Mili Dueli 2023 Poezija Vijesti

Mili Dueli 2023 – Greece (Poetry and literary criticism)

RESULTS

LITERARY CRITICISM OF JURY MEMBERS

Nermin Delić: Sveukupno, odabrani grčki autori su ostavili odličan utisak na mene. Čitao sam pjesme više puta i pažljivo dao svoje ocjene. Moj glavni kriterij je bila količina poezije koja je prikazana u pjesmama, a tu se ocjenjuje originalna upotreba metafora i poređenja kao stilskih figura. Sve pjesme sam preveo lično, na moje veliko oduševljenje! Sve pjesme zaslužuju da se nađu u našoj zajedničkoj zbirci poezije.

Autori Roula, Smaragdi su poslali lijepe deskriptivne pjesme. Volio bih da je više poezije, a manje proze u tim pjesmama.

Memou i Niki su poslale pjesme sa mnogo poezije u njima. Jasno je uočljiv njihov sjajan pjesnički potencijal. Volio bih da pjesme imaju jaču nit kojom se povezuju cijelom svojom dužinom.

Maria je poslala odličnu minijaturu. Kraj pjesme je odličan! Volio bih vidjeti više originalnih metafora u pjesmi.

 

Angeliki je poslala odličnu pjesmu. Jedina zamjerka je što je pjesma nepotrebno duga. Negdje na sredini pjesme se to osjeti.

Vasileios je poslao izvrsnu pjesmu. To je divna minijatura sa nekoliko sjajnih originalnih metafora, od kojih je ona u posljednjem stihu najupečatljivija. Minijature (književna forma kratke pjesme) su jedna od najzahtjevnijih književnih formi, s obzirom da u svega nekoliko riječi morate ispisati čitav jedan roman. Također, sve to treba biti originalno. A originalnost se postiže kreativnošću. A kreativnost su zanimljive metafore i poređenja. Ova pjesma u sebi ima sve predispozicije poezije. Čestitke autoru! Bez zamjerke sam.

…………………………………………………………………………………………………………………………………….

Overall, the selected Greek authors made a great impression on me. I read the poems multiple times and gave my ratings carefully. My main criterion was the amount of poetry showed in the poems, and this is where the original use of metaphors and similes as stylistic figures is judged. I translated all the poems by myself, to my great delight! All poems deserve to be in our poetry collection.

Authors of Roula and Smaragdi sent beautiful descriptive poems. I wish there was more poetry and less prose in those poems.

Memou and Niki sent poems with a lot of poetry in them. Their great poetic potential is clearly visible. I wish the poems had a stronger thread of thought throughout their length.

Maria sent a great thumbnail. The end of the poem is great! I would like to see more original metaphors in the poem.

Angeliki sent a great poem. The only complaint is that the poem is unnecessarily long. Somewhere in the middle of the poem you can feel it.

Vasileios sent an excellent poem. It is a wonderful miniature with some great original metaphors, of which the one in the last verse is the most striking. Miniatures (the literary form of a short poem) are one of the most demanding literary forms, considering that you have to write an entire novel in just a few words. Also, it should all be original. And originality is achieved through creativity. And creativity is interesting metaphors and comparisons. This poem has all the predispositions of poetry. Congratulations to the author! I have no complaints.

 


Lena Kyropoulos: Roula Pollard, ona je napisala veoma snažnu i osetljivu pJesmu….govori o nadi da ću ponovo biti žedan da pravim okvire…Njen način pisanja je neverovatan….tako da je najbolji za mene..Suočava se sa strahom u sebi i kaže da ću se boriti protiv tebe istim oružjem, dostojanstvom i ponosom.

Smaragdi je pisana o rani, o jučerašnjem danu i tuzi sa kojom moramo da se suočimo nakon što naša ljubav nestane…Zavoljela sam kako je obukla reči u plavo i zeleno sa slatkom tugom, iako je shvatila da ne može da živi u juče više…

…………………………………………………………………………………………………………………………………….

Roula Pollard, she has written a very strong and sensitive poem….is about hope to be thirsty again to make freams…Her way of writing is amazing….so the best for me..Faces the fear inside and says I am gonna fight you with the same wepons, Dignity and pride.

Smaragdi is written about a wound , about yesterday and the sorrow we have to face after our love is gone…I loved the way she has dressed the words with blue and green with sweet sadness, althouh she has relize she can not live in yesterday anymore…

 

POETRY

Roula Pollard, 1948.
Grčka, Atina

PADA LJUBAV, NA AKROPOLI

Kiša ima miris
poput eukaliptusa miješanog
s lavandom, mentom, majčinom dušicom
i ljubavi od ruzmarina. Čudni
oblaci danas nad Atinom,
Akropola svjetluca
pod plavim suncem punim nade.
Miris prošlosti još traje
kao neotvoreno blago ljubavi
uvijek željno odredišta.
Turisti su na hodočašću
kao pčele na cvijeću. Hoće li padati kiša?

Čuda su uobičajena pojava u našem vremenu.
Sunce ima mnogo boja, kao i nada.
Dok se penjem na vrh Svete Stijene
drevna stabla masline pozivaju mir
zeleni skakavci dijele zelene nade
divlje cvijeće širi svoje obilje.
Ovo je moj dom. Gdje god odem
vraćam se ovdje, u miris grčkog vremena
u duh svoje vječne zemlje, vječne
poput vremena. Kao djevojka na panatenskom festivalu
uzdižem se eonima povijesti.

Jeste li čuli šta je meteorolog najavio
“danas će vrijeme biti ok, sunčani intervali s nadom za kišu”
Danas ne nosite svoje kišobrane. Slavite
sa mnom u Atini, padaju
nada i ljubav.

Translated to Bosnian by Nermin Delić
…………………………………………………
IT RAINS LOVE, ON THE ACROPOLIS

Rain has a scent
like eucalyptus mixed
with lavender, mint, thyme
love with rosemary. Strange
clouds over Athens today
the Acropolis shimmering
under a blue hopeful sun.
The scent from the past lasts
like an unopened treasure
always eager with love for its destination
Tourists in pilgrimage
like bees on flowers. Will it rain?

Strangeness is common place in our time.
The sun has many colors, so does hope.
As I ascend to the top of the Holy Rock
olive trees familiar with peace since antiquity
green grasshoppers share green hopes
wild flowers spread their abundance.
This is my home. Wherever I wonder
I return here, inside the fragrance of Greek time
inside the spirit of my ageless country, ageless
like time. Like a maiden at a Panathenian Festival
I ascend the eons of history.

Did you hear what the weather forecaster announced
“all is fine today, sunny intervals with hope of rain”
Today do not take your umbrellas. Celebrate
with me in Athens, it rains
hope with love

Smaragdi Mitropoulou, 1970.
Grčka, Atina

VRAĆANJE

Iza zapečaćenih vrata i zahrđalih rešetki
sjetio si se večeras zaigrati ludi ples
druženjem sa usamljenošću.
Dugačak željezni ključ skriven je u glinenoj posudi
čega da se podgrije sa dušom ovih travnatih zidova, da miriše opet jako – na tebe.
Vremenom, tvrdoglavost
postane cvijeće koje se bori za život…
Pod sjenkom Svetog mora
ja sam samo stranac
koji se penje uskom stazom na pučini…
Kako da se odreknem ponosnih stijena?
Već vjekovima one su mi podrška i odgovor.
Opet sam se vratila da ih gledam
sa stare bazilike na prozorskoj dasci
sa istim gardenijama i istim jorgovanom
Opet sam se vratila…
da uspomenama darujem svoj život.

Translated to Bosnian by Nermin Delić
…………………………………………………….
ΕΠΙΣΤΡΟΦΗ

Πίσω απ’ τις σφραγισμένες πόρτες και τα σκουριασμένα κάγκελα
τρελό χορό στήσανε οι θύμησες απόψε
παρέα με τη μοναξιά.
Το μακρύ σιδερένιο κλειδί κρυμμένο μέσ’ στην πήλινη γλάστρα
μαζί με την ψυχή ετούτων των χορταριασμένων τοίχων κάποιον, κάτι καρτερά.
Στου χρόνου το πείσμα
Τα άνθη εξακολουθούν ζωή να ‘χουν….
Κάτω απ’ της αγια-Θαλασσινής τον ίσκιο
εγώ, ο ξένος
το στενό μονοπάτι ανηφορίζω…
Πώς ν’ απαρνηθώ το βράχο τον περήφανο;
Αιώνες τώρα, στήριγμα κι απαντοχή μου.
Γύρισα ξανά
στο παλιό αρχοντικό με τα βασιλικά στο περβάζι
με τις γαρδένιες και τις πασχαλιές
Γύρισα ξανά…
ζωή να πάρουνε οι αναμνήσεις.

Vasileios Flampuraris, 1973.
Grčka, Atina

NEŠTO OSNOVNO.

Radujem se nečemu što do sada nisam doživio.
Zvijezdi, lokvanju na pučini jezera.
Nečemu opipljivom i vječnom.
Smješku sunca.
Utjesi u uplakanim oblacima.
Mogućnosti da čak dodirnem raj.
Na kraju, bi to samo ciganka
Koja je čitala sa moje nedodirnute ruke.

Translated to Bosnian by Nermin Delić
…………………………………..
SOMETHING ESSENTIAL.

I look forward to something I have not experienced until now.
A star, a water lily of the lake.
Something tangible and eternal.
A smile of the sun.
A consolation in the weeping clouds.
May I even touch paradise.
After all, it was a gypsy
Who read my hand intact.

Memou Voula, 1961.
Grčka, Atina

VEČERAS!

u krevet je stavljao lutke koje je čuvao od djetinjstva
držeći se samo uz Zoe, u svojoj kopči
znao je plesati valcer s razbijenim klizaljkama
očešljat ću ti kosu, pričao je
pokrpat ću tvoje stare stvari
zlatnim šavovima, pjevat ću kao ptica
kao disanje koji miriše na valove
i mi ćemo otići
da, otići ćemo
u zajednicu hipnoze
darovi lastavice
zatvoreni su u kutiji odbačenih
olovnoj i oklopljenoj
cipele na ogradi s maskirnom opremom
daljine pušu u vjetar

a ti, ležiš na svom namočenom jastuku
sanjaš anđele koji patroliraju identifikaciju
nema ljekovitog puta, sve je to nonsens
krvarenje je neobuzdano
driftuje čovjeka do ludila
podigni sebi toranj
slušaj otkucaje srca unutar bunkera
a ako ne možeš, onda izbriši zvukove svog vriska
i ostavi dušu na miru
koliko nam je tovara ljubavi zaplijenjeno
dok smo besposleni stajali

Translated to Bosnian by Nermin Delić
……………………………………………….
TONIGHT!

He put the dolls he kept since he was a child into bed
He only clung with Zoe, in his clasp
He knew how to waltz with a shattered ice skate
I will brush your hair, he said
Ιwill mend your old rags
With golden stiches, sung like songbirds do
Like breaths which scent the waves
And we’ll depart.
Yes, we’ll depart
In mesmerized communities
The gifts of the swallow
Kept locked in the box of the cast-offs
Leaden and armored
Shoes on the fence with camouflage gear
Distances are blowing in the wind

And you, lying at your soaked cushion
Dreaming of angels that make identifying patrols
There’s no remedy road, applied in nonsense
The bleeding is unrestrained
Manadrift to insanity
Erect the barrow
Hark the heartbeats inside the bunkers
And if you cannot,
Then erase the sounds of your scream
And let the souls at their peace
How many loads of love were confiscated from us?
As we remained idle?
……………………………………………………………………..
ΑΠΟΨΕ

Έβαλε όλες τις κούκλες που φύλαγε από παιδί για ύπνο.
Μόνο την Ζωή κράτησε σφιχτά στην αγκαλιά της.
Ήξερε να χορεύει βαλς με σπασμένο παγοπέδιλο.
Θα σου χτενίσω τα μαλλιά, της είπε.
Θα μπαλώσω το παλιό σου τσιτάκι,
με χρυσοβελονιές αηδονοτραγουδισμένες
σαν τις ανάσες που αρωματίζουν τα κύματα.
Και θα φύγουμε.
Ναι θα φύγουμε
Σε γειτονιές μαγεμένες .
Τα δώρα της χελιδόνας
κλειδώθηκαν στο κουτί με τα αποφόρια.
Μολυβένια και πάνοπλα.
Τα παπούτσια στο φράχτη με στολή παραλλαγής.
Οι αποστάσεις σφυρίζουν στον άνεμο.
Και συ σε μουσκεμένο μαξιλάρι,
ονειρεύεσαι αγγέλους να κάνουν περιπολίες γνωριμίας.
Δεν υπάρχει λυτρωτική οδός με ευχολόγια…
Η αιμορραγία ακατάσχετη.
Ο άνθρωπος έρμαιο της παραφροσύνης.
Στήσε τον τύμβο.
Αφουγκράσου τους χτύπους της καρδιάς σε καταφύγια.
Κι αν δεν μπορείς…
Σβήσε τον ήχο από την κραυγή σου
και άφησε τις ψυχές στην ησυχία τους.
Πόσα φορτία αγάπης μας κατασχέθηκαν
Και μείναμε άπραγοι;

Angeliki Zevgolati, 1977.
Grčka, Chalkida

ŽENA

Ženo

Pleši, rođena vilo, pleši i ti
pokidaj
na rubu čarobnog ogledala
spavaj
u krvi koja teče, rodi
kapi rose,
pogazi smrt, razdijeli
sunčeve zrake
varaj ljubav i trči uz
vjetar
s tim osmijehom kojeg su ozarili
ratovi.

Bila sam tamo, na rođenju boga
duhova,
do bolova, okreće se
gnjev svih besmrtnika.
Kroz kristalnu vodu i
svitanje milosti
ti si odbila ponor i dovela ga
na mjesec.
Zato su te zvali vještica, Eva, Marija,
Helena
postala si strah bogovima, blažena sudbina.

U skrovištima srama, svjetlo to
čini te blijedom
dolaze, poput hodočasnica, nijedna ne
izgleda kao ti.
Druge drže bič
ponižavaju,
ali im biće okameni tvoj
pogled.

Buntovnost! Neslaganje! Fijasko! Ne
hvala vama
palim anđelima sa oblaka
što ste u zabludi.
Hoćete da idete iz edena,
bez pogovora,
bez obzira što ćete hodati
smrtni a veliki.

Rodila si mi sveca i njegovog
ubojicu
onog koji te jurio s ljubomorom.
Dah svih nacista na
tvome je tijelu,
a niko ne može dotći
tvoju dušu.

Vidjela sam te kako plačeš i lomiš ruke
vezane.
Ali nasmiješila si mi se, prevarila si me
isto.
Velika je moć i nadmoć
tvoja,
ali trebalo bi da se i ti negdje odmoriš
zauzvrat.

Tvoje višestruke slike odražavaju to
vertigo u glavi.
Poslije tebe, demoni još uvijek
kleče.
Plod daješ kao badem, te budiš se
usnula,
ponašaš se kao da oni koji te preziru
uplašena si.

Bez tebe ne može cvrkutati
slavuj,
samo suze, sva zemlja propada
i smrzava se.
Ovo je bila tvoja sudbina, za koju moraš raditi
još do deset.
<< Pozdrav! >> srce vječno i istinito
Žena!

Translated to Bosnian by Nermin Delić
……………………………………
ΓΥΝΑΙΚΑ
Γυναίκα

Χόρεψε, νεραϊδογέννημα, χόρεψε και
λικνίσου.
Πάνω στην κόψη του γυαλιού με μάγια
αποκοιμήσου.
Από το αίμα που θα βγει, γέννα
δροσοσταλίδες,
δρασκέλισε τον θάνατο, μοίρασε
ηλιαχτίδες•
ξεγέλασε τον έρωτα και τρέξε στους
ανέμους
με κείνο το χαμόγελο που άναψε
πολέμους.

Ήμουν εκεί, στον τοκετό των θεϊκών
πνευμάτων,
στους πόνους, στρόφους, στην
οργή όλων των αθανάτων.
Μες στο κρυστάλλινο νερό και στης
αυγής τη χάρη
αρνήθηκες την άβυσσο και έφερες το
φεγγάρι.
Γι’αυτό σε είπαν μάγισσα, Εύα, Μαρία,
Ελένη•
φόβητρο έγινες θεών, μοίρα ευλογημένη.

Στα καταγώγια της ντροπής, σε φως που
σε χλομιάζει
έρχονται, σαν προσκυνητές• κανένας δεν
σου μοιάζει.
Άλλος κρατάει μαστίγιο για να σε
ταπεινώσει,
το Είναι του λιθοβολεί μες στη δική σου
όψη.

Αντάρτισσα! Διχόγνωμη! Ξαργού! Δεν
φχαριστιέσαι.
Στων εκπεσόντων άγγελων το σύννεφο
πλανιέσαι.
Να βγεις απ’τον Παράδεισο ζητάς, το
δίχως άλλο,
κι ας έχει εκεί που περπατάς
θανατικό μεγάλο

Συ γέννησες τον άγιο μα και τον
δολοφόνο•
αυτόν που σε κυνήγησε με ζήλεια και με
φθόνο.
Οι ανάσες όλων των ναζί επάνω στο
κορμί σου,
κανείς όμως δεν μπόρεσε ν’ αγγίξει την
ψυχή σου.

Σε είδα κλαμένη να γυρνάς• τα χέρια σου
δεμένα.
Μα εσύ μου χαμογέλασες, ξεγέλασες
κι εμένα.
Είναι μεγάλη η δύναμη κι η ανωτερότητά
σου,
μα θέλεις κάπου ν’ακουμπάς κι εσύ
με τη σειρά σου.

Τα πολλαπλά σου είδωλα, καθρέφτες που
ζαλίζουν.
Μπροστά σου και οι δαίμονες, ακόμα,
γονατίζουν.
Καρπίζεις σαν αμυγδαλιά, ξυπνάς όσους
κοιμούνται•
κάνουν πως σε περιφρονούν αυτοί που σε
φοβούνται.

Χωρίς εσένα δεν μπορεί να κελαηδεί
τ’ αηδόνι,
μόνο δακρύζει, χάνεται, κι η γη όλη
παγώνει.
Αυτή ήτανε η τύχη σου, να κάνεις γι’
άλλους δέκα.
<< Χαίρε! >> καρδιά παντοτινή• αληθινή
Γυναίκα!

Maria Xanthopoulou Kanelliadou, 1952.
Grčka, Pella

ŽELIM ČUTI SLOGANE

Kiša pada na bajke.
Na surovu stvarnost.
Na Državni praznik pada.
Po državnim novinama.
Kiša pada i na našu državnu himnu.
Na demokratiju stranaca.
Pada na protektorante.
Na ništa.
Kiša pada i po mramorima Akropole.
Kiša pada na Ustav zemlje
i tako natapa nepokretni ološ.
Kiša pada po prosvjednicima.

Tiho,
Želim čuti te njihove slogane.

Translated to Bosnian by Nermin Delić
……………………………………………..
ΘΈΛΩ Ν ΑΚΟΎΩ ΤΑ ΣΥΝΘΉΜΑΤΑ

Βρέχει πάνω στα παραμύθια.
Βρέχει πάνω στην σκληρή πραγματικότητα
Βρέχει πάνω στο Εθνικό φαγοπότι.
πάνω στα ΦΕΚ της κυβέρνησης.
Βρέχει πάνω στο στον Εθνικό μας ύμνο.
Πάνω στη δημοκρατία των αγνώστων.
Βρέχει πάνω στους προστάτες,
πάνω στο τίποτε.
Βρέχει πάνω στα μάρμαρα τα Ακρόπολης.
Βρέχει στο Σύνταγμα
Κάνει μούσκεμα τον ακίνητο τσολιά.
Βρέχει πάνω στους διαδηλωτές.

Κάντε ησυχία,
Θέλω ν ακούσω τα συνθήματα.

Niki Skouteri, 1968.
Grčka, Piraeus

NEVIĐENA BORBA

To su te netipične kvadrature kuća
zaključane i čuvane
gdje vlasnici puštaju svoje pse na slobodu
odbacivši im povodce i brnjice.
Baš sad je vrijeme da osjetiš njihov lavež
kako ulazi u tvoje uši.
Tvoj strah će rasti zbog ranijih ugriza političara
liči na ovaj, i po zvuku koji dolazi između njihovih lažnih zuba
dok se usuđuju davati obećanja
borbeni vjetar im neumorno puše
pokazujući svoja dobro podgojena prsa kroz topole.
Klecaju noge, osjećate da vas pokušavaju natjerati da kleknete
da ti lakše isišu krv.
Sad vrištiš. Može li te iko čuti
dok te jedu, a kad prestanu, pojest će te noć.

Translated to Bosnian by Nermin Delić
…………………………………………………………………………………….
UNSEEN STRUGGLE

These are that certain type of the square – meter houses
the locked and the guarded
that let their dogs free
throwing away their leads and muzzles.
It’s the time now when you sense the barking
entering your ears.
And your fear grows due to the polititian’s bites
And by the sound that comes from their false teeth
While they dare to make promises
The struggling wind is blowing in a tireless way
Showing its well built chest through the poplars.
You feel that they try to make you kneel
While they desire to suck your blood.
You are screaming now . Can anybody listen to you
Or do they try to step on you and blur your light ?
………………………………………………………………
ΑΘΕΑΤΗ ΠΑΛΗ

Είναι από εκείνα τα σπίτια των τετραγωνικών ,
τα κλειστά και τα φρουρούμενα
που ελεύθερα αφήνουν τα σκυλιά τους
πετώντας λουριά και φίμωτρα.
Και τώρα νιώθεις τα γαυγίσματα
στ’ αυτιά σου να τρυπώνουν.
Κι ο φόβος σου φουντώνει από δαγκωνιές πολιτικών
και τις μασέλες τους που τολμάν ακόμη να υπόσχονται!
Ο άνεμος πάλη φυσάει ακούραστος,
δείχνοντας τα γυμνασμένα του στήθη μέσα από τις λεύκες.
Νιώθεις να σε γονατίζουν ,
να θέλουν να πιουν το αίμα σου.
Κραυγάζεις τώρα εσύ, σε ακούει κανείς
ή πάνε να σε πατήσουν το φως σου να ξεφτίσουν;

 

 

 

Podijeli

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.