Mili Dueli 2020 (8. sezona) su imali 739 prijava iz 52 zemlje svijeta. Riječ je o najvećem i najpopularnijem online kontestu poezije na ovim prostoria koje već 8. godinu zaredom okuplja pjesnike regiona, a u zadnje vrijeme i svijeta. Sjedište Mili Dueli je grad Jajce, Bosna i Hercegovina. Svrha kontesta je poticanje interkulturalnog dijaloga među umjetnicima Balkana i svijeta. Budući da se radi o jednom od najosjetljviijih regiona u svijetu sa burnom prošlošću, cilj kontesta je izgradnja mostova kulture i međusobnog uvažavanja između nekad ratom zahvaćenih područja.
Kontest je tradicionalno sastavljen od 5 eliminatornih krugova.U svakom krugu se broj autora smanjuje, a u posljednjem, Petom krugu, odlučuje se i pobjednik sistemom glasanja baziranom na bodovnom sistemu Eurovision Song Contest. Glavno odgovorno lice kontesta je Nermin Delić, idejni tvorac i organizator kontesta. Mili Dueli već 8 godina zaredom okupljaju autore i šire utjecaj poezije u svakodnevnici.
Ukratko o Prvom krugu: Selekciju svih pristigli prijava (739) je vršio Nermin Delić. Organizator je odabrao 476 autora za predstavljanje u Drugom krugu.
Ukratko o Drugom krugu: Nakon selekcije u Prvom krugu od strane organizatora kontesta, Nermina Delića, odabrano je 476 autora koji su predstavljeni u Drugom krugu. U Drugom krugu, autori su svrstani u 12 duela, prema državama iz kojih dolaze. Zbog brojnosti učesnika, Bosna i Hercegovina je imala 2 duela (DUEL 1, DUEL 2), a Srbija 3 (DUEL 3, DUEL 4, DUEL 5). Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bugarska su imale zasebno po jedan duel (DUEL 6, DUEL 7, DUEL 8, DUEL 9). Zbog malobrojnosti učesnika, u jednom duelu su predstavljeni autori iz Albanije, Grčke, Kosova, Rumunije i Slovenije (DUEL 10). Pjesnici sa balkanskim korijenima, ali sa trenutnim prebivalištem van Balkana, svrstani su zajedno u jedan duel (DUEL 11). Na kraju, svi autori koji dolaze iz vanbalkanskih zemalja, svrstani su u jedan duel (DUEL 12).
Početak predstavljanja duela na zvaničnom Facebook profilu Milih Duela je bio 12. juli, 2020. godine. Dueli su predstavljani redoslijedom, na svaka 2-3 ili 4 dana shodno obimu duela. Prvih 15 dana od predstavljanja duela, pratioci Milih Duela su mogli glasati u komentarima upisivanjem rednog broja autora ispod slike gdje u opisu predstavljena njegova pjesma. Pored čitalaca, glasali su i članovi žirija, sastavljeni od 12 renomiranih i za Mile Duele važnih umjetnika Balkana. Oni su vršili odabir 90% autora koji će proći u Treći krug. Ostalih 10% je predviđeno za glasove čitalaca, za one koje žiri nije odabrao, a imaju veliku podršku svojih prijatelja i pratilaca Mili Dueli.
TREĆI KRUG
REZULTATI
DUEL 1 – 🇧🇦 BOSNA I HERCEGOVINA
Kako se glasalo?
(1) Organizator: Nermin Delić
(2) Predsjednik žirija I: Danja Gašpar Đokić
(3) Predsjednik žirija II: Enea Hotić
(4) Dodatni član žirija: Lela Zjajo
(5) Čitaoci (broj pristiglih glasova): 3 646
(6) Zajednička slika* (*Autori su mogli ostvariti dodatnu ocjenu 5, ukoliko pošalju svoju sliku sa nekim od učesnika 3. kruga. )
PRAVILA GLASANJA:
- U Duelu 1 su predstavljeni svi autori iz Bosne i Hercegovine koji su prošli prethodnu selekciju.
- Broj učesnika Duela 1 je 40.
- Kako se računali glasovi: Ocjene Dodatnog člana žirija su se zbrajale sa ocjenama Predsjednika žirija 1 i Predsjednika žirija 2, te sa ocjenama Čitalaca. Njihova prosječna ocjena je sabrana sa ocjenom Organizatora i izvučena je konačna prosječna ocjena na osnovu koje su rangirani autori.
- Napomena: U ovom duelu je bio samo jedan Dodatni član žirija. U ovom duelu nije bilo niti jednog autora koji je poslao zajedničku sliku sa nekim od autora/učesnika Mili Dueli – Treći krug. U ovom duelu su čak tri autora prošla direktno na osnovu glasova čitalaca. Još 4 autora sa velikim brojem glasova su nagrađeniocjenom 5. Inače, prema pravilima 3. kruga, Čitaoci su nagrađivali 3 autora sa najvećim brojem glasova u Trećem krugu – direktnim prolazom u Polufinale, a još 22 autora su dobili ocjenu 5. Budući da se 5 autora znatno izdvojilo po broju glasova čitalaca u Trećem krugu, organizator je odlučio da svih petoro pusti direktno u sljedeći krug. Ko su preostalih dvoje i iz kojih država dolaze, saznat ćete u rezultatima sljedećih duela.
ŠTA SADA?
TOP 100 – Autori koji su ušli u TOP 100 su direktno prošli u Polufinale Mili Dueli 2020. Svakom ponaosob od njih će biti dodijeljen mentor po odluci Organizatora, a imena njihovih mentora će biti naknadno obznanjena. Mentor može biti samo neko od članova žirija Mili Dueli 2020. Sve detalje vezane za pripremu i slanje pjesme za Polufinale (4. KRUG), dobit će u privatnoj poruci u inboks. Molimo strpljenje!
TOP 120 – Autori koji su ušli u TOP 120 nisu direktno prošli u Polufinale Mili Dueli 2020. Oni će, po objavi rezultata biti ponuđeni članovima žirija da ih odaberu da im budu mentori. Ukoliko niko od članova žirija ne iskaže volju da im bude mentor, autori neće proći u Polufinale. Ukoliko se javi 1 član žirija, automatski će taj član žirija postati mentor. Ukoliko se javi više od 2 člana žirija, Organizator će u saradnji sa autorima odabrati nekog od ponuđenih članova žirija za mentora autoru.
TOP 250 – Autori koji su ostali u TOP 250 nisu prošli u Polufinale Mili Dueli 2020. Njihov doprinos širenju projekta i poezije će biti nagrađen time što će dobiti elektronsko priznanje za sudjelovanje budući da su svojim učešćem predstavljali svoje zemlje u sjajnom svjetlu (TOP 250 od 739 prijavljenih!!!), te će shodno tome dobiti priznanje za interkulturalni dijalog balkanskih zemalja i zemalja svijeta u kojem su učestovali.
Sve predstavljene pjesme će biti zastupljene u zajedničkom elektronskom zborniku koji će, po svemu sudeći, imati i svoje štampano izdanje (ljeto, 2021.), kada nas očekuje MILI DUELI BALKAN TOUR. Više o tome uskoro!
Također, svi autori koji su 2000. godište ili mlađi, će biti predstavljeni na MILI DUELI JUNIOR ONLINE POETRY CONTEST koji će startati par dana nakon završteka osme sezone Mili Dueli 2020 – Online Balkan Poetry Contest!
KOMENTARI ŽIRIJA
Organizator: NERMIN DELIĆ
DINKA TURALIĆ – Prva strofa odlična. Pjesma je pisana u prelijepom pjesničkom stilu. Autor sa ovakvim stihovima se ne može definisati kao loš autor. No, jedina zamjerka je tema pjesme – koja je razvodnjena i u konačnici nepoentirana.
Sve ostalo – pohvale!
IVONA JUKIĆ – Fantastična pjesma! Prepuna metafora, lijepih i originalnih misli. To može napisati samo neko ko je enormno talentovan. Prva dva stiha – savršena, poentiranje sjajno! Nemam niti jednu zamjerku na ovu pjesmu! Bravo!
DEJAN TEŠIĆ – Ma bravo! Pravi primjer moderne poezije 21. stoljeća. Prepuno originalnosti, filozofije i definicija pojmova koje je teško definisati. Pjesma ima sjajan stil, iako duga, oslobođena je suvišnih riječi, a razmaci između stihova su baš na pravim mjestima. Nemam zamjerke! Bravo!
“rasut asfaltom korak je sekvenca odlaska” – prelijepo!
EMSADA ĆEDIĆ – Lijepa ljubavna pjesma. Za moj okus nepotrebno duga, previše negacije i klišea, estetski nesređena, bez pauza u tako teškim i imperativnim mislima… Ono što mi se posebno dopada je emocija koja je izuzetna u ovoj pjesmi. Sretno!
AMNA MULIĆ – Budući da autoricu pratim od njenih početaka, ovo je najljepša pjesma koju sam čitao od nje. Fasciniran sam ovim stihovima/mislima:
“A ljubav je kao pas lutalica
za kojeg svako kaže da je njegov
i hrane ga ostacima svojim
a na kraju ugine od hladnoće”
“Ja sam ona knjiga koja košta
manje od tramvajske karte
izblijedjela od divljenja suncu
ipak, nedovoljno stara da je
kolekcionari tuđih misli plate.”
Ma bravo!
VLADANA PERLIĆ – Vrlo smjela autorica. Drago mi je što je fascinantnim naslovom, već na početku skrenula pažnju na sebe. Naravno, avangardni pristup poeziji će uvijek naići na pohvale ili kritike, a nikada na ravnodušnost. Drago mi je što postoji ovako talentovana djevojka u našoj regiji, konkretno u BiH. Bravo, bravo!
“Da ga ona ne uprti na svoja leđa i
nosa do svog tužnog groba,
ovaj svijet bi se vjerovatno skotrljao na
samo dno galaksije” – prelijepo!
Tako mlada djevojka, a tako zrela i afirmisana.
MILKICA MARJANOVIĆ – Još jedna mlada autorica sa tako zrelim stilom, bez suvišaka, a opet sve tako originalno i smisleno! Bravo! Nemam niti jednu zamjerku.
ANĐELA TOMAŠ – Vrlo emotivno. No, imam iste zamjerke kao i u pjesmi autorice Ćedić. Ova autorica mi se čini savršena za pisanje ljubavnih romana.
SLAVEN TREBOVAC – Još jedna prelijepa pjesma. Nemam niti jednu zamjerku! Sve je tako originalno, smisleno, zaokruženo i lijepo poentirano. Utisak je veći tim prije što se veselim da je ovaj provjereno kvalitetni autor (sigurno pjesnik), neko ko samo treba da bira dobre pjesme do kraja kontesta, a mislim da ih on ima mnogo. Puno sreće!
DANIJEL VIDAČAK – Interesantno, slikovito i nadahnuto. Sviđa mi se što je stil prilagođen svakodnevnici, nema suvišaka zbog kojih bi ova pjesma postala dosadna i neinteresantna. Ovako, fali mi tu malo više metafora, originalnijih poređenja i atraktivnijeg poentiranja.
OLJA DOŠEN – Vrlo naivno poentirano. Lijep početak. Pjesma ima svoju radnju i tematski je uobličena. Posljednji stih suvišan.
ERMINA ALAGIĆ – Stilski prelijepa pjesma, estetski vrlo sređena. No, ne pronađoh u njoj ništa po čemu bih je izdvojio u kolekciji drugih. Vrlo je narativna, uz dobar glas bi izmamila aplauze pri recitovanju, ali za moj ukus, pjesma je nepotrebno duga. Vjerujem da se radi o pogrešnom izboru pjesama, budući da je ova autorica na mene ostavila puno bolji utisak u prošlom krugu. Inače, kao osoba – u ovoj sezoni mi je jedna od omiljenih. Puno sreće!
ILDA ALIBEGOVIĆ – Vrlo zanimljivo. Jednostavno, a sa lijepom poentom.
MAIDA DUBICA
“Htjela sam ti reći,ali nisam znala kad
Ili jednostavno nisam imala hrabrosti za to.
Da svake noći poskakuješ na kiši u mojim pretkomorama” – MA BRAVO!
Nakon ovakvog iskaza, sasvim je jasno da se radi o autorici koja pretenduje da postane vrsna književnica i pravi reprezent književnosti Bosne i Hercegovine! Bravo!
ELVIRA DIZDAREVIĆ – ABAZOVIĆ – Vrlo lijepa pjesma… no, kraj pjesme, za moj ukus, urađen je tek onako, neispirativno. Ne prati majstoriju s početka pjesme. Autorici je ponestalo inspiracije sa početka, a željela je da završi pjesmu. Možda da sačeka još neko vrijeme i dovrši ove sjajne misli s početka pjesme na način na koji to i dolikuje. Svako dobro!
STEFAN ĐURIĆ – Lijepa pjesma, no u ovoj konstalaciji poetskih snaga, ipak naivna. Okrivit ću rimu.
UMIHANA KRLIČEVIĆ – OMEROVIĆ – Nemam zamjerku. Sve je napisano po mjeri! Bravo!
“Vraćam smisao sebi,
svojoj izvraćenoj svakodnevici
koja je moja gasna komora,
moj Auschwitz,
moja Srebrenica,
cijev prislonjena na sljepoočnici,
prst na obaraču.
Vraćam smisao smrti
od koje ni najživotopisniji život
ne može pobjeći.” – prelijepo!
ALMIR ĐUHERA – Pjesma “starog kova”, ali u njoj ništa novo nije rečeno. Ovakvih pjesama ima na stotine u arhivi bosanskohercegovačke književnosti (naročito 20. vijeka). Ne sviđa mi se što autor nije unio nikakvu inovaciju, već je podređen rimi, uklapao kliše za klišeom. Nisam fasciniran, čini mi se da sam čitao puno bolju pjesmu u prošlom krugu od ovog autora.
JASMIN DORIĆ – Nemam zamjerku. Bravo!
EDIMA EFENDIĆ DŽINIĆ – Vrlo veliki napredak je pokazala ova autorica u odnosu na svoje prvo pojavljivanje u Milim Duelima, prije nekoliko godina. Ono što mi je posebno drago je što je počela da sklapa metafore (savjet da pazi prilikom upotrebe riječi GROTLO, PLAŠT, TUROBNO… koje su već postale klišei, nešto što se može u velikom broju pjesama naći). Ali me raduju lijepe misli kojima je otpočela, nastavila i poentirla ovu pjesmu. Bravo za enorman napredak!
HARIS JUSUFOVIĆ – Puno bolje nego u prošlom krugu. Drago mi je što je autor opravdao moje povjerenje. Zanimljiva tema, vrlo lijepo obrađeno i zaokruženo sa dosta pjesničkih elemenata. Sviđa mi se! Bravo!
ZLATKO ČERKEZ – Kratka, ekspresivna pjesma. Kao i uvijek, ovaj autor ima savršen početak pjesme.
AMIRA BIJEDIĆ – Poletno, iskreno i skladno. Na pjesmi treba poraditi kada je u pitanju ritam i estetika. Volio bih da sam vidio još pjesničkih elemenata u njoj.
SANJA BALALIĆ – Čista poezija! Bravo! Pošto nemam zamjerke, kopirat ću cijelu pjesmu, jer preporučujem da se pročita:
“Otac je čekao na pragu k‘o
otpravnik vozova,
samo su njegovi vozovi bili od krvi
i mesa.
Zakačeni zapadno za život a istočno
za srce.
Razvučeni k‘o halka od trošnog lanca.
Još drži al‘ samo što nije pukla.
-Hajde,hajde djeco moja.
Čekala je kuća na roditelje mirisna,
mirisom sigurne rezerve ljubavi.
Čekale su smokve u sepetu
friško ubrane,
pa šljive prerudile koje nismo
ni pojeli (ko će jesti šljive pored smokvi).
Pa kruške,
pa sir mladi,
pa jela o kojima samo sanjaš.
Toplina zbog koje usniješ u krajnjoj sobi
kao da si dobio sedativ sa dejstvom od petnaest sati.
Pretočen mir razliven reljefom duše
grli nas do kosti.
A oni na prstima promiču hodnikom.
-Neka spavaju…neka.
O životu se ne priča.
O smrti se zbijaju šale.
– Kad umrem ja ću na Mjesec
povesti ćuku i golubove.
Očev humor je kao prevrtač golub.
Od svog sivila vidiš samo bjelinu po stomaku.
I…slobodu vidiš kad na smrt gledaš
kao avanturu.
– Tako ti Boga ,zar već idete? K‘o da sam vas usnio.
Halka se ponovo razvuče vozom.
Životom se zakači za zapad
Srcem za san kojim otac snije.”
HRVOJE ŠAPINA – Lijepa pjesma. Vrlo jednostavna, ali u njoj sam pronašao originalnosti koje neizmjerno cijenim. Volio bih da autor malo maštovitije poredi pojmove. Ima nešto u ovom autoru, zaista, ima…
ELDIN HAJDAREVIĆ – U pjesmi sam pronašao neke suviške riječi, autor nije bio baš maštovit i originalan, ali ovaj stih ga odao da je PJESNIK:
“Ti ćeš postati nečija druga prva ljubav, a ja ću lutati svijetom i tražiti tvoj pogled u svim zelenim očima koje sretnem.” – BRAVO!
MEDINA KAPETAN – Uredno i lijepo. No, fali mi malo više maštovitosti. Previše klišea učinili su pjesmu nepotrebno dugom.
Uz nadogradnju koja bi mogla vremenom doći, ova autorica bi mogla biti sjajan autor.
AZRA SOKOLOVIĆ – Mnogo poetike – nabacano u pjesmi. Ovo je čisti primjer sirovog talenta, sirove duše pjesnika kojoj treba neko da posloži sve svoje misli na pravilan način. Puno sreće u nastavku… Ukoliko se desi prolazak u Polufinale, to će mentor svakako i učiniti.
SLAVIŠA SAVIĆ – “Zaledjen vječno u centru, da srče jed.” – Zaleđen…
Lijep sonet. Nemam zamjerku osim kada je u pitanju inovacija. Da nije bilo posljednje strofe, zanimljivost ovog soneta bi bila upitna.
SVETLANA PEJIĆ – Djevojka koja zaslužuje pažnju Balkana. Najemotivnije ljubavne stihove sam čitao upravo od nje. Nije ovo njena najbolja pjesma, ali u njoj pronalazim tugu, ali ne onu patitičnu kojoj dosta njih podliže, već onu dostojanstvenu, umjetničku, intrigantnu. Sviđa mi se njen stil pisanja, napredovala je u tom pogledu. Ovo je jedna od rijetkih autorica koja u dugim pjesmama drži pažnju cijelo vrijeme. Bravo! Puno sreće…
MILANKA KUZMIĆ – Prelijepa emocija. Pisano iskreno i iz srca. Žao mi je što u pjesmi nisam pronašao više pjesničkih elemenata zbog kojih bih pri čitanju pomislio da se radi o poeziji, a ne o prozi. Ovako, utisak je podijeljen. U svakom slučaju, tuga iz pjesme me dirnula, a to je i poenta pisanja.
ŠEFIK SEJDINOVIĆ – Vidi se da se radi o nekome ko ne piše naivno, već promišljeno; da se vodi računa o svakoj riječi u pjesmi i da to estetski zaista izgleda savršeno. Malo bih volio da sam vidio više bljeskova. Uz minimalne korekcije, ova pjesma bi bila savršena.
KRISTINA KOJIĆ – Suvišan posljednji stih. Pohvale za kreativnost.
IRINA STANKOVIĆ – Pjesma je potpuno nesređena, afrikata negdje ima – negdje nema; ritam je ozbiljno narušen, a misao pjesme ne nosi sa sobom originalnost, nešto po čemu bi se pamtila ova pjesma. Autorici savjetujem ozbiljan rad na ovoj pjesmi. Mnogo je suvišaka koje treba izbaciti, ali i kreativnosti i originalnih fraza koje treba unijeti.
TANJA PLJEVALJČIĆ – Nema suvišnih riječi, ali fali dosta poetike da bi ova pjesma bila poezija. Ovako je vrlo prigodna da se opjeva i da nečijim glasom ovi jednostavni stihovi dobiju neko potpuno drugačije značenje. U suprotnom, svaki stih predstavlja kliše. Ništa novo ne pronađoh u pjesmi. No, pohvale za estetski osjećaj za pisanje poezije. Autorici fali autentičnijih motiva, fali originalnosti…
MARIJA ŠUKOVIĆ – To se zove poezija! Bravo! “Nebom pokrih čelo.” i još mnogo drugih originalnih fraza govore da se ovdje ne radi o talentu, već o supertalentu. U njoj sam pronašao nešto vrlo specifično, a to je originalnost. Mnogo autora napiše dobru pjesmu, ali ta pjesma često liči na neke prethodne, na pjesme drugih autora, prosto – miriše na kopiju i prošlost. Ova autorica je rođena za poeziju! Ona je inspirisana vlastitim idejama uspjela napisati vrlo neobične fraze, nesvakidašnje misli,… Prosto, imam osjećaj da je ispred vremena. Nemam niti jednu zamjerku. Svaka čast! Žao mi je samo što se aspekt današnje balkanske poetike svodi na robovanje klišeima i ispranim frazama koje su bile zanimljive i autentične prije stotinu godina, sad baš i ne. Ovo što piše ova djevojka će, siguran sam, biti napredno i za stotinu godina. Svakako da preporučujem da nastavi sa pisanjem isključivo poezije, jer Balkanu trebaju ovakve osobe.
ADVIJA HERENDA –
“Jednom kad se tuga
u dušu zavuče
i crni haljetak uspije da skroji
uzalud je tada gledat’ ružičasto
sve je oko tebe u toj crnoj boji.” – Meni je ovaj početak prelijep. Vrlo jednostavan, a smislen. Ovo je definitivno najbolja pjesma koju sam čitao od ove autorice do sada. Odiše jednostavnošću i stila i misli, a opet je lijepo zaokružena i stječem utisak da sam nešto novo naučio. Bravo!
OZREN TOŠIĆ – Negdje ova pjesma može poslužiti ostalima kako se piše poezija u rimama. Svaka riječ smislena, nema suvišaka, a opet originalnost prikazana… jedino mi je interpunkcija diskutabilna.
VLADIMIR TEŠAN – Vrlo iskreno i od srca pisano. No, analizirajući poetske elemente u pjesmi – vrlo naivno, prevaziđeno, sa gomilom klišea. Autoru je potrebno “vrijeme pisanja”, ne da bi samo bio bolji, već da bi i sam uvidio u čemu pravi greške. Ovo što piše je sirovi proizvod kojeg treba oblikovati, ukrašavati, prosto raditi na njemu.
SVETOZAR GUŽVIĆ – Autor pokazuje napredak u stilu, lijep početak, pjesma ima neke sjajne bljeskove, ali nije mi zaokružena u jednu cjelinu. Dosta toga mi djeluje kao da je dolutalo iz nekih drugih pjesama, nema niti koja bi povezala početak i kraj. Sviđa mi se što je autor ostao autentičan svom načinu izražavanja koji sam u prošloj sezoni lektorisao i na kojem sam mu često zamjerao. On je ipak i ovaj put ostao dosljedan sebi, ali se u njegovoj pjesmi sada nnalazi mnogo više pjesničkog zanata. Volio bih da radi neumorno na pisanju, prošle sezone je bio u finalu, a ja bih htio da njemu ta činjenica ne bude najveći uspjeh – jer on to može. Mislim da samo još uvijek nije pravi trenutak za to, da je potrebna još, barem jedna sezona, da ide do samoga kraja… jer, ponavljam, ovakva ljudskost, ovakav karakter i talent – to sve može i potpuno je dobrodošao u naš svijet. Sretno!
Predsjednik žirija I: DANJA GAŠPAR ĐOKIĆ
1. DINKA TURALIĆ odlično pogođena tematika, razlila se kroz riječi i daljinom grli ono najdraže…baš nemam nijednu zamjerku na ovu pjesmu, odlično napisano, misaono zaokruženo, odlično pojačano četvrtim stihom koji je nešto kraći, ali snažno nas vodi dalje kroz pjesmu
2. IVONA JUKIĆ dobra pjesma, misaono odlično vođena i jedino št bih zamjerila je sintagma “šuplji džepovi” i “mahovina sna”, odveć poznato i pomalo otrcano, meni kvari ljepotu pjesme…ali u svakom slučaju autorica koja zaslužuje ulazak u naredni krug
3. DEJAN TEŠIĆ dojmljiva pjesma, ali po meni prilično dugačka i pomalo sam pogubila niti čitajući je..mislim kako bi bilo daleko uspješnije od ove pjesme napraviti dvije, tri…i oduševljena sam stihom “rasut asfaltom korak je sekvenca odlaska”..sasvim dovoljno za jednu jednostavnu, a jaku pjesmu…izvrsna misao…
4. EMSADA ĆEDIĆ neuspio pokušaj pisanja, nema grešaka, ali nema ni emocija koje su me osvojile, ništa što već prije nisam pročitala, nijedan dio poseban da bih ga istakla i rekla: “ovo je dobro”…sve je prosječno, uobičajeno
5. AMNA MULIĆ znam kako je pjesma samo iskaz nečega viđenog, ne i doživljenog, ali ovako pisana u prvom licu prepuna je samosažaljenja i mislim kako bi kraj pjesme trebao izrasti u nekakav prkos, kako bi trebao zagrmiti…inače je previše toga napučeno u pjesmi, dosta nepotrebnog i pomalo konfuznog, nisam posebno dirnuta
6. VLADANA PERLIĆ odlična pjesma, nemam baš nikakvu zamjerku, jaka, snažna, oda svim majkama sa predivno sročenim stihovima i u svojoj jednostavnosti savršena…bravo Vladana
7. MILKICA MARJANOVIĆ spretno igranje riječima, ali sam se nekako loše osjećala u ulozi čitatelja, sam kraj sa onim “veće od tebe” možda ipak “više od tebe” ima to šire značenje…inače simpatična pjesma o autoru i njegovom stvaralaštvu, ali treba tu još rada
8. ANĐELA TOMAŠ kad se koristi slobodan stih, a povremeno ubacuje i rima, treba biti baš iskusan autor i znati kad rimu ubaciti i što tom rimom učiniti, pojačati dojam, ili razdvojiti misli…ovdje u pjesmi nekako su mi te rime baš nabacane i nisu postigle neki jači efekat…inače, stihovi također nisu misaono postavljeni, previše kratki, a bez nekih bljeskova u njima, mođda bi ipak trebalo skratiti pjesmu produljenjem stihova i formiranjem misaonih cjelina koje onda treba razdvojiti
9. SLAVEN TREBOVAC kraj pjesme je odličan, ali sam početak mi je ostao pomalo nejasan, zapravo prije bih rekla natrpan nekim nepotrebnim stihovima, pjesma me naprosto ničim nije dodirnula
10. DANIJEL VIDAČAK kako je krasna pjesma koju je Lorca napisao…i ćitajući ove stihove, očekivala sam puno više od pjesme, ako zbog ničega onda zbog poigravanja stihovima sjajnog pjesnika, ali sve poslije je bilo tako blijedo i nevješto napisano
11. OLJA DOŠEN pjesma s prizvukom erotike i bez vulgarnosti, ali sa nelogičnostima…ovolika strast i ljubav, jer briga vas dvoje, ali onda u vrhu pjesme nelogičnost s razlikama u srcima…uglavnom, neka je i ovakav vid peotike, ovakav motiv zastupljen, pa makar i neuspješno
12. ERMINA ALAGIĆ ne ostavljati čovjeka koji plače je zaista veliko djelo i mislim da je tema pjesme odlično odabrana, ali na žalost loše realizirana…vrlo konfuzna pjesma i sama poruka u stihovima “osuđuj, proklinji, mrzi, ako treba šutni i ubogo mače” je jako ružna i nikako ne smije biti ni u primisli, a pogotovo ne u pjesmi…razumijem što je autorica htjela reći, ali ovakvi stihovi ne priliče pjesmi jer čovjek koji plače je živo biće, akao i ubogo mače, a mržnja i proklinjanje su prizemne emocije
13. ILDA ALIBEGOVIĆ, jedna sasvim obična, čak ne ni prosječna pjesma…jedan zapis duše, bez neke veće vrijednosti…treba tu još puno, puno rada
14. MAIDA DUBICA, još jedan zapis duše, koji bi više zavrijedio da bude dnevnički zapis, nego poslagan u stihove…blijedo, jako blijedo i pjesmica na nivou osnovne škole, bez ičega što već nisam negdje pročitala
15. ELVIRA DIZDAREVIĆ pjesma me početkom čitanja privukla, lagano sam klizila njome s predivnim osjećajem kako se radi o odličnoj pjesmi, a onda sam na kraju ostala zatečena…čini mi se kako je došlo do greške prilikom tipkanja, tri zadnja stiha su mi nepoveziva, ali sam shvatila što je autorica htjela reći i zbog toga dajem ocjenu 4, kažem, vjerojatno je došlo do tehničke greške kod kraja pjesme
16. STEFAN ĐURIĆ jedna sasvim prosječna pjesma, koja me ničim nije posebno dodirnula…pokušaj da se napiše pjesma, ali mi nekako sve djeluje nategnuto, bez iskrenih emocija, bar ih ja ne osjećam prolazeći kroz stihove
17. UMIHANA KRLIČEVIĆ – OMEROVIĆ dobro smišljeno i realzizirano, mada sam očekivala malo više na kraju pjesme, ali sasvim solidno i lijepo zaokruženo
18. ALMIR ĐUHERA , čitam stihove, pa gotovo da zapjevusih, onako za svoju dušu…dakle, stihovi su nategnuti zbog rime i ovo bi se moglo zapjevati kao lijepa sevdalinka, ali daleko je to od poezije
19. JASMIN DORIĆ očekivala sam puno, puno više od ovog autora, jer znam da je odličan autor, već ostvaren i prepoznatljiv po svojim stihovima…je li u pitanju problem sa slaganjem stihova pa je sve ispalo kao priča u stihovima, bez razmaka, bez metrike, vjerujem kako je u pitanju tehnička greška…uglavnom, namučila sam se da stignem do kraja, upravo zbog ovog tehničkog promašaja, ima jako lijepih stihova, tematika je dobra, lijepo obrađena, zamišljena i raalizirana..idemo dalje, ovaj autor to zaslužuje
20. EDIMA EFENDIĆ DŽINIĆ još jedan blijedi zapis duše, bez jačine, bez nekog bljeska, nečeg novog, neuobičajenog što bi bio zaokret i pjesmi dao neku snagu i ljepotu…kad tugujemo za izgubljenom ljubavi, nekako to mora biti drugačije, ne ovako srceparajuće, kao iz nekih petparačkih romana
21. HARIS JUSUFOVIĆ očekivala sam puno više nakon naslova, ali sam ostala razočarana pročitanim…razumijem što je autor htio reći, ali sve je to loše urađeno
22. ZLATKO ČERKEZ ima nečega u ovoj pjesmi, ali kao da je nespretno napisano, prebrzo, loše objašnjeno, ne mogu se oteti dojmu kako je autor htio puno više reći, ali su prave, jake, odjekujuće riječi jednostavno nedostajale
23. AMIRA BIJEDIĆ sve je ovo deja vu…pjesma podređena rimi, ništa novo i dojmljivo ne osjetih u pjesmi da bih je ocijenila umjetnički vrijednom, ali kako bi rekao moj profesor: “prolazno, voliš ti svoju zemlju”
24. SANJA BALALIĆ možda na prvo čitanje nerazumljiva i nedojmljiva, ali me natjerala da je nekoliko puta pročitam, jer sam se zamislila nad njom nakon prvog čitanja…dobro napisano, onako između redova, snažno i dojmljivo
25. HRVOJE ŠAPINA ništa posebno, ali ipak bolje od većine pjesama koje sam ovdje pročitala..nemam nekih većih zamjerki, ali ni nekih prevelikih komplimenata
26. ELDIN HAJDAREVIĆ ne znam što bih napisala za pjesmu u kojoj se sva logika odjednom ruši nelogićnošću zadnjeg stiha…ili je obrnuto…ako netko pomisli na kraj, onda nema više ljubavi, tako bude obično u životu, pa mi nije jasan kraj pjesme…”ti ćeš postati drugome prva ljubav” i onda ” i zato ne damo da se sruši sve ono što smo na javi sanjali nas dvoje”
27. MEDINA KAPETAN lijepo je zamišljeno, ali poprilično loše realizirano…treba još puno, puno rada
28. AZRA SOKOLOVIĆ mislim kako i ova pjesma ima “tehničkih poteškoća” u zadnjem dijelu…moram izdvojiti stih koji mi se posebno svidio “Prozračim seharu gdje spavaju mi snovi, zarovim do dna k’o dijete, jer sve maslačkove želje moraju negdje da slete!” inače dobro smišljeno, ali realizacija nije bas najbolja
29. SLAVIŠA SAVIĆ pjesma koja u meni nije izazvala baš nikakvu emociju, ne osjetih je, gotovo pa jedva razaznah što je autor htio reći…shvatih, ali to je tako loše urađeno, treba tu puno, puno više rada
30. SVETLANA PEJIĆ pjesma je sređena, dotjerana, zanatski besprijekorno urađena, vješto poigravanje riječima…iako pjesma ne nudi nista novo, ništa posebno, ipak iskače iz osrednjosti
31. MILANKA KUZMIĆ lijepo je zamišljena i nosi lijepu poruku, ali je prepuna nekih nelogičnosti, rekla bih i pleonazama npr: “u mimohodu mimoilazimo se” ili nespretno napisano “čeka moje pjesme zadojene stihovima”…lijepa je emocija koja nosi pjesmu, ali sve ostalo ne valja jer je ili već otrcano, iskorišteno toliko puta ili su izreke koje bi se trebale staviti pod navodnike
32. ŠEFIK SEJDINOVIĆ ne razumijem zbog čega je potrebna upotreba osobne zamjenice JA…ne volim jesen Ja…ako ne volim jesen, onda je jasno kako sam to JA…i inače, pjesma me nije nesto posebno dodirnula, jedan pokušaj da se napiše pjesma, ali vrlo neuspješan pokušaj
33. KRISTINA KOJIĆ zadnji stih je nepotreban, suvišan je, izgleda kao objašnjenje cijele pjesme, neuspješne pjesme
34. IRINA STANKOVIĆ ovo je trebala biti jedna topla, lijepa, nostalgična pjesma, ali odjednom se izgubila rima i odjednom je sve krenulo nizbrdo…naprosto do kraja sam se sve više i više umarala i u konačnici razočarala
35. TANJA PLJEVALJČIĆ ako je ovo već bila varijacija na temu “Proljeće bez tebe” Arsena Dedića, onda su prva dva stiha zavrijedila da idu pod navodnike i da se i navede kako su to varijacije…zbog ovakvih stvari nema oprosta, sve da je pjesma savršena…lijepo je urađena i možda bi zaslužila bolju ocjenu, ali ja je kažnjavam
36. MARIJA ŠUKOVIĆ lijepo opisani košmari, dojmljivo, mada malo konfuzno, ali za nijansu bolje od ostalih osrednjih pjesama
37. ADVIJA HERENDA autorica bi se trebala odlučiti hoće li pisati rimovane pjesme ili pjesme slobodnog stiha…ovako, sve je to zbućkano i ne mogu reći kako je pjesma bez smisla, naprotiv, dobro je napisana, ali mi smeta ovo korištenje pa onda izostanak rime, odvlači pažnju čitatelja o same pjesme
38. OZREN TOŠIĆ školski primjer pjesme u rimi, bez greške, sve je tu i metrika i rima…ali nekako mi je sve to blijedo, nisam posebno oduševljena
39. VLADIMIR TEŠAN pjesma je podređena rimi i zbog toga gubi na kvaliteti…nategnuta da se rimuje, ne iskazuje snagu emocije
40. SVETOZAR GUŽVIĆ stičem dojam kako se i autor malo pogubio u stihovima, ali ga je kraj pjesme nekako izvukao, uglavnom još jedna prosječna pjesmica, ništa posebno, a ni dojmljivo
Pjesme sam pročitala nekoliko puta, s odmakom od par dana, kako bih bolje sagledala stihove, misli, „pročitala“ autore. Mukotrpan posao, jer sam trebala dati ocjene. Mislim kako nijedna pjesma ne zaslužuje ocjenu ispod ocjene 3, jer je došla do ovog kruga, mada postoje nijanse među pjesmama koje su uglavnom tom ocjenom i ocijenjene. Ima ih koje naginju prema ocjeni 2, ali i ocjeni 4, ali sve je to opet nemoguće odvojiti, jer nema one ocjene između, ili onoga „plus“ i „minus“. Očekivala sam puno više dobrih pjesama, ali što je, tu je. Mislim kako sam bila pravična u ocjenjivanju. U ovom dijelu takmičenja ne mogu izdvojiti nijednog posebnog autora, koji baš, baš odudara. Svim autorima želim puno sreće i uspjeha u sljedećem krugu i neka ovo i ne shvate kao neko takmičenje, ovo je ipak samo druženje, čitanje stihova, razmjena mišljenja i ono što nas sve veže, zajednička ljubav prema pisanoj riječi.
Predsjednik žirija II: ENEA HOTIĆ
1.DINKA TURALIC (3)
Sjetna pjesma o nedostajanju. Koliko smo obilježeni sjećanjima na voljena bića. Motiv je jak, no, sam izraz je ostao u sjenci tog motiva. Pjesma je više kao skica za pjesmu.
2. IVONA JUKIĆ (3)
Pjesma je puna slika, oslikava kako pjesnikinja doživljava stvarnost. Nije sređena, prilično je nagomilanih motiva bez jasnog cilja.
3. DEJAN TEŠIĆ (3)
Pjesma filozofski traga za smislom življenja. Prvi stihovi nejasni, pogrešna upotreba množine i jednine… Finale pjesme je zanimljiv i to su stihovi koji su dobri u ovoj pjesmi. Dosta nepoetizama, riječi kojima nije mjesto u poeziji… Interpunkcija nejasna.
4. EMSADA ĆEDIĆ (3)
Početak pjesme je puno obećavao, međutim pjesnikinja se uplela u ponavljanje ovog *nemoj* tako da je pjesma „iscurila“ kao pijesak kroz pješčani sat, a da se ništa nije dočekalo.
5. AMNA MULIĆ (5)
Odlična pjesma koja govori o suštini ljubavi, samo naprijed!
6. VLADANA PERLIĆ (4)
Naslov pjesme diskutabilan, a pjesma je dobra, realstična. Idemo dalje!
7. MILKICA MARJANOVIĆ (3)
Pjesma kao skica. Nedovršena, sa pomalo neutemeljenim motivom pjesnika koji „jedini“ ukrasavaju grobove cvijećem. Nerazumljiv izraz.
8. ANĐELA TOMAŠ (3)
Pjesma sa porukom mira, kako bi trebalo biti, motiv je odličan, ali pjesma nema dubini, predlažem mladoj pjesnikinji da poradi na izrazu svojih osjećanja koje nosi u sebi!
9. SLAVEN TREBOVAC (5)
Vrlo dobro obrađen motiv ljudske istrajnosti i kad nailazi na nedaće. Idemo dalje!
10. DANIJEL VIDAČAK (3)
Izvrnuta Lorkina pjesma. Posljednji stih ne znam čemu služi. Još poraditi na izrazu.
11. OLJA DOŠEN (3)
Pjesma puna dramatike, a stih: „ Ubi me – probudi me“ je prvo bespotrban, drugo pitam se šta je pjesnikinja htjela da postigne sa njim, zvuči kao refren neke komercijalne pjesme, treće, da li je ispravno napisan oblik *ubi* u ovom kontekstu.
12. ERMINA ALAGIĆ (3)
Trebamo biti osjetljivi na tuđu muku, oslušnuti druge da bi nas i same slušali. Pjesma koja je blijedo ovaj motiv prikazala.
13. ILDA ALIBEGOVIĆ (4)
Dobar finale pjesme, ali rima uobičajena i monotona. Međutim, kraj pjesme podstiče na niz pitanja. Ima potencijala.
14. MAIDA DUBICA (3)
Naslov pjesme prilično već viđen. Motiv skrivene ljubavi i želje da se ona ostvari prikazan je u ovoj pjesmi.
15. ELVIRA DIZDAREVIĆ – ABAZOVIĆ (3)
Prilično depresivna pjesma i to je potpuno legitimno, da pjesnikinja želi da iskaže monotonost i besmisao protoka vremena. Tu je čak i izrar *opetovanje* koji je neka kovanica od *opet* simbol ponavljanja. Skica je ovo za pjesmu.
16. STEFAN ĐURIĆ (3)
Pjesma koja glorifikuje postojanje voljenog bića i to je njena vrijednost, međutim,izraz je površinski, podređen rimi.
17. UMIHANA KRLIČEVIĆ – OMEROVIĆ (3)
Pjesma koja je tmurna, bezizlazna, što se tiče motiva.
19. JASMIN DORIĆ (3)
Trebao bi mi vodič kroz pjesmu (esej).
20. EDIMA EFENDIĆ DŽINIĆ (4)
Edimin izraz je prefinjen, starinski, sviđa mi se njena poezija, ima u njoj te mjere i nečeg dostojanstvenog.
„Još mi nedostaješ da ti kažem
kako te godine nisu zaboravile
da si živjela svako putovanje moje
vodio sam te gdje si željela
o čemu si maštala
skrivena u grudima da te
ne vidi niko“.
21. HARIS JUSUFOVIĆ (4)
Dobar završetak pjesme. Mračan motiv, dobra pjesma. Iznad patnje bijeli duh bdije. Dobar kontrast.
22. ZLATKO ČERKEZ (3)
Naslov u sprezi sa stihovima ne znam da li je. Naslov pjesme je uvod u pjesmu. Samo napominjem.
23. AMIRA BIJEDIĆ (3)
Pjesma sa motivom naše životne realnosti. Završni stihovi ne nude rasplet. Nabrajački stihovi.
24. SANJA BALALIĆ (5)
„Očev humor je kao prevrtač golub.
Od svog sivila vidiš samo bjelinu po stomaku.
I…slobodu vidiš kad na smrt gledaš
kao avanturu.
– Tako ti Boga ,zar već idete? K‘o da sam vas usnio“.
Pjesma sa mirisom toplog doma i bezbrižnosti.
25. HRVOJE ŠAPINA (3)
Ljubav prema rodnom gradu je opisana u ovoj pjesmi ili nečemu što je tebalo da bude pjesma, ali je ovo sastav, lirski zapis…
26. ELDIN HAJDAREVIĆ (4)
Sacuvati ljubav ili sjećanje na nju. Dilema koja se nalazi u srži pjesme.
27. MEDINA KAPETAN (2)
Monotona pjesma bez završetka. Treba se doraditi.
28. AZRA SOKOLOVIĆ (5) direktan prolaz
Odlična pjesma! Svaka čast.
29. SLAVIŠA SAVIĆ (3)
Poraditi na razumljivosti izraza.
30. SVETLANA PEJIĆ (4)
Pjesma koja nije završena. Inače, Svjetlanina poezija je interesantna.
31.MILANKA KUZMIĆ (4)
Pjesma koja obrađuje motiv roditeljskog doma i topline koja nas vodi kroz život. Ima gomilanja pjesničkih slika.
32. ŠEFIK SEJDINOVIĆ (3)
Završetak pjesme je nejasan. Pjesma je sva u nabrajanju.
33. KRISTINA KOJIĆ (1)
Pjesma bez pjesme.
34. IRINA STANKOVIĆ (3)
Predugačka pjesma, razvodnjen motiv otuđenosti čovjeka koji prinuđen luta po svijetu.
35. TANJA PLJEVALJČIĆ (3)
Pjesma u završnim stihovima podsjeća na Šantićeve stihove. Isforsirana rima je prisutna u ovoj pjesmi.
36. MARIJA ŠUKOVIĆ (4)
Zanimljivi su naslovi svake strofe, to jest, jedna riječ kao jedan stih na početku strofa kao poglavlja. Vrlo originalno i pomalo renesansno.
37. ADVIJA HERENDA (4)
Pjesma je uvezana, struktura je potpomognuta i dobro razrađenim motiva tmurne svakodnevice.
38. OZREN TOŠIĆ (3)
Pjesma sa motivom rastanka, strepnje i iščekivanja da li će se voljena osoba vratiti.
39. VLADIMIR TEŠAN (3)
Ljubavna pjesma u kojoj zadnji stihovi u strofama umanjuju ljepotu pjesničkog izraza jer su kliše.
40. SVETOZAR GUŽVIĆ (4)
Zanimljiva pjesma o ženi koje nema, poput Andrićeve Jelene koje nema.
Dodatni član žirija: LELA ZJAJO
1. DINKA TURALIĆ – Pjesma PJESMA LAŽNOM JUNAKU iz Drugog kruga je mnogo bolja i zvučnija od pjesme Trećeg kruga – NOSTALGIJA. Očekivala sam da će autorica ponovno upotrijebiti svoj poetski šarm i ponuditi nam nešto slično, no to se nije dogodilo. Pjesma NOSTALGIJA je pisana po šemi trenutačnih nostalgičnih misli koje stežu oko srca sve one koji su daleko od onih koji se vole i nedostaju. Kraj je nevješto izveden. Veoma cijenim sve napisano i iz srca izneseno sa obiljem emocije no ova pjesma je samo pjesma u pokušaju da se napišu stihovi za pamćenje. Nije se dogodila senzacija.
2. IVONA JUKIĆ – Stihovi prepuni različitih slika. Rekla bih prenatrpano za ovakvu pjesmu. Ubuduće obratiti pažnju na interpunkciju i dužinu stiha. Gubi se smisao ako smjestimo nekoliko nepovezanih misli u jedan predugačak stih. Inače, sređenija pjesma bi sasvim drugačije zvučala.
3. DEJAN TEŠIĆ – Interesantan pjesnički izraz. Ovo što pročitah liči mi na razgovor autora sa samim sobom. Stihovi bez upotrebe interpunkcije ili sa djelimičnom interpunkcijom mi nije pomogla da shvatim pjesmu u potpunosti. Pri tom svemu otežavajuća okolnost je i nedostatak završenih misli velikim slovom. U tome su pripomogle i riječi koje nisam razumjela pa sam ih tražila po netu da bih shvatila smisao. Potencijal autora se i te kako vidi koliko i vrijednost autorovog nadahnuća i umijeća, što nikako ne smijemo zanemariti. Sve ove pozitivnosti nikako ne smiju uticati na nekoliko mojih zamjerki autoru jer se radi o autoru koji ima potencijala i još mnogo toga što nam, vjerovatno, ima ponuditi u daljem dijelu takmičenja. Srećno!
4. EMSADA ČEDIĆ – Impresivna pjesma, doista. U prvom stihu mi nije bilo jasno kako se to dijeli neko na jučer i sad, jer takve podjele ne postoje, no tok pjesme me naveo da razmislim o razlozima nastanka ovakvih stihova. Impresionirao me kraj ; “Nisam ja ljubav nikad nikome znala biti” koji je uobličio prvotnu misao autorice. Vrlo lijepo urađena pjesma … jednostavna i bliska mnogima, vjerovatno. No, skrenula bih pažnju da se povede računa o formi.
5. AMNA MULIĆ – Na potencijalne nedostatke interpunkcije, ovaj put se neću osvrtati jer se radi o prekrasnoj pjesmi o ljubavi na vrlo autentičan i originalan način. Ima tu nekoliko stihova koji su me, naprosto, oduševili :
“O ljubavi ne znam ništa, ali ko još zna osim
komercijalnih pisaca koji kažu
kako je ljubav nešto što traje vječno”
Ili u nastavku ;
“A, ljubav je kao pas lutalica
za kojeg svako kaže da je njegov
i hrane ga ostacima svojim,
a na kraju ugine od hladnoće”
Pjesma napisana sa vrlo biranim riječima, lijepo i glatko teče, i ostavlja dojam da joj se posvetilo mnogo pažnje, na što posebno obratim pažnju prilikom čitanja.
Za izvrsnu originalnost misli pretočenih u stihove dajem najvišu ocjenu i mislim da nam ova autorica ima šta ponuditi u daljem toku takmičenja. Zaista lijepa pjesma. Čestitam!
6. VLADANA PERLIĆ – Vrlo interesantna pjesma. Intrigantan naslov ili trik naslov, kako je jedan moj prijatelj rekao za jednu pjesmu u kojoj se od jedne misli izgradila cijela pjesma. Vraćala sam joj se nekoliko puta tražeći poetsku vrijednost i našla sam je između redova. Nekako osjećam da ova autorica ima potencijala za nastavak takmičenja jer pjesma nije bombastična, a ipak se izdvaja od ostalih ponuđenih pjesama u ovom Duelu po specifičnosti teme i same radnje tokom pjesme. Jednostavnošću izričaja iskače iz prosječnosti i to je ono što je i dovelo do ocjene više. Kraj pjesme je, također, vrlo impresivan i savršeno je dao originalan izraz cijeloj pjesmi. Srećno!
7. MILKICA MARJANOVIĆ – U Drugom krugu autorica je spominjala slikare i platna u svojoj pjesmi – Na platnu, u pjesmi O stvaranju – Trećeg, također. Oduševljena je pjesnicima i slikarima i oni su joj, čini mi se karike kojih se drži u svom stvaranju. Ovo je bila prva pomisao kad sam čitala njene pjesme oba Duela. I jedna i druga pjesma djeluju milozvučno, lagane su i dopadljive, bez nekih vrijednosnih argumenata za daljim komentarisanjem, preporučujem autorici da se odvoji od ove dvije teme i pokuša svoj misli usmjeriti na neke druge stvari koje će je inspirisati da napiše nešto novo i osvježavajuće. Srećno!
8. ANĐELA TOMAŠ – U uporedbi sa pjesmom Drugog kruga, pjesma u ovom Trećem krugu me jako razočarala. Teška pjesma prepuna nabrajanja i u kojoj se ništa ne događa. Nema ritma, nema pjesničkog izraza, nema ničega što bi me vratilo njoj.
9. SLAVEN TREBOVAC – U pitanju je vješto pero. Do sada pročitano je bilo obećavajuće. Pjesma Trećeg kruga odlična! Tako je kad autor diriguje perom i ostavlja neizbrisive tragove. Bravo!
10. DANIJEL VIDAČAK – Obožavam zelenu boju u koju je umotana ova fina minijatura. Vrlo prijatno za čitanje i ono neko lično razmišljanje koje nam je autor ostavio u amanet ovom pjesmom. Vrlo interesantna i lijepa pjesma, pjesma oduška i lične volje kako je razumjeti. Odlično Danijele!
11. OLJA DOŠEN – Pjesma Drugog kruga mi je ostala u mislima. Izgleda da će i ova pjesma PROBUDI ME ostati zabilježena u mom sjećanju kao “hrabra pjesma”. Određena emocija je vrlo važan faktor u ovakvim stihovima. Toga nije nedostajalo ovoj autorici za koju mislim da i te kako ima potencijala. Da, dobro urađeno … sviđa mi se!
I valjda je “Daj, ugriJ me …” a ne “Daj, ugri me”.
12. ERMINA ALAGIĆ – DOĆI ĆE NAŠE VRIJEME – pjesma koja ima izvrstan naslov i odabranu temu. Možda bi bolje odgovarao drugačiji naslov npr. Ne odlazi od čovjeka koji plače. Tematika o kojoj bi se tako mnogo moglo reći, međutim ovdje primjećujem prilično izražen amaterski stil pisanja.
Kontradiktornost na mjestu ;
“Osuđuj, proklinji, mrzi,
ako moraš šutni i ubogo mače
ali nikad, baš nikad,
ne okreći leđa
čovjeku koji plače.
Kako se dogodilo autorici da napravi ovakav neoprostiv stih? Pjesma u cjelini govori o humanosti čovjeka prema čovjeku i kad sam ovo pročitala, naježila sam se.
Nepotrebno duga pjesma i pitam se čemu je napisan i ovaj stih;
Doći će i naše vrijeme
da pred Boga prostremo dušu
dok potresi slamaju i orkani silno pušu.
Iz razloga dobro odabrane teme i nastojanja izraziti i propagirati humanost (sa nesmotreno učinjenom greškom) dajem srednju ocjenu i nadam se da će autorica ubuduće paziti na ove detalje. Ne treba ići iz krajnosti u krajnost samo iz razloga da bi dobili rimu.
13. ILDA ALIBEGOVIĆ – Ilda, Ilda … Kratka, nevina pjesmica bez nekog izričitog sadržaja. Težnja za rimom nespretno realizovana, isklišeizirana i opet pjesma u službi rime, a ne rima u službi pjesme. Ovo je jedna sasvim obična pjesma koja se zaboravi već u sljedećem trenutku. Ali, nije zlonamjerna, nije prosta, nije ni duga, a nije ni pjesma kojoj je potreban duži komentar. Moglo je to puno, puno bolje za Treći krug. Srećno!
14. MAIDA DUBICA – Prilično nesređena pjesma. Nabacane riječi bez stila, ritma, nekog posebnog značenja. Nedostaje mi tu i emocija, obzirom da je naslovom i tematikom emocija bila neophodna. Nije izražena. Ovu bih pjesmu svrstala u one koje se pročitaju i zaborave. Možda je za nijansu bila bolja pjesma Drugog kruga.
15. ELVIRA DIZDAREVIĆ – ABAZOVIĆ – Otpuhujem… Imam osjećaj da autorica treba još mnogo da piše kako bi mogla pronaći sebe u stihovima ili stihove u sebi pa se onda prijaviti u slična takmičenja. Ovo do sada je bilo vrlo neuspješan PROTOK VREMENA
16. STEFAN ĐURIĆ – Stefan mnogo razmišlja i njegovi stihovi idu dotle da idu stazom kompromisa – šta bi bilo kad bi … U svakom slučaju srećno, Stefane
17. UMIHANA KRLIČEVIĆ – Iz nekog razloga mi se sviđa ova pjesma. Nije mi poznat opus ove autorice, osim pjesme iz Drugog kruga. Ima tu potencijala, rekla bih. Zamjeram na ritmu. Ne znam šta je pozadina ovakvog razmišljanja no svakako je ovo sadržajna pjesma na koju treba obratiti pažnju. Srećno!
18. ALMIR ĐUHERA – Vrlo interesantna pjesma. Još jedna Emina ili Mina ne bi bila od viška u narodnoj muzici, koju bi, vjerujem, upamtili svi na prvu. No, za takmičenje ovakvog karaktera i sa veoma jakom konkurencijom, ja lično se ne bih usudila ići u Treći krug i krčiti puteve za Polufinale. No, zbog dopadljivosti stihova, vjerujem da će pronaći svoje simpatizere i kotirati sa lakoćom među boljim pjesmama. Ostaje nam da vidimo …
19. JASMIN DORIĆ – O pjesničkom talentu ovog autora nikad nisam sumnjala od kako pratim njegovo učešce u MD. Oda Halimi je još jedna pesma u nizu ovog talentiranog mladog čovjeka. Neosporan talenat izvire iz svake napisane riječi. Vjerujem da će Halima ostati upamćena kao najbolja pjesma ovog Duela i da će ovom autoru otvoriti vrata za Polufinale. Srećno!
20. EDIMA EFENDIĆ DŽINIĆ – Pročitah ovu pjesmu u jednom dahu. No, moradoh je pročitati nekoliko puta da bih ispravno shvatila pisanje u muškom rodu – autorice. Edima zna svoje razloge i ja nemam ništa protiv.
Možda je pjesma pomalo sivkasta i teška, no neću da kvarim moj prvi utisak da je pjesma čitljiva i ostavlja neki trag na duši poslije čitanja i to ne treba zanemariti ni u kom slučaju. Ponekad i siva zapažanja obraduju čovjeka.
21. HARIS JUSUFOVIĆ – Neobična tema. Pjesma mi se, na neki način, jako dopala iako u poeziji nisam ljubitelj ovakvih tema. Dobro je to urađeno, čak vrlo dobro. Inače, ovaj autor nam je već poznat iz ranijih sezona u Milim Duelima. Prema mom ličnom mišljenju on ovom pjesmom zaslužuje prolaz u sljedeći krug. Zavidan potencijal krasi Harisa Jusufovića i ja mu želim puno sreće u nastavku ovog takmičenja.
22. ZLATKO ČERKEZ – Još se sjećam pjesme STEĆAK iz prošle godine od ovog autora. Snažna pjesma. I ove godine nam ovaj autor nudi lijepu poeziju tako da mislim da i ova minijatura nosi duboku i snažnu poruku. Današnjica je prilično siva i ovaj autor svojim pjesmama opominje, upućuje, hrabri! Dostojanstveno je dosljedan svojoj viziji boljeg života kakvog svaki čovjek zaslužuje. Izvrsno! Srećno!
23. AMIRA BIJEDIĆ – Ova pjesma je pokušaj autorice da upozori na stanje kakvo je aktuelno u našoj Domovini, danas. Pjesma pisana u rimi, no više u službi rime, a to se smatra grijehom u poeziji. Definitivno, rima mora biti u službi pjesme. Ritmički uspostavljen i povezan svaki stih u cilju opomene ili otrježnjenja na situaciju. Istina boli i to je ono što ova autorica spočitava ovom pjesmom. Pjesma kao pjesma i nije toliko loša, da se pročitati no nema tu elemenata iznenađenja ili novine čime bi sama pjesma obratila pažnju na sebe. Također, malo neobično za poeziju, pisana je sve velikim slovima. I ovoj autorici želim mngo sreće u daljem toku MD, ukoliko prođe Treći krug.
24. SANJA BALALIĆ – Vrlo lijepa, topla, melem za svaku pjesničku dušu, ova pjesma me osvojila na prvo čitanje. Možda na nekim mjestima da se poradilo u smislu početka i kraja pjesme kako bi i ritam dobio jednake otkucaje srca. Ali, dopala mi se upravo ovakva kakva jeste. Jako sam iznenađena toplom emocijom koja struji svakim stihom, krasnim metaforama i akcentima na oca koji zaista zaslužuje ovu divnu emociju autorice. Prekrasno! Nadam se da će ova pjesma, ovoj autorici otvoriti vrata u Polufinale takmičenja. Iskreno se nadam i želim joj sreću!
25. HRVOJE ŠAPINA – Domoljubna pjesma je kod mene uvijek izazivala poseban respekt, bez obzira ko je pisao. I ova pjesma nosi u sebi ljubav, a ljubav je ono što najviše volim da vidim u pjesmama
Pjesma je pomalo nevješto napisana, sročena bez zanimanja kako će to na kraju ispasti i da li će ispasti dobro. Sve stoji, no napominjem da autor treba obratiti pažnju na interpunkciju, na nekim slovima nedostaju kvačice što umnogome odvlači pažnju kad se čita. Bilo je tu potrebno još malo rada i korekture kako bi se pjesma dovela u savršen red. Srećno!
26. ELDIN HAJDAREVIĆ – Nisam čula da postoji to da neko može biti nekome druga prva ljubav? Dalje, autor navodi na kraju pjesme da ; “Postat ću Medžnun” i time pravi uporedbu sa dvije sudbine, svojom i Medžnunovom. Ko poznaje legendu ljubavi između Lejle i Medžnuna, zna da je to bila zabranjena ljubav i da su oboje umrli tugujući jedno za drugim jer im je ta ljubav bila zabranjena. Daleko jedno od drugog su se voljeli više nego su to mnogi iskusili zajedno sa voljenim bićima.
Pjesma nije nešto posebno jer joj je i tematika jedna od mnogih, ispričanih, doživljenih, napisanih …
Nadalje, opaska za interpunkciju – ili je ima ili nema. Ne može sad je ima, sad je nema …
Vidimo što će se dogoditi kad se zbroje glasovi ostalih članova žirija i čitalaca …
27. MEDINA KAPETAN – Niti ovakve teme niti ovakva poezija mi se ne dopada. Žao mi je ako ću povrijediti autoricu, no ne mogu dati svoj glas za ovoliku negativnost koja, na kraju utiče na razmišljanja mlađe generacije koja ovakve stvari čita. Žao mi je …. Moralo se misliti na čitalačku mlađu populaciju i na djelovanje ovakve pjesme na istu.
28. AZRA SOKOLOVIĆ – Ne znam šta reći na ovakvu pjesmu. Sadržajna, teška za čitanje sa mnoštvom blagih metafora ili asocijacija na metaforu. Nema momenta kad nas autorica iznenadi sa stihom koji će pjesmu izdignuti iz sivila lošeg raspoloženja. Obzirom da je pjesma prilično duga i prenatrpana informacijama, preporučujem da autorica ubuduće, ovako duge pjesme podijeli u strofe kako bi bilo lakše razumjeti o čemu se radi u pjesmi. Nije uspostavljen ritam i čitalac gubi nit radnje. Poraditi malo na jasnijem pisanju i izražaju, te obliku, stilu, a također, obratiti pažnju interpunkcijskim znacima. Ne može nakon zareza ići veliko slovo bez obzira na stil. Autorici preporučujem da uporno radi jer da se uočiti da ima smisla za lijepu pisanu riječ.
29. SLAVIŠA SAVIĆ – Još jedna pjesma prepuna metafora od početka do kraja. Ima tu materijala za razmišljanje koliko i potencijala samog autora u ovoj vrsti umjetnosti. Možda da pokuša sa stvarnijim slikama iz života pa da takve pjesme budu bliže čitalačkoj publici. Ovako, mnogima će biti teško uhvatiti nit zbog obilja ukrasa!
30. SVETLANA PEJIĆ – Jedna epizoda života među ljudima. Kad sve postane bivše onda nema ni lijepih uspomena jer se pjesmom jasno daje na znanje da sve sluti tamnijoj strani kraja nečega što nikad nije ni bilo svijetlo. Neuspio pokušaj da se bilo ko zadivi ljepotom lijepe pisane riječi. Konkurencija je velika ove sezone i moralo se misliti na to da se pošalje mnogo jača, emotivnija, emocionalno uvjerljivija pjesma koja će čitalačkoj publici dati razlog da se zadrži među njenim redovima.
31. MILANKA KUZMIĆ – Još jedna pjesma koja je imala lijepu mogućnost da se odvoji strofama i pojedinostima da se da značajnije mjesto u pjesmi. Samim tim bi i ritam pjesme bio sigurniji i pojedini dijelovi bi biloi izraženiji i jače bi zvučali. Ovako … sjećanje na nekad vrijeme, na oca koji je govorio … na sjećanja koja bole. Lijepo smišljena pjesma no moglo se tu još poraditi na kvaliteti pjesme.
32. ŠEFIK SEJDINOVIĆ – Napokon pjesma prepuna dešavanja … Ali, onih lijepih! I interesantno mi je da autor pjesmom kazuje da NE voli proljeće, a istodobno ga prikazuje u krasnim opisima. Kako god, primjećujem potencijal i ljubav prema poeziji te prepoznajem nastojanje autora da se pjesma i drugima svidi. Vidimo, šta će se dogoditi u daljem takmičenju, ukoliko ovaj autor osigura prolaz dalje.
33. KRISTINA KOJIĆ – Kristalno jasna minijatura. Volim minijature ako se njima mnogo kazuje. I ova je takva, međutim, da li će to biti dovoljno za predstavljanje u Trećem krugu i prolaz u dalji tok MD, ne znam. Ostaje da vidimo.
34. IRINA STANKOVIĆ – Pjesma pisana u muškom rodu. Uspjesno! Dopade mi se …
35. TANJA PLJEVALJČIĆ – U ovoj pjesmi su korišteni fragmenti iz pjesme Ksenije Erker – Proljeće bez tebe ili po nekima se zvala Modra rijeka. Ne znam da li je dozvoljena i djelimična upotreba tuđih stihova. Dalje ne bih komentarisala jer je cijeli tekst pjesme izvučen iz navedene pjesme i napisan vješto da ne bi ličio.
36. MARIJA ŠUKOVIĆ – Izvrsna pjesma sa izvrsnim metaforama koje su je odvojile od ostalih. Posljednja rečenica pjesme glasi : “Nebom pokrih čelo” Odlično, odlično
37. ADVIJA HERENDA – Opus trenutka kad se jednom tuga uvuče u dušu čovjeka … Lijepo to i tečno zvuči, no o nekakvom kvalitetu pjesme dalo bi se raspravljati. Lijepo je to upakovano u ovih nekoliko strofa no preporučujem svjetlije teme ovoj dragoj autorici koju pratim već neko vrijeme. Nije samo ljubav prema pisanju dovoljna za napraviti dobru pjesmu, no veoma cijenim njenu upornost. Jedna opaska : ne postoji riječ drug*čije u našem jeziku nego “drugačije”, a i nije bilo potrebe za apostrofiranjem ove rijeci u ovako slobodnom stilu pisanja i izražaja. Ne treba komplicirati se i dovoditi se u pitanju šta je ispravno, a šta ne. Srećno!
38. OZREN TOŠIĆ – Veoma lijepa pjesma. Dopada mi se … Nemam ništa dodati. Srećno!
39. VLADIMIR TEŠAN – Kad se strofe lijepo poredaju i kad se njima kaže sve što se kazati želi … onda samo zaključujem da je ovo još jedna lijeipa pjesma za čitanje. Ne odskače oddrugih, nema bljeska, nema onog nečeg da nas ushiti , no ubrojat ću je u pjesmu za čitanje.
40. SVETOZAR GUŽVIĆ – Prekrasna pjesma. Jako mi se dopala. Sa pjesmom Jasmina Dorića na samom vrhu po mojoj procjeni. Ovakvu pjesmu volim da čitam. Nije ni čudo kad se radi o autoru koji nam je pokazao da je vrstan znalac ljubavne poezije, u prethodnim MD sezonama.
Prekrasan kraj :
Između korica je uvijek pronalazio
Sebi od te hartije nju tvorio
Čitav živt sa njom proveo,
A nikad je nisam sreo.
Pjesma napisana sa emocijom izmedju redova, neobična i nekako dirljiva iako nema emocionalne patnje u stihovima. Vrlo lijepo, Svetozare
Srećno u daljem takmičenju!
PJESME DUELA
Cjelokupni duel možete pogledati na društvenoj mreži Facebook, gdje je na zvaničnom profilu Milih Duela predstavljen kroz nekoliko slika.
1. DINKA TURALIĆ 1957 BIH Sarajevo
NOSTALGIJA
Kad jesen nije jesen,
Kad jabuke ne mirišu,
To čežnja mrežu plete
I vidim:
Kose moje majke
U daljini se njišu.
Kad noć u dan se stapa,
Kad ruke nekuda hrle,
To čežnja oči slama
I sanjam:
Daleke, drage ceste
Moje noge grle.
Kad dušu uzdah stiže,
Kad ponos suzi ne da,
Kad i zid sjetom zbori,
U tišini čujem:
Pjesma, poznata, mila,
Negdje tamo se ori.
2. IVONA JUKIĆ 1983 BIH Sarajevo
SVANUĆE
Zaslađeni povjetarac upućuje pisma zatrovanima,
ne odustajte, biće sve dobro,
dok se širi metež i vrije izvor hladnog jutra.
krilom slomljenim pokrivam ono malo svježine što sam
ponijela iz zimskih udolina,
zamotavam smotuljke vazduha da ih prikrijem
od napada nečistog brujanja, ispadaju mi komadići
iz šupljih džepova.
Na spratovima ispisani znakovi, skreni, izađi,
pređi iz stanja snivanja u suton pa preko budnosti nazad,
klizave su štake kojima se pridržavaju
sitni, nejaki dodiri.
Blijedo svanuće umotava u sebe još jedan gutljaj života,
približava se točku neizvjesnosti uplakano,
omotano krznom sreće i iglicama leda.
Iz ranog ustajanja u viteški oklop susreta,
pa nazad u svoju mekoću paperjastu,
u okorjelim blatnjavim čizmama, noću ih valja natapati snom,
stopala namakati mekom lavandom,
kosom pokriti lice i utonuti u toplu mahovinu sna.
Vidiš koliko je već puta svanulo u ovoj pjesmi, zašto onda ne možeš
da vjeruješ, da svaneš, da prioneš i svom ulasku u dan.
3. DEJAN TEŠIĆ 1991 BIH Sarajevo
DOĐI JEDNOM PLODU ZAVRŠETKA
prošlosti sjajne pozivam te
da mi pjesmu boginjo pjevaš
mizerne kategorije i nivoi
sveprožimajućeg materijalizma
love poput bijesne paščadi
sjene mojih snova
rasut asfaltom korak je sekvenca odlaska
gluposti koje caruju praznim riječima
pomjeraju me sa stajališta visine
i nade u budućnost
čije bih proždiruće kapije milosti
nestanka i raspada rado otvorio
kroz krošnje sipi razlomljena sunčana
stvarnost kada odlazim da ne bih svjedočio
kako se trune i propada
u bijednoj nemoći svakodnevnice
u perverziji frustracije i boli
čiji koitus predstavlja suštinu prosječnog postojanja
hoćeš li mi moći uspjeti reći
šta se krije ispod tvoje površine prije nego slijepo zaronim u tebe
i rastrgnu me nemani koje naslućujem
hoće li biti dovoljno ako se samo okrenem na leđa i zatvorim oči
hoće li biti previše ako kroz pomračenje još jednog odustajanja
naslutim da bih te mogao voljeti nekadnog sutra
i hoćemo li se kajati nakon što otopljen utapanjem
izaberem slane pogreške suza
umjesto enantiomorfičnog nesebičnog puta
ostvarenja cilja postojanja?
ne znam.
na drvoredu uspomena trebam posjeći mrtva stabla
i zasaditi sjemenje srca kao zalog svake buduće tuge
ponovljenog novog kruženja
oko prve posljednje i jedine tajne
ka čijem savršenstvu jedino još podižem oči
u kojima se zrcali istinsko biće u srži mene.
4. EMSADA ĆEDIĆ 1993 BIH Sarajevo
Nemoj da me dijeliš
Nemoj da me dijeliš
između jučer i sad
Niti da me nazivaš imenima
kojim me niko nikada
nije nazivao
Imenima koja
nisu dio moje prošlosti
ni sadašnjosti
Nemoj.
Nisam ja sunce
nikome znala biti
posebno ne tebi,
Tebi kojeg sam
jutrima umivala kišom,
oblačila tugom
tjerajući od sebe
svaki tvoj pokušaj
da se osjetim živom
da osjetim ljubav.
Nemoj.
Znaš da nikad nisam znala
kako sanjarski
gledati na život
Kako se radovati ljudima
pjevati i
plesati.
Da nikad nisam znala
kako voljeti te.
Nemoj,
Nisam ja nijedna dobra stvar
Da me nosiš u sebi zauvijek.
Da bespotrebno tuguješ,
a rođen si tako srećan.
Nemoj,
Nisam ja ljubav nikad nikome znala biti.
5. AMNA MULIĆ 2002 BIH Sarajevo
POLOVNA LJUBAV
Dođi, sjedi, da ti ispričam sebe
nisam ja lako čitljiv roman
čovjek sam ni loš ni dobar
bez korica i pocijepanih listova
i znam da niko sem tebe
ovakve knjige ne čita.
Ja sam ona knjiga koja košta
manje od tramvajske karte
izblijedjela od divljenja suncu
ipak, nedovoljno stara da je
kolekcionari tuđih misli plate.
O ljubavi ne znam ništa, ali ko još zna osim
komercijalnih pisaca koji kažu
kako je ljubav nesto što traje vječno.
A ljubav je kao pas lutalica
za kojeg svako kaže da je njegov
i hrane ga ostacima svojim
a na kraju ugine od hladnoće
jer svi misle da je jedna stvar dovoljna
da nešto održi na životu.
S druge strane
ja i u smrti vidim ljepotu
malo apstraktnu, ali i dalje postoji
i možda je baš to ono što će da nas spoji.
Kada ti bude dosta precijenjenih romana
o jeftino smišljenim ljudskim sudbinama
biću kraj puta na štandu sa ostalim polovnim knjigama
i čekati da neko poput tebe
sa svim svojim obavezama i brigama
odluči ipak udahnuti u mene život novi
jer samo tada se može reći
da neko nekoga ipak voli.
6. VLADANA PERLIĆ 1995 BIH Banja Luka
AKO ĆEŠ MI VEĆ PSOVATI MATER, POTRUDI SE DA BAR UŽIVA
Moja majka je savršena žena.
Ona nikad ne ulazi u frizerski salon bez
krivice u svom novčaniku na leptiriće
niti kupuje sebi novu haljinu dok god
mi pružamo ruke prema dućanskim policama.
Moja majka je savršena žena
jer zna prepoznati prioritete:
otac prije kćeri,
muž prije žene,
djeca prije majke.
Žuti i bijeli pilići,
dva ranjenika za slavu,
paprike usred suše,
sve čeka i zavisi od ruke savršene žene.
Da ga ona ne uprti na svoja leđa i
nosa do svog tužnog groba,
ovaj svijet bi se vjerovatno skotrljao na
samo dno galaksije
i raspolovio kao prezrela jabuka.
Moja majka je savršena žena
sa savršenim podočnjacima
i savršeno ispucalim rukama,
čije brazde više ni glicerinska krema
ne može da ispuni.
Moja majka bi, moguće, bila svetica
da nije rodila savršeno nesavršenu mene,
a to je grijeh koji ne može da se
oriba na koljenima niti sapere krvavim znojem.
Majkama je dozvoljeno da rađaju
samo male isuse.
U suprotnom,
svijet im podere halje i svakodnevno ih
u psovkama siluje.
7. MILKICA MARJANOVIĆ 1999 BIH Derventa
O STVARANJU
Nije istina
da samo pjesnici trgaju cvijeće
da bi ukrasili grobove.
Ako je čovjek
tkan od obične slučajnosti
kako to da sja?
Vječnost nije jedna linija,
ali se crta jednim potezom
i zatvara:
oblik u koji najskladnije
staje svaka svjetlost
što množi se sa očima.
Igre zvučnih skulptura
itekako mire svjetove.
Kad duhovi obiju brave
mjesec se odupre
mirisu spaljene hartije
i hrabri dobiju visoka priznanja
za ludosti.
Tad kažem: nosim te
kao što siroti slikari nose platna
kojima pravdaju život,
jer ja nikad ništa
veće od tebe
nisam ni stvorila.
8. ANĐELA TOMAŠ 2003 BIH Kozarska Dubica (Knežica)
JA U STVARI
Teška je noć
i onâ-
,,Sve će jednom proć'”!
Teško je breme,
koje na leđima nosim,
ali ipak se ponosim.
Neke godine teške
kroz mene prođu
u to nema sumnje,
nema greške
ali ponovo dođu.
Podsjete te na nešto,
ne toliko često
bude ti i drago i krivo
jer se spustiš na taj nivo.
Teške su crne rane,
pogotovo kad ih
izostavljaš,
zapostavljaš,
staviš sa strane,
pa načneš.
I te neke rupe u glavi
za koje niko ne mari,
teške su u stvari.
Teška je soba za tugu,
kad ne vidiš izlaz ili dugu.
Kad preostanu kiše
i nade da će stati više.
Neko će poljubiti suze tvoje,
uzeti ih pod svoje.
Izblijediće rane u glavi,
do srži, u srcu u stvari.
Iz plitkih umova,
istrijebiću šovinizam,
svijet kao nekad mirisaće
punim plućima disaće.
Umjesto oružja,
u ruke humanost i odgovornost,
umjesto rata, ljubav i pristojnost.
Da ne idemo u sprovode,
već u provode,
da ne brojimo grobnice,
već nove male ljude.
Za kraj,
moli vas dijete jedno,
da ne brojimo godine tužne,
ne posjedujemo trenutke ružne.
Neka odjekuje kometa dječijim smijehom,
biće srećan čovjek,
i veliki i mali,
a za to,
biću zaslužan Ja u stvari.
9. SLAVEN TREBOVAC 1977 BIH Prijedor
ZATVORE LI TE…
Zatvore li te,
pokaži im da si staro vino,
u buretu i pod čepom što postade lijek…
A onda poteče,
zaklokoće, slije se u mudrost.
I nekome učini život istinitijim nego ikada.
Zatvore li te,
ostani žar i dok vatre ne plamte!
Kao što okrugli lampion noći
čuva stražu na utihlom nebu.
Ako te ubodu, pa presjeku,
ostaće svijetla polovina tebe,
kao narandža,
i dalje mirisna onima koji imaju njuh
i dalje sočna probačima sreće.
Zatvore li te,
postani arija kanarinca u kavezu.
U kavezu nemoćnom…
Gdje pogled putuje kroz rešetke,
a vjera zida kulu nepobjedivosti.
I već će krila biti tad u letu:
San o slobodi za okove ne zna.
Ni disanja za otrove.
Zatvore li te,
napiši u samoći
bar jednu
lijepu riječ!
Od nje će nastati armija zagrljaja.
Neka ti misao zdenac najbistrije vode bude,
a duša rudnik punokrvnih rubina!
Da!
Neka tišina zamka ustima srca nad besmislom odjekuje!
I prije pijetla čućeš hod spasioca. Jutro što puže u oku nove zore.
Već ti vidim dječije obraze,
srušene ograde
i narasli osmijeh
obojen u slobodu.
10. DANIJEL VIDAČAK 2000 BIH Prijedor
“TRAGEDIJA ZORNJAČA”
Zeleno,
ne volim te, zeleno.
Nijanse na flekama šatorskih krila,
ne volim.
Ni zgažene livade i ove
naše vode utihle, zelene.
Skladnije žuto lišće šušti.
Zeleno, brda dođavola pusti.
U golom rastinju, na pustoj zemlji, poslije zelenog
mi smo crveni.
Nek ništa ne zeleni!
Nek ništa ne rumeni!
Zeleno da ne zeleni, crveno da ne teče.
Posljednje veče, pred svitanje,
zelene su krošnje i
teške ratničke nošnje.
Zeleno, u zelenom ti Crveno rumenilo glave.
Zeljo, zeleno, kod nas ne rastu agave…
11. OLJA DOŠEN 2001 BIH Prijedor
PROBUDI ME
Gusta prašuma,
snijeg ispod čaršafa
Tvoja ruka na mojim bedrima,
Tvoje usne na mojim očima.
Sedam stotina ,
trnaca u kostima
Trista hiljada,
ogrebotina na tvojim leđima.
Mračno je !
Ruka ruku dodiruje,
Ti me grizeš – miluješ,
Duše nam prljave.
Plamen razdire ,
U srcima razlike
I ne daš me .
Ispod tijela ti uzdišem.
Grizem – kidam te,
Nemamo granice.
Oko nas ubice i tamnice,
Koga briga za to sve?
Dani nam godine,
Sunce u mjesecu je
I cijeli svijet klanja se –sakriva
Gorimo više od plamena .
Ti si jastreb ja lovina.
Ubi me – probudi me.
I strašno mračno je.
Sablasno si raznešen,
Sa vrata voda kaplje ti
Ja pojim se sa tvojih izvora,
Ja bojim se kraja erupcije.
Daj ugri me !
Prsti gube ti se ,
Mračno je ,
Ruka ruku dodiruje
Ti me grizeš – miluješ ,
Duše nam prljave .
I koga briga za to sve ?
Nas dvoje ne..
12. ERMINA ALAGIĆ 1970 BIH Bihać
DOĆI ĆE I NAŠE VRIJEME
Ne odlazi od čovjeka koji plače.
Zaustavi dah, uroni duboko,
posegni za blagom u njegovoj duši!
Obgrli ga hrabro,
u naručje čvrsto primi
jedan svijet, što se bolno ruši.
Ne, ne ostavljaj samog čovjeka što plače
kao da nikad sam u suzama nećeš biti,
s kim bi se danas smijao rado
neće sutra znati tebi prići
i oko tebe svoje ruke sviti.
Procjenjuj, odbacuj, biraj,
ali ne puštaj čovjeka koji plače.
Jedino plamen tog dodira
može i hoće
tvojoj duši dati smiraj.
Osuđuj, proklinji, mrzi,
ako moraš šutni i ubogo mače
ali nikad, baš nikad,
ne okreći leđa
čovjeku koji plače.
Doći će i naše vrijeme
da pred Boga prostremo dušu
dok potresi slamaju i orkani silno pušu.
I tad ćemo možda sami biti,
ali ćemo znati kako ruke sviti!
Jer, znaćemo kako mnogo znače
potrane suze i pridržan svijet
jednog čovjeka koji gorko plače.
Nikad, nipošto nikad,
ni kad su sve slutnje od tebe jače
ne ostavljaj, ne napuštaj,
ne odbacuj
čovjeka koji plače.
13. ILDA ALIBEGOVIĆ 1983 BIH Bihać
PALA DUŠA
Pogledah u nebo
i začudih se tada,
jedna sjetna zvijezda
u tom trenutku pada.
Prozbori odjednom
u tom kobnom letu:
‘Govori, dijete, želju,
još kratko sam na svijetu!’
Ali razbi se o zemlju,
prosu srebren prah,
mene zgrozi mis’o,
neki čudni strah.
Mišljah, šta je gore
od njene sudbe bijedne,
možda to što nemam
niti želje jedne…
14. MAIDA DUBICA 1999 BIH Sanski Most
NISAM IMALA HRABROSTI ZA TO
Htjela sam ti reći,ali nisam znala kad
Ili jednostavno nisam imala hrabrosti za to.
Da svake noći poskakuješ na kiši u mojim pretkomorama
I ispisuješ stranice mog pamćenja
Svaki dan iznova.
Htjela sam da ti budeš moj Majstor
A ja tvoja Margarita.
Da pričamo o Dostojevskom,Čehovu i Bulgakovu
O atomima,sudbini i sreći
I o svemu što nas muči kada tišina postane preglasna.
Htjela sam da ti kažem da mi svake noći mirno dušom kročiš
Pa hej, blago tebi.
Da pričamo o onome što nas pokreće kada više ništa nije dovoljno.
Da govorimo jedno drugom najveće
Tajne
Strahove
Želje
I nadanja.
Tvoje oči smeđe,uvijek nasmiješene
Davale su mi nadu za najljepše dane.
Vidjeh te
Prošao si s njom kroz našu Gizu
Kroz hodnike
Oči su ti sijale
Kao nikad prije.
Htjela sam da se izgubimo
U snovima
U lutanju
U traženju
U nadanju
Zajedno.
Htjela sam ti reći sve,
Ali jednostavno nisam imala hrabrosti za to.
15. ELVIRA DIZDAREVIĆ – ABAZOVIĆ 1990 BIH Velika Kladuša
PROTOK VREMENA
Svoje sedmice brojim
Opetovanim punjenjem
Zelenih kontejnera
U njih gnječim
Vitamine svih slova abecede
Osušene inkapsulirane gljive
Te poneki mineral
Od nedjelje do nedjelje
Shvatim koliko hemije
Unosim u sebe
Svaki dan vadim sadržinu
Jednog klimavog
Zelenog kontejnera
Otpuhujem
Umjesto stakla
Niz grlo spuštam
Kapsule nade
Od nedjelje do nedjelje
Svake nedjelje
U igri već viđenoga
Sve mi se čini
Da sam ja …
Da je zelena posudica….
A njena sadržina …
16. STEFAN ĐURIĆ 1993 BIH Bijeljina
DA TEBE NIJE
Da tebe nije
stale bi tišine i riječi,
sunce bi prestalo da se smije
a svemir počeo da ječi.
Razbijeni prozor na kući
rastjerao bi mrave i ptice
a proljeće bi plačući
zgazilo ljeto nasumice.
Da tebe nije
kompas bi izmješao strane,
mjesec počeo da se krije
a ja brojao dane.
Tražio bih te svuda,
ništa ne bi bilo k’o prije
ostario ispod starog duda,
da tebe nije…
17. UMIHANA KRLIČEVIĆ – OMEROVIĆ 1987 BIH Tešanj (Jelah)
SPAŠAVANJE STIHOVIMA
Vraćam smisao besmislenim ulicama
koje zaboravljaju zvukove koraka i trube automobila,
gromovima kojih se niko više ne plaši,
kišama koje ne natapaju zemlju,
zemlji koja ne daje plodove.
Vraćam smisao sebi,
svojoj izvraćenoj svakodnevici
koja je moja gasna komora,
moj Auschwitz,
moja Srebrenica,
cijev prislonjena na sljepoočnici,
prst na obaraču.
Vraćam smisao smrti
od koje ni najživotopisniji život
ne može pobjeći.
Vraćam smisao besmislenim pjesmama,
slovima, riječima, stihovima
koji će možda nekada još nekoga,
osim mene,
spasiti.
18. ALMIR ĐUHERA 1971 BIH Maglaj
SEVDALINKA ZA MINU
U večeri rane kad akšam zarudi
moje srce čezne srećo da te ljubi.
Pa niz sokak pusti pjesmom krene tebi,
noću, mila, sama spavala da ne bi.
Ja te, Mino, pjesmom milujem i ljubim,
da osvojim ti dušu iskreno se trudim.
A ti, Mino, slađa od zumbula plava,
kroz džam gledaš kako žuti mjesec spava.
A ja Mino, budan čekam b’jelu zoru,
k’o mornar na sunce na plavome moru.
A ja Mino, željan sjaja oka plavog,
usana tih slatkih i poljupca dragog.
U večeri rane kad akšam zarudi,
moje srce čezne, Mino, da te ljubi.
Pa niz sokak pusti pjesmom krene tebi,
noću, Mino, sama spavala da ne bi.
19. JASMIN DORIĆ 1990 BIH Srebrenik (Seona)
HALIMA
Halima je, kažu, bila velika halačuga, ali ljepše nije bilo,
vrapci su padali sa neba kad sjede na pod i kosu spusti u krilo.
Sad već zvuči pomalo odiozno i ponizno to opisivanje ženske
koju sam vidio samo jednom dok sam išaretom skidao saborce sa lijeske.
Onda kad je balada za dvoje zapjevušila niz potok lažnih nadanja,
kad je ludi kamen spoticanja prerastao u realna, ljudska stradanja.
Halima je stradala ispod sigurne zone, uplašeno, kao da se pripremala,
kroz titraje Sunca i izgoreno nebo opipao sam njen bilo, ali ljepše nije bilo.
Ni neba, ni Sunca, ni ptica, ni pokrivenih žena iza žica nije bilo nigdje,
a bježao sam na sve strane kao slabići iz kafane ispred kabadahije.
Bježao sam kao hodže, popovi, crkve i džamije. Kao krajevi majčine šamije.
Balada je postala oda za jedno, stihovi epitafa za izumrle sjene pod grožđem,
ljubavne čerge i kamene porodice isklesane najvrelijim gvožđem.
Zvučali smo glupo ispraćajući Halimu, mi, operutani vrabci,
zvučali poput vrele Neretve koju isprljaše prokuhani zeleni žabci.
Neretva postade mulj, crvena, ali ljepše nije bilo u zamućenoj duši.
Ni Mrtvo more što pod nama oživi, ni Tihi ocean što ironično pjevuši.
Komšije nestadoše u valovima smijeha i plača, umriješe bez mača.
Od izbjeglih čuvamo cipele da nas podsjećaju na naš rajski vrt.
Bitno je imati komšije, makar da ti olakšaju ili ubrzaju smrt.
Pucali su, ali boljih nije bilo! Sa njima se gorko vino iz očiju pilo.
Čuvamo ključeve porušenih kuća i vjetar u kostima iz izdahnutih pluća.
Čuvamo kineske slike sa ogledala i dječije kućice od pruća.
Tražimo znakove postojanja ljudi u lokvama krvi.
Mrtve heroje, ugašene snove i pobjednike koji su odustali prvi.
Halima zna, pamti, ne zaboravlja, samo povremeno kosu spusti na oči
dok nam rijeke prolaze kroz orbitu i kroz vijuge crne, najcrnje noći.
Imala je jednu kutiju za vrijedne stvari, spremala je za svoj prvi milion,
jadna, nije znala da se prvo mora zaraditi marka, pa tek onda čekati kamion,
zeleni, plave boje sa poznatim licima u nepoznatim dimenzijama savršenog svijeta
i nesavršenog života, gdje od zakopanog sjemena izrasta golgota i sramota.
Milozvučni koraci nestanka kroz grudi natrpanog Hada, razdragana djeca porušenog grada.
Multikulturalne igranke kršnih ljudi u zagrljaju purpurnih, slobodnih balada.
Svršena ljepota poput ljudi na nudističkoj plaži spram žena na ministarskim balovima,
kao Titanik u mirnoj luci spram lađe na nemirnim jadranskim valovima.
Furaj sam bez kremena ulicom sjećanja kroz grobove koje nisi do kraja izgradio,
tu ćeš upoznati one zbog kojih si bez rukavica teglačio i mizerno radio!
Ostat ćeš sjena u sjeni, pogled Sunca na jednoj ženi, u vatri jedna iskra kremena,
otrgnut od smrtonosnog bremena, na floriranim tangama kap neplodnog sjemena
razapet na štriku između dva hijerahijska, nespasonosna svijeta
sa pogledom na zajednički sumrak od kojeg ljepšeg meraka nema.
Šta je to život ako nije krema, ako nije sudbina kriva?
Šta je to ljubav, ako nije Halima? Živa?
20. EDIMA EFENDIĆ DŽINIĆ 1971 BIH Tuzla
Srebrni slapu
Dok šutim u ovoj
tišini pišem o tebi pjesme
izvezene srebrnim nitima
što ti lice uokviriše,
mjesec u očima zakloniše
a osmjeh sa usana skloniše.
Nije li grijeh ostaviti te samu
u prkosu i očaju vremena
da golubovi pismonoše
raznose tvoja pisma
i daljine da ti prijete zaboravom?
Pišem o turobnoj samoći
rastrganog srca i iz grotla
ovog tijela napaćenog
i ogrnutog plaštom uspomena,
uokvirenih po zidovima
i maštanjima.
Pišem jer imam milion razloga
da ti kažem koliko te još volim
i koliko nedostaješ
kao Sunce što se ne probudi
svakog jutra iza brda,
kao kap vode kad sam žedan
da te se napijem.
Nedostaješ,
da boli svaka misao čak i tinta
zaplače nad papirom kada
poželim ime da ti ispišem
a ti se razliješ kao suza i zamrljaš
svu bjelinu u koju su stihovi
trebali stati.
Još mi nedostaješ da ti kažem
kako te godine nisu zaboravile
da si živjela svako putovanje moje
vodio sam te gdje si željela
o čemu si maštala
skrivena u grudima da te
ne vidi niko.
Bila si mi putokaz ,
vrijeme u vremenu
očekivanje svih mojih nada,
svaka stopa i kamen
što žulja i podsjeća da si tu..
Srebrni slapu što spustaš se
sa jajačkih vodopada,
ženo koja utihnu u jednom danu
i ostavi mi prošlost da je nosim
na leđima kroz budućnost
da te sanjam i pišem ti stihove
kada se najmanje nadam.
Valjda se to zove ljubav
nošena kroz vrijeme,
misao sa kojom liježem
sa kojom se budim.
21. HARIS JUSUFOVIĆ 1996 BIH Žepče (Begov Han)
NADMOĆ NEČOVJEKA
Žena sam što na iskrivljenim leđima
nosi kolonizatorskog trgovca.
Kada stignemo na odredište
silovat će me on, zajedno
sa nekoliko pijanih prijatelja.
To je moć bijelog čovjeka
koji se zaklinje milošću vlastitih
bijelih bogova i bijelih anđela.
Sutra će krvavo sunce iznad moje
iznurene zemlje obojiti svježe jutro.
Iznemogla i pretučena, dosadit ću im.
Tada će moje tijelo baciti gladnim
tigrovima u zarobljeništvu koji nikada
do sada nisu bili svirepi prema ljudima.
Na samrti, rasporenog trbuha
i poderane kože, slušat ću ih
dok mi žvaču crijeva,
a oni ih bučno, bez milosti bodre.
U sebi ću izgovoriti kletvu, naučenu
od starih šamana, u obliku pjesme.
Svake sljedeće noći, mjesečinom
okupane, u snovima iz kojih se
ne možeš tako lahko prenuti,
divljački će ih progoniti
duh moj bijeli.
22. ZLATKO ČERKEZ 1960 BIH Blagaj
BIJELA SLOVA
Kako da ti napišem pismo,
suzama od krvi?
Tintom , bijelih krvnih zrna!
Biološki moguće, na izvoru istine.
Mišljenjem otrova, borom godina.
Krivudavim slovima, potopa!
Gdje se niko ne pita, a želi.
I mjeri, nemoralom istine.
Hrđom!
Hora u jedan glas!
Za spas!
Opstankom!
23. AMIRA BIJEDIĆ 1945 BIH Mostar
DOKLE
VRIJEME MITA I KORUPCIJE,
GNJEVA I NASILJA ERUPCIJE,
LAŽNIH IDOLA, VJERSKIH SIMBOLA
PREPUNO BOLA…..
KRIVO USMJERENE ENERGIJE,
MAFIJAŠKE ORGIJE,
PLJAČKE DRŽAVE
SVE ZAJEDNO ZEMLJU BOSNU DAVE ….
KO NAS TAKO DIJELI
VIŠE NISMO CIJELI ;
KANTONI NAM RAZNI
A DŽEPOVI PRAZNI ….
IZBORI PO STAROM
SVAK SA SVOJIM PAROM…
SVAKO NA SVOJ KRAJ VUČE,
MRŽNJI I PODIJELI NAROD UČE.
NA TRONU SU ONI
ŠTO GOVORITI NE ZNAJU,
U DŽEPOVIMA IM MILIONI
I NAROD VARAJU….
DOKLE MOŽE TAKO
TIHO CVILI SVAKO,
ZAR NAM NIJE DOSTA
RATOVA I POSTA ?!
ODMAKNITE ŠTO DALJE OD MENE
VI ŠTO SIJETE MRŽNJU I STRAH ;
DOZVOLITE DA SPASIM LIJEPE USPOMENE
NA KRAJU SVI SMO PEPEO I PRAH.
24. SANJA BALALIĆ 1965 BIH Mostar
HALKA
Otac je čekao na pragu k‘o
otpravnik vozova,
samo su njegovi vozovi bili od krvi
i mesa.
Zakačeni zapadno za život a istočno
za srce.
Razvučeni k‘o halka od trošnog lanca.
Još drži al‘ samo što nije pukla.
-Hajde,hajde djeco moja.
Čekala je kuća na roditelje mirisna,
mirisom sigurne rezerve ljubavi.
Čekale su smokve u sepetu
friško ubrane,
pa šljive prerudile koje nismo
ni pojeli (ko će jesti šljive pored smokvi).
Pa kruške,
pa sir mladi,
pa jela o kojima samo sanjaš.
Toplina zbog koje usniješ u krajnjoj sobi
kao da si dobio sedativ sa dejstvom od petnaest sati.
Pretočen mir razliven reljefom duše
grli nas do kosti.
A oni na prstima promiču hodnikom.
-Neka spavaju…neka.
O životu se ne priča.
O smrti se zbijaju šale.
– Kad umrem ja ću na Mjesec
povesti ćuku i golubove.
Očev humor je kao prevrtač golub.
Od svog sivila vidiš samo bjelinu po stomaku.
I…slobodu vidiš kad na smrt gledaš
kao avanturu.
– Tako ti Boga ,zar već idete? K‘o da sam vas usnio.
Halka se ponovo razvuče vozom.
Životom se zakači za zapad
Srcem za san kojim otac snije.
25. HRVOJE ŠAPINA 1989 BIH Tomislavgrad
TEBI
Mostar.
Svjetlost.
Odbljesci grada u tvojim bademastim očima .
Ti i Neretva, i njeni
smaragdnozeleni brzaci ukroceni u valovima tvoje kovrčave kose.
Tvoje srce veliko ko Podvelezje,
tvoj osmijeh kolovozna vrućina gradskih ulica koja topi i najhladnije mrazove što burom nošeni dolaze sa okolnih planinskih visoravni krških hercegovačkih polja.
Ti si prkos, čista sreća ,
felix felicis u ljudskom obliku,
okus Istoka, sve si to,
mozda čak i melek nekakav iz narodnih predaja.
Toliko ima neobičnog u tvojoj neobičnosti ,
arhaični si ostatak nekog prošlog vremena, čisti endem u kojem se ogleda suština svega lijepoga što Hercegovina u stvari i jest.
26. ELDIN HAJDAREVIĆ 1994 BIH Bugojno
TIŠINA
Tišina se uvukla u zidove
Svaki tvoj uzdah me preplaši na smrt
Mi dugo već nemamo o čemu
Nestalo riječi
Nestalo dodira
Razdvojeni kreveti i prazni pogledi
Plašimo se
Jedno drugog se plašimo
Bojimo se izgovoriti jednu jedinu riječ
Ako progovorimo nastat će buka i nemir
Ubadat ćemo se riječima kao noževima
I srušit će se sve ono što smo gradili svih ovih godina
Sva putovanja, svi zalasci sunca
I naša obećanja uz loše smotane džointe da ćemo trajati zauvijek
Nestat će naša klupa uz more
Svi oni talasi Atlantika i Pacifika isparit će u nebo i postat će kiša, koja će sprati sve naše suze, sreću, tugu i zajedničku bol
Srušit će se svijet, naš cijeli svijet
Ti ćeš postati nečija druga prva ljubav, a ja ću lutati svijetom i tražiti tvoj pogled u svim zelenim očima koje sretnem, i postat ću lud
Postat ću Medžnun
Zato šutimo, i ne damo da se sruši sve ovo što smo na javi sanjali nas dvoje
27. MEDINA KAPETAN 2001 BIH Donji Vakuf
Kaiš
Živote, ko sam ja da te volim?
Sa svakim pramenom kose te vodim,
Sa svakom suzom te obojim,
Sa svakim dodirom u ogledalu se pomolim,
A kome se molim?
Kaišu u mom ormaru;
Ili onosvjetskom vladaru?
Živote, ko sam ja da te volim?
Kad riječnim nasipom šetam, tvom bijesu ne mogu da odolim;
Kad im ruke pustim i tebi u zagrljaj doletim,
Iz ruku koje me dave i pate,
Čemu se nadam osim da me i tvoje ruke mlate?
A kome idem?
Prema zemlji piva i snova,
Ili idem nekome koga zovu Kasanova?
Živote, ko sam ja da te volim?
I kad se ne sjetim ko sam nekada bila,
Samo se sjetim curice koja zamišlja da je vila,
Danas se pitam, je li me ta sudbina čeka,
Da nemam kome da odem, kao neka ureka
Ureka majke koja se zauvijek plašila,
Da me na zapadne sudbina jednog strašila.
Živote, ja nisam niko da te volim.
I svakim danim kad se oznojim, budem svjesna
Da što sada osjećam, osjećat ću dok sam smrću trijezna,
Jer živote, takva je fabula moje priče,
Da se pomolim kaišu
I da me ne bude više.
28. AZRA SOKOLOVIĆ 1986 BIH Zenica
TRAGANJE
Ponovo smo se nečujno rastale zora i ja
dok me pozdravljao miris rosnih kadifa s balkona,
a neko iz druge sobe promrmljao:,,Ma, gdje je ona?”
,,Čaj je gotov!” – zvonko odvraćam, a sebi zasipam kahvu,
prateć’ put pjene, skrivajuć’ u njoj tanani tračak sebe.
Ispijam gutljaj u tišini, gorčina želudac kida,
da l’ to u bolu tražim užitak među četiri zida?
Ja odavno budim se u nekom tuđem životu…
Gdje je taj tren u kojem djelići postaju slika,
a izgubljena kći nečiji “ponos i dika”?
Smjenjuju se jučer, danas i sutra, grle ih suze jutra i osmijesi noći,
samo mi zora katkad šapne kojim putem poći.
Prozračim seharu gdje spavaju mi snovi, zarovim do dna k’o dijete,
jer sve maslačkove želje moraju negdje da slete!
Između košulja pronađem ‘”japanke”, majicu bijelu i djevojku
s cvijetom u kosi, al’ iščezne brzo neuhvatljiva, nju vjetar negdje nosi.
”Vatrena krštenja” rađaše nekad plamena krila,
sad samo čudljiva biljčica raste na mjestu gdje su bila.
Prevrnem s jeseni list na cesti, e, tu je živjela nada,
al’ nije to kestenov list, ni ulice istoga grada.
Rijetko nabasam na sebe na usnama izgriženim ili kad zadrhti tijelo zbog čega ne bi smjelo, il’ kad me povedu ručice bijele što samo moju ljubav žele, pa otresem život bez straha i molim Milostivog od gore,
da iskušenja više ne bole i ne more…
Da u odrazu svome vidim kako cvjeta ta djevojka sa dušom suncokreta.
Da mi toplina sunčanog dana omekša srce, ispegla bore, da nađem dio što fali, preskočim tuge – uz njeg’ se može i preko duge…
i da još jednom dišem za sebe, a ne SAMO za druge.
29. SLAVIŠA SAVIĆ 1993 BIH Derventa
PRINC LAŽI
Princ laži je glup! Protivnik Svemogućeg
A i sebe sama. Tužilac plaćen zlom!
Knjiga misli za njega je samo kovčeg
Zaključan, riječju djevstvenom, zamrzlom!
Princ laži je glup! Ključić suda budućeg
U utrobi jagnjeta, čeka brodolom.
Pjesmom zazivam sudbu Jova, najljućeg
Takmaca princu laži, srećom iščezlom.
Princ laži je glup! Od jagnjeta kradem ključ.
Kupim Knjigu propovjednikovu, čist med.
Dio je Božje igre, zbunjen, dobru puč.
Princ laži je glup! Za njeg’ je Kokita led.
Lukavstvom teškim je ozvjezdan – obruč-tuč.
Zaledjen vječno u centru, da srče jed.
30. SVETLANA PEJIĆ 1995 BIH Doboj (Kotorsko)
BILO JE VRIJEME
Bio je neki bivši datum
u nekom starom kalendaru
precrtan za dvoje
I neke ruke između kaputa
ostarile za dodir
bile su u zraku
Bio je Decembar i Jun
u jednom danu
I slutio groblje
slutio vrane
slutio mrak
Neki bivši miris
nekog bivšeg postojanja
u nekoj dalekoj luci
mirno čeka da ga vjetar ponese
i ima gorke oči
i sve ga plaši
Neke bivše riječi
nekog bivšeg čovjeka
u mojim ušima spavaju
I nema govora da odu
i ničemu se ne nadaju
Bio je jedan dan
u jednoj sedmici
i ličio na svaki drugi dan
Bio je otporan na vrijeme
nismo mu mogli ništa
Uvijek je bio
I bili su drugi dani
i druge godine
i druga pitanja
i bivši dogovori
koji prestaju da važe
kad se dese drugi putevi
Bilo je vrijeme
mnogo vremena
I bio je neki bivši datum
u nekom starom kalendaru
precrtan za dvoje
I neke ruke između kaputa
ostarile za dodir
bile su u zraku
Bio je Decembar i Jun
u jednom danu
i slutio groblje
slutio vrane
slutio mrak
31. MILANKA KUZMIĆ 1977 BIH Doboj (Velika Bukovica)
ЈЕДНОМ КАДА МЕ НЕ БУДЕ
Клизи јесен низ падину иза очеве куће
дарујући крошњу старог храста живописним бојама
у чијој хладовини усамљена клупа чека,
чека моје пјесме задојене стиховима
чежње и лутања.
Моја сјећања и ја, у мимоходу мимоилазимо се
на стазама дјетињства изнад којих очеве ријечи звоне
„Једном када ме не буде“.
Као камен мрвљен теретом проживљених година,
тешка суза низ образ се котрља,
чекајући зиму свог живота мислима
дремљиве облаке милујем.
Тражим те оче у заласку сунца док вјетрови
проналазе склониште у мојој коси,
кроз пјесму славуја ослушкујем ријечи твоје:
„Знаш кћери, гдје год те живот одведе
у срцу носи коријене своје,
молитве нека буду твоје спасење
док понизно клечиш испред иконе Светог Стефана
и Јована Крститеља,
памти да је ово земља твојих прадједова,
не дозволи да у коров зарасте,
остављам ти је у завештање да је чуваш
и онда када ме једном не буде.“
32. ŠEFIK SEJDINOVIĆ 1979 BIH Doboj Istok (Velika Brijesnica)
PROLJETNA
Ne,
ne volim proljeće ja:
godina nova kad se budi…
rumenija kad usniju povečerja…
a zora jače kad zarudi;
kad sok života jače se uskola…
kad posvud ojača živ žamor ljudi;
kad sve oživi,
ispod Sunca se izvije i pokrene;
kad se razgiba
razmaše
rastrči
rasteče…
raspupa
rascvjeta
razbuja
raspjeva
razljepša.
..
kad od silne ljepote…
duša poludi!
Ne, volim proljeće ja…
kad prva visibaba, ljubičica i šafran
ispod postelje od lišća u šumi proviri…
kad prva jagorčevina i tratinčica u travi,
kad prvi narcis pred kućom procvjeta…
uvijek ista, stara, procvjeta i sjeta,
pa za rukav tuge me povuče…
i odvede u davna proljeća i ljeta…
kad je bujnim šumarcima iznad mahale naše
svakim stablom, proplankom, stazeljkom
tad vladala naša razigrana
dječija četa!
Ne volim proljeće ja…
kad dženarika u šiblju pored puta zabijeli
kad višnja pred kućnim pragom zasniježi
kad napukne zrak od mirisa behara…
tad iz ognjišta sjećanja izrone slike
kao iz pepela živ grumen žara:
kako sakupljasmo puževe iz mokre trave…
puštasmo čamčiće niz poljski potok…
ljeskovim štapom lovismo ribu…
ko bezbrižna ždrjebad trčasmo poljem…
preskasmo preko ograda,
živica,
i bara!
Ne,
ne volim proljeće ja…
previše je to ljepote u kratkom mahu…
za dušu što sa svakom vlati trave,
svakim treptajem lista,
svakim mirisnim cvatom,
želi da se saživi
i podijeli tišinu…
u sve i jednom njihovom dahu!
Ne volim proljeće ja…
kad šumski potok strasno podivlja;
dok pronosi pjesmu sa brdskih vrela…
potek’o bih sa njim
– u beskraj –
tad i ja…
al’ duša mi rob glinenog tijela!
33. KRISTINA KOJIĆ 2001 BIH Vukosavlje
KORALJI
Ja sam ona riba
zaglavljena među koralje
i morske alge,
dok ostale ribe
slobodno plivaju kroz vodu,
kroz život.
34. IRINA STANKOVIĆ 1988 BIH Foča
STRANAC
Odlučila je i ova zemlja
Da me seti da joj više ne pripadam.
Dom pocrnio od buđi i memlja,
Sam u tudjini starim, propadam.
Ugrejalo žarko sunce sa nebesa,
U znoju se kupa moje oronulo telo.
Prži se i bazdi bezvredna vreća mesa
Dok za po neki dinar, kosi tuđe selo.
I kiša me podseca da sam samo stranac,
Pa kroz trošne daske kvasi moj dom.
Gusta magla skrila dolinu i uski klanac
A, sa neba preteć’ udara još jedan grom.
I vetar je rešio da siromahu zapreti,
Pa slabu sveću na stolu uporno gasi.
Zviždukom poručuje da je vreme mreti,
Sam u ćošku zadrhtah, a suza lice okvasi.
Snegovi su zavejali kolibicu staru,
Dok na trgu sam sedim,
Promrzlim prstima sviram gitaru
Da pesmom za koru hleba zaradim.
U samoći me razne misli more:
Lopov sam, al’ nikada optužen i dat na sud,
Ja kradem tudji komad zemlje i zelene gore,
A ništa ne dajem, samo pesmu i blud.
Krivac jesam, al’ kako suncu da objasnim?
Kako da me vetrovi i mrazevi shvate?
Kako sa kišama i snegovima da razjasnim,
Da pesnici nisu oduvek osuđeni da pate!?
Kriv sam, priznajem, živim bez cilja i puta,
Kradljivac vazduha, pesmom ulepšavam dane.
Pregršt snova krijem ispod pocepanog kaputa,
Živim od stihova i rima sve dok srce stane.
A kada odem, ponosiće se moji i tudji,
Pevaće se i u domovini moje pesme i stihovi,
K’o da nisam bio stranac u kolibici punoj buđi,
U pesmama svojim živeću neki život novi.
35. TANJA PLJEVALJČIĆ 1996 BIH Foča (Prevrać)
Vječna rano iz mladosti
Pamtiću još dugo ono vrijeme
kada nismo znali šta nas čeka
kad ti nisam u životu bila
kao danas strana i daleka.
U sjećanju ostaće mi vjeruj
prvi susret, jedan pogled mio
ti si čovjek što je na dnu duše
sve dok živim traga ostavio.
Tvog osmjeha, dodira i glasa
jedina mi utjeho i nado
toplih riječi i beskrajne sreće
dok me ima sjećaću se rado.
I pamtiću zagrljaje tvoje
prvu kišu, jutra tmurna siva
vječna rano iz mladosti moje
još mi duša san o tebi sniva.
36. MARIJA ŠUKOVIĆ 1993 BIH Gacko
HVALA KOŠMARIMA
Mora
i nišanim stvarnost
al’ kapke tijesne odlijepiti ne da
životinjskom rikom probijam, i slabost
obuze me po spuštanju tega.
Zora
i niski svod stana
rukama znojim da dozovem tijelo
i drhtim još snom i još se bojim
jer trenut prije pružah se opelom.
Odora
od zemlje jorgan mi je bio
i samo glava jedva micati se mogla
da vidi odraz klovna pa se sorga
u jastuk koji majku je doziv’o.
Potop
opra moju šminku
i obreh se, izmijenjena, drugdje.
Učini mi se, dubinama dišem
a onda poznah davljenike svugdje.
Lako se tone, zato čuvam dah
i ušću žurim što je sasvim usko
ali evo, ja sam sada riba
i ničeg više nemam što je ljudsko!
Porod
i opet u vodama novim
no prestadoh se osjećati ribom
jer mišljah: ne tijelo, to moj mozak plovi
i snove moje pričešćuje glibom.
I ustadoh se, pošto dobih noge;
jer nisam riba – izađoh iz vode.
Postelja
vrisnu i sumnja me ovi
da novu stvarnost proriču mi snovi.
No nasmijah se u odsustvu smisla:
stvarnost je ipak dosadna i ista,
pa vratih glavu na jastuk-opelo
da sanja. Nebom pokrih čelo.
37. ADVIJA HERENDA 1952 BIH Goražde
Crni haljetak
Jednom kad se tuga
u dušu zavuče
i crni haljetak uspije da skroji
uzalud je tada gledat’ ružičasto
sve je oko tebe u toj crnoj boji.
Za životom svojim
ti izgubiš volju,
i ništa te više ne zanima drugo,
zamagljeno gledaš kao optuženik,
koji čeka presudu u okovu dugo.
Zarobljena duša i ne broji dane,
baš joj je svejedno hoće li da svane,
ionako sve je pred očima crno,
ne vidi ni sunce kada jutrom grane.
Kako vrijeme ide
postaje sve teže,
jer haljetak crni još više priteže,
čini ti se da će
tamo nešto puči,
u grudima guši srce se uzmuči.
Pa umjesto da se raduješ i smiješ,
pred očima tvojim drug’čija je slika,
sve je tako sivo
i bez perspektive,
jer si samo sjena koja nema lika.
38. OZREN TOŠIĆ 1986 BIH Istočno Sarajevo
U POSTELJI
Burna se noć nad domove svila
studeni boreji po granama pušu
soldata dragog tek je otpravila
odlazak njegov cijepa joj dušu.
Slamni poglavač širi miris bilja
vazduh nabijen turobnom sjetom
aromom đulića i suvog bosilja
uzdahom bolnim za gotovim ljetom.
Regrutske oči radosno pamti
te šapuće tiho u pustoj samoći
kad ih se sjeti krv joj usplamti
– Bože moj, ‘oće li doći?
Al’ strpljiva biće i slušaće buku
boreja što vijesti sa ratišta nose
nikad drugom neće dati ruku
Ne! Da je za sina carskog prose.
39. VLADIMIR TEŠAN 1999 BIH Istočno Sarajevo
RASTANAK
A sad kad na uštrb mladosti moje…
Bez tvoje ruke, miloga glasa
i najljepšeg oka topazne boje,
poći moram još istoga časa…
Još pokoje slovo da čuješ hoću…
Da čuješ kako te voljeh jako.
Znaš kad gromovi udare noću?
Od najjačeg stotinu puta tako!
Znas kad se more sa nebom spoji
I pogled ti tone u početak i kraj
I odjednom se izgubi u plavoj boji
Još dva puta toliko te voljeh ja.
Kad čuješ da noću rominja kiša
Ti kreni udare kapi da brojiš
Vidjećeš svaka je tiša i tiša
A s brojanjem kao da u mjestu stojiš
Ako im ikad dodješ do broja
Taj broj stavi na stepen treći
I od toga broja tri puta veći i
Shvaticeš kolika je ljubav moja
I praštaj mi mila što ovo odužih
Znam da nijednom nije nam lako
I možda te stotinu puta rastužih al,
Hoću da znaš da volim te jako…
40. SVETOZAR GUŽVIĆ 1998 BIH Šekovići
IZMEĐU REDOVA
O sebi je ćutala
Ljepše
Nego što je neka druga pričala
Pominjala slavne pisce
Nije ni shvatala
Da time o sebi progovara.
Skida džemper zebnje
I meni u naručje baca
Shvatih- to je povjerenje
“Da ga ova skitnica ne prokocka?”
Čujem joj u mislima.
Pripovjeda šta se u knjizi zbiva
Zadnja koju je pročitala
“Smrt i njeni hirovi”
Od Saramaga
Čudno- smrt se pritaji
A ja sam zaželio da ni nama ne navrati.
O sebi ćutala
I time mi sve rekla.
Izgubila se djevojčica u knjigama
Ja ih čitao
Između korica je uvijek pronalazio
Sebi od te hartije nju tvorio
Čitav život sa njom proveo
A nikad je nisam sreo.
Više o organizaciji Trećeg kruga pogledajte ovdje:
MILI DUELI
Made in Bosnia and Herzegovina
by Nermin Delić
Europe / Balkan Peninsula
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
Central Bosnia Canton
Jajce Town 70202
Sva prava zadržana. // All rights reserved.