužan za učešće, ne bi sigurno prošao da nisam vidio ovu prelijepu pjesmu, pa sam odlučio da je promovišem, kao i autora kojeg poznajem iz ranijih sezona. No, propozicije su jasne.

Aida Orahovac Kuč, 1985.
Crna Gora, Podgorica
SAMO JEDNA MOLBA

Zovem i vas ljude 21-og vijeka
planetu zajedno dijelimo
hajde da sanjamo iste snove
budućnost nas zove.
Tu je mjesec tu su naše slobode
i putevi koji do civilizacije vode.
Izaberimo ih,nek ostanu duhovi zli
za nama i zatvorena vrata srednjeg vijeka
za nama ovo je samo jedna molba vama.

AIDA ORAHOVAC KUČ – Pjesma kao prozni tekst, govor Grete Thunberg zabrinute za stanje u svijetu. Nažalost, nema poezije u njemu. Ni u naznaci. I kao prozni tekst je upitan, jer je prepun suvišaka… JA, JA, JA…
A ja opet kažem ja bih na mjesec da idem
da mu čari otkrivam ja ne bih u nacionalne
torove da se skrivam.Ja bih da živim u svijetu
kakav biti mora i za mene i tebe koji ovo čitaš
i za onog od nas drugačijeg stvora.
………………………………………………..
Opet kažem na mjesec bih išla da mu čari otkrivam.
U nacionalne torove ne bih da se skrivam
već bih da živim u svijetu kakav biti mora
i za mene i za tebe koji ovo čitaš
i za onog, od nas drugačijeg, stvora.

Ovo je samo primjer. Opet kažem i kao ovakav tekst, upitan je, jer je neoriginalan, nimalo zreo. Ipak, izrazito cijenim ovu autoricu kao osobu. Puno sreće!

Miloš Beloica, 1982.
Crna Gora, Podgorica
SAN I JAVA

Gledam je kako mirno spava
Ona je san ja sam java
Ja na javi živim san
Ona u snu živi javu

MILOŠ BELOICA – Lijep pokušaj minijature sa jednom metaforom. Jedini problem je što metafora san/java nije dovoljno originalna. Ipak, ovih par riječi su filozofski masterpiece za veliki broj stihova koje sam pročitao u ovom duelu. Minijature kao književna forma su naročita koska. Najčešće je dovoljna jedna upečatljiva metafora da bi pjesma ostavila bez daha čitaoca, a ako jedna nije snažna, ponekad je potrebno i više njih, kako bi nadomjestile moć jedne.

Darko Bulić, 1991.
Crna Gora, Podgorica
TANGO

Suđeni jedno drugom,
Dok iskra plamen stvara,
Vječni oganj – ljubav jača.
Igraj- uživaj dok traje.

DARKO BULIĆ – Nedovoljno originalno, neupečatljivo. Pjesma je izbjegla rimovanje posljednjih slogova stihova, ali je osnovna inspiracija pjesme – rima. To je potpuno pogrešan koncept stvaranja poezije. Treba misao da bude glavna, da postoji pjesnička nit koja će povezivati sve stihove i sve strofe u jednu zajedničku cjelinu. Puno sreće!

Dajana Mitrović, 1996.
Crna Gora, Podgorica
JA, VOJVODINA

Nakon toliko godina bežanja od nje,
shvatila sam da ja Vojvodina: jesam, bila i biću.

DAJANA MITROVIĆ – Previše patetike upleteno u pjesmu, u želji da se napiše nešto emotivno. Ipak, ideja je odlična, originalna, ali su svi motivi (majčina kuhinja, očevo naručje, bakine sijede dlake,…) prevaziđeni i već viđeni mnogo puta. Nema originalnosti izričaja. Da ne spominjem da je pjesma više kao prozni rad, negoli kao pjesma, jer je potpuno lišena pjesničkih elemenata. Puno sreće!

Nataša Karadžić, 1994.
Crna Gora, Podgorica
DOMOVINA

Čuvaj je i brani dušom,
bićem cijelim, snagom svom.
Domovina tvoj je odraz,
ona sine, tvoj je dom!

NATAŠA KARADŽIĆ – Odlično upotrijebljen crnogorski jezik u pjesmi o Crnoj Gori! Pjesma jeste u rimi, dosta rima su predviđene i sam sam ih (prije čitanja) pogodio… Ali, pjesma ima dušu i iskrenu emociju i to je sasvim jasno. Ođe cvijeće ljubi kamen – ovo je odlično!

Uroš Vujačić, 1953.
Crna Gora, Podgorica (Golubovci)
OPROSTI MI, BRANKA

I toga jutra,
dok su nad Sarajevom plakale
neke sumorne i hladne kiše,
brišući mi suze s lica,
na humci njenoj ostadoše
svi naši snovi, i sve tajne što ih
crveni karanfili zauvijek prekriše.

UROŠ VUJAČIĆ – Pjesma koja ima originalnu ideju, ali nevještu realizaciju. Metafore i poređenja poput: drhtanja kao ranjena ptica, srce krvari, živjeh sa bolom u duši, utjehu u vinu pronađoh… sve je to na hiljade puta rečeno. I svaki put kad je misao počela originalno, autor je istu uništio rimom koja je preuzela ulogu vodiča njegovih misli. Zahvaljujem se što je u protekla 2 mjeseca aktivno učestovao i komentarisao naše objave, te time dao enorman doprinos interkulturalnom dijalogu Crne Gore sa ostalim zemljama učesnicama!

Mile Albijanić, 1963.
Crna Gora, Tivat
TRAVE

Vjetar i trave…

MILE ALBIJANIĆ – Ima nečeg lijepog i neobičnog u ovoj pjesmi. Da je osmišljen bolji kraj, pjesma bi bila savršena.

Anđela Turukalo:

SMILJANA VUKIČEVIĆ, pjesmi fali energije. Posebno kraj nije dovoljno upečatljiv. Umjesto da je podigne na novi nivo, on je drži na istoj liniji sa početka. Dodatno bi se moralo raditi na ritmu, kao i na interpunkciji koja je ekstremno važna u ovakvoj pjesmi. Ne mogu ni naglasiti koliko su dramatičnost i kontrasti značajni. Moralo bi ih biti mnogo više.

DAMJAN PEJANOVIĆ, smisaono najkvalitetnija pjesma ove grupe. Estetski bi se moglo raditi na njoj. Svakako, bravo.

MARKO BABIĆ (PERCEFAL), dosta blijeda pjesma. Više inovacija, kreativnosti. Fali joj iskrenosti i duše. Takođe, interpunkcija je jako važna kad su ovakve pjesme u pitanju. Rima je previše prosta, očekivana.

DAMIR JANJALIJA, jako lijepo urađeno. Doduše, očekujem mnogo više u narednim krugovima- jer prepoznajem talenat i već znam da može dosta snažnije od ovoga. Slikovito je, dramatično, smisaono adekvatno, mračno- na jako prefinjen način. Bravo.

DUŠKA KONTIĆ, ovdje je malo više snage nego u prethodnim pjesmama ovog tipa. Ipak, i dalje nedovoljno. Prosta rima, očekivana. Nema interpunkcije, koja bi vjerovatno donekle popravila pjesmu. Fali ovdje neki izuzetno snažan završetak.

RADA BULATOVIĆ TOMIĆ, fali kreativnosti i energije. Rima je predvidiva. Ritam nije precizan. Interpunkcija je jako loša.

ELVISA LATIĆ, ovdje prepoznajem ambiciju da se stvori snažna pjesma, ali fali originalnosti. Autorka mora da nauči da se otvori adekvatno, da izlije sebe na papir. Ljubavne pjesme je vjerovatno najteže pisati, upravo jer ih je bezbroj i više nego često se pretoče u patetiku. Ovdje je, nažalost, opet takav slučaj. Može se stvoriti drama i bez toga.

DRAŽEN GLAVATOVIĆ, dosta slaba pjesma. Nema energije, nema živosti. Ako se već koristi interpunkcija, valjalo bi da bude pravilna. Mislim da autor može mnogo bolje od ovoga.

AIDA ORAHOVAC KUČ, ovo je dosta slabije od poezije na koju sam navikla od autorke. Ipak: ima živosti, ima važnosti i smisla- pa ne mogu u potpunosti zamjeriti jedan lošiji izbor.

MILOŠ BELOICA, za prvi krug je već morao biti bolji izbor od ovoga. Ne mogu da procijenim kakav kvalitet poezija posjeduje kroz ovakav primjer. Minijatura je, smislena je- to je sve što mogu da kažem. Nisam fascinirana, ali ne mogu ni reći da je loše- samo neadekvatan izbor.

DARKO BULIĆ, ritma nema; rime ima, pa nema, pa opet nema. Bliedo, neupečatljivo. Fali inovativnosti, kreativnosti, originalnosti.

DAJANA MITROVIĆ, pjesma je emotivna i čitalac lako osjeti njen smisao. Direktna je, jasna. Ipak, mogla bi se značajno unaprijediti kad bi se ulilo još energije. Kad bi se u ovakvoj cjelini stvorio kontrast, to bi unijelo živost u stih. Može se ovdje jođ dosta postići, ali nisam nezadovoljna.

NATAŠA KARADŽIĆ, kao i uvijek: snažno, energično, glasno. Nataša je svake sezone sve bolja i bolja. Ocjena je visoka zbog napretka koji prepoznajem, to se mora nagraditi. Naravno, savjet bi bio da se malo originalnije piše, da unese neke svoje metafore, svoje slike- ne nešto na šta smo navikli u Crnoj Gori otkako je države. Valja to iskoristiti jednom- dva puta, ali ne više od toga jer zvuči jako slično svemu što smo već imali prilike vidjeti. Znam da je to upečatljivo i prepoznatljivo- dobro je za knjigu. Ali, za takmičenje nam treba nešto što će istaći nju kao autorku.

UROŠ VUJAČIĆ, slutim talenat u ovoj pjesmi, ali djeluje nespretno. Kao da autor nema previše iskustva sa poezijom. Vidim originalnost, ali prepoznajem i nesnalaženje. Sve se ovo moglo prenijeti tečnije i konciznije. Smatram da je potrebno više rada, vježbe, prakse…

MILE ALBIJANIĆ, previše je “trave” u ovoj pjesmi. Dobr je naglasiti- ali repeticija lako postane pretjerana. Svakako, nije loša pjesma.

Ljubica Petrović Kosor:

Neću komentarisati pjesme pojedinačno. Želim samo skrenuti pažnju autorima na sledeće:

• Izbjegavajte patrtiku, ne pretjerujte sa izlivom emocija jer se onda pjesma pretvara u kič.
• Ne filozofirajte previše, ne pametujte da bi ostavili utisak, jer tako pjesmu učinite nerazumljivom za čitaoca.
• Svedite dužinu pjesme na razumnu mjeru, ne ponavljajte se, ne pišite samo pisanja radi jer to može učiniti pjesmu neinteresantnom za čitanje. Često, sa manje riječi možete reći više i ostaviti jači utisak na čitaoca.
• Ne forsirajte rimu po svaku cijenu, ali ni ne bježite od nje. Ako je koristite vodite računa o ritmu.
• Obratite pažnju na pravopis i gramatiku. Ako preferirate “slobodni stil” pisanja, budite u tome dosledni od početka do kraja.

Vjerujem da ćete se sami prepoznazi u ovim napomenama.

Međutim, kako su pjesnički duh i kretivnost nesputani, a stihovi izviru iz srca i duše, svaka pjesma na kraju nađe put do svog čitaoca.

Uvijek ističem da ja pjesmu cijenim prema tome kakvu je emociju probudila u meni i koliko me vuče da je ponovo pročitam, te sam se time vodila i prilikom ovog ocjenjivanja.

Enea Hotić:

Poštovani takmičari, zadovoljstvo je čitati vašu poeziju, uz konstataciju da su pjesme u ovom duelu korektne i da nadam se da će u svakom narednom biti sve bolje!

Objava Mili Dueli 2023 – Crna Gora (Poezija i književne kritike) pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

KNJIŽEVNA KRITIKA ŽIRIJA

Književna kritika (komentar) žirija na pročitane pjesme:

Nermin Delić:

Jasminka Nikolić, 1959.
Srbija, Aleksinac
BLISKOST

Dok noć i dan se prikradaju
u trenu rastaju,
nikada se ne dodirnu
jer to je zakon prirode.

Neprimjetno traje
taj neumitni put.
prelaze jedno u drugo
mijenjajući put.

Mi iz daljine mislimo
da bliskost je tu u zenitu
ali oni se baš tu
neprimjetno razdvajaju.

Tako se stapaju
u našim vizijama
ali u suštini
svako ima svoj put.

Svako boju ima
svako toplotu I hladnoću ima
a izmedju njih
samo promijena slijed.

Iz dana u noć
iz noći u dan.
tako su nježni
u razmijeni vremena.

Svakom želim baš takav odnos
nezavisan,
sijenkom dodira nježan
stalan i nepogrešiv.

JASMINKA NIKOLIĆ – Pjesma kojoj fali radnja i više originalnosti. Divim se koliko je dugo pjesma pisana, a da pritom  nema radnju koja bi je povezala u jednu zajedničku cjelinu. Također, pjesma je nelektorisana sa vidljivim informatičkim (pr. izmedju – između) i gramatičkim greškama (pr. razmijena – razmjena, sijenka – sjenka, potom veliko slovo I na sredini stiha,…). Radi se o divnoj autorici, stoga, ovo smatram neadekvatnim izborom pjesme, te neposvećenosti pripremi za konkurs. Sve pohvale za izrazitu aktivnost ove autorice u promociji interkulturalnog dijaloga, u prethodna dva mjeseca, a vezano za njenu aktivnost na našim objavama!

Jasmina Pudar, 1994.
Srbija, Bačka Palanka
KRALJ MRAVA

Lutaj u mojim cipelama
po smežuranim krovovima.
Pronađi mačku u magli.
Uništi
haotično
ništavilo
ljudskog razuma
i razočaraj me
skladom.
Budi džin, kralj mrava
krunisan
mojim snovima.
Poslednji
glodar strasti
koji
razlikuje boje.

JASMINA PUDAR – Svidjela mi se pjesma. Minijature kao književna forma su naročita koska. Najčešće je dovoljna jedna upečatljiva metafora da bi pjesma ostavila bez daha čitaoca, a ako jedna nije snažna, ponekad je potrebno i više njih, kako bi nadomjestile moć jedne. Ova pjesma je trebala još poneku metaforu, jer je metafora mrav prevaziđena i već mnogo puta viđena. Jače poentiranje učinilo bi ovu pjesmu snažnijom i originalnijom.

Slobodan Mićić, 1994.
Srbija, Bačka Palanka
STRAST POSLEDNJEG GLASA

Dečak večnih uspomena pluta mrtaV,
nemirnog mastiljavog srca tišinom ušuškanO.
Nevinu rosu prlja u pečaL,
Zarđalim kljućem otkljućava sanduke muzE.
Priliva telo u nokturnalnu noĆ,
hrani krvlju slavuj na srcU.

Iz čela rađa plameni amaranT,
uplakanoj duši zapada zlatne kalemE.

Trampiše Sunce za prašnjavi zvezdokaZ,
senkom potpisuje zakletvu trnovitog hramA.
Gorko ljubi Njenu nebesku haljinU,
okićen osmehom produbljuje ožiljak OrfejeV.
Ožiljkom otkucava uspavanke sive damE,
sa obale boji lucidni svetioniK.

SLOBODAN MIĆIĆ – Tip autora koji je poeziju shvatio kao prostor za hermetičnost. Nije sve što je nejasno – pjesničko. Sviđaju mi se pojedini izrazi poput zvezdokaz, ali ima riječi koje su tu ubačene samo da bi pjesma izgledala teška. Ipak, stilistički, pjesma je sređena i djelo je autora koji vodi računa o onome što piše. Uočio sam i gramatičke greške (pr. kljućem otkljućava – ključem otključava).

Miroslav Balać, 1980.
Srbija, Bačka Palanka (Obrovac)
KAKO DA TE NAĐEM U PUSTINJI BEZ OAZE

Ovi lanci ko’ čelične čeljusti
gromoglasnog zmaja, mali su
za moju glad za tobom,
zašuškanu pod strahom da će
prestati postojati! A znam,
da jednog dana nestaće
kao da je nije bilo nikad.

Prostor na kom tvoj lik milujem
olovnim rukama, začet je u
prostoru koji više ne postoji.
A voleo bih da nije tako,
jer tek sad znam koliko znače
leđa vremena, koje trpe i tvoj
i moj teret podjednako.

Kritična je svaka nit koju smo
zajedno uneli u naše živote,
zarobili blisku budućnost za
rešetke proste sudbine. Pak’ otrovali
duše poznatim otrovom kom nema
leka, a ne umire se pod njegovim
dejstvom, no zastaje u zatečenom
prostoru.

Truo je svaki pogled koji nas
je vezao, išaran mozaikom
prošlosti. Košmar koji sam
više puta sanjao, a želeo da
se dignem iz njega, ugledao
je svetlost dana, sjuren
u džep današnjice.

Do sad sam pratio tvoj maleni
trag u vrelom pesku začarane
obale, al ’ slomio se oblak u
oku i saprao put do tebe. Kako
da te nađem u pustinji bez Oaze?
Kako kad svaki metar
haluciniram i pomislim na te’.

MIROSLAV BALAĆ – Tekst pjesme je prozaičan. Da nije poredan u stihove, nikada ne bih rekao da se radi o pjesmi. Poezija mora imati više originalnosti od isklišealiziranih fraza poput praćenja malenog traga, ugledao je svjetlost dana, olovnih ruku… Genitivna metafora leđa vremena mi se sviđa i tek to mi djeluje poetično. Sve ostalo je puka deskripcija u estetski dotjeranoj pjesmi. Radujem se što je ovaj autor ponovo sa nama, jer već ga dovoljno poznajem da mogu reći da on ima umjetničku dušu!

Svetlana Branković, 1975.
Srbija, Bačka Topola
ZALJUBI SE

Zaljubi se u reku, planine i mora
Zaljubi se u nekog, bez izgovora
Zaljubi se u zimu, u sneg što pada
Zaljubi se tek tako, eto još sada
Zaljubi se u cvrkut ptica na grani
Zaljubi se iako dan možda nije pravi
Zaljubi se u zelenu vlat trave
Zaljubi se istinski jer su preko potrebne ljubavi prave
Zaljubi se u jutro, u dan što sviće
Zaljubi se jer tako mnogo lepše biće
Zaljubi se u zrake sunca što te greje
Zaljubi se i nikad nemoj prestati da se smeješ

SVETLANA BRANKOVIĆ – Tekst pjesme bez poezije. Cvrkut ptica, zrake sunca,… sve je to već prevaziđeno i rečeno u stotinama hiljada pjesama. Ako to i koristite, neka to budu usputne stilske figure u pjesmi… Ova pjesma osim tih isklišealiziranih fraza, nema ništa drugo da ponudi. Ponavljanje Zaljubi se je u ovom slučaju kontraproduktivno.

Nebojša Obrenović, 1982.
Srbija, Beograd
***

Baba je imala televizor,sa stabilizatorom.Ustane u pet da ga uključi, da bi u sedam gleda jutarnji program.Ponekad bi treperela slika,ako treperi popreko-samo ga čukneš pesnicom u desni ćošak,ako treperi uzdužno onda u levi ćošak.Baba je umrla pre televizora.
Deda je imao radio.Lampaš.Upališ ga i onda cekaš one dugine boje da dobiju jasnoću i eto zvuka.Hoćeš Kopenhagen,Moskvu ili Havanu?Svega je imalo i svi “naš” jezik pričaše.Ako tranzistor šušti- samo isključiš iz struje i okreneš utičnicu i sve opet bude super.Deda je umro pre radija.
Komšija je imao veš mašinu,koja mu se jednom sama u sred noći vratila u prodavnicu.Samo smo mu pomogli da je vrati kući,vezao je lancem i sve je bilo potaman.Komšija je umro,nisam video da je mašinu izbacio.
Zubar,Jova, je vozio mercedes 123.Kada neće da upali samo mi čika Jova da čekić da mu čukam na određeno mesto dok on vergla i eto ga za tili čas već juri ulicama kao furija.A kad bude i “velika” zima, upali novinu pa gurne negde u motor da ga ugreje.Kasnije je dresirao macku da mu tu spava zimi i greje motor auta.Zubar je odavno umro,mečka se još drži na svetu.
Meni crko monitor kompa! Samo potamneo i ućutao.Čukam ga- ništa!Palim radijator da ga ugrejem- ništa!Stavim ga u frižider- ništa!Bez najave tako da me izda! Da se bar zatrepereo u tom samrtnom ropcu,da je bar zašuštao,caktao,siktao…
Sve danas crkava bez najave samo čoveku najave kada će umirati…

NEBOJŠA OBRENOVIĆ – Samo fali lektorisanje ovoj izvrsnoj pjesmi. Samo, a opet kvari utisak. Ovo nije tekst u prozi, ovo je čista poezija. Stoga, ona bi trebala biti u stihovima. Pregenijalno osmišljena pjesma, ponajbolja koju sam pročitao do sada! Toliko originalnih metafora… Bravo! Lično sam je lektorisao da bi autor vidio kako bih volio da izgleda, jer ovakva, ona je savršena:

***

Baba je imala televizor,sa stabilizatorom.
Ustane u pet da ga uključi, da bi u sedam
mogla da gleda jutarnji program.
Ponekad bi treperela slika
ako treperi popreko – samo ga čukneš pesnicom u desni ćošak
ako treperi uzdužno, onda u levi ćošak.

Baba je umrla pre televizora.

Deda je imao radio. Lampaš.
Upališ ga i onda čekaš one dugine boje
da dobiju jasnoću… i eto zvuka.
Hoćeš Kopenhagen, Moskvu ili Havanu?
Svega je imalo i svi “naš“ jezik pričaše.
Ako tranzistor šušti – samo isključiš iz struje
i okreneš utičnicu… i sve opet bude super.

Deda je umro pre radija.

Komšija je imao veš mašinu
koja mu se jednom sama u sred noći vratila u prodavnicu.
Samo smo mu pomogli da je vrati kući
vezao je lancem i sve je bilo potaman.

Komšija je umro,nisam video da je mašinu izbacio.

Zubar Jova, je vozio mercedes 123.
Kada neće da upali samo mi čika Jova da čekić
da mu čukam na određeno mesto dok on vergla
i eto ga… za tili čas, već juri ulicama kao furija.
A kad bude i “velika” zima, upali novinu
pa gurne negde u motor da ga ugreje.
Kasnije je dresirao mačku da mu tu spava zimi i greje motor auta.

Zubar je odavno umro, mečka se još drži na svetu.

Meni crk’o monitor kompa!
Samo potamneo i ućutao.
Čukam ga – ništa!

Palim radijator da ga ugrejem – ništa!
Stavim ga u frižider – ništa!
Bez najave tako da me izda!
Da se bar zatrepereo u tom samrtnom ropcu,
da je bar zašuštao, caktao, siktao…

Sve danas crkava bez najave samo čoveku najave kada će umirati…

Milka Stefanović (Mimi), 1956.
Srbija, Beograd
PESNIČKA ALEJA
(Pesniku)
Tren rađanja prvih stihova
otvara suštinu belog polja
i ti ćeš, prosipajuć seme slova,
u aleji zasejati sopstveni trag.

Jedinom nadom pričešćene želje
zaneće se u svom nadahnuću
obasute plodonosnim mislima
i nepojamnim prostranstvom
vremena u vremenu.

U središtu snoviđenja
čekaćeš da proklijaju
i porastu iznad sveta,
lepotom reči da otkriju
čaroliju velikog htenja.

Da iz cvetanja na gordom vrhuncu,
nesamerljiv u otkriću,
zablista plod suglasja svetlosti
kojim ćeš praznu ispuniti dušu
i u aleji osvetliti trag.

MILKA STEFANOVIĆ (MIMI) – Pjesma bez radnje. Deskriptivna isuviše. Nijedna originalna metafora… aleja pesnika, plodne misli, rađanje stihova, sopstveni trag, snoviđenje,… Sve je to već ispisano… Ako se i koristi, onda ne treba biti glavna ljepota pjesme. A ovdje osim toga, nema ništa drugo.

Danica Salipur, 1960.
Srbija, Beograd
CEKAJUCI AUTOBUSE

On-o obali dalmatinskoj,
ja-o planinama sandzackim,
on-o brodovima i mornarima,
ja-o plugovima i oracima,
on-o talasima i plažama ,
ja -o travama i otkosima ,
on-o galebovima i palmama ,
ja-o vrapcima i glogovima ,
on- o vinogradima i smokvama ,
ja-o tresnjama i jagodama ,
on -o ljubavi …
I ja o ljubavi…
A jadranske magistrale
i sandzacki drumovi
nigde se ne ukrštaju …

DANICA SALIPUR – Nije loše koncipirano, samo fali bolja realizacija pjesme, fali više pjesničkog umijeća. Ideja je izvrsna. Također, ne može se slati polulektorisana pjesma, malo ima, malo nema afrikata. To odaje utisak neozbiljnosti autora prema čitaocima. Kada se pjesma postavi na svoj profil, ona može biti nelektorisana, ali kada se šalje na konkurse, treba je poslati u potpunosti lektorisanu i informatički korektno napisanu.

ZVJEZDANA VOJNOVIĆ – Pjesma kao mali motivacioni govor, Facebook status emotivne osobe. Riječ maldita sam protumačio kao prokletnica, a najljepši dio pjesme je: dajem vjetru da šara mehndi po mom telu. To jeste poezija. Nažalost, autorica nije imala bujnu inspiraciju već je sladunjavo završila pjesmu, a to je umanjilo kvalitet ove fantastične fraze iz pjesme Također, Teško je biti kam na putu – nisam uspio protumačiti ko je kam?.

Zora Davidović, 1970.
Srbija, Beograd
CRNA RUPA

Imam veliku, crnu rupu na stomaku
U koju dugo propadam svaku noć, iz Nove i iznova
U kojoj nema kraja ni ivica
guta me alavo, halapljivo
Žvaće nepcima, vilicom bez zuba
Uvlači u gladno ždrelo kao pijavica
I znam da želi da me otrgne
Mojom belom kožom sebe crnu zaogrne
Raskoli na fragmente i dat mi i grozd i čokot
Rabi do kraja ovako obeskućenu i obespupčenu
Gorčinom plodne vode utire poslednje majčinske tragove
U poslednjem činu ove bespomoćno izmenjene velike drame…

Trudim se da ne uspavam
Da je budnošću zavaram
Šepam, padam, ali uporno ustajem i hodam
No zna Ona tačno kad se kapci spuste
I razvuče crne, teške zavese ispred boja i snova….
Imam veliku, crnu rupu na stomaku
U koju propadam svaku noć, iz Nove i iz nova
U kojoj nema kraja ni ivica
Ali zahvatim krišom svetlosti pramen, trepavicama
I sakrijem ga duboko iza požutelih beonjača
Dok jetko priznajem poraz, čvrsto stegnem i ukrstim prste iza leđa
U potaji čekam da tama poklekne, pukne, odustane…
I zazori živost bistrinom bujice ispod napola klonulih veđa…

ZORA DAVIDOVIĆ – Pjesma u kojoj je samo prvi stih poezija: Imam veliku, crnu rupu na stomaku. Sve ostalo je rastakanje rečenog u prvom stihu. Također, u pojedinim dijelovima mi pjesma djeluje gramatički nekorektno: Raskoli na fragmente i dat mi i grozd i čokot. Ne znam da li je autorica mislila na: Raskoli na fragmente dat mi grozd i čokot ili Raskoli na fragmente i da mi i grozd i čokot? Također i poentiranje gdje je, da bi bilo zvučno, rimovano leđa i vjeđa, nije uspješno, jer isto preovladava u odnosu na misao pjesme. Uočio sam i gramatčku grešku (žvaće – žvače).

Jovanka Marković (Vanja), 1971.
Srbija, Beograd
MOJE TAJNE CRVENE CIPELICE

Jedan par mojih Crvenih Cipelica, nađenih na tavanu, kad bi mogao da priča, šta bi rekao ?
Protrljala bi ih krpom, lica obojenog crvenim sentimentom
A iz njih bi izašao Duh Cipelica, gori od duha iz Aladinove lampe
I ispričao bi Dnevnik Jedne Mladosti

Cipelice bi rekle kako su im porasla anđeoska krila, da bi me odbacila do Neba Zaljubljenih
Ali Sunce Ljubavi je otopilo krilca, kao u priči o Ikaru i stropoštalo bi me u ljubavni ponor
Pričale bi o ljubavi koje su se sudarale na ovozemaljskim i nebeskim raskrsnicama
Takmičeći se u veličini

Cipelice koje igraju ulicama same po sebi
Ne sećam se više ni odakle mi, možda sam ih maznula od Doroti
Bliskoj Čarobnjaku iz Oza- “Doroti igraj!”

Cipelice koje su bile deo greha i deo zore, smešljive i plačljive cipelice
Cipelice koje sam prerasla pretvorivši me
U ženu – umetnicu, lebdilicu, radilicu, ljubavnicu, majku

Cipelice nade i stvaranja, cipelice boje urođene otmenosti i boje kupleraja
Raskošne Crvene Cipelice sa crvenim cvetovima
Koje će jednom procvetati i na mojoj humci
Svedočeći o biću iz Svemira
Koje je letelo i posrtalo u njima pod teretom Života

JOVANKA MARKOVIĆ (VANJA) – Interpunkcije malo ima, malo nema… Ne može tako. Nije potreban razmak od riječi kad se stavlja interpunkcijski znak upitnik (?). Također, Protrljala biH, a ne Protrljala bi, jer je u prvom licu jednine… Previše puta se ponavlja riječ cipelice. Ideja za pjesmu je odlična, a samo ovaj dio je istinska poezija: cipelice boje urođene otmenosti i boje kupleraja. Samo tu je autorica pokazala svu originalnost po kojoj je pamtim, jer kada je ova autorica u pitanju, nesumnljivo je da se radi o pjesnikinji, nekome ko vrlo dobro zna šta je poezija. Za početak bih joj savjetovao da šalje one pjesme koje su i ranije učestovale i dobijale odlične komentare, a cipelice neka stoje… One trebaju intervenciju i još rada, jer kako rekoh – ideja je odlična.

Aleksandar Anđelković, 1975.
Srbija, Beograd
DILEMA

Oslušnuh na čas šta lugom to zvoni,
što k’o treptaj sunca mi ogreja biće,
šta mi to misli na greh slatki goni,
dal’ se to smrkava il’ naprasno sviće.

Pogledah žedno ka rajskome vrtu,
dal’ arija nebeska me mrvi u deliće,
kad videh tu luč svevišnju prostrtu,
na pašnjaku dileme što mori slabiće.

Pred čadorom umilno vrsna vila poji,
od melosa obuzet ne spoznah ti više,
dal’ su slavuji il’ osećaji moji,
jutros mi misao sam’ na tebe miriše.

ALEKSANDAR ANĐELKOVIĆ – Odlična pjesma. Ova pjesma da je napisana početkom  20. stoljeća, itekako bi bila zapažena i cijenjena. U eri kada je gotovo sve rečeno, nadahnuće koje donosi je znatno manje. Ipak, to nije spriječilo autora da se ukalupi u formu rime, ali da mu ista ne bude vodič misli, što pozdravljam, jer to je osnovna odlika kako prepoznati amatersko pisanje od nečega što jeste poezija. Ipak, uočio sam i gramatičku grešku dal’ – ispravno je da l’.

TANJA BARDAŠEVIĆ – Vrlo, vrlo, vrlo… poetično. Kako je lepo gledati čoveka u čijim očima žena spava. – bravo! Odlična minijatura. Nisam siguran koliko je poentiranje uspješno. Na tome bih poradio na način da ga uskladim sa prva dva stiha.

Ana Bojanović, 1978.
Srbija, Beograd
PIETA

Dete u krilu mati počiva
Priča bez reči i priča
rečima
dovoljnim za večnost
Pogled joj zariven u daljinu
Ko koštica u višnju
Pogled joj baršunasti ogrtač
oko začetaka ljudske misli u njemu
Nesmotrenih želja
I nepredviđenih jazova
Njen pogled zna
Patnju koja ruši zidove hrama
Vidi ožiljke koje poneće
Na koži pod rebrima
Jer niko neokrznut
Ne progazi ovuda
Osmesi nečastivog zamajavaju
Još mlečno oko
Njen pogled čuje
Nečujne reči
I vetar koji duva u noći duše
preobražava
Glasove (iz) kolevke
U strašnu kompoziciju bez dirigenta
Koren u krila
Dete u dečaka
Dečaka u mladića
Mladića u čoveka
Kojem više povratka nema
U Getsimansku baštu
Pre samog početka
Njen pogled
I kamen i svila
Na njegovim ramenima
Ne razume jedno:
Ko rođen je na krilu vremena
Na tom krilu samo leteti može
A taj pogled taj ogrtač taj strah
Ljubav je bezimena
Kojoj kršim običaj
Izgovarajući je
Jer u tišini niče
I retki su je rekli
Rečima pravim
Dok vetar preti i zavija
U noći duše
I zemaljskih slavlja

ANA BOJANOVIĆ –  Osnovna misao pjesme je isuviše ugušena prevelikim rečenicama gdje subjekat postane objekat, pa ponovo subjekat itd. Pjesmu je potrebno rasparčati na strofe da bi se čitaocu ostavio prostor da razmišlja o pročitanom. U svakom slučaju, postoje pjesnički elementi, ali su oni dosta arhaični… Autorici preporučujem da čita savremenu poeziju, poput Vislave Šimborske, siguran sam da će tu pronaći sve što joj nedostaje.

Danilo Vasojević, 1978.
Srbija, Beograd
ŠKRIPE, A NE BUDE

Kočijo,
Čija je to škripa
Koji su ovo akordi
Kako mi nađe stazu, čiji su ovo vinogradi

Kako su ovako prekrasni
Besprekorno orijentisani da ih kupa sunce
Nisu ovo putevi za kočije, a ne osetih truckanje
I ne videh putu ivice
I kako uz grozd umivaš mi suncem lice

Ko god da mi je poslao te kočije
I kako god mi je našao put i poslao tim putem
Nije morao … nisam ni tražio, možda samo verovao slepo
Veliko hvala i za prevoz, a i za misije, i baš je lepo

Poredim taj put sa rekom, nepredvidiv,
Krivudav, ali pravi … za prave ljude
Kočije škripe, a ne bude
I, kočijo, molim te da nas što više pravih bude

Ovaj vinograd je moj
Kočije proveriše sve i jednoga dana nestadoše
Fenjeri se upališe
A ulice postaše prostrane i samo se raširiše

Nađoh bocu i u njoj pismo:
Kočije su poštenje,
Vinograd je nagrada za pošteno mučenje,
A sunce je čuvar porodice

DANILO VASOJEVIĆ – Pjesma prepuna zareza, bez ijedne tačke. Ako se stavi zarez na kraju stiha, podrazumijeva se da će se staviti i tačka kad dođe vrijeme za nju. Također, tri tačke (…) kao interpunkcijski znak, nije potrebno razdvajati ga od prethodne riječi razmakom. Kočije, fenjeri… sve djeluje kao varijacija na temu pjesama 20. stoljeća. Pritom, ništa novo nije kazano… U svakoj strofi se spominje kočija, i previše puta… Glavna sugestija je poraditi na originalnosti.

Vladimir Kameleon Gardašević, 1985.
Srbija, Beograd
KARMA

Zašto me, toliko,
đedova suza boli?!?
Možda, zato što u njoj,
oglednuh, sebe…
Naboranu kožu,
pege i sede
i đecu, kako i meni viču:
,, Makni mi se đede… “

VLADIMIR KAMELEON GARDAŠEVIĆ – Odlična minijatura. Nemam zamjerke. Jednom metaforom potpuno zaokružena pjesma.

Boris Mandić, 1985.
Srbija, Beograd
NESENTIMENTALNI SPOMENAR KUĆNIH LJUBIMCA

Nemački ovčar Sokrat
mudar kao rečenica
bez manjka.
Mama kaže da je sve
to nepotrebno jer
nema nikakvu praktičnu
korist u ovom vrtložnom svetu.
Mi ćutimo.

Kanarinci bez imena,
neobeleženih grobova
postojanih krikova u
umornim kutkovima
dana. Mlađi brat im govori
da da jeste ali ga niko
ne razume, smisao je
odlutao na njegovom rođenju.

Ribice uglađenih peraja
sposobne na sve dozivaju
me da poslušam simfoniju
odsutnosti plemenitih
namera kao prikaz
dekadentnosti sveta
bez pretencioznih viškova.

Lebdim u svojoj sujeti.
Nikog nema.

Zec ugojen poput
nekog levantskog vladara
recituje pesmu o nemanju
ličnog odnosa prema
strahu trčanja između
dve tačke u
prostoru punom nabora
bez jasnosti.

Mrtvi otac vrišti.
Ostali prebiru po svojim porazima.

Gledam televiziju i jedem bol.

BORIS MANDIĆ – Fantastično poentiranje! Pjesma je predivno zaokružena. Nemam zamjerke uopće na pjesmu! Pjesnički stil autora je istančan tako da sa malo riječi kazuje puno. Istovremeno, on koristi originalne metafore, dosad nedokučenu mudrost ljudskog uma da spaja i poistovjećuje pojmove koje do sada, na ovakav način, niko nikada nije stavljao u isti kontekst. Mrtvi otac vrišti. – stih je koji ponajbolje oslikava raskoš misli ovog pjesnika. Sukob dvije krajnosti u čovjeku na do sada neviđen način. Znao sam od ranije, budući da je učestovao u sedmoj sezoni, ovaj autor piše odlično… ali ovo sada je još bolje od toga, pa bih se usudio reći da je ovo antologijska pjesma u kojoj se nalaze svi elementi koje potražuje savremena, moderna, književnost, odnosno književnost 21. stoljeća: kratkoća forme teksta i originalnost istog. Puno uspjeha u nastavku, Borise! Dobrodošao ponovo!

Lidija Radisavljević, 1986.
Srbija, Beograd
OSTAVLJENA

Tako sam glupa bila!
Od svih, pre tebe,
baš tebi poklonila svoja krila.
A tako sam se teško skrpila,
i pero po pero negovala za let.
A ti, sazdan od glečera,
hladan ko arktički led.
I šta sam ja tu maštala?
Samo si me grejao,
a to i radio na više mesta,
dok sam ja sve praštala.
Blud, to me povuklo,
na taj ler se s tobom navikla.
Dok se nisam slomila,
o svoje suze spotakla.
Jedva si čekao kiks,
razlog da kažeš:
„Znaš, ja ovo ne mogu, od prvog dana“.
Znam…
Znam, jer patiš od prethodnih rana.
I pun si, prepun, glupavih mana.
Zvaćeš, pa te nema,
dođeš, ali kasniš,
bez izgovora i opravdanja,
ne voliš da se pozdravljaš kad krećeš,
i misliš lakše je otići,
nego meni što ostajem.
A ja sam tako volela
ono što kraj tebe postajem.
I merila sam te sa svakim sledećim.
Ni do kolena ti nisu bili,
ti si postao moja mera za svakog.
A nisu mi, ko ti, krila lomili.
Ali eto…
Ti si me začarao i ja sam se učaurila.
Od zime do zime, čekala proleća.
Patila, pamtila, sećala se,
tvojih osmeha, dodira,
i više ni sa kim,
ko s’ tobom ljubav vodila.
Ne mogu…
Ti si postao moje merilo za sve.
Element bez kog se dalje ne može.
I tako sam plakala, jecala,
padala i ustajala, pokušavala,
i opet se o uspomene spoticala.
A ti? Ti si nastavio svoj život.
Osmeh i samo brzo i jako.
Ti si ostavio sve iza sebe tako lako.
Ostavio si i mene, slomljenih krila,
i krvave tragove, praznu posteljinu,
jednu knjigu u nastajanju,
i mene, voljenu, ostavio gde sam i bila.
Na dnu…
Ostavio si me u košmaru,
umesto u snu.
Da, na dnu…
Baš tu.

LIDIJA RADISAVLJEVIĆ – Pjesma prepuna patetike koje se potrebno lišiti: A tako sam glupa bila; A tako sam te volela; Zvaćeš, pa te nema; Patila, patila, sećala se; Ostavio si me slomljenih krila; Na dnu… Ovo je sva radnja pjesme, a ostali brojni stihovi to samo i nadopunjuju. Nigdje originalnosti… Zašto te ostavio? Nešto konkretno… što niko nije doživio ili opisao na takav način… jer mnogo, baš mnogo je spomenarskih radova na ovu temu, uz rime: snu-dnu, krila-bila…

Maja Pavlović, 1986.
Srbija, Beograd
VEŠTIČJA POSLA

Utonuće treperava svetlost
I probuditi mrežnog hvatača
Pauka loših snova

I stresti na zemlju
Umorno sokoćalo
Da zaustavi vreme
Dok se ne zgrnu
Sve pahulje pobegle
Od kašlja

U smotuljke uvijene
Pod stopala
Staviće ponovo u klub
Zaboravljenih čarapa
Odbeglih pantrljaka
Raznobojnih šolje
I na dnu naleglog meda

Hodajući sve sa po jednom
Upornom mrvom
Saveznika za objavu haosa
Protivnika koji ne priznaje poraz
Samo zahtev da se sraste zajedno.

Ima posla ko hoće i ko voli…

Treba utrpati sve odbegle podkošulje
Koje pobedonosno viore
I krišom vući zarozane nogavice
I rukave
Ispletene ručice
Skrivene repove i kike
Zagnjurene noseve,duboko pod jastuke.

I uši belog zekana
Ispod šarene jastučnice

Da ujutru ne bude galame
Gde je?

Miriše bosiljak
Majčina dušica
Kamilica
Nana
Plivaju hrabri lovorovi
Dok veštica iskuvava
Sve redom trave.

I tako svake noći
Da ne osete te male,bele pahulje
Topljive na dodir
Kako se voli…

MAJA PAVLOVIĆ – Prelijepa pjesma. Tako originalno osmišljena da sam prosto oduševljen… Sve je na mjestu. Samo nije podkošulje, već potkošulje… I poslije zareza ide uvijek razmak. Puno sreće autorici!

Tijana Janković (Alisa 2012), 1987.
Srbija, Beograd
MAĆEHA

Za uzdahom uzdah u grlu se koti
Posteljica krvava iza svakog visi
I nije da brojim, al’ eto ga stoti
Dok sto prvi, brat mu, krči put ka sisi.

Grlo kao jama, duboka i tamna
Kao neko biće što zasebno živi
Ono svetlost ne traži, ne treba mu hrana
Samo ruke širi da nov uzdah primi.

Sto drugi se napinje da glavu promoli
Da iz sive utrobe izađe još veći
A grlo mu pomaže, ne oseća boli
Uz lagani napon, pozdravlja sto treći.

Bez muke i vriske rađaju se braća
U toplini grla i njegovih skuta
Dok brižna ih majka od usta odvraća
Da ne krenu vani, gde im je kraj puta.

Ta utroba gadna tolike ih rodi
Svaki uzdah sledećem parira u snazi
Ni seme joj ne treba, samu sebe plodi
Sto četvrti brižno liže, na sto petog pazi.

Ne oseća umor, utrnula nije
Nit’ joj smeta krv lepljiva što niz noge curi
Srce joj je jako kao otrov zmije
A misao svaka okot novi juri.

Sto šesti se otima, bacaka i rita
Voljena ga majka još nije ni takla
Već sto sedmi iz utrobe da izađe pita
Brojčano da pomogne okotu iz pakla.

Ja se silno trudim da izađu vani
Kad kroz usta prođu, da im zamre vriska
Al’ grlo je majka što životom brani
Svoja čeda ne da, uz grudi ih stiska.

Sto osmi se oslanja još na noge slabe
Jedina mu majka znojno čelo briše
Sto deveti i deseti meni oči vade
Krila moja silom lome, da ne letim više.

A ona ih ljubi, miluje i grli
I svatove sprema, jednog drugim ženi
Dok sa druge strane moju dušu mrvi
Ta njihova majka maćeha je meni.

TIJANA JANKOVIĆ (ALISA 2012) – Lijepa ideja, sviđa mi se što je ritam odličan. Nažalost, ne vidim prođu pjesme u savremenoj poeziji. Da je kojim slučajem pisana u 20. stoljeću, bila bi sigurno pjesma koja skreće pažnju. Isklišealizirane, predviđene rime, ugušile su originalnost pjesme koja je neophodna ako se i autor i pjesma žele istaći u ovoj eri kad je više pjesnika nego čitalaca. Dakle, talent je neosporan, ali se on treba nadograđivati…

Jelena Trajković, 1989.
Srbija, Beograd
MUZIKA Muzika

Duboko u nama, gde je muzika rođena,
sviraju harfe, dani su sunčani i duži…
Svaka nota, koja je časnom namerom vođena,
oblikuje numeru, da nas u svemu podrži.

Duboko u nama, gde se stalno svira,
klavir talasa, a ptice pevaju po svome…
Ima i selica, коjima nema spasa,
kući bi se vratile, al’ nemaju kome.

Duboko u nama, gde se gitare štimuju,
ceo repertoar spreman je, za svaku priliku…
Neke pesme tužne su, htele bi da se rimuju,
al’ njihovi stvaraoci nisu rođeni za liriku.

Duboko u nama, gde se žanrovi smenjuju,
čuju se i bubnjevi, kad smo željni jačeg zvuka…
Tu ponekad amateri umetnost ocenjuju,
pa i najboljima u svom poslu bude muka.

Duboko u nama novi se albumi snimaju,
ali nije sjajno sve, kao što izgleda…
Plaćeni aplauz čuje se, svi glavom klimaju,
desi se da neko i pobedi, preko reda.

Duboko u nama ima festivala,
tapše se po ramenu i pružaju se ruke.
Muzika je samu sebe svima rado dala,
al’ ponekad se i ona umori od buke.

Dok u nama ima pesme, tu ima i nade…
Svaka ptica koja peva, noću mirno spava.
I kad neko našu bi pesmu da ukrade,
on gubi, u srcu su autorska prava.

JELENA TRAJKOVIĆ – Poentiranje je prelijepo. Pjesma je imala šansu da bude izuzetno originalna, ali su je predviđene, isklišealizirane rime koje su se mogle vidjeti na stotine hiljada puta u ranijim ostvarenjima, jednostavno ugušile. I ta glavna metafora ptice kao pjevača je toliko puta viđena, ne znam čemu ponavljanje koje vodi ka bezličnosti? Nemoguće je izmisliti toplu vodu, ali kombinacija različitih motiva uz kvalitetan stil pisanja može dati fantastičnu pjesmu. Kako god, vjerujem da se ova pjesma na pravi način recitovala negdje, da bi izmamila veliki aplauz publike, jer posljednji stihovi su zaista emotivni.

Dijana Čop Nešić, 1991.
Srbija, Beograd
ONA KOJI STOJI SAMA

Ja sam ta koja stoji sama
um od srebra, srce od kamena.
Umetnička želja deteta slobode,
ja sam led sa dušom u vatri.

Ja sam lepotica zveri
Ja sam đavo na poslednjoj gozbi.
Ja sam ruka koja krši pravila
a buntovnik bez leka.

Ne zovi me usamljenom
jer nisam usamljea.

Navikli ste da budete slepi,
Dobro se osećate sa svojom vrstom.
Ali vaš put je jednosmeran
I uvek gledate unazad.

Držim glavu visoko na nebu
putevi su mali za one koji su gore
Slomila sam svoje lance davno
i nikad neću pasti tako nisko.

Ne zovi me usamljenom
jer nisam jedina.

Uz senke meseca,
moje srce će uskoro nestati.
Vreme se vrti, brzo teče
što je prvo biće i poslednje.

Našla sam dušu koju moram čuvati,
našla sam seme u sebi duboko.
Za one koji gore ili one hladne kao kamen
ja sam i dalje ta koji hoda sama.

Ne zovi me usamljenom
jer nisam jedina.

DIJANA ČOP NEŠIĆ – Pjesma u kojoj nema poezije. Niti jedna metafora. Mnoštvo suvišnih riječi, poput kontraproduktivnog ponavljanja Ja sam… Potom, slanje nelektorisane pjesme, odaje utisak da ni autorici nije stalo do njene poezije, pr: Ne zovi me usamljenom jer nisam usamljea. Za konkurs se sprema, ne šalju se pjesme samo tako.

Kristina Bogunović-Gavrić (Kris Gavrić), 1997.
Srbija, Beograd
KRATKA PESMA O SNU

vodiš me u Igalo
zamisli, mene, u Crnoj gori
Igalo zvuči svetski
ali to sam sanjala
danas je dan za vožnju kolima
idem tamo gde me niko ne čeka
to je kao kad posle proslave
ideš kući
i obuzmu te male tuge
umerenost nemaš
u svemu što radiš
to niko ne ceni
i uopšte mi se ne ide u Igalo
jebem ti Igalo
idi sam

KRISTINA BOGUNOVIĆ-GAVRIĆ (KRIS GAVRIĆ) – Interesantna minijatura. Minijature kao književna forma su naročita koska. Najčešće je dovoljna jedna upečatljiva metafora da bi pjesma ostavila bez daha čitaoca, a ako jedna nije snažna, ponekad je potrebno i više njih, kako bi nadomjestile moć jedne. Ovdje je trebalo unijeti još neku metaforu. Odlično poentiranje. Bravo za ovu autoricu!

Marija Backić, 1986.
Srbija, Bujanovac
IZGUBLJENI OSMEH

Tamna je noć
a već predvidjam narednu
i tako u nedogled…

Zavoleh oči boje kestena
zavoleh dušu satkanu od svile,
mekanu i divnu, koja sjajila je dobrotom,
kao zvezda sjajna.

Dani mi se pretvoriše u čemer
a snovi u jad
i ne želeh ništa sem pogleda
u tihoj noći.

Ne želeh da ukaljam ono divno
u nama, nikada
i beše to nešto dIvno što dugo osećah,
a ne prepoznah u prvom trenu…
Ali prepoznah sjaj u njegovim očima
i treptaj srca!

Tiha suza skliznula je niz obraz
i odmah za njom i druga, treća, peta…
Reka suza nabujala je
i srce i sreću ugasila je
ostade iz bujece bezličje
koje ostavlja čemer i jad.

Sreća postade uspomena
na davno vreme provedeno sa njim,
osmeh krenu za srećom i izgubi se
u vrtlogu bola koji ispliva
tek toliko da pokaže koliko mi fališ.

MARIJA BACKIĆ – Pjesma koja je svojevrsni ljubavni tekst u prozi. Nigdje poezije ni na vidiku, tek genitivna metafora vrtlog bola jedina najavljuje da bi se tu moglo raditi o nekom talentu za pisanje poezije (da ne poznajem druge pjesme od ove autorice, rekao bih tako). Sintagme poput: oči boje kestena, duša satkana od svile, sjajila je kao zvezda, reka suza, čemer i jad… su na stotine hiljada puta viđene u pjesmama i tekstovima. Da nije u stihovima, nikad ne bih rekao da se radi o pjesmi. Da ne pričam o slovnim greškama, kako gramatičkim, tako i informatičkim (predvidjam, dlvno, bujece)… Sve to odaje utisak da se ni sama autorica nije dovoljno dobro pripremala za konkurs. Bez obzira gdje se šalje poezija, pa čak i ako se postavlja na svoj Facebook profil gdje će je čitati samo oni koji vas vole, morate voditi računa kakav utisak ostavljate kad nelektorisan tekst šaljete… Time pokazujete da ni vi sami ne čitate svoje pjesme, bar ne dovoljno često da uočite tako očigledne greške. To me posebno iznenadilo kada je ova autorica u pitanju, jer se po divnoj atmosferi koju je širila svo vrijeme uoči i tokom dosadašnjeg dijela sezone – činilo da je ove sezone baš baš spremna. U svakom slučaju, puno sreće želim, jer znam da se radi o dobroj osobi, a to je suština svakog budućeg uspjeha!

Radica Ivanović, 1975.
Srbija, Čačak
CIGANSKA SUKNJA

Eh što imam želje lude…
sa Romima ja čergarim
i da dušu na oblaku
od lepote zaboravim.

Pa da imam sve i ništa –
samo jednu staru čergu
sa licima nepoznatim
i srcima kao moje.

Ej da su mi jedne oči
crne k’o kraj reke noći,
da kod čerge vatra gori,
beli zubi da se smeju
a te oči da me greju.

Da zaigram nogom lako
bosonoga po pepelu,
gde je vatra dugo sinoć
prkosila celom selu.

Ah da mi je žuta juta
i ciganska nova suknja
cigovana, sva šarena,
da mi vitla oko nogu
da se vuče sve po podu,
pa da cveće na njoj cupka
u daire dok se lupka,
ehh, da mi je…

RADICA IVANOVIĆ – Pjesma bez ritma, jer je pjesma ostala u službi rime, a ne obrnuto. Važno je bilo da se rimuje oči-noći, smeju-greju… a što prelijepa ideja ukalupljena u rime koje autorica zloupotrebljava –  propala, to je zaista žalosno. Pjesma gdje se broj stihova izmjenjuje nepravilno, kao i rimovanje, onako kako autorici padne na pamet… To je samo varijacija na pjesmu, pokušaj pjesme ili pjesma u fazi stvaranja. Potrebne su ozbiljne intervencije na pjesmi da bi ona imala prihvatljivu književnu formu. Inače, ovo bi tekstopiscima bio odličan tekst za kreativce iz oblasti muzike.

Jelena Petković, 2006.
Srbija, Čačak
OČI

Tvoje oči biseri u noći.
Bez njih neću moći.
Magiju bacile.
Čudne neke sile.
Konopac i lanac.
Na duši katanac.
Robija prolazi
Novi dan ne dolazi.
Minut godina.
U vazduhu ruka tišina.
Poput piona.
Bez briona.
Oči zatvorena iluzija.
Realnost nekog ubija.
Zabibereno poput soli.
Lažni zagrljaj izdaja moli.
Minut u mraku.
Bacaš kao žvaku.
Beg u imaginarnost.
Druga realnost.
Ispijen i nisi kriv.
Hodaš senka nisi živ.
Glasovi odzvanjaju.
Kao pionu i se klanjaju.
Zadnja noć zdravo.
S zmijom u nedrima si spavao.

JELENA PETKOVIĆ – Pjesma u službi rime. Uz poštovanje godina autorice i radost što mladi pišu poeziju, neka glavna sugestija bude da se liši pisanja u rimi, pa da tek onda vidi koliko može napisati pjesmu. Ove noći-moći rime su prevaziđene još u 20. stoljeću. O misaonoj cjelini pjesme neću ni da govorim, jer je i logika upitna: Zabibereno poput soli.

Paulina Vozar, 1984.
Srbija, Čoka (Crna Bara)
IMAM JEDNU MOLBU

Imam jednu molbu pre nego što odem.
Spalite sva sećanja što liče na mene.
Pozdravite onaj cvet što u dvorištu vene
neka mu suza bola nikako ne krene.

Imam jednu želju pre nego što krenem.
Poklonite vetru ljubav meni namenjenu.
Nemojte je čuvati u sebi skamenjenu
niti mojim imenom uzalud obeleženu.

Imam par stvari koje želim da dam.
Jer tamo gde ja odlazim, odlazim sam.
Poklanjam svoj osmeh, delite ga svima
i zaostalu hrabrost onim drhtavima.
Neku malu radost što u srcu sija
možda je nekome malo više potrebnija.

Imam jednu molbu što još uvek diše.
Ne tražite moj odsjaj u kapljicama kiše.
Tamo moje oči ne stanuju više.
Ni u kori drveta gde se gromovi skriše.
Jer duša sada novi život piše
tamo gde je nebo sve tiše, tiše i tiše…

PAULINA VOZAR –

Imam jednu molbu što još uvek diše.
Ne tražite moj odsjaj u kapljicama kiše.
Tamo moje oči ne stanuju više.
Ni u kori drveta gde se gromovi skriše.
Jer duša sada novi život piše
tamo gde je nebo sve tiše, tiše i tiše… – Zaista, nivo pisanja učenika osnovne škole za školsku priredbu.

Pjesma prepuna patetike. Negdje se naziru mogućnosti autorice, ali ih ona uvijek gasi predviđenim rimama mene-vene-krene,… čime se sav njen potencijal ozbiljno ugrožava. Ovo je pjesma sviđalica, ona će se dopasti onima koji se hvataju na emociju, jer su ih ganule te univerzalne porukice tuge, bolnih suza, itd. Ipak, ozbiljne poezije tu nema. Ono što bih pohvalio, jeste da je stil pisanja prikladan, ali su sve riječi već viđene u brojnim pjesmama. Niti jedna metafora ovdje nema specifična i posve djelo autorice… Kako bih najlakše objasnio, pjesmu vidim kao vrhunsku pjesmu pjesnika-amatera koji nema svoj stil, svoj izričaj, nema svoje riječi, svoje događaje… već mu je sve viđeno, univerzalno primjenljivo.

Stefan Megić (Čiča Gorio), 1991.
Srbija, Ćuprija
HIBRIS

Marko je uzeo gitaru i rekao: „Želim da sviram,
Moje biće se protivi narodnjacima.“
Dok sam ga slušao, rokenrol me je udarao žmarcima
Danas svira svadbe i kaže: „Nisam mogao da biram.“

Bojana je želela da postane kao Bob Dilan
No njen talenat je smetao akademskim znalcima
Umesto književnosti završila sa kriminalcima
Čitao sam na salveti da je jedan od njih bio nasilan

Svi mladi umovi i srca kidali su lance zubima
Živeli striktno iznad zemlje ne znajući kako s drugima
Dok nisu kao Ikar spržili svoju svest

Njihov hibris nije bio talenat, već loša sudbina
Želja da pokore svoje srce ubogima i slabima
Pretvarajući svoj protest u bolest.

STEFAN MEGIĆ (ČIČA GORIO) – Odlična ideja za pjesmu. Autor koji je sigurno prekreativna i originalna osoba i to se vidi čak i iz pjesme. Nažalost, ukalupio se u rimu koja je predviđena, to je ste uglavnom očekivana. Mogao bi pisati u rimi, samo je potrebno da bude inovativnija. Također i ova forma soneta, a pjesma je sve samo ne sonet, daje utisak da je autor želio da pjesma bude sonet, ali da mu to nije uspjelo (poezija u fazi rođenja). Stoga, lišio bih se ove forme i pjesmu podijelio u dodatne stihove, tako da rima bude što neprimjetnija, npr.:

HIBRIS

Marko je uzeo gitaru i rekao:
„Želim da sviram

Moje biće se protivi narodnjacima.“

Dok sam ga slušao
rokenrol me je udarao žmarcima

Danas svira svadbe i kaže:
„Nisam mogao da biram.“

Inače ovaj dio je genijalan, o njemu bi se filozofski gledano moglo pričati satima, i da sam stoji kao pjesma, uvijek bi oduševljavao.

Zoran Ilić (Mali beli zeka), 1986.
Srbija, Inđija
BASNA

Ja nikada neću biti tvoj princ
na belom konju,
i sve mi više zvuči kao vic
priča tvoje divne majke:
kako si naivno verovala u moje bajke,
a dobila slabića i mlakonju.

Draga,
u našu ljubav sam uložio
hiljadu šesto konjskih snaga
i bar sto hiljada svetlosnih godina živaca
ne bih se s tobom složio
da ništa nisam pružio
i da je sve samo moja krivica.

Dok je meni svaka naša svađa,
poput basne:
nosi određene poruke,
pokazuje put iz ovog beznađa;
ti pričaš kako su ti moje reči uvek nejasne
i kako te moja dramoserna priča ič ne pogađa.

Zapravo, stalno ističeš
kako pričam priču radi priče,
da snizim ton i spustim ruke…
da se to tebe uopšte ne tiče.

A hteo sam samo još nešto da dodam
(evo, smirenim tonom!):
Uzalud dižeš na mene hajke,
teraš me u ćorsokake,
porediš moj obraz sa đonom!
Uzalud, drvlje i kamenje na vuka.

Nisam mitsko biće iz mašte
(uprkos oprečnom mišljenju moje drage tašte).

Ja sam poput Ezopa,
životinjama u psovkama dajem tvoj glas
samo zbog pouka,
nisu mi kao tebi bliska braća Grim…
Svoju kožu neću da prodam…
Pomiri se s tim.

Meni je potrebna usluga korisničke podrške,
ali ti si jedna lisica,
jedna metla bez drške,
koja će uzburkati i najdalju zvezdu svemira,
potrošiti hiljadu padalica,
zarad komadića sira.
Samo zato što nam je godišnjica.

A šta god ja da kažem
i kako god se fabula okrene,
reći ćeš da lažem (kao pas).
Zato nema više nas,
a naša ljubav bledi,
poput davne lepe uspomene.

(Tu ću sa monologom lakomisleno stati,
a ti ćeš krokodilskom suzom gorko zaplakati…)

I već gledam rasplet:
kako sam, za sve samo ja kriv
(dok god sam živ),
kako sam jedini ja ovde crna ovca – bela vrana,
i kako prodaješ moju oderanu kožu
za neku bednu siću
i kako si ti zapravo izigrana…

I, sve mi se nešto čini,
da ću, opet, na kraju,
ja reći: Dušo, izvini,
– kao po običaju.

E, moj slabiću.

ZORAN ILIĆ (MALI BELI ZEKA) – Odlična ideja i odlična realizacija pjesme. Potpuno originalno, interesantno. Pjesma jeste duga, ali je toliko zanimljiva da čitalac jedva čeka da vidi šta se dalje desilo. Upotrebljene metafore su izvrsne, poentiranje je odlično. Nisam siguran koliko je posljednji stih: E, moj slabiću i potreban.

Zdravko Sretenović, 1957.
Srbija, Jagodina (Bagrdan)
KUĆA STARA

Tamo negde iza onih brda
Gde Sunce se Zemlji klanja
Sred korova i šipražja
Stara kuća prošlost sanja.

Ded Zaharije na prozoru stoji
Šajkaču nakrivio na glavi
Beše nekad puna staja
Beše nekad domaćin pravi.

I otac njegov, pradeda Sreta
U prvom ratu zarobljenik bio
O lepšoj budućnosti pokolenja svog
U rovovima dubokim on je snio.

Na njih samo prošlost seća
Nema oca, a ni brat tu ne živi.
Ostaše raonici u voćnjaku bez voća
Ostaše neorane brazde na njivi.

I ja sam odavno otišao iz kraja
Sudbina me na drugi put odvela
Da negde sa druge strane Morave
Željan sanjam rodna jutra bela.

ZDRAVKO SRETENOVIĆ – Lijepa pjesma. Ima u njoj poetičnosti poput: Stara kuća prošlost sanja. Bila bi to izvrsna poezija da je autor kojim slučajem napisao početkom 20. stoljeća. Sada već, na ovu temu, sa ovakvim rimama, imamo dosta pjesama i nisam siguran u autentičnost ove pjesme u odnosu na druge. A pjesma uvijek u sebi treba da ima ONO NEŠTO po čemu će je prepoznavati u moru drugih. Bojim se da se, u ovom slučaju, radi o pjesmi koja je napisana za svoju dušu. Inače, ovo je jedan od meni omiljenih autora Mili Duela, sa društvenih mreža, divan čovjek, neko ko zaista voli pisanu riječ. Respekt!

Vesna Đukanović, 1963.
Srbija, Kikinda
HVALA

Nebo se poput pokrivača od snova
spustilo na cvetne krovove male kapele
Zamirisao tamjan i voštana sveća

Na krilima mekim pamonskih golubova
vinuo se miris visoko do paperjastog belog oblaka
što bdi nad ravnicom.

Ovaj se spustio i zagrlio novembarski dan,
poigrao se sa ovršenom njivom tihom
olakšanom od dojučerašnjeg tereta.

Iznad nje, u graktaju radosnom zapevale vrane ,
a malo dalje kod uspavanih glava poslednjih
suncokreta, crnih, zrelih, zaboravljenih
plešu jata čvoraka sivih u radosti svojoj.

Čobanin se u trenu predao njivi i domu zemljanom
pa crnim šakama uze semena par
lako ih otrese i okusi sirovi plod.
Pogledao ga krupni ovčarski pas sanjivih očiju
pa zapevao u horu sa grakom galebova panonskih.
Svi se okrenuše životu, radosti i svetlu
praga zavičajnog.
U horu spevaše odu plodnoj crnici pod nogama.

Oterah tugu , zaiskri osmeh na licu
uhvatih punim plućima vetar i svirku njegovu,
ponesoh ih džepu svome.

A ravnica zapeva prastare pesme.
S poštovanjem uhvatih ton i reč:

Pod Kikindom zeleni se trava…

Osmehnuh se , zagrlih ravnicu
dar predaka zaboravljenih
šapnuh veliko HVALA.

VESNA ĐUKANOVIĆ – Pjesma koja nadahnjuje. Poprilično deskriptivna i pejzažna, nažalost – bez konkretne radnje koja bi povezala strofe u jednu misaonu cjelinu, tako da ni pokušaj poentiranja nije uspješan, iako zasebno – ta strofa djeluje dosta dobro. U pjesmi itekako ima poezije, samo je ovakvu zavičajnu pjesmu potrebno napisati s više duše, a manje pažnje oko bravurica u pjesmi. To bi se sve ispravilo da pjesma priča priču. Ovdje toga nema.

Oterah tugu , zaiskri osmeh na licu – Oterah tugu, zaiskri osmeh na licu
Osmehnuh se , zagrlih ravnicu – Osmehnuh se, zagrlih ravnicu

Jelena Kočović Jeka, 1984.
Srbija, Kragujevac
JA IMAM SAMO TEBE

Ovo srce kucalo ne bi
da mi ti život nisi podarila
i ne bi umelo da voli
da me ti tome nisi naučila.

Ove ruke grlile ne bi
da ih ti nisi rodila,
a usne ne bi umele
nežne reči da govore
da me ti tome nisi naučila.

i duša ova
plemenita ne bi bila
da me ti mati mila
dobroti nisi naučila.

Da tebe nema,
ni mene ne bi bilo.
Ti si moja dobra vila,
ti mi čuvaš leđa,
primaš me u svoje krilo
i suze brišeš
kada mi zatreba.
Srećna sam što te imam ja.

JELENA KOČOVIĆ JEKA – Previše patetike, a premalo poezije u pjesmi. Niti jedna metafora. Pjesma u službi rime, a trebalo bi da je obrnuto. Čak i broj stihova u strofama govori da je autorica robovala rimama, jer i poneka dobro započeta misao se strmoglavi, jer je preklopi nametnuta rima. Sve iskorištene fraze u pjesmi su pisane već hiljade puta, ništa novo nije rečeno, niti jedna stilska figura za koju bismo mogli reći da se rijetko upotrebljava. To je sasvim jasno. Volio bih da autorica počne čitati savremenu poeziju, da ne shvati poeziju kao pisanje spomenara gdje si napisao pjesmu ako napišeš npr.:

Sudbina me boljela,
jer me nije voljela
a da me je voljela
ne bi me preboljela…

Dakle, to nije poezija… to je samo puko pisanje u rimi, nekreativno i primitivno, kao da si nekoga natjerao da napiše pjesmu.

Olivera Marković, 1990.
Srbija, Kragujevac
OVO JE PESMA O VAMA

Bicu I ja ta devojka obucena u belo,
Sa iskrom u oku,prekrivena velom,
Nekom zauvek recicu da!

Jednoga jutra primicu posiljku iz ko zna kojeg grada,a uz ime,neko prezime stajace novo…
Jedno,drugo pa trece slovo..G-dja!
Pa divno zvuci,nekako otmeno I stogo.
A na vratima te iste kuce,
Stajace neko maleno stvorenje,
Skriveno oko mojih nogu,od radoznalog pogleda tog cike,sto raznosi nekakve koverte bele I plave…
A onda praznici,Bozic,Uskrs I slave
Pod Tim istim krovom,
Radni Dani I crveno slovo.
Rodjenja,krstenja,veselja…
Bicu brizna majka a muzu dobra Zena!

Zivecu za njih I voleti ih svom snagom!
O Boze,ti I Sam znas kako se deca miluju I vole,
Imacu cestitog muza I zvace me svojom dragom…

A onda domaci,pa teski zadaci iz skole..
Prehlade,virusi, prvi zub I rog na glavi nice,
A onda cuveno ono:
,,Tata a zasto mama,stalno nas grdi I vice?
I zasto kad naidju kola ona jako ruku mi stiska?
Zasto joj smetaju moje,
Igrackice I moja vriska!?,,

Sve ce to podneti ona,koja nikad umorna nije!
Zato zivele majke I zene,
Svetu ste najsvetije!
Ziveli vitezi hrabri,lepotice ogrnute stitom!
Ovo je pesma o vama…hvala! Govorim pritom!

OLIVERA MARKOVIĆ – Pjesma koja je neprimjerena dobi autorice, jer je nivo rada učenika osnovne škole. Povrh svega, nelektorisana i gramatički i informatički, jasno stavlja do znanja da ni sama autorica nije kako treba ni pročitala svoju pjesmu kada je napisala. Volio bih da autorica počne čitati savremenu poeziju, da ne shvati poeziju kao pisanje spomenara gdje si napisao pjesmu ako napišeš npr.:

Sudbina me boljela,
jer me nije voljela
a da me je voljela
ne bi me preboljela…

Dakle, to nije poezija… to je samo puko pisanje u rimi, nekreativno i primitivno, kao da si nekoga natjerao da napiše pjesmu.

Dušan Stojković, 1994.
Srbija, Leskovac (Grdelica)
OBLAK U PANTALONAMA

Tih godina
bio sam oblak
u pantalonama.
Bio sam Majakovski.
A nisam hteo
da budem pesnik,
ponajmanje tvoj pesnik,
ili njihov.
Nisam hteo da govore
kako živim
i umirem zbog tebe
ili zbog njih,
kako sam umro
bez ljubavi.
Ne bih da greše.
Ja sam ljubav ž i v e o.
Sa tobom
i sa svakom od njih.
Tih godina
bio sam oblak
u pantalonama,
sa jednom rupom
na kaišu.

DUŠAN STOJKOVIĆ – Lijepa minijatura. Nakon svakakvih pjesama na koje možemo naići u ovom duelu, ovo mi dođe kao melem, jer se radi o autoru koji zna šta je poezija i koji teži ka njoj. Poentiranje je odlično. Možda bih izbrisao prva tri stiha u pjesmi, jer mi se previše ponavlja Oblak u pantalonama i time se gubi veličina izrečenog s kojim se i poentiralo. U svakom slučaju, vidi se da se autor potrudio stilistički da dotjera pjesmu, da je razmišljao o njenim riječima, birao misli i povezao ih u jednu cjelinu. Sviđa mi se.

Nataša Gligorijević, 1974.
Srbija, Leskovac (Strojkovce)
ZLO VREME

Osećaš li čoveče zadah,
mračnih neljudskih bića, koji
se širi oko tebe u ovo zlo vreme?
Osećaš li taj odvratni miris,
mokrih praznih ulica i
tek po kolji nazovi čovek prođe ,a
sve sumorna beživotna lica?
Osećaš li praznu svuda, a
najveću u duši?
Oko tebe zagađen vazduh i
ovo zlo vreme, koje guši?
Osećaš li čoveče strah
zaledio je svaku ćeliju u našem telu
ovo zlo vreme progutaće me celu.

NATAŠA GLIGORIJEVIĆ – Valjda je autorica mislila tek pokoji čovek prođe, a ne tek po kolji čovek prođe… Pjesmu je potrebno iščitavati, a to u ovom slučaju autorica nije radila, jer bi tada uvidjela sve njene misaone nedostatke, pa ne bi poslije izravnog pitanja stavljala tačke, i slično. Nesređena pjesma, sa minimalnim trzajima poezije u njoj. Ovako se ne šalju pjesme na konkurse… Pjesme se trebaju lektorisati, a autor je u jedinstvenoj prilici da nametne sam čitaocu gdje će napraviti pauzu, gdje će stati i razmišljati o pročitanom… Ovako izgleda da je bio samo cilj da se napiše pjesma koja nema nikakvu radnju, osim patetičnih pitanja u sebi…

Dragan Krstić, 1976.
Srbija, Ljubovija
ČEKAM

Čekam odgovore,čekam bolje dane,
čekam nešto,čekam zgranut,
čekam tako da mi novo jutro svane,
čekam ništa u zaborav skrajnut.

Čekam pitanja,pametna i prosta,
čekam znake,čekam obaveze,
čekam vreme kad ću reći dosta,
čekam apsurd neke nove teze.

Čekam,vreme mi ističe,
čekam,nikog se ne tiče,
čekam neke nove priče,
čekam,ko na mene viče?

Čekam……

DRAGAN KRSTIĆ –  Pjesma pisana samo da se napiše pjesma. Jedina riječ koja treba ostati je Čekam, sve ostalo se komotno može obrisati, jer ništa novo nije reklo. Štaviše, pjesma je u službi rime koja je autoru bila vodilja za izgradnju pjesme. Pisanje u rimama zahtijeva poštivanje pravila metrike, ovdje je autor samo tako redao stihove… Zaista loše, naročito u odnosu na dob autora, jer ovo izgleda kao rad učenika osnovne škole kojeg su natjerali da napiše pjesmu za zadaću.

Miloš Petrović, 1986.
Srbija, Majdanpek
PESNIKOVA TEOREMA

Tvrdi da je kvadrat ponovljenih reči
U stihu
Proporcionalno jednak
Polovini izgubljene rime u desetercu:
Pitagora naspram Jesenjina

Pod pretpostavkom da ritam
Diktira proživljeno –
Prećutano u napisanom
Treći je koren skrojenih krajeva
Kazivan jedan kroz jedan

Ko krivi toranj
za krivicu od nepripadanja
U prepirkama sa čovečanstvom
dokazuje slično sličnom neradovanje:
Aksiom se datim otuđuje

U Pesnikovoj teoremi
oštra sumnja je znak jednakosti;
Negacija zbirke zadataka
U negaciji zbirke pesama
Izostavlja simetrije iz pesničke projekcije

MILOŠ PETROVIĆ – Pokušaj da se napravi komplikovana pjesma, da se stekne utisak da je filozofska, da je drugačija… da je ne može svako razumjeti. Bio sam prvak iz matematike u osnovnoj školi, ali ovo mi ni malo ne djeluje kompaktno. Ustvari, pjesma bez radnje, bez pjesničke niti koja bi sve strofe povezala u jednu misaonu cjelinu zbog koje bi čitalac bio sretan što je pročitao pjesmu i naučio nešto iz nje. Da ne pričam da nije umjesno što je pjesma nelektorisana, pa se mala i velika slova na početku stihova isprepliću sporadično… ali to nije ni bitno. U svakom slučaju, u moru nenspirativnih spomenarskih pjesama, ovdje se naziru tragovi poezije, sjajna ideja od koje bi se još sjajnija pjesma mogla napraviti i sve to se nalazi u prvoj strofi.

Đorđina Vučković ex. Čupić, 2002.
Srbija, Mali Iđoš (Lovćenac)
AVELJ

Ležao sam sam u lokvi
svoje čiste krvi.
Napušten, prekrila me trava.
Tu, u provaliji, moje telo spava.

Uzmi Kaine, moj brate,
kamen, moj brate rođeni.
Posred grudi me rani,
nek mi se ovozemaljske muke skrate.
Uzmi, Kaine, moj brate!

Bio sam sam, Kaine!
Prljav, majčin sine.
Gazili me svi,
po skeletu i krvi.

Nosio sam tuđe grehe,
preuzevši ih kao svoje.
I pitao sam se da li se
takvi poput tebe, Kaine, boje.

Ostao sam čistog srca,
iako moje telo u krvi,
tiho i samo, grca.
Nešto, duboko, dušu mi mrvi.

Oprostio sam sve laži
i prevare.
Ti nemoj sebi
oprostiti ruke krvave.
Nemoj se plašiti ako te
uhvate utvare.

Povređen sam.
Moja utroba je pripala
lešinarima.
Hvala ti, Kaine.
Verovao sam ti, Kaine.
Voleo sam te, Kaine!
Uzmi kamen, Kaine!
Gurni me u smrt,
brate, Kaine!

ĐORĐINA VUČKOVIĆ EX. ČUPIĆ – Patetični monolog povređene osobe. Uz to, korištenje rime svoje-boje, krvi-mrvi,… nečeg što je tako predviđeno i na hiljade puta isto tako rečeno, nije nimalo dobro. Najveći poraz je što je rima vodila misao autorici. I ta želja da se ponavlja ime Kain, pa konstantno ponavljanje… sve je to kontraproduktivno.

Nataša Zorić, 1976.
Srbija, Niš
VEČERAS SI LIJEPA

Sećaš li se kako smo se razigravali u lavirintu, pre nego što pronadjemo izlaz?
Lavirint naše ljubavi.
Iza svakog ugla si me čekao, pokušavao da me osvojiš, a ja tvrdjava, neosvojiva.
Tamo gde ponire reka života,
tu si stao.
Zašto si se tako smrzla?

Sećaš li se kako smo otključali katanac na koji se uhvatila rdja?
Katanac naše zabravljene ljubavi.
Levom rukom si držao ključ, pokušavao da otvoriš, a moje srce je već bilo napuklo.
Od čekanja.
Tamo gde izvire gejzir reči i stihovi ovi,
tu sam stala.
Zašto toliko žuriš?

Na porcelansko postolje posuto prahom
ostavila sam ti ogledalo, unikatno.
Onda sam izašla i više nisi čuo moje disanje.
Želim da, svaki put, kada se ugledaš u ogledalu
osetiš ukus malina.
I opsuješ, recimo miša.
Želim da, svaki put, kada se ugledaš u ogledalu
zapevaš “Večeras si lijepa”.
I da imaš osmeh na svom lepom, muškom, licu.

NATAŠA ZORIĆ – Ljubavna pjesma sa znacima patetike. Nelektorisana. (tvrdjava, rdja, pronadjemo,…). Sva pjesnička ljepota se slila u jedan zanimljiv stih: I opsuješ, recimo miša. Sve ostalo je već viđeno, izrečeno na stotine puta. Glavna sugestija je poraditi na originalnosti.

Radovan Vasiljević, 1982.
Srbija, Niš
SREŠĆEMO SE

Srešćemo se, znam to već sada,,
Pod svetlima nekog nepoznatog grada.
Bilo po danu ili po noći,
Znam da ćemo jedno pored drugog proći.

I sve će prestati, ceo svet nestati,
Zvuk motora, ulična buka,
Ostaće tog trena bez zvuka.

I sve će za trenutak stati
I poželećemo da se taj tren vrati
Ali znaćemo da nemamo snage
Da pogledamo u oči osobe drage.

I zato ćemo ostati hladni
A osetićemo da smo mali i jadni
I proći ćemo hladno, kao stene dve,
Ali srešćemo se…kasnije ili pre…

RADOVAN VASILJEVIĆ – Pjesma koja je neprimjerena dobi autora, jer je nivo rada učenika osnovne škole. Volio bih da autor počne čitati savremenu poeziju, da ne shvati poeziju kao pisanje spomenara gdje si napisao pjesmu ako napišeš npr.:

Sudbina me boljela,
jer me nije voljela
a da me je voljela
ne bi me preboljela…

Dakle, takvo pisanje nije poezija… to je samo puko pisanje u rimi, nekreativno i primitivno, kao da si nekoga natjerao da napiše pjesmu. Eto tako izgleda i ova pjesma, gdje se patetičnim krajem bezuspješno pokušava izmamiti emocija.

Katarina Pešić, 1990.
Srbija, Niš
OBLIK LJUBAVI

danas sam poželela da se ubijem
zato što me niko ne voli
zato što ni ja ne volim samu sebe
onda sam ušla u taksi
taksista je rekao da smo kao severna koreja
ja sam rekla da smo gori
onda smo pričali o umetnosti
kaže
sine mlada si sad treba da putuješ najviše
sine moja generacija šta je sve preturila
preko grbače
ali sine i dalje smo veseli
moraš i ti tako
nemoj da padaš
i shvatila sam
ljubav ne dolazi uvek u istom obliku
volela sam potpunog stranca
u tom trenutku

KATARINA PEŠIĆ – Odlično. Još da nije bilo rime obliku-trenutku, pjesma bi zvučala savršeno, jer bi i poentiranje bilo maestralno. Ipak, originalna ideja i dosta dobra realizacija pjesme – sasvim dovoljno da u moru neispirativnih pjesama nagradim ovu pjesmu najvećom ocjenom. Ujedno preporučujem da ovu pjesmu pročitaju svi oni kojima sam napisao da ne postoji radnja u njihovim pjesmama. Jednu pjesmu je teže napisati nego roman, jer u svega par riječi moraš napisati nešto što će biti originalno i imati sjajnu, nesvakidašnju poruku.

Nikola Lukić, 2004.
Srbija, Niš
REKVIJEM

Talas zube talasa,
Naš skelet trune ispod kože,
Krv iz nosa, opada masa,
U središte glave produbljuje kov,
Što kove mrtva sećanja bez glasa.

Podignutih ruku, klonule glave,
S nogama u vazduhu lebdi naspram semena,
Ridja mu krv pada na nas,
Bez osećaja vlage, mrlje koje nema,
U ušima gori mili spas.

Mi smo tu, raskol u tmini,
Večna pamet, bez postojanja,
Nada nije nadati se živi,
Vera u nama živi izvan stanja,
Mi smo tu, raskol u tmini.

NIKOLA LUKIĆ – Pjesma u kojoj nema poezije. Osnovna autorova inspiracija je napisati pjesmu u rimi. I to se vidi. Potpuno bezidejno poentiranje, niti jedan originalan pjesnički element u čitavoj pjesmi. Volio bih da autor počne čitati savremenu poeziju, da ne shvati poeziju kao pisanje spomenara gdje si napisao pjesmu ako napišeš npr.:

Sudbina me boljela,
jer me nije voljela
a da me je voljela
ne bi me preboljela…

Dakle, takvo pisanje nije poezija… to je samo puko pisanje u rimi, nekreativno i primitivno, kao da si nekoga natjerao da napiše pjesmu. Eto tako izgleda i ova pjesma.

Zumreta Šaković, 1959.
Srbija, Novi Pazar
SPAVAŠ LI

Spavaš li budan večeras?
Znaš duša moja
brodolomnik
na hridi nasukana
traži u sećanjima tebe
u gutljaju soli.
Sanjaš li
oluje zagrljaja
plima i oseka
u našim valima.
Ja spavam očima uprtim
u sećanja.
Da li te grizu dubine
ili si našao luku.
Sećanja plove obalama
mene kako ti sklanjam
pramen kose sa čela.
Sanjaš li budan
u svetlim noćima
do svitanja.
Plovimo morima
hodamo obalama
gledamo u zvezde
i šutimo.
Sečaš se šutnje
rasute svuda
po nama, zemlji, morima dalekim.
Spavaš li ili gledaš
prašinu po nebu
usnulim očima.
Znam zašto toliko sija nebo
ja i ti razlili
zlatni konac po tinti
porukom nedostajanja.

ZUMRETA ŠAKOVIĆ- Sećanja plove obalama mene kako ti sklanjam pramen kose sa čela. –  ovo ne može stajati kao rečenica. Također i gramatička greška Sečaš se šutnje je neozbiljna. Stilistički gledano, pjesmu je potrebno lišiti heremetičnosti koja se dobija besmislenim genitivnim metaforama čisto da bi pjesma izgledala poetično. Potrebno je pjesmu podijeliti na strofe kako bi čitalac imao vremena predahnuti i razmisliti o pročitanom. Također, riješiti se i suvišnih riječi čije akcentovanje nema poentu u tekstu.

Ja spavam očima uprtim
u sećanja.
Da li te grizu dubine
ili si našao luku.
……………………………
Spavam očima uprtim
u sećanja.
Grizu li te dubine
ili si našao luku?

Ovo je samo primjer. Potrebne su brojne intervencije na pjesmi. Inače, kada se radi o autorici, ona je u prethodna dva mjeseca, u punom smislu učestovala u interkulturalnom dijalogu i zaista širila pozitivnu energiju na našim društvenim mrežama. Veliko poštovanje!

Jusuf Skoko, 1990.
Srbija, Novi Pazar
***
Sediš tu kraj mene, izjavljujes mi ljubav
Ali meni je neko drugi na pameti,
Neko bez koga ne mogu da razmisljam,
Neko koje moj vazduh,
Neko bez koga ne mogu.

Eto upravo sad dok mi govoris sve najlepše
Ja mislim i dalje na tog nekog.
Ne bih imao hrabrosti tako kao ti
Da to izjavim što ti meni.

Već mi nedostaje taj neko,
Osecam kroz misli, kroz preplitanje
Osecaja koje prožima moje srce,
Trnce kroz telo, kroz vazduh koji dišem…
U meni je i oko mene, svuda je.

JUSUF SKOKO – Pjesma bez poetske vrijednosti. Nelektorisana. Potpuno bezidejno pisana. Prepuna patetike. Djeluje kao ispovijest u spomenaru.

Melita Ratković (Melx), 1957.
Srbija, Novi Sad
INDIGO

Indigo
Moje su misli indigo boje.
Moja je ljubav boje indiga.
Moj Bog je boje indiga, čitav
Universum. Mjesta koja u snovima
pohodim. Sve baš sve je indigo.
Ja bdim u nekoj višoj javi,
plavoljubišastog finog tkanja.
Boja dubokog Oceana, unutrašnjost
Svemira, sve je oko mene mirno, sigurno,
titravo, životno. Moje energetsko biće,
sama srž postojanja paralelne stvarnosti.
Sve je obojeno, postojano, vječno. Duša,
um nadilazi tijelo, vraćam mu se, izranjam
iz plavetnila, još mi vrijeme nije.

MELITA RATKOVIĆ (MELX) – Ništa specifično u pjesmi, nešto po čemu bismo je pamtili. Čak i prelijepa riječ indigo je uništena deskripcijom u kojoj nema poezije. Ja bdim  – zar se ne bi moglo reći samo bdim, jer je samo po sebi odrednica lica. Sve pohvale za izrazitu aktivnost ove autorice u promociji interkulturalnog dijaloga, u prethodna dva mjeseca, a vezano za njenu aktivnost na našim objavama!

Dina Zavarko, 1971.
Srbija, Novi Sad
NESANICA

Svet se sabio u tačku.
Uskovitlala mi se nutrina.
Tražim ispod kamena,
u raščupanim krošnjama
i talasima
poreklo ljudske okrutnosti.
Neobjašnjiva je!
Izlivaju se bujice gromova i topova.
,,Uništavaju, ali zemlja će opet iznedriti život.”
Tako me boli taj huk.

Šta da kažem ako me pitaju ko sam?
Ja sam ti i onaj čovek tamo što prosi,
Žitni klas i jutarnji ruj.
Pralja sam i kraljica,
vidarica i košuta…
,,Proći će.”
Znaš da neće.

Šta da kažem ako me pitaju ko sam?
Sem tebe, niko moj jezik ne razume.
Nebesko sam plavetnilo
i čojana trava,
ozeblа lastavica
i zaboravljenog cveta prašnik.
U meni zebnja ne odlazi na počinak.
Preteško je voleti me.
,,Nije.”
Vulkani kad se stišaju
i lava se na koži ohladi,
postaću plodno tlo tek za milion godina.
,,Čekaću.”

Šta da kažem ako me pitaju ko sam?
Čestica svemira,
božija kreacija nesavršena,
čovekoljubiteljka,
za uzburkanost sveta samo čestica nebitna…
,,Spavaj, šašava pesnikinjo moja!”

DINA ZAVARKO – Pjesma koja djeluje kao monolog emotivne žene prepun patetike. Sve ovo bi se znatno bolje ocijenilo da se traži prozni tekst, jer ovo i jeste proza. Ovdje nema poezije. Niti jedna metafora karakteristična za savremenu poeziju. Sve sami klišeji, ono što smo čitali od velikana naše književnosti iz prošlog stoljeća… Tekst djeluje pismeno, stoga pohvale za lijep lektorski rad na njemu.

Tatjana Radovanović, 1973.
Srbija, Novi Sad
ZAGRLJAJ

Postoji mesto na zemlji gde je sve moguće
tu kamen nije kamen neg’ voda
tu se pobednik slavno ne uzdiže,
u srcu ti se rodi malo zlatno sunce
i raste sve veće i veće
i možeš da vidiš kako zima
za samo treptaj oka postaje proleće
i kako je svaki poraz ustvari dostignuće.

Na tom se mestu čuda dešavaju;
drveće je stopama vezano za nebo
a kišne kapi padaju nagore,
bolesni tu istog trena ozdrave
zaboravljeni snovi odmah ožive
pognuti od bola sad uspravno hodaju
i oni već odustali opet nadu vide.

I sve se ograde i rampe same ruše
a tuga u sreću pretvara,
u iskrenom zagrljaju drage duše
krije se mapa skrivenog blaga
i svaka laž se postidi,
reke stanu da teku uzvodno
i sunce se na zapadu odjednom budi,
od svih grešaka koje načinismo
ovde smemo postajati bolji ljudi.

Ali kad stigneš na to sveto mesto
u lekoviti prijatelja zagrljaj
nikada ne puštaj prvi,
jer ne znaš koliko je njemu potrebno
da mu krila narastu da se od zemlje odvoji
da i njemu u žilama roj pčela zabruji.

TATJANA RADOVANOVIĆ – Mnogo, zaista mnogo prozne deskripcije… Jedinu poeziju koju pronađoh u ovom tekstu je ova prelijepa izjava: drveće je stopama vezano za nebo.

Igor Farago, 1994.
Srbija, Novi Sad
OTAC

Kažu mi da u tvojoj sobi broj 33,
postoji jedan zamagljen prozor.
Kroz koji uvek prodire samo zalazak sunca.
Par fotografija čudnih lica i ti.
Na stolu bela šoljica na crne tufne i talog kafe na zidu.
Posle ponoći dobijaš terapiju protiv života.
Tabletama sećanja i ubeđenjima
da si ono sto piše i to ne prestaje.
Znaš da nije sve tako kao što izgleda.
Istina ume da ubere loše plodove,
pa pogled u nebo ume biti mučan za tvoje oči i ruke.
Prestao si da se moliš da budu slobodne
i da možeš skrenuti malo sa puta ka tvom rođenju,
jer si ga i zaboravio.
Nisam daleko. Tu sam u holu za prijem pacijenata.
Molim se i čekam da preuzmem tvoje telo.
Da jedini od tebe stvoren kažem da si to ti.
Srešćemo se mi na nekom boljem mestu, slobodni.
To ti obećavam.
Ćutaćemo i gledati u vodu.
Bez vriske u duši, psihijatrijske sobe
i bez griže savesti čuvati zlatne ribice.

IGOR FARAGO – Uz bolju kontrolu misaonog toka koje bi rezultiralo sjajnim poentiranjem, ovo bi bila fantastična pjesma. Autor koji zna šta je poezija. Mnogo potencijala se nazire…

Svjetlana Razdoljac, 1994.
Srbija, Pančevo
OTIŠAO JE TATA

Daljino,
otkriću ti tajnu,
imala sam nekada porodicu.
I ja sam nekada bila dete.
Ustajala bih kada tata
kaže da je vreme, a
zaspala bih nakon što me mama
za postelju spremi.
Bila sam i ja nekada srećna.
Igre bi bilo na pretek,
a nikada neću zaboraviti
one livade beskrajne,
ona brda kao džinove,
one krivudave puteve i
one pahulje koje su mi se
na trepavicama hvatale.
Bila sam sasvim obično dete.
Radovala sam se parčetu
vruće pite,
čokoladi ili gumenim bombonama.
Oduvek sam volela gumene bombone.
Danas, retko ih jedem.
Nekako,
podsećaju me na taj period
kada sam bila dete.
Kada sam imala porodicu.
Pa mi probude tugu.
Setu.
Pa krenu suze.
Pa sve dođavola.
Znaš,
daljino,
otkriću ti tajnu.
Tata je otišao
i od tog trenutka
ja više nisam dete.
Od tog trenutka mama nije mama,
ona je sve u jednom.
Leđa iza kojih se krijem,
prsti međub kojima se grejem,
suza koju pijem,
zagrljaj u kom dušu odmaram,
rame na kome spavam,
prijatelj kakav nigde ne postoji,
a mama je i tata.
Ona je i temelj i krov,
snaga i sila.
Mama je i lekar,
čistačica,
vaspitačica,
učiteljica,
ali i ruka pravde.
Eh, kad bih ti daljino
sve ispričala,
ni ti mi ne bi verovala
šta je sve moja majka meni bila i
šta je još uvek.
Jer, znaš,
odala sam ti tajnu
da je tata otišao i
da ja od tada više nisam dete.
Jesam u telu,
ali u duši više ništa nije isto.
Moram podeliti sa tobom
i da sam mamu neretko
čula kako jeca i
videla je kako briše suze
i brzo ruke stavlja u džepove,
kao da je u njima suze od mene sakrivala.
Mada, nije morala,
i ja sam suza imala na pretek,
pa sam ih sve pod jastuk gurala.
Moja mama nije plakala
jer je tata otišao,
čak je i rekla da je tako najbolje.
Mislim da je mama plakala
jer nismo više imali porodicu.
I znaš, ja dan danas zbog toga plačem.
Daljino,
sve ću ti tajne jednom reći,
jer ti razumeš,
slušaš i ćutiš.
Ti samo odjekuješ,
ali se ne ljutiš.
Ako ti nekada neki tata
bude pričao kako je otišao,
reci mu da ne mora da se vrati.
Taj tata je trebao jednoj devojčici
koja ga je od papira pravila,
pa pored sebe na slikama lepila.
Devojčici koja više nije dete.
Daljino,
ustvari mu ništa ne reci,
neka sam pokuša da shvati,
da kada nekome iz srca ode,
nema više gde ni da se vrati.

SVJETLANA RAZDOLJAC – Patetična pjesma koja mi je izmamila emociju, jer je autorica u moru patetike ipak unijela originalne događaje i zbog toga – puno poštovanje. I poentiranje koje je patetično sa nametnutim rimama, ipak ima svoju iskrenu emociju.

Suzana Todorić Asković, 1978.
Srbija, Paraćin
TIŠINE I ĆUTNJE

Naočigled privid mira u nemiru
klija u meni to zrno slutnje,
Ko crna rupa u mirnom svemiru
razdiru me moje tišine,
i moje ćutnje.
I ćutim.
A rado bih rekla milion reči
al nemam kome ja da kažem.
Nešto me uvek u duši spreči
dok u tišini samu sebe lažem.
Moje su ćutnje od reči teže,
pretežak teret,tišine koju nosim.
Svaka reč koju bih rekla a prećutim
poput stakla,mi srce reže
i sa sopstvenim mirom se u sebi kosim.
Privid mira u meni se ogleda
tišine i ćutnje i dalje čime u meni.
Ponekad samo iz mog pogleda
poteče bujica reči neizgovoreni.

SUZANA TODORIĆ ASKOVIĆ Ponekad samo iz mog pogleda poteče bujica reči neizgovoreni. – NEIZGOVORENIH… ali autorica je morala ostaviti neizgovoreni, jer je prethodno stih završavao na riječ meni. Sve to sasvim jasno govori da je ova pjesma u službi nametnute rime. Da su bar rime originalne, već nešto što se može naći u brojnim pjesmama. Pjesma bez originalnosti.

Gordana Trifunović (Goca), 1987.
Srbija, Petrovac na Mlavi (Burovac)
PUTEM SRCA

Čuješ kako se diže zlatna oluja ?
I šta ostaje na našim dlanovima
kada se to ne držimo za ruke ?
Samo od naše ljubavi pozlaćena prašina
što klizi nam niz kožu kada se jedno , na drugo naljutimo.
Putem srca sve se vodi istinom
i kad te nema tražim te u svetu ,
još ima nežnosti koji bih prisutnosti,
još ima susreta u kojima su sve tvoje prisutnosti.
I davim sebe u samoća poricanja
da mogu sama , bez tebe dalje.
Al zadnju reč drži srce koje ti u daljinama poruke šalje , da ljubav nikada nije ni prestala.

GORDANA TRIFUNOVIĆ (GOCA) – Pjesma prepuna patetike i nelogičnosti. Da ne pričam da je informatički nelektorisana, gdje su razmaci udarani prije i poslije zareza onako kako je to autorici bila volja. Stih još ima nežnosti koji bih prisutnosti, je nelogičan, gramatički neispravan, prosto da te glava zaboli. A sami kraj pjesme Al zadnju reč drži srce koje ti u daljinama poruke šalje , da ljubav nikada nije ni prestala. je klasični fragment žalopojke iz spomenara.

Vesna Jakovljević, 1971.
Srbija, Smederevo (Lozovik)
BALADA O PRINCU I ŽABI

Ja sam mali princ,
žena mi je žaba,
zubi su joj retki,
nešto k’o taraba

Ima srce dobro,
debela i ružna,
kad je ja naljutim
onda je i tužna.

Volela je žaba mene,
dušu, srce dala,
ja sve iskoristio
koja sam budala!!!

Neumorna žaba,
stizala bi svuda,
da svom mladom princu
pokaže sto čuda.

Razmaženost moja
dosadi mi žaba,
pa joj jednom rekoh:
-Izgledaš k’o baba!

Poč’o sam da tražim
princeze i klinke,
poslao sam svima redom
poruke i slike.

Bilo mi je lepo
da sluškinju imam,
dok na raznim
mrežama sa drugim se cimam.

Kraljevstvo je moje
trajalo do zore,
kad sam čuo glas:
– Skupi stvari svoje!!!

Odoše do vraga
moje avanture,
žaba srce pokida
i srce i cure.

Počela je žaba ,
tugom svoga bola,
da od mene pravi
uništenog stvora.

Shvatila da meni
nema većeg srama ,
ako se odluči
da postane dama.

Mesto muva I pauka
hranile je tuge,
dotera se žaba
bez i jedne ruge.

Postala je žaba
princezica prava ,
meni osta samo
da me boli glava.

Da po svetu lutam
k’o bez glave muva,
dok u sreći moju žabu
neko drugi čuva.

VESNA JAKOVLJEVIĆ – Lijepa pjesma za djecu. U tom kontekstu, ima svoju priču. Lijepo poentiranje.

Stefan Đorđević – Đole, 1997.
Srbija, Sokobanja
SUDBINSKA LJUBAV

Pomiluj me kao jutarnji zrak Sunca,
Neka mi kosa vijori tračkom dorira
Tvojih nežnih prstiju, obavijenim svilom
Što smiruju i daju svetlost mojoj duši.

Tvoj tonalitet glasa me obgrljuje oko srca
Ta nežnost i toplina, uzvisuje me do nebesa,
Ti si put, istina i život,
Ti si staza moga spasenja.

Poljubac – žar nežnosti, vrela toplina,
Dodir – smirenost, blagostanje,
Reč – spas, budućnost,
Zagrljaj – oreol spasa, uzvišenost.

Budi mi putokaz ka boljem životu,
Daruj mi porodicu, decu, spas..
Pristani, budi uz mene, u dobru i zlu..
Do svršetka ovozemaljskog gostovanja.

STEFAN ĐORĐEVIĆ (ĐOLE) – Biranim riječima ispisano ono što je općepoznato. Ništa novo nije rečeno kroz pjesmu.

Ljiljana Lukić Tatić, 1958.
Srbija, Sremska Mitrovica
U NOVEMBRU

U Novembru su nekad padali snegovi…
Kako smo se radovali
tim divnim belim pahuljama,
vrapcima ispod strehe,
mrazu sto je nocu slikao
caronbe zamke na staklima prozora.
Noci su bile tako nezne,
carobne,bele…
A zvezde!
Zvezde su bile pahulje snezne.
Nosili smo vunene rukavice
I carape ispletene
gumene cizme,
te neke sezdeset i trece.
Radovali smo se sarama u snegu,
koje su cizme ostavljale za nama,
u novembru…
Jos su svetlele petrolejke lampe,
zidovima su plesale senke
a uspavanke,tiho pucketanje vatre.
Secam se te godine…
Otac nam je rekao da postoji Deda-Mraz
i napravio prve sanke drvene.
Kako nam je malo trebalo
I to malo je bilo dovoljno
da budemo srecni.
Pred Novu godinu je Deda-Mraz stigao.
Necujno…Niko ga nije video.
Ostavio poklone,prve slatkise…
Pogasile su se petrolejke,
zasvetlele sijalice,
pucketanje vatre se sve slabije culo
od muzike sa radija…
za srecu nam je svaki dan
trebalo sve vise i vise…
Da li smo postali srecniji?
Ovog novembra, nema snega.
Nema ni vrapca ispod streha…
Ni mraza da zamak naslika na staklima
a ja…a ja razmisljam…
Mozda bi bilo bolje,mozda bi bili srecniji
da te sezdeset i trece
Deda-Mraz nije stigao, mozda…

LJILJANA LUKIĆ TATIĆ – Glavna zamjerka je potpuno nelektorisana pjesma, gdje velika slova izlijeću, nema afrikata… mjeseci u godini se pišu velikim slovom, stavljaju se znakovi interpunkcije na nepotrebna mjesta (Deda Mraz, bez crtice). Ipak, pjesma ima svoju toplinu i jasno je lični doživljaj pisan za svoju dušu. Također, važno je napomenuti da je ovo autorica s kojom je saradnja divna… Sve pohvale za ljudskost koju nam uvijek pokazuješ, Ljiljana!

Ljilja Vujić Crnojakić, 1969.
Srbija, Sremska Mitrovica
JASMIN

Dok mirise jasmin pod prozorom mojim
Majska noc se razli ko akvarel da je
Ja jos zudim dragi za poljupcem tvojim
Cvet mirisem,cekam,ljubav joste traje.

Gledam svake noci zvezdano nebo
I dok zvezda pada,tad zelju pomislim
Vec odavno ti si meni doci trebo’
Jer svi nasi puti davno su pokisli.

Blatnjave su noge,od zivota valjda
Suzama se tope svi koraci moji
Postoji li mili za nas dvoje nada
Da se nasa ljubav kao nekad spoji?

Dok mirise jasmin ,kap kise tek pade
Sa latice cveta stopi se zutilo
I tad ode zadnji tracak moje nade
Da bi opet isto kao nekad bilo.

LJILJA VUJIĆ CRNOJAKIĆ – Potpuno nelektorisana pjesma, bez afrikata, znakovi interpunkcije informatički i gramatički nepravilni i nedostatni. Van toga, pjesma sa lijepom porukom, ali djeluje kao pjesma sa početka 20. stoljeća, a sada već kao pjesma spomenara, jer ne nudi ništa novo.

Stevan Lalović, 1990.
Srbija, Sremski Karlovci
ODMOR DUŠE

Dušu sam odmorio,
kad sam tebe stvorio,
tkao te od lepše strane sveta.

Od ljudi često krao,
sve što sam tebi dao,
da mi u snu budeš sve što cveta.

Miris najlepših ruža,
dobrota, čista duša,
vrata raja sam lako otvorio.

Sanjam najlepše snove,
sleteću noći ove,
Tu gde sam odmor za dušu stvorio.

STEVAN LALOVIĆ – Prevaziđene rime. Van toga, u pjesmi ima pjesničkih momenata poput tkao te od lepše strane sveta. Ipak, ostatak pjesme robuje rimi, kao da je pisana za nekog pjevača da je otpjeva. Dakle, radi se o tekstu pjesme, a ne o poeziji. Mislim da bi ovaj autor trebao da se liši rime i da pusti svojoj inspiraciji da mu određuje tok misli, a ne rima. Potencijala ima…

Dragojla Divjak Topalović, 1966.
Srbija, Stara Pazova
ZALAZAK SUNCA

Pruži mi ruke
kad te umori zalazak sunca
Kada se raspu oblaci beli
I kad te dotaknu hladne kiše
Kad spaziš mahovinu
Na truloj trešnji koja izdiše.
Pruži mi ruke
Kad ti srce zaplače
Zbog obećanja koje smo dali
Ispod krošnje bagrema
A sve što smo imali
Tuzi smo predali.
Pruži mi ruke
Vetrovi su hladni i jače biju
Ali još uvek cvetaju
Neveni žuti
Zagrli me i ćuti
Sve je u jednoj minuti
Zastalo
I ne smeju da nas rastuže
Ogoljene grane
I one ptice što oko nas kruže
Uplašene i same.

DRAGOJLA DIVJAK TOPALOVIĆ – Hladne kiše, vjetrovi, krošnje bagrema, ptice… svi motivi su prevaziđeni. Ništa originalno. Inače, imam veliko poštovanje za ovu autoricu kao divnu osobu.

Boško Mirković (Boško Knin), 1972.
Srbija, Subotica
JESENJA BALADA

Pozdravlja me sunce pred odlazak na put
i prirodu šara u braon i žutu,
polako se jesen provlači sad, svud,
sve je više ljudi u dugom kaputu.

Gde to leto ide i ostavlja šume
koje za njim plaču kroz lišće što pada,
niko kao šuma plakati ne ume
za bojama,vedrim,prolećnih livada.

Gde to ptice lete,nestaju u visu
i sve manje cvrkut dopire sa grana,
u blizini našoj ko da nikad nisu
boravila razna jata raspevana.

Svud tišina trepti i studen se šunja,
okruženo mrakom dnevno svetlo kraće,
za kojim li brdom naše Sunce kunja,
ko li će ga naći,probuditi kad će.

Natmureno nebo svučeno na pute,
u blatnjavom jarku kroz maglu rominja,
nepoznati pravac,a raskršća ćute,
u daljinu bačen pogled je od inja…

BOŠKO MIRKOVIĆ (BOŠKO KNIN) – Pjesma koja bi, da je pisana početkom 20. stoljeća, imala izuzetnu prođu, jer se u njoj vide sjajne pjesničke vještine. Ipak, danas imamo čitavu plejadu takvih pjesama koje stoje napisane. Ovom pjesmom ništa novo nije rečeno, samo su skladnim i lijepim riječima ponovljena značenja jeseni kao glavne metafore u pjesmi. Također, pripaziti na informatičku pismenost nakon upotrebe, a u svezi sa upotrebom „razmaka“ nakon interpunkcijskih znakova.

Milica Milenković, 1989.
Srbija, Svrljig
SRCE U SVEMIRU

Svaki put kada me ne poželiš
postanem tačka u koju se uvuku
ruke, noge, struk, pupak, celo telo

Iznova nedovoljna sebi da tu tačku
vratim u prvobitni položaj
osmeha od uveta do uveta
isturenih belih grudi
iz kojih bi da prokape mleko
golog stomaka koji bi da primi tvoje ruke
očiju uprtih u tvoj potiljak dok ližem ti vrat

Ja sam prazna kuća,
izašao si kroz slomljeno staklo,
polomljeni prozor, rasklimatana vrata
teran olujama
da što pre napustiš položaj u meni

Odleteo je za tobom i naš beli krevet,
naše stolice, bokali i mačke
kao na Dalijevoj slici
poludeli su atomi

A samo srce ostalo je
da kuca u jednoj tački
preostalog svemira

Gde iza oblaka, iza oblaka
na mlečnom putu i dalje sijaju zvezde

MILICA MILENKOVIĆ – Odlična pjesma. Napokon nešto novo, drugačije. Sve pohvale za originalnost! Nemam niti jednu zamjerku.

Đorđe Damnjanović, 1975.
Srbija, Šabac
BALADA ZA DECU O PEVCU

Mislim o tome,
dok jedem krilce pevcu
kakvu da ispričam
pesmu za decu.
U životu gledam
nepravdu na svakom koraku,
A ja sam za ljubav, sreću i lepotu.
Nesreća u svemu je ta
I srce me štreca
što jedem halapljivo
ovog mladog pevca.
I pitao sam se iznenada,
“Šta da sam baš ovaj pevac ja” ?
Kako bi mene, nečija usta pojela,
kao što sad njega
slatko jedem ja.
I on je nekad davno
bio nečije jaje
i on je nekom nekad
bio malo pile.
Šepurio se jedno leto,
kao svaki petao.
Po avliji jurio koke
i s njima se šetao.
A onda jedno podne,
moja nana stara,
dočepa se pevca
i poče da šamara.
Supicu od pevca
je spremila ko Bog,
kad je na kapiji videla
unuka svog.
A ja kao svaki dečak
gladan kao ris,
sedam za sto
babi šaljem kiss,
mački kažem Pissss!
I mislim se dugo
zbog nepravde te,
zašto je pevac
morao zbog mene
da umre.
Opet bi ja bio sit
da je baba ispržila i jaje.
Nije morala
pevca da kolje,
i petlu bi i meni
bilo mnogo bolje.
Mada, što se mene tiče
iskren moram da budem
jeo sam s apetitom pevca
o nepravdi tad nisam mislio,
jer su mi jako
krčala crevca.

ĐORĐE DAMNJANOVIĆ – Opet bi ja bio sit – Opet bih ja bio sit… Dosta originalna pjesma. Volio bih da vidim šta autor dalje može ponuditi. Odlično poentiranje.

Petar Ninić (Tkač), 1985.
Srbija, Valjevo
TAMO

Odlazim, a nemam gde.
Što ćutiš? Odlazim!
Ko da mi trebaju noge
da odem, uzalud bi
me zvao, da hoćeš,
ja sam već tamo.

Jednoga dana,
ja ću ponovo biti mlada,
naučiću da pamtim imena
ljudi koje srećem,
osmeliću se da vidim tebe,
čim sednem u kola i krenem.

Moja kola su bez točkova,
nemaju motor,
leže, zakopana u krevet.
Imaju višak delova, ne znam kako?
Ali više i ne marim da ih pokrenem,
ja sam već tamo.

Tamo – ne poznaje razlog,
tamo – to je moj zaklon,
moj zatvor, moje prokleto blago.
Odlazim, a nemam gde,
uzalud bi me zvao, da hoćeš.
Ja sam već tamo.

PETAR NINIĆ (TKAČ) – Na momente vidim odličan pjesnički potencijal. Sviđa mi se: Odlazim! Ko da mi trebaju noge da odem… Pjesma ima mnogo suvšnih riječi kojih se treba lišiti (zamjenice, prilozi, prijedlozi, veznici).

Slađana Janković, 1968.
Srbija, Vranje
JEDAN ŽIVOT-DVA LICA

Kosa kosa kosica
Lepa moja frizurica
Svilenkasta plava negovana
Tek dosegla do ramena
Jednog dana ispeglana
A već sutra kika ispletena
S njom sam mogla šta sam htela
Sve…dok jednog dana
Zbog gosta nepozvana
Bez uvojaka mojih ostah.
Obuze me očaj.
Pomislih-došao je kraj.
Tu vam tugu
Opisati ne mogu.
A kad sam sve boli isplakala
Pred ogledalom sam stala pa se zapitala:
Ženo, šta ćemo sad?
Živeti se mora..
I dočekati nova zora
Dal’ sa kosom il bez nje
Mene čeka novo svitanje.
Tad ugledah svoje drugo lice.
Lepo lice jedne ćelavice.
Pa nabavih raznorazne krpice.
Marame turbani kapice šeširi
Damica sa stilom baš je lepo biti.
Jedan život-dva lica!
A ja kao feniks ptica
Iz pepela se dižem
I dišem i živim
Jer imam kog da volim
I imam kome da se divim.
Jedan život-dva lica!
Shvatih: kosa je samo jedna mala obična sitnica.
Moj život je taj.
A moj moto: od života ne odustaj!
U svakom novom danu uživaj!
Nisam dozvolila da mi život pokvare sitnice
Iz najlošijih životnih situacija
Izvukla sam najbolje
I iz tog su nastale predivne pesmice
Prelepe fotografije
Prejake poruke

Iz moje duše za sve lavice.

SLAĐANA JANKOVIĆ – pesmice, kosica, kapice… sve djeluje sladunjavo, tako da neću kvariti pjesmu komentarom. Dodat ću samo da izuzetno poštujem ovu autoricu, jer je divna osoba, neko čiji komentari vesele i doprinose pozitivnoj atmosferi na društvenim mrežama. S te strane je vrhunski promotor svoje zemlje! Veliko poštovanje, Slađana! Jer ipak je najvažnije ono što je u srcu…

Kristina Kljajić, 1998.
Srbija, Vrnjačka Banja
KUĆA

Imaš nešto što ima moja kuća
čudnu materiju koja me
ne ostavlja samu
stare bukete
cveće ogledala i slike
mračnu borovu šumu
samo kuća ne može da ode
da ponese stvari i kaže da žuri
čak ni ja ne mogu da je ostavim
poetika tog prostora se ponavlja u snovima
podsećaš na ljubičasto cveće koje
obmotava ljuljašku
analogne fotografije sa letovanja
na kojima se smejem
i imam plavu kosu
imaš nešto što liči na mir
na baršunati vokal džez pevača
moja bolesna sentimentalnost
nikad me neće ostaviti
ličiš na nekog sa kim bih mogla
da čuvam psa ili zasadim drvo
imaš nešto što mi je poznato
prema čemu imam divljenje i prezir
možda ti nikad nisam rekla da godinama
pokušavam da pobegnem od kuće.

KRISTINA KLJAJIĆ – Odlična pjesma, možda je poentiranje moglo biti i bolje, ali je potpuno originalna i zanimljiva.

Jelena Glišić, 1983.
Srbija, Zaječar
N E I S K A Z A N O

Mimo mene izgubljeno hodaš,
miluješ neke prošle trenutke,
a onda maska pada
i postaješ ućutali stranac.

Prepliću se dva lika
u naletu predaješ mi dušu,
potom se sklupčas i zanemiš.

Da se obratim smehu
ili turobnoj slutnji,
kome da odam te nadošle tajne
i gde sebe da smestim
ka nekom drugom zidu
ili u tvom toplom krilu.

Nailazi mesečna ćutnja
ti dani nisu dugi
oni daju slučajne radnje,
da li će da im se odaš
ili će se Isto čekati opet.

Prolaze vremena razna
pozdravljam neka i predajem sebe
ali i ja ćutim
dok ih Opet sve vraćam tebi.

JELENA GLIŠIĆ – Ništa novo u pjesmi. Ništa po čemu bi se pamtila.

Valentina Milovanović, 1991.
Srbija, Zaječar
HOROSKOP

Čita dnevni horoskop u memljivoj kancelariji dok dogoreva cigara.
Prepuna pepeljara.
Dogoreva i ljubav, zdravlje je služi.
Posao ide.
Sve po planu.
Dok se svet oko nje vrti, unutar nje umro je odavno.
Horoskop kaže dobro je.

VALENTINA MILOVANOVIĆ – Dobra minijatura. Minijature kao književna forma su naročita koska. Najčešće je dovoljna jedna upečatljiva metafora da bi pjesma ostavila bez daha čitaoca, a ako jedna nije snažna, ponekad je potrebno i više njih, kako bi nadomjestile moć jedne. Ova pjesma je trebala više originalnih metafora. Jače poentiranje, također, učinilo bi ovu pjesmu snažnijom i originalnijom.

Simo  Golubović:

Teško je, zaista je teško, davati pojedinačno komentare/ocene. Moguće je samo ovako uopšteno. Veliki broj učesnika, zahteva veliku analizu. Ono što je zajedničko za sve, to je da su sve SVI učesnici javili sa dobrom voljom i lepim namerama. Ni jedan od ovih učesnika nije ponudio bezvredan rad, mada ne mogu kazati i to da nisam mogao izdvojiti ni jedan rad koji bi dobio 12 poena. To je veoma visoka ocena i za nju bi trebao i rad/pesma biti tako dobra da pleni čitaoce. Tematika je veoma ujednačena. Skoro da je konkurs bio tematski određen, tako da većina učesnika piše neku vrsti svoje ljubavne ushićenosti ili tragike. Čini mi se da ne bih ogrešio kada bih istakao rad/pesmu VESNE JAKOVLjEVIĆ koja se javila pesmom za decu. Ostvarila je dobar ritam kakav i treba da je kod poezije, posebno dečje, jer za dečju pesmu bez ritma i ne možemo kazati da je dobra pesma. Nisam rekao da i ova pesma ima sitnih nedostataka koji bi se s lakoćom mogli urediti da pesma dobije najveću ocenu.

Svim učesnicima čestitam na odlučnosti i lepim stihovim. Uveren sam da će u nastavku takmičenja ponuditi svoje najbolje radove. Svima želim napredak u nastavku ovog zanimljivog takmičenja u kome su svi učesnici pobednici, a gde gubitnika nema.

Enea Hotić:

Poštovani takmičari,

Pred nama je jedno uzbudljivo takmičenje. Želim vam svu sreću, da vam riječi budu saveznice!

Što se tiče pjesama u ovom duelu, vidljivo je odsustvo pjesničkih slika, prisustvo želje za originalnošću kod nekih autora koja ostaje samo na pokušaju. Neke pjesme su sastavi ispisani u stihovima. Međutim, divno je kada su stihovi u pojedinim pjesmama uvezani u čvrstu strukturu koja jasno oslikava motiv:” Pogled joj zariven u daljinu,

Ko koštica u višnju”. Ili jasna poruka iskazana stihovima:

“Jer niko neokrznut ne prolazi ovuda

Osmesi nečastvog zamajavaju još mlečno oko”.

Objava Mili Dueli 2023 – Srbija (Poezija i književne kritike) pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

PJESME

Amra Zahirović, 2004.
Bosna i Hercegovina, Banovići
JEDINO MOJE RAZOČARANJE

Mirno je.
Tek poneka sjena zaigra kad vjetar zanjiše grane.
Tišina.
U sebi sakrila sam tebe.
Duboko negdje,
ne mogu te naći i kad bih htjela.
Znam samo da si tu. U dubini moga srca.
Pada mrak.
Vjetar se smiri pa više ni grane
ne igraju okolo.
I opet tišina.
Samo ta tišina budi neki nemir
pa umjesto grane zaigra srce.
Sjetim se tako nekad tebe
dok pada još jedna duga noć.
Bježim od svojih misli.
U njima si moj, samo moj.
U mojim si mislima sretan
i zajedno koračamo u budućnost.
U ovoj stvarnosti,
ovoj prokletoj tišini preko dana,
Nema nas zajedno.
Postojiš ti i postojim ja.
Ti živiš život za sebe, a ja svoj za tebe…
I čekam te.
Čekam da otvoriš umorno srce
kad ti zarastu rane prošlosti.
Bojim se da neću dočekati
a ne mogu prestati čekati.
Zaspim tako
čekajući da mi neki glas u tišini javi
ko si ustvari i šta smo na kraju
ti i ja.
Jesmo li ti i ja “mi”?
Ili sam ja – ja, a ti – ti,
jedan moj poraz.
Jedan jedini.
Najveći.
Želja veća od mogućnosti.
Moj ti.
Moj san neostvareni.
Jedna suza pred spavanje,
molitva u kojoj si,
jedino moje razočaranje.

Jasmina Bojić, 2005.
Bosna i Hercegovina, Banovići (Trulovići)
U TRENUTKU

Za trenutak sam te dobila,
na trenutak imala,
u trenutku izgubila…
Kad bi bar kriv bio
srcu da olakšam,
da zaboravim te.
Da si me bar uvrijedio,
na te nikad da ne pomislim.
Imena da ti se ne sjetim,
glas da ne pamtim.
Tiho si mi došao,
još tiše se izgubio,
a najtiše otišao…
Ne vraćaj mi se u snovima,
boliš me.
Pocijepat ću slike,
sakrit ću te od sebe.
Tragove dodira tvojih
sa kože ja ću isprati.
Neću više da te osjećam.
Budi tuđi,
da te odbolujem
i u rijeku nadu bacim.
Budi svoj,
putem zaborava kreni
i oduzmi mi želje puste.
Budi ti
i u trenutku bešumno nestani.

Nikolina Plavšić, 1970.
Bosna i Hercegovina, Banja Luka
(NE)VID

Crnilo kaplje odasvud,
Gusto kao smola,
Zamagljuje duh,
Vid se propinje
Iz bola,
Do bola,
Da vidi
Dušu golu.

Katran se zalijepio
Za srce,
Okorio ga,
Steže obruč oko njega.

(Ne)vid sija
U tami,
Blista,
Vidi
I ono što je
Sakriveno
Od bola.

Marina Šestak , 1986.
Bosna i Hercegovina, Banja Luka
GOLI UM

To je dovoljno golotinje
za valove uzbuđenja
negdje na plaži koja
čuva tragove maštanja.

U tvojoj goloj sjenci
sunča se moja želja i
dobije lijepu boju koja
ne blijedi čitave godine.

Tvoj goli um je seksi.
Ja inteligentnije golotinje
nisam još vidjela.
Zaista!

Ljeto se zamrsilo u
tvojoj kosi, a kapljice soli
klize po rubovima tvog
pokreta kao da plešu
po mom ritmu koji nas
na miru ne ostavlja.

Tvoj goli um je seksi
ja ljepše golotinje
nisam vidjela.
Stvarno!

Teodora Morača (Teodorra), 2003.
Bosna i Hercegovina, Banja Luka
STRAH NEOBJAŠNJIVE LJEPOTE

Paralisao me je.
Bilo je to u strahu
neobjašnjive ljepote,
nađene vječnosti i
činilo mi se
kao da je vrijeme stalo,
da je vjetar odustao,
da je razbacao sitno,
grabovo lišče –
zarobljeno u sjajnim kapljicama
u suncu koje je stalo.

Stao je potoka žubor
i krv je moja stala.
Nisam čula u krošnjama
tog vihora pir,
kao ni ptica poj.
Sve je stalo u taj bezvremeni trenutak.
Samo se uzdizao, onako,
lelujavo, zavodljivo ali i ritmično –
kao da pleše salsu.

Crne šare na njegovim rukama,
pisale su arabeske kojima nikako
nisam mogla uhvatiti oblik.
Stajala sam hipnotisana,
polusagnuta –
blatnjavih nogu i ruku, a mokrih očiju.

Nekontrolisano, otkinule su mi se suze,
vidjeh ga uspravljenog ali pogete glave.
Pogledala sam odraz svoj
u njegovim sitnim i crnim
ali blještavim očima.

Ervin Alagić, 1966.
Bosna i Hercegovina, Bihać
UVELA JE RUŽA BIJELA

Uvenu i moja ruža
Ugasila se zauvijek
Utjehu mi svako pruža
Nepoznat je lijek

Bijem bitku sa sobom
Glavi zbrka, duši lom
Srce puca majko
Bola boli jako

Život si mi dala
Naučila me čovjek biti
Sate zamnom proplakala
Sad ja ne znam suzu skriti

Srce puca majko
Dok te prima dragi Bog
Peku, teku mrakom
Bolne suze sina tvog

Svaka suza tonu ima
Zrakom plovi grob tišina
Nit’ je ljeto nit’ je zima
Tužna sviće pomrčina

Srce puca majko
Svi su moji puti stali
Prekinut je kolosijek
Kanjon lomi jek u odjek

Kad nebeske su kočije
Zazvonile pred vratima
Kažem spremno znam da nije
Zvao sam te satima

Još na licu tvoja ruka
Sjećanje u meni budi
Nemirna je moja muka
Sabur, sabur kažu ljudi

Srce puca majko
Sad mi nije lako
Pogled dići na tvoji prozor
Tvoju sobu prazan prostor

Vrijeme liječi neku ranu
Vel’ku ranu kao branu
Al’ ova bol ne prestaje
Ne odlazi, ne nestaje

Zbogom majko, zbogom oče
Sudbina je tako htjela
Bol sad dođe kad god hoće
Uvela je ruža bijela

Na koljenima uz vaš mezar
Dovu učim, molim Bogu
Položim i koji behar
Zaspao bih al’ ne mogu

Osta duša pusta
Riječi nema s usta
Teška suza u oku
Tješi bolu duboku

Enisa Adilović, 1971.
Bosna i Hercegovina, Bihać
LEPET

Umorna sam.
Umorna od strašnih, od silnih,
koji lavovi žele biti,
i vukovi,
a na hijene podsjećaju.

U ovom našem
tamnom vilajetu
valjaju se u blatu,
u potocima tuđih suza,
u lokvama tuđih prezira,
što se u močvare prelijevaju.
Muka vodi muci.
***
Samo dašak želim biti,
koji leptirovo krilo
za sobom ostavlja.

Samo oko srne,
što se sprema u bijeg,
kao opomena.

Samo prasak boje
nebeske duge
da izmamim osmijeh i okrutnima.

Lepet krila ću biti
da se vinem u nebo
i na tren podsjetim
da dobro moglo je biti.

Ilda Alibegović, 1983.
Bosna i Hercegovina, Bihać
UBRANO SRCE

U čašici od stakla
dvije vezice cvijeća,
kao da se otimaju
nemarnom ubraniku
pa mirišu iz inata
do pune sobe,
zadnjim očajem.

Svako
u zadnjem dahu
izbaci dušu,
a ono miriše
umirući.

Modro srce
mladih latica
sanja
zemlju i rijeku.

Baš sam nalik
tim plahim
stručcima
iz polja.

Kao da hvatam
posljednje zrake
vazduha,
guši me nešto
nevidljivo,
krhko, a jako,
k’o paukova mreža.

Borimo se
tako
cvijeće i ja
od naših
ubranika,
izbacujemo
zadnjih dah
cvijeće i ja,
ono miris,
a ja suzu.

Baš sam nalik
tim laticama
iz polja,
ostalo nam
života
koliko
i vode
u čašici…

Danis Halilagić, 2005.
Bosna i Hercegovina, Bihać (Brekovica)
PERSONA NON GRATA

Persona non grata proglašena,
u javnosti sam ozloglašena.
Jer javnost je preplašena
i nisam tako raskalašena!

Riječi moje ruše identitet,
jer nisu narodu epitet.
Kršim zakone moraliteta,
jer nemam prava legimiteta!

Ja pričam jako glasno,
iako to nije efikasno.
Jer riječima je reći kasno,
postalo je u svijetu opasno!

Postala sam legenda života,
jer ljudima su “tabu”teme grozota.
Zgražavaju se na takve stvari,
jer to narod kvari.

Političarima sam bodež misli,
jer nisu zakonima dorasli!
Umjetnik sam bez slobode,
jer kvarim ugled gospode!

Persona non grata svi smo nekada,
velikim moralistima smo blokada.
Nećemo pasti pod njihov uticaj,nikada!
Pogotovo,pod uticaj nekog gada!

Benjamin Mujagić, 1950.
Bosna i Hercegovina, Bosanski Novi
NIJE IMALA PRAVO NA ZIVOT

Danas je prestalo da
Kuca tvoje srce, na
Ovom dunjaluku
Allah ti skratio
Svaku muku…

Znala si da neces…
Moci sve to izdrzati
Zasto smo bili prevareni
Na milost i nemilost
Zlotvorima ostavljeni.

Provesti u bolnici
Sto dana, od svojih
Zaboravljena…
Umire a tako lijepo lice
Kazu tvoje prijateljice

U mrtvani nikad ljepsi
Insan, a ja od bola i tuge
Sav u suzama okupan
Kisu Allah spusta iz
Vedra neba… zasto vam
Ovo treba…

Igrali ste i pjevali
Na dan njene dzenaze..
Sad vam nijedan lijek
Ne pomaze…
Saucesce nijeste izjavili
Svome bratu… zato
Pun autobus u
Mostar na sahranu..

A tek sta vas ceka
Nema vam napretka…

Šaban Srebrenica, 1974.
Bosna i Hercegovina, Busovača
SAVJEST

Sutra, kad se probudim od sna,
prežvakat ću jednu istinu.
Neka bude bolno.
Ni manje ni više od bola noža zarinutog pod rebrima.
Ili malja od šake boksera na obrazima.
Od grimase bola iskrive se i medene usne.
Šta više, čini se da istina prežvakana na tašte,
postade trostruka neistina.
Zla kob.
Čudna dob.
I za tuđina i za svog.

Fadila Liđan Murić, 1965.
Bosna i Hercegovina, Cazin
KOGA DA KRIVIM

K’o dragulje sjajne,
rasuta sjećanja skupljam.
Nježno,
jedno po jedno slažem,
pod trepavicu oka.

Uspomene,
k’o prašinu sa slika,
slučajno,
kad pobjegne iz oka,
brišem sa lica.

Koračam bez cilja.
Ostavljam stope
k’o godine teške,
bez nade,
bez odgovora.

Koga da krivim?
Tebe ili sebe
ili nekog trećeg.
Za izgubljene snove,
dane bez nade,
za tugu i bol
i na srcu rane.
Što u očima tvojim
ne gledam sebe,
i ne slušam srce tvoje
kako kuca
u istom ritmu kao i moje.

Koga da krivim?
Sudbinu,
ili možda mladost,
što nije znala,
da doći će dani
kad poželjeti će jako
prošlost da se vrati.

Koga da krivim,
tebe ili sebe?
Bez odgovora
sjećanja skupljam,
želje i nade
i nedosanjane snove.

Sofija Kunić, 2007.
Bosna i Hercegovina, Drvar (Vrtoce)
KISA

Kisa, osecaj smirenosti koju ona pruza
Otvaram prozor,ona pojaca ton pa ga naglo smiri
Melodija za moju dusu, ostavite je preko noci volim kad je duza
Snazni,grubi vetar naokolo da piri

Nek se pomesa, gromovi oluja
Ugasite svetlo, hocu tisinu, noc
Upalite svece, nek nestane struja
Da prozivim taj zvuk, da osetim tu moc

Gledam kako cvece nise se na sve strane
Kako napokon sve zivnu, zvizdi, krece
One burne misli odletese u vir,nestajahu polako rane
Te harmonije mi nikad dosta biti nece
.
Trenuci dok je cekam, pa sve zapostavim
Priustim sebi miran san
Taj svima dosadan dan, sebicno cu da ostavim samo za sebe,
Jer vrlo cesto suosecam takav dan, siv,tmuran, i umoran

Irina Stanković, 1988.
Bosna i Hercegovina, Foča
PORTRET

Ja sam samo
slika okačena negde na zidu
tvojih sećanja.
Bledi portret
na pohabanom platnu.
Poraz za umetnost,
Raznolikost i lepotu boja.
Hendikep za vešte ruke
umetnika i njegov čarobni kist.
Iscrtana kontura
ženske lepote
unakažena bledim sivilom
senki prošlosti.
Samo sam bledi trag
jedne mladosti
i bezvredni prašnjavi crtež
bačen u zaborav.
Ja sam tamna senka
Okačena negde na zidu
Tvojih sećanja…

Sabina Imamović Dolo, 1959.
Bosna i Hercegovina, Goražde
SVE PROLAZI…..

Prolazi vrijeme, godine lete,
sada si zreo covjek, a
kao juce bio si dijete.

Prosao si put trnovit,
nekada manje, a nekada vise,
urezao zivot u tvoje srce i dusu
dogadjaje da bi mogla
i knjiga da se napise.

Kroz tvoj zivot prosli su ljudi
i dobri i losi i
svako od njih ostavio trag
u tebi.
Neki su prerano otusli,
neki su jos uvijek tu, a
ima i onih koje nikada pozelio sresti ne bi.

Sve je to zivot druze moj,
radovao si se, a i plakao nekada,
podnosio uvrede i ponizenja,
upadao u krize
i izlazio iz njih,
davao mnogo, a vracalo ti se malo i
u svemu tome najteze ti bilo
da budes i da ostanes svoj.

Sad u svojim godinama zrelim
u mislima se u samoci vracas unazad,
sjecas se djetinjstva, mladosti,
ljubavi, bolesti, radosti i tuge
i pitas se kako sve to brzo prodje
i jesi li mogao biti sudbine druge.

Nuajma Muratović, 2009.
Bosna i Hercegovina, Gračanica
MOJA DOMOVINA

Mislim, sanjam
o tebi…

Crtam, slikam
o tebi…

Rastem, dišem
sa tobom…

Smijem se, plešem
ja sa tobom…

Moja draga domovino…
Da, istina je!
Volim te!
…………………………….
MY HOMELAND

Thinking, dreaming
about you…

Drawing, painting
about you…

Growing, breathing
with you…

Smiling, dancing
me with you…

My dear homeland…
Yes, it’s true!
I love you!

Merima Hadžiaganović, 1987.
Bosna i Hercegovina, Gračanica (Soko)
USPORI ČOVJEČE

Uspori čovječe…
Stani !
Kud’ žuriš?
Sebi kaži !

Juriš k’o luđak,
za vjetrom nekog uspjeha.
Stalno negdje žuriš…
Nešto žudiš…
Moraš !
A vremena uvijek malo.

Uspori čovječe…
Predahni to duguješ sebi.
Vrijeme je mudro i čudno,
sijedi je to lisac koji hodi žurno,
vješto čuva budućnost k’o zlatno runo.

Uspori čovječe…
Koliko god žurio,
kroz olujne smetove jurio,
sudbina često svoje prste uplete,
kroz maglu k’o lopov planove odnese.
Košulja života počinje da stišće,
tek onda shvatiš da postojiš,
da će doći dan kad’ te neće biti više .

Zagrliš sudbinu sivu,
tvoja je …
Buku zamijeniš tišinom,
jer duša ti vapi za mirom.
Umorila se jadna,
da tvoje snove ganja,
prepustila krila vjetru,
da leti u vremenu .

Uspori čovječe…
Predahni to duguješ sebi,
ionako će te stići čas,
kad’ će nestat tvoj dah.
Rubin života kojeg si jurio,
prekrit će crni plašt zemlje,
i tebe više biti neće.

Medina Jašarević, 1995.
Bosna i Hercegovina, Gradačac
HUSEJNIJA

Hiljadu ezana sa bijele Husejinove džamije
Ne bi utišale zov srca
Jer hej, da mi je!

Da srce utiša razuma misli prkosne
Da ti koraci nađu put Kapije od Bosne
I bedemi sivi, što emocijama čuvaju stražu
Popuste, pa priznaš, srcu nećeš naći dražu.

I svi oklopni vozovi, sa ratnih šina
I sav pijesak pustinjskih dina
Da stanu, da hiljade meleka dove
Da ti bar nakratko dođem u snove.

I sahat kula, samo dvaput dnevno tačna
Čuje poj, kako se savija pjesma čežnje, beskonačna
Da te vidim, pa nek padne fasada smirenosti
Oči pristaju, pa nek su džehenemma vječiti gosti
I na kapiji dženneta i Hatidža i Aiša stoje
Meleci, da mi vrline, dobra djela broje
Ja prokleta sam, do određenog časa
Jer je sjećanje sve što ostaje, od tvoje ljubavi, tvog poštovanja, tvog glasa

Radomariola Čikić, 1991.
Bosna i Hercegovina, Gradiška
BIJELI SAN

Bila sam dijeva, u bijelom sva.
Sanjala sam san.
On je bio taj.
Bili smo srećni i dugovječni.

Ali tada zakuca duh prošlosti na vrata.
Crni gavran preleti preko neba
Tada me trgnu noćna mora.
To više nije san već java.

Izdade me dragi moj.
Prodade dušu moju.
Sad sam samo krhotina stakla.
Ne ogledalo ne djeva.
Već razbijeni parčići sna

Željana Cvjetković, 2008.
Bosna i Hercegovina, Gradiška (Rogolji)
ANĐELE

Kada oči zasuze
onda tada stvarno teško je ,
tada ne znam ni ništa, ni gdje
srce meni tada boluje.

Ono zadnje što me u životu održavalo
i moje greške podržavalo,
toga sada više nema,
bar nije sa mnom!

I gdje su sada svi
kad je meni najteže,
Da me tako zagrle
I kažu sve proći će!

Kao da je srce trnje pustilo
da je sve od mene odustalo,
Anđele zaslužujem li ovo?
Da li je ovo moje poglavlje novo?

Treba li da patim?
Zar ne zaslužujem sreće ni malo,
I da je nekome do mene stalo.

Tama me obuzela
I učinila svoje,
Deo mene je kaznila
A sad hoće i tvoje!

Branko Serdar, 1968.
Bosna i Hercegovina, Jajce
SPOZNAJA

Zagrizoh jabuku
iz radoznalosti
što uz osmjeh vijugajući tijelom
žena mi je dala.
Slatka je bila.

S gorkim okusom
na usnama
ovozemaljskim glibom
u grlu je nosim.

Goli i bosi i ja i žena
pogazismo zapovijed.
Potomci naši
kisele će jabuke gristi.

Ilda Arnautović, 1980.
Bosna i Hercegovina, Kakanj
PROCVJETALA PUSTINJA

O, kako su ljudi radoznali,
pitaju često, kome svoje
pjesme pišem?
Ko si, šta si, odakle si,
jesi li stvaran,
postojiš li negdje ti
Ili samo plod moje mašte si?

A ja šutim, i kroz njih gledam,
dok mi se pogled
u daljini gubi,
osmjehujem se jer znam
da samo rijetki osjetiti mogu
kako i mislima
može da se ljubi.

Eh, kad bi znali,
da moj si Aziz ti,
lutajući sanjar
što u bijeloj košulji
pustinjom hodi,
i da se sretosmo
nekad davno,
k’o glavni likovi
jednog romana,
pa od tog trena
“Slatko svetogrđe” tvoje,
milinom oplemeni
puste grudi moje.

Eh, kad bi znali da
moj Medžnun si ti,
što oganj vreli
u meni probudi,
i da mi pjesme pišeš i pjevaš,
a ja ti tepam:
“Hej, moj, pjesniče ludi…”

Ne znaju ljudi,
samo slute,
kako te svojim
rimama grlim ja
i da te skrivam u stihovima
Rumija, Hafiza,
Hajjama i Džamija…

I pitaju opet,
jesmo li se sreli u Perziji,
na brdovitom Balkanu
ili samo u mašti nas dvoje
i zašto baš Tebi, samo Tebi
posvećujem sve pjesme svoje?

Eh, kad bi znali svi,
da moj harf “Vav” si Ti,
i kako ljubav me tvoja okrijepi,
voda života sa usana tvojih
sjeme aška u meni natopi,
pa ono nabubri i proklija…

Eh, kad bi znali ljudi,
koliko sam Bogu zahvalna
što te imam ja…

Ne znaju ljudi,
da ja nekad bijah pustinja
koja od Tvoje ljubavi
oživi i procvjeta.

Bogdan Bunić, 1954.
Bosna i Hercegovina, Kotor Varoš/Zagreb
PUŠE LI VJETAR

Milijoni odsanjanih snova.
Silne želje mojih pradjedova.
Mnoge kladnje pšeničnih snopova.
Sve to nosi moja pjesma ova.

Sve što pišem sve je istinito.
Puše li vjetar Gajane djed pito ..
Ovršeno izređeno žito .
Bunića je ime plemenito.

Volim brda ,Zapotkraj,Presedo.
Volijo ih i moj striko Nego.
Divne priče o njima ispredo.
Zato i ja u pjesmu ih htjedo.

Nek sačuva moja poezija
Buniće ljeti kad sunce zasija.
Proljeće ,jesen ,a i zima prija.

U maju mi brda najmilija.
Milijone odsanjanih snova
pjevat će vam poezija ova .

Anđela Tomaš, 2003.
Bosna i Hercegovina, Kozarska Dubica (Knežica)
BUKOVSKI MOG VREMENA

Bio si mi
srećno mjesto,
privatna biblioteka
rezervisana samo
za moje potpetice,
otkucaje kazaljki
na mom satu
i dvije vinske čaše
u uglu pored
Kaporove Une
ili Nabokove Lolite.
Bio si izvor
moje sreće,
prosvjetljenje
moj tunel i san,
moja želja..
moj mir.
Jedan topao poziv
u kišovitoj jesenjoj noći.
Moj muzej umjetnosti
i moja umjetnost
koju niko nikada
nije uspio razoriti
niti pokoriti,
a razočarati, pak, da.
Jesen je,
sezona kiša
tvoje omiljeno.
Dobro, zar stvarno misliš
da mi nisi značio
da mi ništa nije značilo?
Zar si mislio
da sam te zaboravila,
zapostavila?
Dobro…
Zar si, stvarno, mislio
da si prolazan
u mom životu?
I da ću zaboraviti
tvoju omiljenu crnu boju,
noći na Kalemegdanu
bez mene,
doduše i bez tebe
jer si s nekim izgubio dušu,
ali ostavila sam ti svoju?!
Da ću zaboraviti
boje tvojih košulja,
imitacije na tvojim čarapama
tvoje zdravstveno stanje?
Bio si mi ljubav.

O tome šta sam ti bila,
(sada, kroz suze)
ne želim ni da pomislim.
Jer, možda bi me skrhalo.
Ali, meni si značio.

Dženita Memić, 1996.
Bosna i Hercegovina, Lukavac (Dobošnica)
EGO

Dok pijem jutarnju kafu iz novina virka ego
Na ulici ispod nogu škripi mali ego
Na obližnjem butiku, u odrazu ogledala guta me očima
Ko si pa ti?
I ja ne znam ko sam
Krade mi lik

U prijevozu ego mrmlja naglas tiha ogovaranja sredine
Slušam muziku, mislim…
Gledam kako kuće nestaju, mislim…
Ali uklesan u temelje istih šiklja sa visokih krovova oduzimajući mi dijapazon

Na stanici gospodin ulazi glasno
Otvara ego i plaća željenu stanicu
Glamurozan ego šuška debeo papir ispod prstiju
Buka traje duže od predviđenog
Iz ega je nikla

Guram se kroz masu ega dok moj strši
Ne odgovara na postavljena pitanja jer uvijek pita
Ulazim u dimenziju osam sati ega
Proučavam vrste i divim se jednoj, svojoj

Na parkingu nervozni čiko prijeti tužbom za kašnjenje
Prijetnja je upućena u nepoznatom smjeru dok ego curi iz ušiju
Među prašnjavim knjigama, razbacanim stolovima obezvrijeđenog rada

Na vrata ulazi prosijed čiko kojem živčani sustav viri iz očiju isprobavajući glasne žice pred prisutnim življem
Riječ Bog u svakoj antireligijskoj rečenici
Više puta ponovljena
I figurativna batina dok ego hrani nesvijest

Na gradskom korzou žena u crnom promatra ženu u crvenom
Do smjene uloga ne može doći, ako i mora
Promlja: “Kakve flundre hodaju gradom”.
Ego se nasmiješi i ode
Vratim traku unazad svega što je bilo
Konačno gasim zadnje svjetlo
I pitam se, hoće li zaspati i ego?
………………………………………
EGO

While I’m drinking my morning coffee from the newspaper, my ego is buzzing
A small ego is creaking underfoot on the street
At a nearby boutique, in the reflection of the mirror, he swallows me with his eyes
Who are you?
I don’t know who I am either
He’s stealing my character

In transport, the ego mutters aloud the quiet gossip of the environment
I’m listening to music, I think…
I watch the houses disappear, I think…
But carved into the foundations of the same gushes from the high roofs, taking away my range

At the station, the gentleman enters loudly
Opens the ego and pays for the desired station
The glamorous ego rustles the thick paper under its fingers
The noise lasts longer than expected
It came from the ego

I push through the mass of egos while mine sticks out
He doesn’t answer the questions because he always asks
I am entering the dimension eight hours of the ego
I study species and admire one, my own

In the parking lot, a nervous uncle threatens to sue for being late
The threat is directed in an unknown direction as the ego drips from the ears
Among dusty books, scattered tables of devalued work

A gray-haired man enters the door, whose nervous system protrudes from his eyes, testing his vocal cords in front of the living creatures present
The word God in every anti-religious sentence
Repeated several times
And a figurative beating while the ego feeds the unconscious

On the city corso, a woman in black watches a woman in red
A change of roles can’t happen, even if it has to
Just she says: “What kind of squirrels are walking around the city”.
Ego smiles and leaves
I rewind everything that was
I finally turn off the tail light
And I wonder, will the ego also fall asleep?

Magdalena Jović, 2003.
Bosna i Hercegovina, Milići
PROLJEĆNE IGRE

Na tvoj jesenji maskenbal
došla sam obučena u proljeće.
U svilenoj, nježnožutoj haljini
sa ogrtačem od bijelih rada i ljubičica.
U raspletenoj dugoj kosi
skrivali su mi se sunčevi zraci,
Koji su ostavljali trag
kuda god bih prošla.
Igrala sam najljepše proljećne igre
dok su me svi tako čudno gledali.

Na tvoj jesenji maskenbal, svi ostali,
pa i ti, došli su u tmurnim bojama.
Sporo su hodali
vukući teške kišne oblake za sobom.
Tužni i umorni.
Ostavljeni.
Jer su u jesen svi u kući
ili se sele na jug.

Na tvoj jesenji maskenbal
došla sam jednom,
Pokušavajući da svima u srce zasadim
neki vjesnik proljeća,
Ali ne mogu ljubičice da rastu
na konstantnoj kiši.

Na tvoj jesenji maskenbal više neću ići.
S razlogom su jesen i proljeće
mjesecima razdvojeni.

Razija Maksumić, 1970.
Bosna i Hercegovina, Mostar
PISMO

Ko jato ptica
godine mlade u visine odletješe!
Prođoše nezapaženo ko nepoznata lica,
I sada me ponekad zateče misao
– ne da li te veze više ima već da li je ikada bješe!

Ne, ne! Ne dugujemo si ništa
osim ono čime smo rođenjem zaduženi
Pa ako ne razumiješ moj jezik i osjećaje moje
– onda nismo ništa ni ja tebi ni ti meni!

Jučer je već pohranjeno u uspomenama,
a budući dani samo u nadanjima postoje!
Ako dođeš danas bit ćeš blagodat,
bit će milost poput ljetne kiše
što zalijeva stoljetna stabla
na kojima dozrijeva ime moje i tvoje!
Jer šta je to lijepa riječ što se k’o med s jezika toči
I sve blago svijeta – šta je!?
I bliska krv što našim venama kruži!?
Čemu!? – ako nemaš osjećaje!?

Srđan Novković, 1990.
Bosna i Hercegovina, Petrovac (Drinić)
GAŠENJE RAJA…

Stvoriće čovek pakao sebi
I samog đavola po potrebi
Vatru i oganj ljuti
I plamen žuti.

Stvoriće sebi uslove vruće
Ostaće bez imanja i kuće

Stvoriće uslove te
Da mu zavide sile sve
Zavideće mu i đavo sami
Što čami u tami.

I iz pakla devetog kruga
Čovjek će postati svojoj
nepromišljenosti sluga
Postaće rob volje svoje
Ogluši će se, Bože, na reči tvoje.

Plamen i vatra i na vrhu dim
Dičiće se sa tim
Sve dok ne nestane čistoga zraka
Čovjek će glumiti ludaka

Nestaće i šume i drveće svo
Nestaće blagostanje ovo.
Nestaće i ptice što cvrkuću u letu
Nestaće i životinja u svetu

Ostaće samo pepeo i dim
Prekriven bojama crnim
I po koja kukavica na sinjoj grani
Da nas poseti kakvi su bili rajski dani.

Karla Begić, 2004.
Bosna i Hercegovina, Posušje
SVIJEĆA

palim tu već istrošenu svijeću
mamljivog mirisa
u staklenci dubokoj bez dna

mirisala je na proljetne ruže
odajući strast
lice mi je u veselje presvlačila
dušu u vječni mir

i uvijek iznova isti osjećaj
i svakom danu bila je
početak i kraj
i kao božanstvo voljena

ponovo, palim tu gotovo istrošenu svijeću
i već vidim da je na samom dnu,
nedodirljiva

a takva je bila i tvoja duša
tako krasna i vesela
i tako lako napuštala
ostavljajući me u neizlaznoj agoniji
pjesmi suza
i praznoći

Rijad Memić, 1993.
Bosna i Hercegovina , Sarajevo
DJEČAK

Možda bih trebao zakopati ruke
da više ne mogu pisati.
Možda bih trebao
glavu svoju u potoku vina ugušiti,
da um svoj zarobim u pijanom viru.

Grotesne slike između rebara mojih
stvaraju sliku o tebi,
o kojoj ne smijem da govorim.
Sanjam da sam plovio iznad velikih.

Sam sam sebi tajna, kolika sam laž.
Smijala si se mojim grijesima,
ispred mene bacala oštro,
ja sam gazio, želeći iskupljenje.

Iskupljenje.
Za ono
što sam bio.
Što jesam.
Što ću ostati.

Mrtvac sam koji nosi zlatno runo
moje ruke kriju kišu.
Moja pleća su crne rupe.
Na grobu pisat će mi “Dječak”.

Nikola Motika, 1995.
Bosna i Hercegovina, Sarajevo
LJUBAV, TI I JA

Sjenke po zidovima ponovo izvode
svoj nesvakidašnji ples, soba nije prazna,
u ritmu dobovanja kiše i misli mi
lutaju, srce mi zaigra,
pomislim na nas, sve smo mogli mi, a
idalje možemo, svaki ukus ima svoju priču,
ljubav je zarazna,
ti i ja, najmanja rijeka sa najviše mostova
i vječni olimpijski grad, slučajnost, ne bih rekao,
skupa hodamo dugom šetnicom, uzajamno
povjerenje je jezgra.

Heretičan je i blasfemičan svijet,
treba se čuvati, okolu sve su
vjernici fanatici, pakao se sprema,
drugi pričaju o nama, šta i kako treba,
određuju nam sudbinu, a niko ih ne pita,
ubiše se pričajući i pišući, jesmo li
jedno za drugo, nije na njima da to
određuju, za sretan život kreće priprema,
obožavaju da guraju nos u tuđe,
bez potrebe, pustite nas na miru,
naša realnost je bajkovita.

Ljubav, ti i ja, i niko drugi na svijetu,
ništa drugo nije toliko važno kao to
da smo zajedno,
voljeti je privilegija, a to između nas je
Afroditin čin i puno joj hvala,
koliko se ljudi međusobno mrze, čudo jedno,
transfer blama zbog njihovog ponašanja,
toliko je jadno i bijedno,
cijenim sve ljude koji uđu u moj život,
makar samo prošli kroz njega,
ostavili su bar pelcer za sljedeće,
sudbina mi ih je darovala.

Idemo skupa naprijed i odolievamo
izazovima drugih,
iz prve ruke znam šta sam sve sam
prošao, nikad nisam igrao na sigurno
i iskustvom sam platio,
danak neiskustva ili ispečen zanat,
rezultate donosi ta neka luda vjera
u sebe i u najbolji mogući ishod,
stojim na raskrsnici sudbine, brzo mi
teku dani, a od neizdrža poludih,
svako svakog zna i svako o tom
nekom nešto zna, duhovna i umna
kontaminacija, “sila Boga ne moli”,
da rješim, posla sam se uhvatio.

Živimo u životnoj zajednici namjerno,
na očigled svih, suprotstavljamo
im se iz inata,
šetamo hodnicima sjećanja, sjedimo i
razmišljamo o zajedničkoj budućnosti,
gledajući se kradom, ophrvani nadom,
ne mogu da otjeram one koji dolaze,
niti da zadržim one koji odlaze,
bez argumenata,
mislim se o tome, prkosimo im ljubeći se, grleći se,
u nezdravoj sredini pred svima,
ljubim tvoje usne od marcipana, gledam
oči tvoje boje kestena dok se tvoj miris
crvene ruže širi gradom.

Amna Mulić, 2002.
Bosna i Hercegovina, Sarajevo
SARAJEVSKI OKTOBAR

Ne diraj mi grad u jesen
kad se mala djeca sapliću kroz opalo lišće na Vilsonovom šetalištu
i kad galebovi opet kao u proljeće slijeću na ciglenu Miljacku.

Ne diraj ni slučajno jer tad je najljepši
onda kada ni dan nije prekratak
ni noć preduga
nije toliko hladno da izvadimo ruke iz džepova
i držimo se dok prolazimo kroz užurbanu masu
Ferhadijom
kad još uvijek ima svježeg cvijeća po ulicama
i miriše sve jače i oštrije.

Ne diraj mi jesen u gradu
opet ima dovoljno sunca
ali kad me ljubiš ledi nam se dah
dok pokušavam ugrijati promrzle prste na tvojoj vratnoj arteriji
tiho ti šapućem kao najveću tajnu
da je oktobar najtopliji mjesec
u godini.

Esma Lukač Muratović, 1956.
Bosna i Hercegovina, Sarajevo (Ilidža)
STARIMO BEZ DA SMO SVJESNI

Kada vam se u starosti lice izbora, na čelo napravi brazde
nemojte žaliti za takvom starošću, jer vasa duša blista,
život neka vam postaje uspomena, gdje je živjela savjest čista
na malim stvarima se uči da postaneš čovjek pravi
a velike zanemari, jer kako čovjek stari sve mu više sitnica fali.

Dok živiš u ljudima postaješ sve više ljudina, u ljutskim grudima
vatra ne bukti u kremenu kao ni dobra duša u vremenu postojanja,
ako te ne proguta crvena bobica gorkog okusa, bez fokusa,
u lubenicu zdrave kore, a truhlog sadržaja,
odijelo na čovjeku tijelo bez preobražaja u čovjeka.

Sve dok kujete dobra djela za ljude, neće da se čude odakle ste došli,
ne bojte se vatre I vode, ne bojte se čovjek je zaista jak kao zemlja,
drši ga savjest I čast, dobrota jest dobar glas u svome džematu,
prostire se miruhom u svim dolinama u sjaju, miru I ratu
dok slava grije vam srce, pokličom časti I živite za ljude.

Ti kruno prirode, hodajuće blago zvano insan,
koji nisi rođen za sebe, već za druge pored sebe tu baš stojiš,
nemoj kratiti pamet da bi ti jezik rastao, u brlog zarastao od bijesa
i dok stariš I stariš sve dublje ulaziš u grijeh ako nemaš u duši mir,
grabite velike prilike, pred Svetiteljem nema pridike, ispit se polaže.

Asja Vreto, 2013.
Bosna i Hercegovina, Sarajevo (Ilidža)
MOJA SEKA

Kaže meni mala seka
nemoj biti luda ti.
Daj mi sada taj telefon,
pa će biti mirni svi.

Želi ona na Tik Tok,
malo Roblox, malo Minecraft.
Stalno oči iskolači.
Kad se počne ona „Fightat“.

Roditelji jadni trpe,
ne žele je vidjet tužnu.
Mada ona na taj način
stvara neku sliku ružnu.

Borba moja tako traje.
Neću da sam babaroga.
O igrici ovisna je,
pa ja moram biti stroga.

Zato svima pišem sada.
Ne živite za „likove“.
Od igrica nema fajde
Zato vani sada hajde.

Edima Efendić Džinić, 1971.
Bosna i Hercegovina, Tuzla
NEKOJ DRUGOJ INES

Nije Ines vrijeme košava
da slisti sa zemlje radost,
vatra da sprži sjećanja
na vječitu inspiraciju
kako se voli.

Ljubav je oronula u lošim
stihovima,
predala se materijalizmu
bez osjećaja za vrlinu.

Padaju oni koji su tako voljeli
pamtili, zapisali svaki tvoj korak.

Predugo živimo opčinjeni
glupostima,
sve je samo ne život
jednostavan.

Ne tuguj Ines,
postala si druga žena
nanovo rođena
u nekoj drugoj ljubavnoj
pjesmi.
E Ines…

Ostani zauvijek mlada, godinama.

Alma Imamović, 1978.
Bosna i Hercegovina, Tuzla
TI

Ti, koji imaš najnježnije ruke na svijetu
i najtopliji glas koji je srce ledeno otopio i do ništavila ogolio.
Ti koji imaš najljepši osmijeh pred kojim sam poražena bila i bez borbe se tebi predala.

Ti, koji si me probudio iz dubokog sna i otvorio sva vrata koja su čvrsto zaključana stajala.
Tebi poklanjam svaki stih i svu ljubav ovog svijeta.

Neka ništa za mene ne ostane, koliko god sam sebe tebi dala, malo je.

Ti, pred čijim pogledom sam drhtala kao list na vjetru, od čijeg dodira sam se topila i nestajala.
Ti kojeg sam voljela i kad nisam htjela.
Zauvijek sam uz tebe i s tobom ostala.

Ti, koji si znao da moje srce samo tebi pripada i da ništa na svijetu nisam željela kao tebe,
tada i sada.
Ti, koji si sve znao i bez straha iza sebe ljubav ostavio.

Darjan Minov, 1991.
Bosna i Hercegovina, Tuzla
PREKRASNI MECI (KIJEVSKI SAN)

Za J.K.

Prekrasni meci plešu iznad tvoje glave
Prekrasne granate ti diraju usne
Prekrasni vojnici sade cvijeće po tvojim grudima

Ideš noću
U krevet od tijela
Kriješ lice u postelji krvi

Mir je tu gdje sam ja
Ali ne mogu da zaspim
Kad znam da tvoje žarke boje
Prljaju krici

Prekrasne bombe ti drže ruke
Prekrasne čizme ti crtaju obrve
Prekrasni tenkovi češljaju kosu

Budiš se u February
U paklu koji nisi stvorio
Pjevaš o majci i starim pričama

Rat je tu gdje si ti
Ali ti spavaš čvrsto
Znaš da tvoj san o slobodi
Tek dolazi

Sve dok ti sanjaš
Ja sanjam s tobom
………………………………………
BEAUTIFUL BULLETS (A KYIV DREAM)

For J.K.

Beautiful bullets dancing over your head
Beautiful grenades touching your lips
Beautiful soldiers planting flowers on your breasts

You go at night
To a bed of bodies
To bury your face in sheets of blood

It is peace where I am
But I cannot sleep
Knowing your bright colours
Are stained by cries

Beautiful bombs holding your hands
Beautiful boots drawing your eyebrows
Beautiful tanks brushing your hair

You woke up in February
In a hell you never made
And you sing of mother and tales of old

It is war where you are
But you sleep firm
Knowing your dream of freedom
Will come true

For as long as you dream
I dream with you

Iman Duvnjaković, 2000.
Bosna i Hercegovina, Tuzla
TVOJE BORE SMIJALICE

Ko su Apolon i Afrodita
pored tvojih bora smijalica?

Nek’ mi Zeus prosti
što nabasah na tebe,
a Kronos nek’ zaboravi
ukradeno vrijeme
i produži nam noći
i nedjeljna jutra.

Kafa se već i odviše kuha
dok nam “čitaš sudbu”
u flekama iste.
Eros užurbano piše
dok kriviš lice u poguban smijeh…

Zaista, ko su Apolon i Afrodita
pored tvojih bora smijalica.

Lukas Nikolić, 2004.
Bosna i Hercegovina, Tuzla (Breške)
ZAČEPITE, KASNO JE!

Na Vrbanja mostu sedam dana su ležali,
leševi. Mrtvi.
Jedno pored drugog, njezina ruka na njegovom srcu.
Drugi su prolazili, gledali, šutjeli.
Tek bi se koji zalutali golub sa Baščaršije sažalio nad njima,
zapjevao odu žalosnu, pustio izmet.
I dalje su odzvanjali ispaljeni metci,
čuli njihovi krici, smijeh vojnika.
Vojnika koji su, samo, činili svoju dužnost.
Ali mi ne čujemo!
I dalje.
Mi prolazimo, gledamo, šutimo.
Kao da se ništa desilo nije.
Zvijeri!
Šutimo!
Šutimo!
Jer smo ih mi ubili.
Jer šutimo.
Zvijeri!
Stavljamo maske, glumimo karnevale.
Ne poznajemo vlastitog druga,
okrećemo leđa od prijatelja,
pljujemo po komšijama, po susjedima.
Zašto, zvijeri?
Jer šutimo.
Jer nisu kao mi.
Jer nisu naši.
A čiji su?
Nisu, valjda, njihovi?
Čekaj, trenutak!
Tko ste vi?
Tko su oni?
Tko si ti?
Šuti. Samo šuti.
Nastavi klimati glavom.
Potrči! Pobježe ti stado.
Kliker ti udario u glavu.
Pohlepa, mržnja, zavist, ljubomora –
neke nove vrijednosti, jebeno vrijeme.
Uzvišene nacije, arijevske rase.
Prošlost kuca na vrata.
Šuti! Otvori!
Niko te ništa nije pitao.
Stavi masku, trči . . .
Kao da se ništa dogodilo nije.
Zvijeri!
Pa, dobrodošao!
Ne, ne, ne dajte se vi omesti.
Slobodno, nastavite.
Šutjeti.
Ludo radovanje.
Uzaludno, bolje rečeno.
Zvijeri!
Nastavite šutjeti, ovdje, na nepravdu, na zločin, na rat.
Takvima su sigurno vrata raja širom otvorena!
Nastavite vrtjeti kukovima pod palicom velikih dirigenata,
slijediti njihove ideje, o otadžbini, snazi, zajedništvu.
Trčite tamo gdje vjetar puše – manje je otpora.
Zvijeri!
Šutim! Šutiš! Šuti!
Šutimo! Šutite! Šute!
Što smo htjeli, to smo i dobili.
Jebe nas ko’ stigne.
Jer šutimo.
Začepite, kasno je!
Zvjeri!
Uživajmo sada, u plodovima naše šutnje.
Jedimo izmet golubova, pjevamo pod šibicom dirigenata.
Začepi gubicu!
Šuti!
Osmi je dan leševe odnio komunalac,
krv saprala kiša, a buku smirila pjesma vojnika.
Vojnika koji su, samo, činili svoju dužnost.
Mi niti smo što čuli, niti vidjeli.
Nama je samo rečeno, da mi ovdje šutimo.
Pa ipak, nismo mi ljudi, mi smo tek obične zvijeri.
U boj!

Derviša Sarajlija (Dena), 1962.
Bosna i Hercegovina, Velika Kladuša
OPROŠTAJ

I kad sve u meni utihne
Osmjeh sa lica isčezne
I kada se misao u prošlisti zaledi
Samo će ljubav u meni živjeti
Sve dok se srce ne smrzne

Jedino što ću slušati moći
Biti će tvoj dodir što mi kroz vene svira
Usnama pjesmu nijemu ću pjevati
A čuti ćeš je samo ti i zvijezde u noći

Poželjeti ću oproštaj mnogima dati
Iako mi tužno sjećanje nadire
Suznu fontanicu ću iz oka pustiti
Koja jedino iz čovjeka izvire

Riada Tabić, 1972.
Bosna i Hercegovina, Vogošća
PREDOSJEĆAJ

Osjećam
da pukla je nit od svile
kojom smo snove tkali
od ovo malo života
zrno ljepote krali.
Osjećam
kako srce tvoje
sklada neku neznanu melodiju
sve mi se čini
da naša ljubav liči na parodiju.
Osjećam
da ledi mi se krv
grize me
užasne sumnje crv.
Osjećam
da blizu je kraj
da gasne naše zvijezde sjaj.
Osjećam
da mraka tog se bojim,
osjećam
da još te jako volim.

Kristina Kojić, 2001.
Bosna i Hercegovina, Vukosavlje
TRANSFUZIJA DUŠE

Vraćam se odmah
s druge strane ulice,
a ti čuvaj naša sjećanja
u pijesku vremena.

Vrijeme koje ne prolazi
samo je anomalija u razlistavanju života.

Ubijaj pažljivo
zrake čežnje
i tiho razgovaraj s tišinom.

Ja se odmah vraćam.

Edna Pinjić, 2003.
Bosna i Hercegovina, Zavidovići (Donji Kovači)
IZVINI ZBOG PJESME

naši vrhovi prstiju
koji su bili u kratkom spoju su umrli prvi,
za mene je zatim umrla zelena,
a nakon nje i smeđa boja,
onda su zaboli nož na mjesto
gdje smo se prvi put poljubili,
grickanje moje duše je uvijek bilo podmuklo,
kao dijete bijesno od samoće
koje ključem grebe haubu auta,
nikada ti nisam pričala,
ali nalazimo se na desetom mjestu u svijetu
na listi najnerazvijenih zemalja u ljubavi,
prema statistici
jedino su nigerija i gana nerazvijenije,
broj zaljubljenih je stotinu hiljada,
zaostajemo u ljubavi, kao da negdje prednjačimo
od svih, osam stotina i četrnaest
samo je beznadežno zaljubljeno,
nas tu nema, nikada nas i nije bilo,
uvijek smo se nalazili
negdje suprotno frontalnoj kosti,
na mjestu gdje srčani zalisci otkazuju
i oba kažiprsta pucaju od uzbuđenja,
tamo gdje se ja odričem
džamonjine treće smrti,
ivana iz hadersfilda,
fuketovog golfa i smrti sidranovog hamze,
suncokreta i sladoleda od vanilije,
te činjenice da je lav kralj životinja,
nikada mi nisi rekao,
a nije da sam pitala,
šta da radim sa tolikim ranama,
mržnjom prema politici
i gdje nalaziš pravo da film
koji počinje kao ljubavna priča,
pretvaraš u yamato,
ti si otišao i svi su odjednom počeli umirati,
poremetio sve solarne pleksuse
i dao povoda drugima
da vezu naš kraj,
jer si kod njih ti još uvijek neko moj

Mehrima Omerdić, 1988.
Bosna i Hercegovina, Zenica
PROLJEĆE

Pada kiša.
Palim cigaru.
Kap po kap odzvanja
Po granama i beharu
Miriše mokra zemlja
Pupoljci glave dižu
Laste na grane slijeću
Jedna po jedna se nižu
Palim još jednu cigaru
I posmatram mali cvijetak
Proljeće tiho se šunja
Kao nada za novi početak.

Alem Isaković (Artiste), 1990.
Bosna i Hercegovina, Zenica
LUNA

Sunce u sutonu
Sklanja svoje skute
Nebo prostrano
Širom otvara pute
Namrštenoj lopti
Što tamu bije
Viju vuci
I more se buni
Što princ stade
Nasred prostrana
Neba
Poput trona
I miran
U spokoju svome
Ogrne bedra
Oblacima od pamuka
Tek rijetko
Nasmiješi brke
Na sve mravlje muke
Što se noću
Množe uz jauke

Šejla Isabegović, 2002.
Bosna i Hercegovina, Živinice
MOJ ŽIVOT U KOLICIMA

Zivot u kolicima je lijep,
Ali meni mnogo tezak,
Tezak je i sam po sebi,a i zbog svih prepreka na koje nailazim,
Zivot nekada zna biti jako mracan i tuzan,
A u isto vrijeme moze biti i suncan,ako smo dovoljno jaki da sve to izdrzimo i podnesemo,
Ja sam snazna i hrabra i zelim biti kao djevojka svaka,
Zelim biti osoba koja ce da motiviše sve ljude oko sebe,
Zivot u kolicima je tako jako neuobicajan i nepredvidljiv,jer nikada ne znamo sta ce nam se dogoditi u datom trenutku,
Ali kada nas zivot sroza ostaje nam proza.

Anes Poljić, 2005.
Bosna i Hercegovina, Živinice (Priluk)
MJESEC I JA

Hej ti!
Pogledaj te zvijezde gore,
pogledaj kako plamte po
beskonačnom nebu.
Pogledaj tu njihovu magiju,
tu njihovu ljubav i ljepotu

Ja kada ih pogledam
pitam se,
zašto nisam i ja zvijezda?
Pa da imam i ja nekoga,
nekoga ko će svake noći da me gleda
a ja da mu uzvratim najljepšim sjajem.

Onda gledam sve te odbjegle planete
Pa zar nešto može tako da ti oduzme dah.
A opet ja , neko tako mali,
sa snovima vecim od svemira.
A taj jedan san, koji je isti svake noći,
gubitak moje najvoljenjje zvijezde
mog mira i slobode
moje najvece ljubavi.

Ali sada kada najviše boli,
i kad je sve uništeno.
Ja opet imam mjesec
da sa njim dijelim
bar djelić te naše priče,
da plačem i da molim
Bože nek me bar ne poriče.

Azra Begić, 2007.
Bosna i Hercegovina, Živinice (Priluk)
MUČENJE

Rekao je:
“ tvoje oči su
Pola tvoje ljepote”.

Život je ironija.

Iskopala sam svoje oči,
i i dalje sam ga vidjela.

Selma Salihović, 2002.
Bosna i Hercegovina, Živinice (Tupković)
SOBA PAKLA

Nemoj da staješ na oronule podove,
nemoj da riskiraš zbog mene.
Ne stavljaj ruku svoju
u to mastilo crno,
nećeš ga više skinuti.
Ne dozvoli osjećajima
da ostanu u ustima,
zagušit će te vremenom.
Prevali preko jezika taj zalogaj riječi.
Ne prepuštaj se olujama,
nećeš imati više moći nad njima.
Ne zagrli svoju ljusku, taj oklop,
jer pustiti ga više nećeš moći.
Ne predaji srce svoje mračnim odajama,
poslije neće znati izlaza naći.
Ne dozvoli da ratove vodiš sa razumom,
porazit ćeš sam sebe,
bez i da osjetiš.
Palit će se milioni alarma,
ali vidjeti ih nećeš moći.
Ne zatvaraj se u mračne zatvore,
izlaza nećeš naći.
Zidovi su gluhi,
dozivati ćeš,
ali samo će tvoji glasovi odjekivati.
Shvatiti ćeš da horor živiš,
samo tvoj nije pred publikom.
Ne idi u te sobe,
gdje se stanarina plaća životom,
a kao nagradu dobijaš
smrt bez povratka.
I ne pitaj mene
kako znam ovo sve …

Objava Mili Dueli 2023 – Bosna i Hercegovina (Poezija i književne kritike) pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

REZULTATI

U Velikom finalu su glasovi stigli iz ukupno četiri jedinice za glasanje:
(1) Autori – finalisti ove sezone
(2) Internacionalni žiri Mili Dueli
(3) Čitaoci
(4) Organizator

(1) Autori – finalisti ove sezone. Ukupno 60 autora koji su izborili učešće u ovogodišnjem posljednjem (petom) krugu kontesta je imalo priliku za glasanje. Od njih 60, svoje glasove je u predviđenom roku za glasanje poslalo njih 50. Preostalih 10 finalista nisu iskoristili svoju priliku za glasanje.

Autori-finalisti su imali priliku nagraditi 10 od 30 učesnika Velikog finala sa evrovizijskim bodovima: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10 i 12.  Svoje bodove su mogli podijeliti onako kako su smatrali da je shodno i potrebno, po svojoj subjektivnoj procjeni. Jedino pravilo nametnuto od strane Organizatora jeste da autori-finalisti nisu mogli glasati za autore koji dolaze iz njihove zemlje, samim tim ni za sebe samoga.

Pristigli bodovi su uvršteni u tabelu, a glasanje je proteklo ovako:

Prema mišljenju naših autora-finalista, u konačnom zbiru su prvih 5 mjesta zauzeli: Sanja Balalić (180 bodova), Husein Buljubašić (157 bodova), Maja Ivković (153 boda), Ninko Kirilov (147 bodova) i Zlatko Čerkez (140 bodova). Stoga, specijalno priznanje od autora-finalista će ove godine biti dodijeljeno Sanji Balalić.

(2) Internacionalni žiri Mili Dueli. Riječ je o 10 renomiranih imena u svijetu balkanske književnosti iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Grčke i Albanije. Njih desetoro su, uz Organizatora, pratili autore tokom prethodne dvije godine, a u posljednjem krugu su imali i izravan impakt kroz model mentorisanja. Devetoro od njih desetoro su imali priliku nagraditi 10 Velikih finalista bodovima: 120, 100, 80, 70, 60, 50, 40, 30, 20 i 10. Izuzetak je deseti član žirija, Anđela Turukalo, kojoj je zbog sudjelovanja i u organizaciji samog kontesta (prevođenje stranih autora, te mentorisanje svih autora nebalkanskih zemalja, dakle, izuzetne saradnje sa autorima van balkanskog govornog područja) povećan broj bodova koje dodjeljuje. Deseti član žirija je imao priliku da glasa prema sljedećoj bodovnoj skali: 500, 400, 300, 200, 150, 100, 90, 80, 70, 60, 50, 40, 30, 20 i 10 – te tako nagradi 15 umjesto 10 autora sa većim brojem bodova.

Jedino pravilo nametnuto od strane Organizatora jeste da članovi žirija nisu mogli glasati za više autora iz iste zemlje, već su se, u preselekciji, morali opredijeliti kojem od autora će dodijeliti svoje bodove.

Prema mišljenju članova žirija, u konačnom zbiru su prvih 5 mjesta zauzeli: Yurij Lischuk (660 bodova), Lucilla Trapazzo (500 bodova), Ninko Kirilov (490 bodova), Ahmet Išler (450 bodova), Sanja Balalić (420 bodova).  Stoga, specijalno priznanje žirija će ove godine biti dodijeljeno Yuriju Lischuku.

(3) Čitaoci 

Čitaoci su u Velikom finalu imali priliku glasati kroz pet kategorija, na 3 socijalne platforme. Putem Facebook-a na zvaničnoj stranici Mili Dueli su mogli dodijeliti lajk i pregled poetskom performansu autora. Putem Instagrama su, također, na zvaničnom profilu Mili Dueli mogli dodijeliti lajk i pregled poetskom performansu autora. Također, mogli su glasati i putem YouTube-a pregledom poetskog performansa. Poetski performans autora je audio-vizualnog formata.

Čitaoci su u svakoj kategoriji nagrađivali po 10 najboljih autora. U svim kategorijama su dodjeljivani sljedeći bodovi: 120, 100, 80, 70, 60, 50, 40, 30, 20 i 10, osim u slučaju kategorije Facebook-lajkovi gdje su dodijeljeni bodovi: 240, 200, 160, 140, 120, 100, 80, 60, 40 i 20, s obzirom da je to najistaknutija kategorija kontesta.

Ovako su glasali čitaoci:

Prema mišljenju čitalaca, u konačnom zbiru su prvih 5 mjesta zauzeli: Rasim Ralle Gutić (700 bodova), Husein Buljubašić (320 bodova), Ana Marija Naumovska (300 bodova),  Martina Gjorgjevska (280 bodova), Dijana Tiganj (260 bodova). Stoga, specijalno priznanje čitalaca će ove godine biti dodijeljeno Rasimu Ralle Gutiću.

(4) Organizator 

Organizator je glasao u 3 kategorije: Audio-vizualni poetski performans, Finalna pjesma i Generalni utisak. U prvoj kategoriji je napravio selekciju najboljih video performansa, na osnovu video-snimkova kojima su autori imali priliku kreirati svojevrsni spot za pjesmu. U drugoj kategoriji se vrednovala isključivo poezija predstavljena u finalu, a u trećoj kategoriji je autor glasao na osnovu dvogodišnje opservacije autora i njihove poezije.

U prve dvije kategorije je glasao nagrađujući najboljih 10 autora dodjeljujući bodove: 120, 100, 80, 70, 60, 50, 40, 30, 20 i 10. U trećoj kategoriji je glasao nagrađujući 15 autora  dodjeljujući bodove: 500, 400, 300, 200, 150, 100, 80, 70, 60, 50, 40, 30, 20 i 10.

Ovo su rezultati prikazani tabelarno:

Prema mišljenju organizatora, u konačnom zbiru su prvih 5 mjesta zauzeli: Običan lik (650 bodova), Sanja Balalić (590 bodova), Yurij Lishchuk (480 bodova), Ahmet Işler (370 bodova), Lucilla Trapazzo (300 bodova).  Stoga, specijalno priznanje organizatora će ove godine biti dodijeljeno Običnom liku.

Također, za najbolji audio-vizualni performans, nagrada će biti dodijeljena Ahmetu Işleru.

MILI DUELI 

Made in Bosnia and Herzegovina

by Nermin Delić

Europe / Balkan Peninsula
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
Central Bosnia Canton
Jajce Town 70202

Sva prava zadržana. // All rights reserved.

Objava Mili Dueli 2020/21 – Veliko finale (Rezultati) pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

FINAL No.1 – RESULTS 

FINAL No.2 – RESULTS

Detailed insight into the voting in Final 1 and Final 2 by the organizers, jury, readers and finalists will be available to all readers after the Grand Final! Until then, the results achieved are known only to the organizer and are kept secret in order to prevent the possibility of favoring certain authors immediately before the announcement of the winner.

Authors who did not make it to the Grand Final

These are the authors who finished in the Final 1 and Final 2 in the positions from 16th to 30th. All of them will receive special plaques after the contest for placement in the finals of the contest. Also, in the Grand Final they will have the opportunity to vote and thus directly participate in the selection of the winner.

Authors who made it to the Grand Final

These are the authors who finished in the Final 1 and Final 2 positions from 1st to 15th place. All of them gain the right to participate in the Grand Final and continue their march towards numerous contest prizes. Also, in the Grand Final they will have the opportunity to vote and thus directly participate in the selection of the winner. Therefore, I advise them to study the text below well so that they can follow the Grand Final in the right way.

GRAND FINAL

The 30 best authors of the eighth season of the contest will have the opportunity to participate in the Grand Final. These are authors who come from a record 19 countries in the Balkans and the rest of the world.

GRAND FINALS – Organization and rules of voting

In the Grand Final vote:

1. Organizer
2. International jury
3. Readers
4. This season’s finalists

1. Voting of the organizer.

The organizer, Nermin Delic, votes in 3 categories: Best Final Poem, Best Final Audio-Visual Performance and General Impression.

Points are awarded as follows:

In the Best Final Poem category, the 10 best authors are awarded the following points: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 100, 120.
In the Best Final Audio-Visual Performance category, the 10 best authors are awarded the following points: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 100, 120.
In the General Impression category, it awards the 15 best authors with the following points: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 90, 100, 150, 200, 300, 400, 500.

The organizer is a person who in the past 2 years worked on the presentation of poetic works of all 739 authors-participants, and directly participated in the selection of the best poems through the rounds of the competition.

2. Voting of the international jury.

This season’s international jury of Mili Dueli consists of: Simo Golubović, Danja Gašpar Đokić, Enea Hotić, Anđela Turukalo, Lela Zjao, Ljubica Petrović Kosor, Milčo Misoski, Sarah Isufi, Lena Kyropoulos and Zdravko Odorčić. These are prominent Balkan artists from Bosnia and Herzegovina, Serbia, Montenegro, North Macedonia, Croatia, Greece and Albania, as well as the winners of previous seasons of Mili Dueli.

All of them, except Anđela Turukalo, vote for the 10 best authors by awarding them the following points: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 100, 120.

Since she has worked on translations of more than a hundred poems by foreign authors this season, and with her engagement helped Mili Dueli to achieve international cooperation with many authors, Anđela Turukalo votes for the 15 best authors by awarding them the following points: 10, 20, 30 , 40, 50, 60,70, 80, 90, 100, 150, 200, 300, 400, 500.

International Jury Voting Rule: An international jury cannot vote for multiple authors representing the same country, but could choose only one. (e.g. if Portugal has 3 representatives in the Grand Final, if there is a will, a member of the jury may give some of his points to only one or none representative of Portugal).

3. Readers’ voting.

Readers have the right to vote in the Grand Final. As of today, January 9, when the Organizer officially opened the Grand Final, they have the opportunity to vote in the next 14 days (until January 23, at 12:00) on all social platforms on which they voted earlier.

Voting rules:

1. Readers vote on the Mili Dueli Facebook page, the Mili Dueli Poetry YouTube channel and the milidueli Instagram profile.
2. Voting continues on the existing ones, started in the final round. So on Facebook and Instagram people vote with likes and views, and on YouTube only with views. As a note, when voting with likes, we will count only likes who arrived from those who liked our official Facebook page, or Instagram profile, according to where they vote.
3. All votes received so far in the final round (through Final 1 and Final 2) are also valid in the Grand Final!

In each of the 5 categories, points are awarded for the 10 best authors according to the following points scales:

• Facebook likes: 20, 40, 60, 80, 100, 120, 140, 160, 200, 240.
• Facebook views: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 100, 120.
• Instagram likes: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 100, 120
• Instagram views: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 100, 120.
• YouTube views: 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 100, 120.

4. Finalist voting

60 authors of the final round will have the opportunity to vote in the Grand Final. All finalists will have the opportunity to vote, regardless of whether they made it to the Grand Final or not. They all vote by giving Eurovision points (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10 and 12).

Voting rules:
1. All participants in the final round (60 in total) have the right to vote, regardless of whether they made it to the Grand Final or not.
2. From the 30 Grand Finalists offered, the 10 best are selected to be awarded Eurovision points (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10 and 12). Points cannot be repeated!
3. A Grand Final participant may not vote for himself or herself or for Grand Final participants coming from his / her country.
4. A finalist who has not made it to the Grand Final may vote for all participants in the Grand Final, except those who come from the same country as him / her.
5. If the finalist does not use the right to vote in the Grand Final, voting outside the scheduled voting deadline will not be possible.

Any finalist vote that deviates from the above rules will not be included in the scoreboard.

The organizer will contact all finalists in a private message on Facebook. They will be provided with a link to vote, as well as the voting time, which will be 7 days from the day the message was sent.

G O O D    L U C K    T O    A L L   O F    U S !

Objava Mili Dueli 2020/21: Results of the Finals and all about Grand Final! pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

The contest is traditionally composed of 5 elimination rounds. In each round, the number of authors decreases, and in the last, Fifth round, the winner is decided by a voting system based on the Eurovision Song Contest scoring system. The main responsible person of the contest is Nermin Delić, the idea creator and organizer of the contest. For 8 years in a row, Mili Dueli have been gathering authors and spreading the influence of poetry in everyday life.

Nermin Delić

Briefly about the First Round: The selection of all received applications (739) was performed by Nermin Delić. The organizer selected 476 authors for presentation in the Second Round.

Briefly about the Second Round: After the selection in the First Round by the organizer of the contest, Nermin Delić, 476 authors were selected and presented in the Second Round. In the Second Round, the authors are classified in 12 duels, according to the countries they come from. Due to the number of participants, Bosnia and Herzegovina had 2 duels (DUEL 1, DUEL 2), and Serbia 3 (DUEL 3, DUEL 4, DUEL 5). Croatia, Montenegro, North Macedonia and Bulgaria had one duel each (DUEL 6, DUEL 7, DUEL 8, DUEL 9). Due to the small number of participants, authors from Albania, Greece, Kosovo, Romania and Slovenia were presented in one duel (DUEL 10). Poets with Balkan roots, but with current residence outside the Balkans, are grouped together in one duel (DUEL 11). In the end, all authors coming from non-Balkan countries are grouped into one duel (DUEL 12).

The beginning of the presentation of the duel on the official Facebook profile of Mili Dueli was on July 12, 2020. Duels are presented in order, every 2-3 or 4 days according to the scope of the duel. For the first 15 days from the presentation of the duel, the followers of Mili Dueli were able to vote in the comments by entering the author’s number below the picture where her/his poem is presented. In addition to the readers, the members of the jury, composed of 12 renowned and important for Mili Duel artists from the Balkans, also voted. They selected 90% of the authors to pass to the Third Round. The other 10% is intended for the votes of the readers, for those who were not selected by the jury, and who have the great support of their friends and companions Mili Dueli.

Briefly about the Third Round: In the third round, the selection of the best authors continued and only the TOP 100 best authors had the opportunity to continue.

Briefly about the Fourth Round: The fourth round is brought by the TOP 50 best authors who pass to the final, fifth round. It is composed of a total of 16 duels.

You can see more about the Fourth Round (how it is voted, how it is organized) here:

Mili Dueli 2020: Organization Of The Fourth Round

FOURTH ROUND (SEMI-FINALS)

RESULTS

First of all, an important announcement … In the fourth round, we were looking for the 50 best authors according to the procedure established by the organization of the competition. Looking at the results, as the Organizer, I realized that in certain duels, the authors were much more dominant, and that surely many more authors deserved to pass, at least according to the presentation in the semifinals. For that purpose, I decided that the number of authors who go directly further should be 36, and that a total of 34 authors should fight for the remaining 14 places. All those authors who did not go directly further will equally send the poem for the finals, but only 14 of them will be presented, based on the quality of the submitted poem and the accompanying video material that traditionally adorns our Finals. More about everything, certainly below …

DUEL 15 –  EUROPE (NON-BALKAN COUNTRIES)

 Voting Order: 1. NERMIN DELIĆ (Organizer) 2. ANĐELA TURUKALO (Mentor) 3.  DANJA GAŠPAR ĐOKIĆ (Additional Jury Member)     4. ZDRAVKO ODORČIĆ (Additional Jury Member)  5. LJUBICA PETROVIĆ KOSOR (Additional Jury Member)  6. ENEA HOTIĆ (Additional Jury Member)  7. SIMO GOLUBOVIĆ (Additional Jury Member)   8. FACEBOOK VOTES (1st column – total likes author’s poem got; 2nd column – likes from our followers; 3rd column – No. of poem views) 9. INSTAGRAM VOTES (1st column – No. of poem views; 2nd column – No. of likes poem got)

WHAT’S NEXT? (PREPARATION FOR THE FINALS)

DARK BLUE. Authors who entered the TOP 50 directly! These authors are officially the finalists of this season, therefore, participants in the last round of Mili DuelI 2020/21. From this moment on, they need to contact their mentors and start preparing the poem for the Finals. All details related to the preparation and sending of the poem for the Finals will be received in a private message in the inbox. Please be patient!

LIGHT BLUE. – Authors who has chance to participate in the finals, the last round of Mili Duels 2020/21. These are authors who did not go directly to the final round, but due to the fantastic performance in the semifinals, the Organizer decided to give a new opportunity to promote their poetry. There are a total of 34 of them in such a situation, and 14 of them will be participants in the Finals. The decision will be made by the Organizer based on their application for the Finals. From this point on, they can also contact their mentors and start preparing a poem for the Finals.

TOP 100 – Authors who remained in the TOP 100 and did not make it to the Mili Dueli 2020 Finals. Their contribution to the spread of the project and poetry will be rewarded by receiving electronic recognition for their participation as they represented their countries in a bright light (TOP 100 from 739 registered !!!), and will accordingly receive recognition for the intercultural dialogue of the Balkan countries and the countries of the world in which they participated.

All the presented poems will be represented in a electronic collection which, apparently, will have its own printed edition (summer, 2021), when MILI DUELI BALKAN TOUR awaits us. More on that soon!

Also, all authors who are 2000 or younger will be presented at the MILI DUEL JUNIOR ONLINE POETRY CONTEST which will start a few days after the end of the eighth season of Mili Duels 2020 – Online Balkan Poetry Contest!

JURY COMMENTS

Organizer: NERMIN DELIĆ

Dear friends,

First of all, thank you for showing the greatest sense of loyalty to the whole project this season. The Corona-year prolonged the contest itself, and at the same time some of my private achievements happened (I finished university and started working), so the time spent on the project was reduced to a certain extent. Either way, our play through poetry continued, and so in these wonderful summer days we had the opportunity to read the 100 most representative authors we had so carefully selected.

In this, the fourth and at the same time penultimate round, we had the opportunity to enjoy the poetry of all Balkan countries, but also many countries around the world. Somewhere it turned out to be good that there was longer voting time than in previous seasons. Looking at the number of views of all the semi-final poems, with 328,492 views on Facebook, my mission was already fulfilled. Looking at the countries that read us, I could not stop, if I started to list … Almost 330,000 times we entered the everyday life of people on social media with poetry… I noticed at the beginning that there were two camps among the authors; one who enthusiastically welcomed the publication of their poem and those who did not promote their poetry even to their friends. The former shared the same with their friends, because for the first time, somewhere in our region, people can vote for poetry; for the first time it was important to point out that you have passed the selection of 739 authors and you are one step closer to the end, exclusively with your poetry. Because this was not an invitation to like the conquest of handbags, irons, shelves, etc., this was an invitation to the world of poetry in which each of these 100 great authors lives!. But probably everyone had their reasons for being one and not the other, and from that point of view it certainly can’t be a complaint. I rewarded some of the poems, even though they had poor readability, because they are masterful in themselves!

Just led by a mass of people who wrote me every day who they were voting for, shared your poems so beautifully and decorated their Facebook walls, I didn’t want to conflict my opinion with the opinion of the masses. But points always say it all. So in this case. I started to comment and went in order, all in order to write as good and clear comments as possible, WHY such points. But then I finally realized that in most cases the same mistake, the same comment, was written only in different words.

Therefore, I decided to point out in general the following …

When submitting a poem, to any contest, anywhere, even where you are already sure that the poem will be published, awarded, or generally given some recognition, please take note of the following:

1. LITERACY. There were so many mistakes that turned me away from some nice emotions I felt while reading your poems. If you’re a writer, that doesn’t mean you have to be computer-wise and orthographically perfect, but if you’re sending a poem somewhere, to someone, let it be viewed with other eyes as well; maybe someone who knows maybe less than you will know something more about certain things. It is this item that is crucial in depriving the spirit of amateurism that a writer can carry within himself. Four-dot in poems, spaces several times, unnecessary punctuation marks in the wrong places; all of which violates the RHYTHM and AESTHETIC VALUES and, ultimately, the GENERAL IMPRESSION of the poem. If you make me take a break in the wrong place with a comma, that thread that runs the poem will break, and I will remain confused. I have to admit that these mistakes were greatly reduced, as a team of mentors worked with the authors, but there were authors who submitted their poems without a mentor and where such mistakes were noticed.
2. WORK WITH A MENTOR. This item may be crucial, as it involves collaboration on the selection and / or correction of a semi-final poem. It’s not just a conversation about a poem, it’s a conversation of two cultures, often two peoples, and you were representatives of your own. The basis of any peace is acquaintance, cooperation and compromise.
   We did not take it as evil if an author, in the words of his mentor, still insisted on being “according to him”, but it is a completely wrong form not to respect the form of the contest that requires cooperation, therefore, not to contact his mentor at all, not to greet him.
   My impression is certainly complemented by the opinion of my colleagues, members of the jury, and your mentors, and in this regard we are looking for a person who will be a part of us in the next season of the contest.
3. OPINION OF READERS / YOUR FRIENDS. We should never primarily be guided by the number of likes and reviews that one author has achieved on the social network, because then the competition part would mean a struggle for numbers, and not for the quality of the poem. However, I am of the opinion that on this occasion as well, through the number of votes cast, you showed two things; first – how much you actually care about going through; the second – how much support you can actually collect for your poetry. I note that for the first time it is a vote for poetry, where free votes decide who will be the winner. In this regard, I rewarded all the authors who heartily presented their poem.
4. POETIC VALUE OF THE TEXT. Many of the texts in the verse that are sent are often not clarified as poetry, so it was necessary to point out to the authors what is poetic and what is not in their poems. Judging subjectively, the original metaphors and comparisons are something I admired the most, because they impress the most. The most common example I give to everyone is this: if it was written IT WAS COLD it has less poetic value than IT WAS ICE, where in the same sense, a metaphor is introduced. If someone writes IT WAS WHITE LIKE SNOW, which is expected, clichéd and outdated, it will certainly be less impressive than IT WAS WHITE LIKE A NEEDLE HOUSE.
   When it comes to rhyming poems, rhymes should not be surpassed and expected. Here, too, the use of new poetic words and their skillfully found rhymes was appreciated. Of course, no one should invent hot water, but every step out of everyday life was considered a success.
5. AESTHETIC VALUE OF THE TEXT. Applications submitted for the semifinals were to be complete. Any answer to the questions related to the biography and the general impression of the author about the contest was evaluated. Also, the poem itself was supposed to be completely computer-correct. It is extremely unnecessary to point out grammatical / spelling mistakes to someone in this round of the competition, because every such mistake is a sign of the author’s lack of dedication to the text and work with a mentor.
6. GENERAL IMPRESSION. The authors have sent poems in the previous three rounds, too. It is also, a significant factor that influenced the distribution of my points.

Opinions from other Jury members:

Their mentor, Anđela Turukalo said:

“This group was such a pleasant surprise, while being one of the hardest to grade- alongside Bulgaria. So, well done. It was nothing but the shades that made a difference between grades here, especially if we’re talking about the upper part of the chart.

Jana Orlova… It’s a lovely, powerful miniature. I love it. So short, yet intense enough to create a movie before my eyes. It does have depth and it’s meaningful. So, very well done.

Michela Zanarella… Again: short, powerful and meaningful. That’s what I like when it comes to poems: when they make the reader feel and remember that feeling. The ending is very good.

Gloria Sofia… This poem is good. I see the talent of this writer and I’m completely satisfied with it. Yet, the choice for the semi-final round wasn’t exactly perfect. This subject is a bit pale compared to others in the group. Motives are good, everything is good- but not impressionable enough.

Lucilla Trapazzo… Probably the best poem in one of the best groups of the semi-final. It’s socially engaged- which I absolutely love in poetry. Yet, the very scene is projected unto us with such a lovely poetic expression… Pictures, emotions, contrasting parts (to make it more lively), attitude- everything is here. And, perfectly executed. So, well done and good luck.

Eliza Segiet… A good miniature. Precise, punctual, with a clear meaning and a message. I truly like it. Yet, since it’s the semi-final round, I guess the choice could be better. This group called for something stronger, more memorable, something more intrusive…

Alexandra Mantsevoda… This poem has some interesting moments, interesting verses… Yet, it feels too ‘caged’. There’s too many rules here, especially with rhyming, which are suffocating the poem. For me, it’s way more important to feel the wild emotion, the restless energy in the poem. Rules are there to be broken- but in a good way and with a good taste. This way, the poem seems constrained and therefore weaker.

Yurij Lischuk… I appreciate the environmental activism in this poem. Poetry, as every other form of art, should be used to help the creator share his attitude and opinions, not just his inner feelings about people etc. There aren’t many writers who actually do this, so this made me happy. Also, I like it. I like the expression, I like the motives. I like everything about this one. I would maybe criticize the anger which is bursting throughout the poem (because I never appreciate if emotions prevail over the writer’s main goal), but even that anger is a critique of our society- therefore, it’s required here. Well done.

Ivanna Samchuk… Very emotional and very touching. I love the gentle touch of melancholy here. The ending is lovely. It’s a very good poem, indeed. Yet, as I said earlier, it’s the details that count here and this group had some very powerful poems- and this one simply didn’t stand out enough.

Emi Endqkova… Another very touching, emotional poem. I do believe that this poem would be better with some minor changes, but we didn’t have time to discuss that… It just needed a ‘boom’ part, nothing more. Anyway, I do like it- but it needs more work.

Juljana Mehmeti… Very well done. This poem really brings a special set of emotions and not so often seen motives. I don’t see anything that could be improved here, really. It’s a good poem. Not perfect, but very very good.

Tomas Waginger… Well written. It’s very descriptive and charming. I love it, but I do think the ending could be better: it probably needed something unexpected or something intriguing to make it whole. Anyway, I’m happy with it: it’s pleasant and comfortable… Like a night melody.”

You can read poems by European authors here:

Mili Dueli 2020/21: Poezija evropskih (nebalkanskih) autora (Polufinale)

MILI DUELI 

Made in Bosnia and Herzegovina
by Nermin Delić

Europe / Balkan Peninsula
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
Central Bosnia Canton
Jajce Town 70202

Sva prava zadržana. // All rights reserved.

Objava MILI DUELI 2020/21: Semi-final results – DUEL 15 – Europe (Non-Balkan Countries) pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

Kontest je tradicionalno sastavljen od 5 eliminatornih krugova.U svakom krugu se broj autora smanjuje, a u posljednjem, Petom krugu, odlučuje se i pobjednik sistemom glasanja baziranom na bodovnom sistemu Eurovision Song Contest. Glavno odgovorno lice kontesta je Nermin Delić, idejni tvorac i organizator kontesta. Mili Dueli već 8 godina zaredom okupljaju autore i šire utjecaj poezije u svakodnevnici.

Ukratko o Prvom krugu: Selekciju svih pristigli prijava (739) je vršio Nermin Delić. Organizator je odabrao 476 autora za predstavljanje u Drugom krugu.

Ukratko o Drugom krugu:  Nakon selekcije u Prvom krugu od strane organizatora kontesta, Nermina Delića, odabrano je 476 autora koji su predstavljeni u Drugom krugu. U Drugom krugu, autori su svrstani u 12 duela, prema državama iz kojih dolaze. Zbog brojnosti učesnika, Bosna i Hercegovina je imala 2 duela (DUEL 1, DUEL 2), a Srbija 3 (DUEL 3, DUEL 4, DUEL 5). Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bugarska su imale zasebno po jedan duel (DUEL 6, DUEL 7, DUEL 8, DUEL 9). Zbog malobrojnosti učesnika, u jednom duelu su predstavljeni autori iz Albanije, Grčke, Kosova, Rumunije i Slovenije (DUEL 10). Pjesnici sa balkanskim korijenima, ali sa trenutnim prebivalištem van Balkana, svrstani su zajedno u jedan duel (DUEL 11). Na kraju, svi autori koji dolaze iz vanbalkanskih zemalja, svrstani su u jedan duel (DUEL 12).

Početak predstavljanja duela na zvaničnom Facebook profilu Milih Duela je bio 12. juli, 2020. godine. Dueli su predstavljani redoslijedom, na svaka 2-3 ili 4 dana shodno obimu duela. Prvih 15 dana od predstavljanja duela, pratioci Milih Duela su mogli glasati u komentarima upisivanjem rednog broja autora ispod slike gdje u opisu predstavljena njegova pjesma. Pored čitalaca, glasali su i članovi žirija, sastavljeni od 12 renomiranih i za Mile Duele važnih umjetnika Balkana. Oni su vršili odabir 90% autora koji će proći u Treći krug. Ostalih 10% je predviđeno za glasove čitalaca, za one koje žiri nije odabrao, a imaju veliku podršku svojih prijatelja i pratilaca Mili Dueli.

Ukratko o Trećem krugu: U trećem krugu je nastavljenja selekcija najboljih autora a samo TOP 100 najboljih autora su imali priliku nastaviti dalje.

Ukratko o Četvrtom krugu: Četvrti krug je donosi TOP 50 najboljih autora koji prolaze u finalni, peti krug. Sastavljen je iz ukupno 16 duela.

Više o Četvrtom krugu (kako se glasa, kako je organizovan) možete pogledati ovdje:

Mili Dueli 2020: Organizacija Četvrtog kruga

ČETVRTI KRUG

REZULTATI

Ponajprije, važno obavještenje… U četvrtom krugu smo tražili 50 najboljih autora po proceduri utvrđenoj organizacijom takmičenja. Gledajući rezultate, kao Organizator sam uvidio sam da su u određenim duelima autori bili znatno domnantniji, te da je sigurno mnogo više autora od predviđenog zaslužilo prolaz, bar prema predstavljanju u polufinalu. U tu svrhu sam odlučio da broj autora koji direktno prolaze dalje bude 36, a da se za preostalih 14 mjesta bori ukupno 34 autora. Svi ti autori koji nisu direktno prošli dalje će ravnopravno slati pjesmu za finale, ali će samo 14 njih biti predstavljeno, na osnovu kvalitete poslane pjesme i pratećeg video-materijala koji već tradicionalno krasi naše Finale. Više o svemu, svakako u nastavku…

DUEL 11 – SLOVENIJA

ŠTA SADA?

TAMNO PLAVA BOJA. Autori koji su direktno ušli u TOP 50! Ti autori su zvanično finalisti ove sezone, dakle, učesnici posljednjeg kruga Mili Dueli 2020/21.  Već od ovog trenutka trebaju kontaktirati svoje mentore i početi pripremati pjesmu za Finale. Sve detalje vezane za pripremu i slanje pjesme za Polufinale (4. KRUG), dobit će u privatnoj poruci u inboks. Molimo strpljenje!

SVIJETLOPLAVA BOJA. – Autori koji su ušli u BARAŽ za učešće u finalu, posljednjem krugu Mili Dueli 2020/21. Riječ je o autorima koji nisu direktno prošli u finalni krug, ali zbog fantastičnog predstavljanja u polufinalu, Organizator je odlučio dati novu priliku za promovisanje njihove poezije. U četvrtom krugu ih u takvoj situaciji ima ukupno 34, a 14 od njih 34 će biti učesnici Finala. Odluku o tome će donijeti Organizator na osnovu njihove aplikacije za Finale. Već od ovog trenutka, oni mogu također kontaktirati svoje mentore i početi spremati pjesmu za Finale.

TOP 100 – Autori koji su ostali u TOP 100 nisu prošli u Finale Mili Dueli 2020/21.  Njihov doprinos širenju projekta i poezije će biti nagrađen time što će dobiti  elektronsko priznanje za  sudjelovanje budući da su svojim učešćem predstavljali svoje zemlje u sjajnom svjetlu (TOP 100 od 739 prijavljenih!!!), te će shodno tome dobiti priznanje za interkulturalni dijalog balkanskih zemalja i zemalja svijeta u kojem su učestovali.

Sve predstavljene pjesme će biti zastupljene u zajedničkom elektronskom zborniku koji će, po svemu sudeći, imati i svoje štampano izdanje, kada nas očekuje MILI DUELI BALKAN TOUR. Više o tome uskoro!

Također, svi autori koji su 2000. godište ili mlađi, će biti predstavljeni na MILI DUELI JUNIOR ONLINE POETRY CONTEST koji će startati par dana nakon završteka osme sezone Mili Dueli 2020 – Online Balkan Poetry Contest!

KOMENTAR ŽIRIJA

Organizator: NERMIN DELIĆ

Dragi prijatelji,

Prije svega hvala vam što ste u ovoj sezoni pokazali najveći vid odanosti cijelom projektu. Korona-godina je prolongirala i sam kontest, a uporedo s tim su se desila i neka moja privatna ostvarenja (završio sam fakultet i počeo da radim), pa se vrijeme utrošeno na projekt u određenoj mjeri smanjilo. Bilo kako bilo, naša se igra kroz poeziju nastavila, te smo tako u ovim divnim ljetnim danima imali priliku da čitamo 100 najreprezentativnijih autora koje smo tako pažljivo birali.

U ovom, četvrtom i ujedno pretposljednjem krugu, imali smo priliku da uživamo u poeziji svih zemalja Balkana, ali i mnogih zemalja svijeta. Negdje se pokazalo dobrim to što je bilo duže vremena za glasanje nego u ranijim sezonama. Gledajući broj pregleda svih pjesama polufinala, sa 328 492 pregleda na Facebooku, moja misija je već bila ispunjena. Gledajući zemlje koje su nas čitale, ne bih se mogao zaustaviti, ako bih krenuo nabrajati… Gotovo 330 000 puta smo poezijom ušli u svakodnevnicu ljudi na društvenoj mreži… Već u startu sam primjetio da su postojala dva tabora među autorima, oni koji su sa oduševljem dočekali objavu svoje pjesme i oni koju svoju poeziju nisu promovisali čak ni svojim prijateljima. Ovi prvi su istu dijelili sa svojim prijateljima, jer po prvi put, negdje na našim prostorima se i može glasati za poeziju; po prvi put je važno bilo istaći da si prošao selekciju 739 autora i na korak si do samog kraja, isključivo i samo svojom poezijom. Jer ovo nije bio poziv da se lajka osvajanje tašne, pegle, regala i slično, ovo je bio poziv u svijet poezije u kojem svako od ovih 100 sjajnih autora živi!. No, vjerovatno je svako imao svoje razloge zašto je bio jedno, a ne drugo, te s te strane to svakako ne može biti zamjerka. Neke pjesme sam nagradio, bez obzira što su imale slabu čitanost, jer su same po sebi maestralne!

Upravo vođen masom ljudi koji su svakodnevno pisali za koga glasaju, tako lijepo dijelili vaše pjesme i ukrašavali svoje zidove, nisam poželio da sukobljavam svoje mišljenje sa mišljenjem mase. No, bodovi uvijek sve govore. Tako i ovom slučaju. Krenuo sam da komentarišem i išao redom, sve u cilju da napišem što kvalitetnije i jasnije komentare, ZAŠTO ovakvi bodovi. No, onda sam, na samom kraju shvatio da je u većini slučajeva ista greška, isti komentar, pisan samo drugačijm riječima.

Stoga, odlučio sam da ukažem generalno na sljedeće…

Prilikom slanja pjesama, na bilo koji konkurs, bilo gdje, makar i tamo gdje ste već sigurni da će pjesma biti objavljena, nagrađena ili generalno da će joj biti dodijeljeno neko priznanje, molim vas, vodite računa o sljedećim stvarima:

1. PISMENOST. Toliko je bilo grešaka koje su me već u startu odbile od nekih lijepih emocija koje sam osjećao čitajući vaše pjesme. Ako ste pisac, to ne znači da morate biti informatički i pravopisno savršeni, ali ako pjesmu šaljete negdje, nekome, dozvolite da se ona pregleda i drugim očima; možda će taj neko koji zna možda i manje od vas, znati nešto više po pitanju određenih stvari. Upravo ova stavka je ključna u lišavanju duha amaterizma koji jedan pisac može nositi u sebi. Pjesme sa četiri tačke, razmaci po nekoliko puta, nepotrebni interpunkcijski znaci na pogrešnim mjestima; sve to narušava RITAM i ESTETSKU VRIJEDNOSTI i, u konačnici, GENERALNI UTISAK o pjesmi. Ako me zarezom natjerate da predahnem na pogrešnom mjestu, ta nit kojom se vodi pjesma će pući, a ja ću ostati zbunjen. Moram priznati da su ove greške znatno umanjene, budući da je tim mentora radio sa autorima, ali je bilo autora koji su slali svoje pjesme bez mentora i gdje su ovakve greške uočene.
2. RAD SA MENTOROM. Ova stavka je možda i ključna, budući da ona podrazumijeva saradnju na odabiru i/ili korekciji polufinalne pjesme. To nije samo razgovor o pjesmi, to je razgovor dvije kulture, često i dva naroda, a vi ste bili predstavnici svog. Osnova svakog mira je upoznavanje, saradnja i kompromis.
   Nismo uzimali za zlo ukoliko bi neki autor na riječi svog mentora, ipak insistirao da bude “po njegovom”, ali je potpuno pogrešna forma ne ispoštovati formu kontesta koja iziskuje saradnju, dakle, ne javiti se uopšte svom mentoru, ne pozdraviti ga.
   Moj utisak je svakako upotpunjen mišljenjem mojih kolega, članova žirija, a vaših mentora, i s tim u vezi mi i tražimo osobu koja će već u sljedećoj sezoni kontesta biti dio nas.
3. MIŠLJENJE ČITALACA / VAŠIH PRIJATELJA. Nikada se primarno ne bismo trebali voditi brojem lajkova i pregleda koji je jedan autor ostvario na društvenoj mreži, jer tad bi takmičarski dio označavao borbu za brojkama, a ne za kvalitetom pjesme. Ipak, mišljenja sam da ste i ovom prilikom, kroz broj ostvarenih glasova, pokazali dvije stvari; prva – koliko vam je zapravo stalo do toga da prođete; druga – koliko zapravo i možete skupiti podrške za svoju poeziju. Napominjem da se po prvi put radi o glasanju za poeziju, gdje besplatni glasovi odlučuju ko će biti pobjednik. S tim u vezi, nagradio sam sve autore koji su srčano predstavljali svoju pjesmu.
4. POETSKA VRIJEDNOST TEKSTA. Mnogi tekstovi u stihu koji se pošalju, često ne budu klarifikovani kao poezija, stoga je bilo nužno ukazati autorima šta je to poetično, a šta ne u njihovim pjesmama. Subjektivno procjenjujući, originalne metafore i poređenja su nešto čemu sam se najviše divio, jer ponajviše impresioniraju. Najobičniji primjer koji svima navodim jeste ovo: ukoliko se napiše BILA JE HLADNA to ima puno manju poetsku vrijednost od BILA JE LED, gdje u istom značenju, unesena metafora. Ukoliko neko napiše BILA JE BIJELA KAO SNIJEG, što je očekivano, isklišealizirano i prevaziđeno, to će svakako puno manje impresionirati nego BILA JE BIJELA KAO IGLO KUĆICA.
   Po pitanju rimovanih pjesama, rime ne bi trebale biti prevaziđene i očekivane: pr. tijelo – odijelo – bijelo. I tu se cijenila upotreba novih poetičnih riječi i njihovih vješto pronađenih rima. Naravno, niko ne treba izmišljati toplu vodu, ali se svaki iskorak iz svakidašnjeg smatrao uspjehom.
5. ESTETSKA VRIJEDNOST TEKSTA. Aplikacije koje su se slale za polufinale su trebale biti potpune. Svaki odgovor na pitanja koja su bila vezana za biografiju i opšti utisak autora o kontestu se vrednovao. Također, sama pjesma je trebala biti potpuno informatički ispravna. Ukazivati nekome na gramatičke/pravopisne greške u ovom krugu takmičenja je krajnje nepotrebno, jer se svaka takva greška odličje autorske neposvećenosti tekstu i radu sa mentorom.
6. OPĆI UTISAK. Autori su u prethodna tri kruga slali pjesme, također. To je također, značajan faktor koji je utjecao na raspodjelu mojih bodova.

Mišljenja ostatka žirija

Simo je istakao: “Pokušavam više puta dosegnuti do misli koje uzvisuju pesmu, koje slave život, koje oslkavaju trenutak u večnosti, koje kazuju istinu, otkrivaju nade a pri tome ne kriju želje. Teško je u pesmi razdvojiti socijalne elemente, misaono-filozofske, životno-iskustvene, a sve uobličeno lepim i zanimljivim stihovima u kojima se izvestan bol, briha i strah stapaju u lepotu, u ljubav u trajanje – u izlaz iz ćorsokaka na čistac, izlaz u zdrav život…
I pored moga dugogodišnjeg iskustva i želje da budem objektivan i iskren, plašim se da u ovim stihovima nisam dorastao da sve to iskažem i procenom/ocenom iskažem očekivanja, jer su me sve pesme u ovom duelu očarale i teško je zaista teško izdvojiti neku za koju bih sa sigurnošću kazao da je najbolja.
Mije iskrene čestitke organizatoru, učesnicima u Duelima, mentorima… Svi zaslužuju visoke ocene.”

Lela, njihova mentorica, istakla je: “Izvrsne autorice, Vesna Šare, Ingrid Peinkicher i Tanja Ocelić. Prekrasni razgovori na Messengeru i prekrasna dogovaranja o svakoj pjesmi, retku, temi, poeziji uopšte. Divne autorice su svaka na svoj način unijele bogatstvo u moju dušu i stoga mi je veoma žao da svakoj od njih ne dam najveći broj bodova jer one to zaslužuju.
Kod sve tri autorice pronašla sam ono nešto zbog čega i sama volim poeziju … čitati je, pisati ili pak raspravljati o pojedinim pjesmama. Nadahnule su me sve tri na poseban način i cijeo vrijeme sam osjećala neizmjerno zadovoljstvo imati ih u svom Timu.
Ipak, rad na pjesmi Tanje Ocelić me posebno nadahnuo u sfere rijetkih tema sa kojima sam se do sada bavila. Njena Poema mi se čini za nijansu bolja od ostale dvije pjesme ali samo za nijansu je i prevagnulo moje bodovanje. Nipošto ne znaci da Vesna ili Ingrid ne posjeduju ono nešto posebno sto se meni, inače kao običnom ljubitelju poezije sviđa. Naprotiv.
Ovoj odličnoj trojki želim svu sreću u daljem radu i naravno prolazak u Finale, jer sve tri imaju još mnogo, mnogo toga da nam ponude.
Hvala vam za divnu suradnju! Srećno!”

Pjesme slovenskih autora možete pogledati ovdje:

Mili Dueli 2020/21: Poezija slovenskih autora (Polufinale)

MILI DUELI 

Made in Bosnia and Herzegovina
by Nermin Delić

Europe / Balkan Peninsula
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
Central Bosnia Canton
Jajce Town 70202

Sva prava zadržana. // All rights reserved.

Objava MILI DUELI 2020/21: Rezultati 4. kruga – DUEL 11 – Slovenija pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

The contest is traditionally composed of 5 elimination rounds. In each round, the number of authors decreases, and in the last, Fifth round, the winner is decided by a voting system based on the Eurovision Song Contest scoring system. The main responsible person of the contest is Nermin Delić, the idea creator and organizer of the contest. For 8 years in a row, Mili Dueli have been gathering authors and spreading the influence of poetry in everyday life.

Nermin Delić

Briefly about the First Round: The selection of all received applications (739) was performed by Nermin Delić. The organizer selected 476 authors for presentation in the Second Round.

Briefly about the Second Round: After the selection in the First Round by the organizer of the contest, Nermin Delić, 476 authors were selected and presented in the Second Round. In the Second Round, the authors are classified in 12 duels, according to the countries they come from. Due to the number of participants, Bosnia and Herzegovina had 2 duels (DUEL 1, DUEL 2), and Serbia 3 (DUEL 3, DUEL 4, DUEL 5). Croatia, Montenegro, North Macedonia and Bulgaria had one duel each (DUEL 6, DUEL 7, DUEL 8, DUEL 9). Due to the small number of participants, authors from Albania, Greece, Kosovo, Romania and Slovenia were presented in one duel (DUEL 10). Poets with Balkan roots, but with current residence outside the Balkans, are grouped together in one duel (DUEL 11). In the end, all authors coming from non-Balkan countries are grouped into one duel (DUEL 12).

The beginning of the presentation of the duel on the official Facebook profile of Mili Dueli was on July 12, 2020. Duels are presented in order, every 2-3 or 4 days according to the scope of the duel. For the first 15 days from the presentation of the duel, the followers of Mili Dueli were able to vote in the comments by entering the author’s number below the picture where her/his poem is presented. In addition to the readers, the members of the jury, composed of 12 renowned and important for Mili Duel artists from the Balkans, also voted. They selected 90% of the authors to pass to the Third Round. The other 10% is intended for the votes of the readers, for those who were not selected by the jury, and who have the great support of their friends and companions Mili Dueli.

Briefly about the Third Round: In the third round, the selection of the best authors continued and only the TOP 100 best authors had the opportunity to continue.

Briefly about the Fourth Round: The fourth round is brought by the TOP 50 best authors who pass to the final, fifth round. It is composed of a total of 16 duels.

You can see more about the Fourth Round (how it is voted, how it is organized) here:

Mili Dueli 2020: Organization Of The Fourth Round

FOURTH ROUND (SEMI-FINALS)

RESULTS

First of all, an important announcement … In the fourth round, we were looking for the 50 best authors according to the procedure established by the organization of the competition. Looking at the results, as the Organizer, I realized that in certain duels, the authors were much more dominant, and that surely many more authors deserved to pass, at least according to the presentation in the semifinals. For that purpose, I decided that the number of authors who go directly further should be 36, and that a total of 34 authors should fight for the remaining 14 places. All those authors who did not go directly further will equally send the poem for the finals, but only 14 of them will be presented, based on the quality of the submitted poem and the accompanying video material that traditionally adorns our Finals. More about everything, certainly below …

DUEL 8 – GREECE

WHAT’S NEXT? (PREPARATION FOR THE FINALS)

DARK BLUE. Authors who entered the TOP 50 directly! These authors are officially the finalists of this season, therefore, participants in the last round of Mili DuelI 2020/21. From this moment on, they need to contact their mentors and start preparing the poem for the Finals. All details related to the preparation and sending of the poem for the Finals will be received in a private message in the inbox. Please be patient!

LIGHT BLUE. – Authors who has chance to participate in the finals, the last round of Mili Duels 2020/21. These are authors who did not go directly to the final round, but due to the fantastic performance in the semifinals, the Organizer decided to give a new opportunity to promote their poetry. There are a total of 34 of them in such a situation, and 14 of them will be participants in the Finals. The decision will be made by the Organizer based on their application for the Finals. From this point on, they can also contact their mentors and start preparing a poem for the Finals.

TOP 100 – Authors who remained in the TOP 100 and did not make it to the Mili Dueli 2020 Finals. Their contribution to the spread of the project and poetry will be rewarded by receiving electronic recognition for their participation as they represented their countries in a bright light (TOP 100 from 739 registered !!!), and will accordingly receive recognition for the intercultural dialogue of the Balkan countries and the countries of the world in which they participated.

All the presented poems will be represented in a electronic collection which, apparently, will have its own printed edition (summer, 2021), when MILI DUELI BALKAN TOUR awaits us. More on that soon!

Also, all authors who are 2000 or younger will be presented at the MILI DUEL JUNIOR ONLINE POETRY CONTEST which will start a few days after the end of the eighth season of Mili Duels 2020 – Online Balkan Poetry Contest!

JURY COMMENTS

Organizer: NERMIN DELIĆ

Dear friends,

First of all, thank you for showing the greatest sense of loyalty to the whole project this season. The Corona-year prolonged the contest itself, and at the same time some of my private achievements happened (I finished university and started working), so the time spent on the project was reduced to a certain extent. Either way, our play through poetry continued, and so in these wonderful summer days we had the opportunity to read the 100 most representative authors we had so carefully selected.

In this, the fourth and at the same time penultimate round, we had the opportunity to enjoy the poetry of all Balkan countries, but also many countries around the world. Somewhere it turned out to be good that there was longer voting time than in previous seasons. Looking at the number of views of all the semi-final poems, with 328,492 views on Facebook, my mission was already fulfilled. Looking at the countries that read us, I could not stop, if I started to list … Almost 330,000 times we entered the everyday life of people on social media with poetry… I noticed at the beginning that there were two camps among the authors; one who enthusiastically welcomed the publication of their poem and those who did not promote their poetry even to their friends. The former shared the same with their friends, because for the first time, somewhere in our region, people can vote for poetry; for the first time it was important to point out that you have passed the selection of 739 authors and you are one step closer to the end, exclusively with your poetry. Because this was not an invitation to like the conquest of handbags, irons, shelves, etc., this was an invitation to the world of poetry in which each of these 100 great authors lives!. But probably everyone had their reasons for being one and not the other, and from that point of view it certainly can’t be a complaint. I rewarded some of the poems, even though they had poor readability, because they are masterful in themselves!

Just led by a mass of people who wrote me every day who they were voting for, shared your poems so beautifully and decorated their Facebook walls, I didn’t want to conflict my opinion with the opinion of the masses. But points always say it all. So in this case. I started to comment and went in order, all in order to write as good and clear comments as possible, WHY such points. But then I finally realized that in most cases the same mistake, the same comment, was written only in different words.

Therefore, I decided to point out in general the following …

When submitting a poem, to any contest, anywhere, even where you are already sure that the poem will be published, awarded, or generally given some recognition, please take note of the following:

1. LITERACY. There were so many mistakes that turned me away from some nice emotions I felt while reading your poems. If you’re a writer, that doesn’t mean you have to be computer-wise and orthographically perfect, but if you’re sending a poem somewhere, to someone, let it be viewed with other eyes as well; maybe someone who knows maybe less than you will know something more about certain things. It is this item that is crucial in depriving the spirit of amateurism that a writer can carry within himself. Four-dot in poems, spaces several times, unnecessary punctuation marks in the wrong places; all of which violates the RHYTHM and AESTHETIC VALUES and, ultimately, the GENERAL IMPRESSION of the poem. If you make me take a break in the wrong place with a comma, that thread that runs the poem will break, and I will remain confused. I have to admit that these mistakes were greatly reduced, as a team of mentors worked with the authors, but there were authors who submitted their poems without a mentor and where such mistakes were noticed.
2. WORK WITH A MENTOR. This item may be crucial, as it involves collaboration on the selection and / or correction of a semi-final poem. It’s not just a conversation about a poem, it’s a conversation of two cultures, often two peoples, and you were representatives of your own. The basis of any peace is acquaintance, cooperation and compromise.
   We did not take it as evil if an author, in the words of his mentor, still insisted on being “according to him”, but it is a completely wrong form not to respect the form of the contest that requires cooperation, therefore, not to contact his mentor at all, not to greet him.
   My impression is certainly complemented by the opinion of my colleagues, members of the jury, and your mentors, and in this regard we are looking for a person who will be a part of us in the next season of the contest.
3. OPINION OF READERS / YOUR FRIENDS. We should never primarily be guided by the number of likes and reviews that one author has achieved on the social network, because then the competition part would mean a struggle for numbers, and not for the quality of the poem. However, I am of the opinion that on this occasion as well, through the number of votes cast, you showed two things; first – how much you actually care about going through; the second – how much support you can actually collect for your poetry. I note that for the first time it is a vote for poetry, where free votes decide who will be the winner. In this regard, I rewarded all the authors who heartily presented their poem.
4. POETIC VALUE OF THE TEXT. Many of the texts in the verse that are sent are often not clarified as poetry, so it was necessary to point out to the authors what is poetic and what is not in their poems. Judging subjectively, the original metaphors and comparisons are something I admired the most, because they impress the most. The most common example I give to everyone is this: if it was written IT WAS COLD it has less poetic value than IT WAS ICE, where in the same sense, a metaphor is introduced. If someone writes IT WAS WHITE LIKE SNOW, which is expected, clichéd and outdated, it will certainly be less impressive than IT WAS WHITE LIKE A NEEDLE HOUSE.
   When it comes to rhyming poems, rhymes should not be surpassed and expected. Here, too, the use of new poetic words and their skillfully found rhymes was appreciated. Of course, no one should invent hot water, but every step out of everyday life was considered a success.
5. AESTHETIC VALUE OF THE TEXT. Applications submitted for the semifinals were to be complete. Any answer to the questions related to the biography and the general impression of the author about the contest was evaluated. Also, the poem itself was supposed to be completely computer-correct. It is extremely unnecessary to point out grammatical / spelling mistakes to someone in this round of the competition, because every such mistake is a sign of the author’s lack of dedication to the text and work with a mentor.
6. GENERAL IMPRESSION. The authors have sent poems in the previous three rounds, too. It is also, a significant factor that influenced the distribution of my points.

Opinions of the rest of Jury Members

Their mentor, Lena said: “Rania uses words who transformers them to pictures with out to say it loud. Illias is using Greek beautiful words they have sound but I miss the coralliation of this during reading his poems..Demetra has dynamic and potential strength but I didn’t see it this time…I think Rania did a great work…In such less words can describe so many different worlds..She breakes the walls of fear…

You can read poems by Greek authors here:

Mili Dueli 2020/21: Poezija grčkih autora (Polufinale)

MILI DUELI 

Made in Bosnia and Herzegovina
by Nermin Delić

Europe / Balkan Peninsula
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
Central Bosnia Canton
Jajce Town 70202

Sva prava zadržana. // All rights reserved.

Objava MILI DUELI 2020/21: Semi-final results – DUEL 8 – Greece pojavila se prvi puta na Mili Dueli.

Kontest je tradicionalno sastavljen od 5 eliminatornih krugova.U svakom krugu se broj autora smanjuje, a u posljednjem, Petom krugu, odlučuje se i pobjednik sistemom glasanja baziranom na bodovnom sistemu Eurovision Song Contest. Glavno odgovorno lice kontesta je Nermin Delić, idejni tvorac i organizator kontesta. Mili Dueli već 8 godina zaredom okupljaju autore i šire utjecaj poezije u svakodnevnici.

Ukratko o Prvom krugu: Selekciju svih pristigli prijava (739) je vršio Nermin Delić. Organizator je odabrao 476 autora za predstavljanje u Drugom krugu.

Ukratko o Drugom krugu:  Nakon selekcije u Prvom krugu od strane organizatora kontesta, Nermina Delića, odabrano je 476 autora koji su predstavljeni u Drugom krugu. U Drugom krugu, autori su svrstani u 12 duela, prema državama iz kojih dolaze. Zbog brojnosti učesnika, Bosna i Hercegovina je imala 2 duela (DUEL 1, DUEL 2), a Srbija 3 (DUEL 3, DUEL 4, DUEL 5). Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bugarska su imale zasebno po jedan duel (DUEL 6, DUEL 7, DUEL 8, DUEL 9). Zbog malobrojnosti učesnika, u jednom duelu su predstavljeni autori iz Albanije, Grčke, Kosova, Rumunije i Slovenije (DUEL 10). Pjesnici sa balkanskim korijenima, ali sa trenutnim prebivalištem van Balkana, svrstani su zajedno u jedan duel (DUEL 11). Na kraju, svi autori koji dolaze iz vanbalkanskih zemalja, svrstani su u jedan duel (DUEL 12).

Početak predstavljanja duela na zvaničnom Facebook profilu Milih Duela je bio 12. juli, 2020. godine. Dueli su predstavljani redoslijedom, na svaka 2-3 ili 4 dana shodno obimu duela. Prvih 15 dana od predstavljanja duela, pratioci Milih Duela su mogli glasati u komentarima upisivanjem rednog broja autora ispod slike gdje u opisu predstavljena njegova pjesma. Pored čitalaca, glasali su i članovi žirija, sastavljeni od 12 renomiranih i za Mile Duele važnih umjetnika Balkana. Oni su vršili odabir 90% autora koji će proći u Treći krug. Ostalih 10% je predviđeno za glasove čitalaca, za one koje žiri nije odabrao, a imaju veliku podršku svojih prijatelja i pratilaca Mili Dueli.

Ukratko o Trećem krugu: U trećem krugu je nastavljenja selekcija najboljih autora a samo TOP 100 najboljih autora su imali priliku nastaviti dalje.

Ukratko o Četvrtom krugu: Četvrti krug je donosi TOP 50 najboljih autora koji prolaze u finalni, peti krug. Sastavljen je iz ukupno 16 duela.

Više o Četvrtom krugu (kako se glasa, kako je organizovan) možete pogledati ovdje:

Mili Dueli 2020: Organizacija Četvrtog kruga

ČETVRTI KRUG

REZULTATI

Ponajprije, važno obavještenje… U četvrtom krugu smo tražili 50 najboljih autora po proceduri utvrđenoj organizacijom takmičenja. Gledajući rezultate, kao Organizator sam uvidio sam da su u određenim duelima autori bili znatno domnantniji, te da je sigurno mnogo više autora od predviđenog zaslužilo prolaz, bar prema predstavljanju u polufinalu. U tu svrhu sam odlučio da broj autora koji direktno prolaze dalje bude 36, a da se za preostalih 14 mjesta bori ukupno 34 autora. Svi ti autori koji nisu direktno prošli dalje će ravnopravno slati pjesmu za finale, ali će samo 14 njih biti predstavljeno, na osnovu kvalitete poslane pjesme i pratećeg video-materijala koji već tradicionalno krasi naše Finale. Više o svemu, svakako u nastavku…

DUEL 4 – CRNA GORA

Redoslijed glasanja:  1. NERMIN DELIĆ (Organizator)   2. ANĐELA TURUKALO (Mentor)  3. ENEA HOTIĆ (Mentor)  4. LELA ZJAJO (Mentor)  5. SIMO GOLUBOVIĆ (Mentor)  6. LJUBICA PETROVIĆ KOSOR (Mentor)  7. DANJA GAŠPAR ĐOKIĆ (Dodatni član žirija)   8. Čitaoci (Facebook glasovi – 1. stubac predstavlja broj ostvarenih lajkova na pjesmi – 2. stubac predstavlja broj lajkova na pjesmi od osoba koje su pratioci naše stranice – 3. stubac predstavlja broj pregleda objave ) 9. Čitaoci (Instagram glasovi)

ŠTA SADA?

TAMNO PLAVA BOJA. Autori koji su direktno ušli u TOP 50! Ti autori su zvanično finalisti ove sezone, dakle, učesnici posljednjeg kruga Mili Dueli 2020/21.  Već od ovog trenutka trebaju kontaktirati svoje mentore i početi pripremati pjesmu za Finale. Sve detalje vezane za pripremu i slanje pjesme za Polufinale (4. KRUG), dobit će u privatnoj poruci u inboks. Molimo strpljenje!

SVIJETLOPLAVA BOJA. – Autori koji su ušli u BARAŽ za učešće u finalu, posljednjem krugu Mili Dueli 2020/21. Riječ je o autorima koji nisu direktno prošli u finalni krug, ali zbog fantastičnog predstavljanja u polufinalu, Organizator je odlučio dati novu priliku za promovisanje njihove poezije. U četvrtom krugu ih u takvoj situaciji ima ukupno 34, a 14 od njih 34 će biti učesnici Finala. Odluku o tome će donijeti Organizator na osnovu njihove aplikacije za Finale. Već od ovog trenutka, oni mogu također kontaktirati svoje mentore i početi spremati pjesmu za Finale.

TOP 100 – Autori koji su ostali u TOP 100 nisu prošli u Finale Mili Dueli 2020/21.  Njihov doprinos širenju projekta i poezije će biti nagrađen time što će dobiti  elektronsko priznanje za  sudjelovanje budući da su svojim učešćem predstavljali svoje zemlje u sjajnom svjetlu (TOP 100 od 739 prijavljenih!!!), te će shodno tome dobiti priznanje za interkulturalni dijalog balkanskih zemalja i zemalja svijeta u kojem su učestovali.

Sve predstavljene pjesme će biti zastupljene u zajedničkom elektronskom zborniku koji će, po svemu sudeći, imati i svoje štampano izdanje, kada nas očekuje MILI DUELI BALKAN TOUR. Više o tome uskoro!

Također, svi autori koji su 2000. godište ili mlađi, će biti predstavljeni na MILI DUELI JUNIOR ONLINE POETRY CONTEST koji će startati par dana nakon završteka osme sezone Mili Dueli 2020 – Online Balkan Poetry Contest!

KOMENTAR ŽIRIJA

Organizator: NERMIN DELIĆ

Dragi prijatelji,

Prije svega hvala vam što ste u ovoj sezoni pokazali najveći vid odanosti cijelom projektu. Korona-godina je prolongirala i sam kontest, a uporedo s tim su se desila i neka moja privatna ostvarenja (završio sam fakultet i počeo da radim), pa se vrijeme utrošeno na projekt u određenoj mjeri smanjilo. Bilo kako bilo, naša se igra kroz poeziju nastavila, te smo tako u ovim divnim ljetnim danima imali priliku da čitamo 100 najreprezentativnijih autora koje smo tako pažljivo birali.

U ovom, četvrtom i ujedno pretposljednjem krugu, imali smo priliku da uživamo u poeziji svih zemalja Balkana, ali i mnogih zemalja svijeta. Negdje se pokazalo dobrim to što je bilo duže vremena za glasanje nego u ranijim sezonama. Gledajući broj pregleda svih pjesama polufinala, sa 328 492 pregleda na Facebooku, moja misija je već bila ispunjena. Gledajući zemlje koje su nas čitale, ne bih se mogao zaustaviti, ako bih krenuo nabrajati… Gotovo 330 000 puta smo poezijom ušli u svakodnevnicu ljudi na društvenoj mreži… Već u startu sam primjetio da su postojala dva tabora među autorima, oni koji su sa oduševljem dočekali objavu svoje pjesme i oni koju svoju poeziju nisu promovisali čak ni svojim prijateljima. Ovi prvi su istu dijelili sa svojim prijateljima, jer po prvi put, negdje na našim prostorima se i može glasati za poeziju; po prvi put je važno bilo istaći da si prošao selekciju 739 autora i na korak si do samog kraja, isključivo i samo svojom poezijom. Jer ovo nije bio poziv da se lajka osvajanje tašne, pegle, regala i slično, ovo je bio poziv u svijet poezije u kojem svako od ovih 100 sjajnih autora živi!. No, vjerovatno je svako imao svoje razloge zašto je bio jedno, a ne drugo, te s te strane to svakako ne može biti zamjerka. Neke pjesme sam nagradio, bez obzira što su imale slabu čitanost, jer su same po sebi maestralne!

Upravo vođen masom ljudi koji su svakodnevno pisali za koga glasaju, tako lijepo dijelili vaše pjesme i ukrašavali svoje zidove, nisam poželio da sukobljavam svoje mišljenje sa mišljenjem mase. No, bodovi uvijek sve govore. Tako i ovom slučaju. Krenuo sam da komentarišem i išao redom, sve u cilju da napišem što kvalitetnije i jasnije komentare, ZAŠTO ovakvi bodovi. No, onda sam, na samom kraju shvatio da je u većini slučajeva ista greška, isti komentar, pisan samo drugačijm riječima.

Stoga, odlučio sam da ukažem generalno na sljedeće…

Prilikom slanja pjesama, na bilo koji konkurs, bilo gdje, makar i tamo gdje ste već sigurni da će pjesma biti objavljena, nagrađena ili generalno da će joj biti dodijeljeno neko priznanje, molim vas, vodite računa o sljedećim stvarima:

1. PISMENOST. Toliko je bilo grešaka koje su me već u startu odbile od nekih lijepih emocija koje sam osjećao čitajući vaše pjesme. Ako ste pisac, to ne znači da morate biti informatički i pravopisno savršeni, ali ako pjesmu šaljete negdje, nekome, dozvolite da se ona pregleda i drugim očima; možda će taj neko koji zna možda i manje od vas, znati nešto više po pitanju određenih stvari. Upravo ova stavka je ključna u lišavanju duha amaterizma koji jedan pisac može nositi u sebi. Pjesme sa četiri tačke, razmaci po nekoliko puta, nepotrebni interpunkcijski znaci na pogrešnim mjestima; sve to narušava RITAM i ESTETSKU VRIJEDNOSTI i, u konačnici, GENERALNI UTISAK o pjesmi. Ako me zarezom natjerate da predahnem na pogrešnom mjestu, ta nit kojom se vodi pjesma će pući, a ja ću ostati zbunjen. Moram priznati da su ove greške znatno umanjene, budući da je tim mentora radio sa autorima, ali je bilo autora koji su slali svoje pjesme bez mentora i gdje su ovakve greške uočene.
2. RAD SA MENTOROM. Ova stavka je možda i ključna, budući da ona podrazumijeva saradnju na odabiru i/ili korekciji polufinalne pjesme. To nije samo razgovor o pjesmi, to je razgovor dvije kulture, često i dva naroda, a vi ste bili predstavnici svog. Osnova svakog mira je upoznavanje, saradnja i kompromis.
   Nismo uzimali za zlo ukoliko bi neki autor na riječi svog mentora, ipak insistirao da bude “po njegovom”, ali je potpuno pogrešna forma ne ispoštovati formu kontesta koja iziskuje saradnju, dakle, ne javiti se uopšte svom mentoru, ne pozdraviti ga.
   Moj utisak je svakako upotpunjen mišljenjem mojih kolega, članova žirija, a vaših mentora, i s tim u vezi mi i tražimo osobu koja će već u sljedećoj sezoni kontesta biti dio nas.
3. MIŠLJENJE ČITALACA / VAŠIH PRIJATELJA. Nikada se primarno ne bismo trebali voditi brojem lajkova i pregleda koji je jedan autor ostvario na društvenoj mreži, jer tad bi takmičarski dio označavao borbu za brojkama, a ne za kvalitetom pjesme. Ipak, mišljenja sam da ste i ovom prilikom, kroz broj ostvarenih glasova, pokazali dvije stvari; prva – koliko vam je zapravo stalo do toga da prođete; druga – koliko zapravo i možete skupiti podrške za svoju poeziju. Napominjem da se po prvi put radi o glasanju za poeziju, gdje besplatni glasovi odlučuju ko će biti pobjednik. S tim u vezi, nagradio sam sve autore koji su srčano predstavljali svoju pjesmu.
4. POETSKA VRIJEDNOST TEKSTA. Mnogi tekstovi u stihu koji se pošalju, često ne budu klarifikovani kao poezija, stoga je bilo nužno ukazati autorima šta je to poetično, a šta ne u njihovim pjesmama. Subjektivno procjenjujući, originalne metafore i poređenja su nešto čemu sam se najviše divio, jer ponajviše impresioniraju. Najobičniji primjer koji svima navodim jeste ovo: ukoliko se napiše BILA JE HLADNA to ima puno manju poetsku vrijednost od BILA JE LED, gdje u istom značenju, unesena metafora. Ukoliko neko napiše BILA JE BIJELA KAO SNIJEG, što je očekivano, isklišealizirano i prevaziđeno, to će svakako puno manje impresionirati nego BILA JE BIJELA KAO IGLO KUĆICA.
   Po pitanju rimovanih pjesama, rime ne bi trebale biti prevaziđene i očekivane: pr. tijelo – odijelo – bijelo. I tu se cijenila upotreba novih poetičnih riječi i njihovih vješto pronađenih rima. Naravno, niko ne treba izmišljati toplu vodu, ali se svaki iskorak iz svakidašnjeg smatrao uspjehom.
5. ESTETSKA VRIJEDNOST TEKSTA. Aplikacije koje su se slale za polufinale su trebale biti potpune. Svaki odgovor na pitanja koja su bila vezana za biografiju i opšti utisak autora o kontestu se vrednovao. Također, sama pjesma je trebala biti potpuno informatički ispravna. Ukazivati nekome na gramatičke/pravopisne greške u ovom krugu takmičenja je krajnje nepotrebno, jer se svaka takva greška odličje autorske neposvećenosti tekstu i radu sa mentorom.
6. OPĆI UTISAK. Autori su u prethodna tri kruga slali pjesme, također. To je također, značajan faktor koji je utjecao na raspodjelu mojih bodova.

Mišljenja ostatka žirija

Simo je istaknuo sljedeće: “Ne znam zašto, ali sam u ovoj grupi očekivao mnogo više dobrih stihova i utisaka. Verovatno što sam od mnogih autora iz ove grupe već čitao bolje stihove koji su ostavili znatno bolji utisak na mene, ali prethodni stihovi ne odlučuju o oceni za stihove koje su ponudili za ovaj deo takmičenja. Bez imalo dileme odlučio sam da najbolju ocenu dodelim autoru pod rednim brojem jedan jer je ponudio veoma dobar sonet, a pisanje soneta, mora se priznati, privilegija je najboljih poeta. Ostale pesme poprilično su ujednačene, odlučivale su nijanse. Metafore Milene Simonović su veoma dobre. Čini mi se da je i poređenja koja je uspešno napisala, trebala pretvoriti/izraziti metaforom.”

Lela je pisala pojedinačne komentare, pa ih prenosim u cjelosti:

GORAN POPOVIĆ 1972 MNE Danilovgrad
Mentor: Anđela Turukalo
BAŠ KAO I JUČE …………………………………. Lijepa minijatura. Pri čitanju me misli odvedoše u vrijeme starijih pjesnika, a pjesma kao da je dolutala baš iz vječnosti i tako pojasnila da postoje i danas ljudi koji pišu pjesme slične školskim lektirama i onome što smo učili napamet ili što nam se priamilo na prva čitanja i nosilo nas kroz život.: J.J.Zmaj, D.Radović, D.Maksimović, i dr. Ovo bi trebalo biti komplimentom autoru, a nikako negativna kritika. Poređenje sa starijim generacijama pisaca je iskreno divljenje prema ovakvom stilu i lijepoj obradi pjesme. Mnogo lijepa pjesma.

MILOŠ LAZIĆ 1992 MNE Herceg Novi
Mentor: Anđela Turukalo
ODRAZ

Prilično slab odraz. Zbilja nemam pojma o čemu ovaj autor piše.

NATAŠA KARADŽIĆ 1994 MNE Podgorica
Mentor: Anđela Turukalo
Jer ođe su noći tako čarobne – Ponavljanje stiha “Jer ođe su noći tako čarobne” je ovoj pjesmi dao poseban akcenat u smislu osluškivanja da ćemo u sljedećim pronaći nešto jako zanimljivo i kao najava da će se dogoditi zaista nešto čarobno. Iako ponavljanja u poeziji nisu popularna, ova ponavljanja su dala neki novi smisao ostalim stihovima gdje nisam pronašla ništa što bi me očaralo, ništa novoga što već nije negdje zapisano, ništa na čemu bih se zadržala ili pohvalila. Osrednja pjesma no očito je da autorica ima smisla i naročito veliku ljubav gaji prema poeziji, što nikako nije zanemarivo. Ali, lijepo ….

RASIM RALLE GUTIĆ 1964 MNE Plav
Mentor: Enea Hotić
ROBOT
– Ova pjesma autora Rasima Gutića i jeste nešto novo u ovom takmičenju MD, a kako to on sam kaže da osjeti potrebu za novim i drugačijim ostvarenjima. Svestran autor, potpomognut zbivanjima na sceni i iza ili ispred kulisa, svakako nam je ponudio pjesmu nešto malo drugačiju. Cijenim novitete, cijenim napor i trud koji ovaj autor ulaže kako bi se što bolje predstavio čitateljskoj publici i žiriju. Cijenim zanimanje i prećenje svih dešavanja kroz Mile Duele i njegove posjete profilima i podrskom ostalim autorima ovogodišnjeg online takmičenja MD.
Svakako sam za soluciju da se treba obratiti pažnja na ovog autora jer je definitivno neobičan pristup poeziji.. Pisati o običnim ljudskim stvarima smatram nešto najljepše što se poezijom može kazati. Jedino na što bih skrenula pažnju autoru je nedostatak emocije i poetičnosti u pjesmi. Lako je prizemljiti se danas kad živimo u sveopćem haosu, ali ostati u krilu vlastitih misli, nabujale emocije i snovima, vrlo je teško. Ipak preporučujem. Srećno!

DIJANA TIGANJ 1995 MNE Petnjica (Vrbica)
Mentor: Enea Hotić
1. Oh, jeseni – Nekako me baš pogodila ova pjesma. Lijepo je to urađeno, no dorada je bila prijeko potrebna kako bi se dao akcenat na neke momente koji bi pjesmu učinili jačom nego što to jeste. Kad se srcem piše, uvijek mislimo da je to najbolje, no …
Tema pogađa, no nedostaje tu meni nešto …. Emocija čuda čini. Upotrijebiti je odabranim riječima da bi pjesma uspjela.

FILIP VIDAKOVIĆ 1998 MNE Bar
Mentor: Lela Zjajo
– obnova zavjeta – Neobična pjesma. Dopala mi se na prvo čitanje jer odiše mladalačkom snagom i lijepo zamišljenom temom svakodnevnice. Osim par viška upitnika, ovako posložena bez interpunkcije i ne izgleda loše. Kako sam , kao mentorica, rekla Filipu u prepisci, pjesma nije vrhunska ali je vrijedna pažnje i vrlo je dopadljiva. Recitiranjem i naglašavanjem došla bi do stvarnog izražaja i to bi već drugačije zvučalo. Dopadljivo, što i jeste cilj. Novija savremena poezija ima nešto u sebi što ljude privlači … Srećno Filipe

ANDRIJA RADOVIĆ 1998 MNE Podgorica
Mentor: Lela Zjajo
SUJEVJERJE JABUKA – Sa ovim autorom nisam ostvarila kontakt. Nije mi se javio, a moja potraga za njegovim profilom nije urodila plodom. Svakako da je pjesmu spremio sam i odlučio da mu mentor nije potreban, na što svakako ima pravo.
Pjesma SUJEVJERJE JABUKA je više informativna pjesma. Interesantan stil i ta podjela koja, po meni, nije bila neophodna. Svakako, autor ima i na to pravo ako je zbog učinka.
I ovom autoru želim mnogo sreće!

BRANKO VUKOVIĆ 1980 MNE Podgorica
Mentor: Ljubica Petrović Kosor
VIRUS ŽIVOTA – Aktuelna tema. Nije to loše no smatram da je za Polufinale ovakvog takmičenja bilo potrebno poslati malo jaču pjesmu, snažniju i odrađenu na način da može ući u veliku konkurenciju sa ostalim autorima ovog takmičenja.

TAMARA SENIĆ 1996 MNE Podgorica
Mentor: Ljubica Petrović Kosor
Slobodna – Vrlo smislena minijatura. Ko hoće da razumije pronaći će vrijednost rečenog.

MARKO VULEVIĆ 2002 MNE Andrijevica (Trešnjevo)
Mentor: Ljubica Petrović Kosor
ŽIVO PLATNO – Kad neko piše na ovakav način, ne bi smio u svojim željama ostati po strani nego se boriti svojim oružjem – pjesmom. Originalnost misli izražen podjelom lica oduševilo me. Zaista odlično. Sviđa mi se.

ANA PEJOVIĆ 1973 MNE Nikšić
Mentor: Simo Golubović
Jedini san smo – Nemam šta reći za ovu autoricu. Ništa me nije privuklo ovoj pjesmi. Pozija bez poezije …

AIDA ORAHOVAC KUČ 1985 MNE Podgorica
Mentor: Simo Golubović
BEZIMENU DEVOJKU TRAŽIO SAM U SNOVIMA — Lijepo.

MILENA SIMONOVIĆ – ŠARLI SIMON TROI 1986 MNE Kotor
Mentor: Simo Golubović
ČAROBNO PROKLETSTVO —- Šta reći … Odužilo se čitanje, svakidašnja tema i nikakvog bljeska ni čarobnosti u pjesmi.

Uživala sam u pjesmama ali zaista ovdje nemam favorita. Svi su podjednako dobri, inovativni. Želim im svima sreću podjednako.
Ovo su moji bodovi!

Anđela je, također, pisala posebne komentare, pa ih prenosim u cjelosti:

Goran Popović… Lijep sonet, prijatan za čitanje, dosta slikovito urađeno. Nemam bitnijih primjedbi. Četvrti krug je u pitanju, o ocjenama odlučuju nijanse; ali zadovoljna sam ovim izdanjem. Pisac se očigledno snalazi u različitim vrstama poezije sasvim dobro, pri čemu se meni možda najviše dopada njegova poezija za djecu. Svakako, bravo.

Miloš Lazić… Moglo se još raditi na melodiji i ritmu ove pjesme. Tematski je dobra, ideja mi se dopada, ali estetski nije pretjerano dobro.

Nataša Karadžić me je posebno iznenadila u ovom krugu. Lako upija savjete, lako ih primjenjuje. Do sad nisam imala priliku da sarađujem s njom kao mentor, ali primjećujem njen napredak i smatram da to treba cijeniti. Emocija koju unosi u poeziju je veoma prepoznatljiva. Smatram da je neophodno još raditi na formulaciji, na oblikovanju misli; ali isto tako prepoznajem da je u pitanju pjesnikinja koja je veoma otvorena za dalji rast.

Rasim Ralle Gutić… Njegovu poeziju znam od ranije, Čini mi se da mu prirodnije leže neke nježnije teme, ova pjesma mi ne djeluje tečno. Smatram da ritmički nije dobro urađena, a ideja je previše stroga za njegov suptilniji i emotivniji izraz. Cijenim pokušaj nečeg novog i modernijeg, ali mi se čini da se nije adekvatno prilagodio stilu i da je neophodan dalji rad.

Dijana Tiganj… Pjesma je veoma emotivna. Sviđa mi se način na koji pjesnikinja vlada izrazom. Ipak, za moj ukus je previše mekano. Smatram da ovoj pjesmi fali malo drame, malo kontrasta koji bi pojačao efekat iste. Kad vlada jedna emocija od početka do kraja, bez ikakvog remećenja koje bi “uzburkalo situaciju”, pjesma postaje malo monotona. Nadam se da će pjesnikinja razmisliti o ovome, pa da ću i pročitati nešto novo i življe. Srećno.

Filip Vidaković… Kao po običaju: dobra pjesma, zanimljivo formulisana. Ovaj put neću kritikovati nedostatak interpunkcije, jer bi istinski bila suvišna. Dopadaju mi se motivi. Bravo.

Andrija Radović… Nemam apsolutno ništa ovdje da kažem. Ubjedljivo najbolja pjesma u ovoj grupi. Svaka čast.

Branko Vuković… Žao mi je što je ovakva ocjena, ali u ovom krugu se ova pjesma nije pretjerano istakla. Ne mogu reći da mi se ne sviđa, ali smatram da je četvrti krug zaslužio neko bolje izdanje. Čini mi se da su pjesme iz prethodnih krugova bile dosta bolje od ove.

Tamara Senić… Ovakva tema je mogla biti mnogo snažnije izvedena. Fale metafore, fali snage i dramatičnosti. Previše je jednostavna pjesma za ovakvu ideju.

Marko Vulević… Izuzetno teška i duboka tema koja se mogla izvesti sa mnogo snažnijom emocijom i mnogo snažnijim motivima. “Leptirica bez krila” je kliše koji nevjerovatno smeta, još na samom početku. Ostatak pjesme nije precizno izveden. Djeluje kao da bi se još dosta moglo raditi ovdje. Kraj nije dovoljno efektan. Pjesma nije dovoljno tečna. Pjesnik je mlad i ima prostora za rast, pa se nadam boljim izdanjima.

Ana Pejović…Sjajna pjesma. Svaka čast.

Aida Orahovac Kuč… Djeluje mi kao da su, iz kruga u krug, loši izbori. Znam da pjesnikinja umije jako dobro i da napiše i da formuliše i da iznese emociju, ali ovo nije to. Početak pjesme je dosta blijedo urađen, sredinom se situacija popravlja, ali onda kraj naruši to. Previše je mekano, sa pojedinim momentima koji se već uveliko prepoznaju kao kliše. Smatram da je autorka mogla kreativnije ovo uraditi.

Milena Simonović… Dopada mi se zamisao, izvedba je dosta dobra- ali pjesma ne dolazi pretjerano do izražaja između ostalih. Moglo je bolje, ali nikako ne mogu reći da je loše urađeno.

Pjesme crnogorskih autora možete pogledati ovdje:

Mili Dueli 2020/21: Poezija crnogorskih autora (Polufinale)

MILI DUELI 

Made in Bosnia and Herzegovina
by Nermin Delić

Europe / Balkan Peninsula
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
Central Bosnia Canton
Jajce Town 70202

Sva prava zadržana. // All rights reserved.

Objava MILI DUELI 2020/21: Rezultati 4. kruga – DUEL 4 – Crna Gora pojavila se prvi puta na Mili Dueli.