RESULTS
REZULTATI
LITERARY CRITICISM OF JURY MEMBERS
KNJIŽEVNA KRITIKA ŽIRIJA
Književna kritika (komentar) žirija na pročitane pjesme:
Nermin Delić: Sveukupno, odabrani danski autori su ostavili vrlo dobar utisak na mene. Čitao sam pjesme više puta i pažljivo dao svoje ocjene. Moj glavni kriterij je bila količina poezije koja je prikazana u pjesmama, a tu se ocjenjuje originalna upotreba metafora i poređenja kao stilskih figura.
Autori Poul i Niels su poslali odlične pjesme. Pohvale Anđeli za maestralan prevod Nielsove pjesme! Nemam zamjerke.
(Authors Poul and Niels sent great poems. I have no complaints.)
Autorica Alma je poslala pjesmu koja je ostala u službi rime, umjesto obrnuto – da je rima u službi pjesme. Pisati u rimi znači ukalupiti se u tačan broj slogova. U suprotnom, ovakve pjesme koje ne slijede pravila pisanja poezije u rimi, liče na zapis duše iz spomenara. Volio bih da se autorica liši rime ili ako je piše, da piše pjesme sa jednakim brojem slogova u svakom stihu, kako bi ritam bio besprijekoran… jer o tome vode računa PJESNICI, ali ne i TEKSTOPISCI. Treba razmisliti o tome. Autorica je divna kao osoba i meni jedan od dražih autora, dodao bih još to.
Halid Begović – Odlične prve tri strofe, ako izuzmemo gramatičke (ne prkos – neprkos) i interpunkcijske greške (pripaziti na zareze i razmake u trećoj strofi). Četvrta strofa, kao da nije iz te pjesme. Ritam se naglo prekida, postaje brži, nešto fali, izgleda nedovršeno. Ako je ponestalo inspiracije, pjesma je mogla odstajati, jer se pjesme pišu danima, mjesecima, a ponekad i godinama, ali se mora pronaći dostojno poentiranje na ovako divne tri strofe. Druga strofa je antologijska!
Anđela Turukalo: Poul Lynggaard Damgaard – this is a good poem. I like your expression, appreciate the imagery. Yet, it is a bit chaotic. I would like to see a better shaped poem next time. Separate it into strophes, it will help a lot. Aesthetics is important for the readers. This way- the eyes get tired.
Niels Hav, perfect. I loved it. The imagery, the expression, the motifs, the title, the ending… The topic. Everything was flawless.
Alma Buljubašić Maglić, lijepa pjesma, emotivna. Ipak, fali joj snage i originalnijih motiva.
Lela Zjajo: POUL LYNGGAARD DAMGAARD – Pročitah pjesmu nekoliko puta ali mi nije uspjelo dotaći do kraja misli autora. Činjenica je da se radi o već iskusnom pjesniku koji riječju pronikne u vlastite dubine razmišljanja i rječitosti. Da li je to blisko i onima koji ga čitaju, za njega nije problem, čini se. U svakom slučaju pokazao je neke nove smjernice u poeziji koje su djelimično inovativne i savremene i vrlo cijenim svaki lični pokušaj da se na svoj način nametne čitaocu. Vrlo kreativna i originalna pjesma!
(I read the poem several times, but I did not manage to reach the end of the author’s thoughts. The fact is that this is an already experienced poet who penetrates with words into his own depths of thinking and eloquence. Whether it is close to those who read it is not a problem for him, it seems. In any case, he showed some new directions in poetry that are partly innovative and contemporary, and I appreciate very much every personal attempt to impose himself on the reader in his own way. Very creative and original poem!)
NIELS HAV – Stihovi ovog autora su izvanredni i ovo je najupečatljivija pjesma koju do sada pročitah od početka trajanja MD ove godine. Originalnost svakog stiha je poput dvosmijerne ulice. Na jednoj strani prividna pozitiva, na drugoj okrutna realnost. Izvanredno urađena pjesma i sa ciljem da se napokon shvati današnjica u pravom svjetlu. Respekt!
(This author’s verses are outstanding and this is the most memorable poem I’ve read so far since MD started this year. The originality of each verse is like a two-way street. On one side, apparent positivity, on the other, cruel reality. An exceptionally well-made poem with the aim of finally understanding today in the right light. Respect!)
ALMA BULJUBAŠIĆ MAGLIĆ – Ovakve stihove piše osjećajna duša, a pri tom, ne pazeći da stihu doda i mali, malecki dah poetičnosti ili udahne barem kratki značajniji izraz koji bi stihu dao bogatije izdanje. Lično, u poeziji više nalazim vrijednosti pisanja po osjećaju, po emociji u svakoj riječi, ali poneki stiih okićen i ponekom stilskom figuricom, daje i efektniji izraz da ne bi došlo do izlizanog klišea u poeziji ili tek osjećaj da se napisao stih, a da je to već pročitano, viđeno, Ova autorica posjeduje prirodni talenat i nadahnuće joj ne nedostaje. Inspirativna je i privlačni su ti njeni stihovi i pjesme na poseban način. Svakako ima moju podršku. Motiv njene pjesme je jasan. Ljubav se osjeća u svakom stihu, ali tu mi nedostaje cjeline u pjesmi, što me nagnalo da o ovoj pjesmi i nemam neko određeno mišljenje. Cijenim autoricu i ponekad me osvježi svojom nadahnutošću. Ovaj put nedostaje malo originalnosit i pojačane želje za boljim predstavljanjem. Srećno!
HALID BEGOVIĆ (HAKO) – I ovdje se radi o autoru koji je vičan napisati pjesmu. Na prvi pogled privlačni stihovi, lijepo opisana stanja duha i svjesnosti. Interesantna tema se provlači iz retka u red i osjećam da autor teži savremenijem stvaranju poezije što je, svakako, pohvalno. U posljednje vrijeme često se susrećemo sa sličinim stihovima, no na različite načine i baš je u tome priivlačnost ovakvog izražaja. Voljela bih još po nešto pročitati od ovog autora, što će mi i biti prilika, ukoliko ovaj autor prođe ovaj krug u MD. Jedina primjedba je uredniji prikaz interpunkcije i obratiti pažnju na višak riječi koje kvare ugođaj.!
Danja Gašpar Đokić: Poul Lynggaard Damgaard dobra pjesma, interesantan način i iskaz odnosa dvoje ljudi, baš me dodirnula. (good poem, interesting way and expression of the relationship between two people, it really touched me.)
Niels Hav WOW, sjajno, sjajno, čista esencija poezije. (Wow, amazing, amazing… the pure essence of poetry)
Alma Buljubašić Maglić patetična pjesma, rima duša-sluša, voli-boli već je davno izlizana i ne može dati dobru pjesmu.
Halid Begović (Hako) pjesma je lijepa i dojmljiva, rima originalna, nesvakidasnja, samo se u zadnjoj strofi izgubio ritam, šteta.
POETRY
POEZIJA
Danska, Aarhus
SAT NA ZGRADI LAŽENeposredno pred sastanak, bez daha,
sama strast je sistem bez tijela.
Sat na zgradi laže.
U toku vremena je određena linija.
Idemo zajedno uz zid, u beskonačnost.
Sat je nekada pripadao novim senzacijama.
Svi smo ovdje iz istog razloga.
Okupljeni smo oko iste eksplodirane sobe
koju je neko godinama skrivao.
Ovaj sat nije tvoja stvarnost.
Očekuje se da svi ostanu unutra
i stoga naš susret na otvorenom sve iznenađuje.
Zemlja leži mrtva.
Otpadaju kazaljke sata.
Tvoje su misli usred oblasti zauvijek.
Volim tvoj smijeh, kad podižeš uvijene grane.
Gledaš dolje, na put, zadržavaš svoju ličnost
daleko od površine. Puzavci se penju na drvo,
ubijajući ga. Dođe vrijeme
kada je povjerljivost tvoj izraz.
Pratim tvoje tijelo i čekam sebe.
Na piramidi civilizacije pali se varnica.
Uvijek isti stavovi u istoj plavoj praznini,
na jeziku koji ne razumijem. Nešto raste na visokom usponu,
a ulica se ruši pred mojim očima. Ljut sam na zgradu
koja uliva nadu. Nikad više nećeš vidjeti ovu gomilu.
Translated to Montenegrin by Anđela Turukalo Dabetić
……………………………………………………………………………..
THE CLOCK ON THE BUILDING IS LYING
Just before the meeting without breath
passion itself is a system without a body.
The clock on the building is lying.
In the course of time is a certain line.
We go together up along the wall in infinity.
The clock once belonged to new sensations.
We are all here for the same reason.
We are gathered around the same exploded room,
somebody had hidden for years.
This clock is not your reality.
It is expected that everyone stays inside,
and therefore our meeting in the open surprises everyone.
The ground lies dead.
The apostatized clock hands of the clock.
Your thoughts in the middle of the area forever.
I love your laughter, when you lift the twisted branches.
You look down at the road and you keep your personality
away from the surface. Creepers climb the tree
and kill it. A time comes to itself,
when confidentiality is your expression.
I follow your body and wait for myself.
A spark is lit at the pyramid of civilization.
Always the same attitudes out into the same blue emptiness
in a language I do not understand. Something grows on the high rise,
and the street collapses before my eyes. I am angry at the building
that lets hope in. You will never see this crowd again.
…………………………………………………………………………….
URET PÅ BYGNINGEN LYVER
Lige før mødet uden åndedræt
er lidenskab i sig selv et system uden krop.
Uret på bygningen lyver.
Under tidens forløb er en bestemt linje.
Vi følges op ad bygningen i uendelighed.
Uret tilhørte engang nye sansninger.
Vi er samlet om det samme
eksploderede rum, nogen havde skjult i årevis.
Dette ur er ikke din virkelighed.
Der er en forventning om at alle bliver inde,
og derfor overrasker vores møde i det åbne alle.
Grunden ligger død.
Urets frafaldne visere.
Dine tanker midt i området i evighed.
Jeg elsker din latter, når du løfter de fravristede grene.
Du kigger ned på vejen, og du holder din personlighed
væk fra overfladen. Slyngplanter kravler i træet
og tager livet af det. En tid kommer til sig selv,
hvor tavshedspligten er dit udtryk.
Jeg følger efter din krop, og venter på mig selv.
En gnist tændes ved civilisationens pyramide.
Altid de samme holdninger ud i den samme blå tomhed
i et sprog jeg ikke forstår. Noget gror på højhuset,
og gaden styrter for mit blik. Jeg er vred på bygningen,
der lukker håbet ind. Denne folkemængde ser du aldrig igen.
Denmark, Copenhagen
LOVITI GUŠTERE U MRAKUTokom ubistava, nesvjesni,
šetali smo pored jezera.
Govorila si o Šimanovskom,
proučavao sam vranu
koja prebira po psećem izmetu.
Oboje opterećeni sobom,
opkoljeni ljuskom neznanja
koje štiti naše predrasude.
Holisti vjeruju da leptir na Himalajima
zamahom krila može uticati na klimu
na Antarktiku. Možda je istina.
Ali, tamo gdje tenkovi ulaze,
a sa drveća kaplju meso i krv:
to nije utjeha.
Traganje za istinom je isto kao loviti guštere
u mraku. Grožđe je iz Južne Afrike,
pirinač iz Pakistana, urme uzgajane u Iranu.
Podržavamo ideju otvorenih granica
za voće i povrće,
ali kako god da se okrenemo:
zadnjica je pozadi.
Mrtvi su sahranjeni duboko u novinama
da bismo mi, netaknuti, mogli sjesti na klupu
na periferiji raja
i sanjati leptire.
Translated to Montenegrin by Anđela Turukalo Dabetić
………………………………………………………………………………….
HUNTING LIZARDS IN THE DARK
During the killings unaware
we walked along the lakes.
You spoke of Szymanowski,
I studied a rook
picking at dog shit.
Each of us caught up in ourselves
surrounded by a shell of ignorance
that protects our prejudices.
The holists believe that a butterfly in the Himalayas
with the flap of a wing can influence the climate
in Antarctica. It may be true.
But where the tanks roll in
and flesh and blood drip from the trees
that is no comfort.
Searching for truth is like hunting lizards
in the dark. The grapes are from South Africa,
the rice from Pakistan, the dates grown in Iran.
We support the idea of open borders
for fruit and vegetables,
but however we twist and turn
the ass is at the back.
The dead are buried deep inside the newspaper,
so that we, unaffected, can sit on a bench
on the outskirts of paradise
and dream of butterflies.
Translated to English by P. K. Brask & Patrick Friesen
…………………………………………
AT FANGE FIRBEN I MØRKE
Under myrderierne gik vi
intetanende tur langs søerne.
Du snakkede om Szymanowski.
Jeg studerede en krage,
der hakkede i en hundelort.
Enhver er fanget i sin eget,
omgivet af en hård skal af uvi¬denhed,
som beskyt¬ter vore fordomme.
Holisterne tror, at en sommerfugl i Himalaya
med et vingeslag kan påvirke klimaet
i Antarktis. Måske er det sandt.
Men der, hvor kampvognene ruller ind,
og kød og blod drypper fra træerne,
er det ingen trøst.
At søge sandheden er som at fange firben
i mørke. Druerne er fra Sydafrika,
risen fra Pakistan, dadlerne er dyrket i Iran.
Vi støtter ideen om åbne grænser
for frugt og grønt,
men hvordan vi end vender og drejer os,
vender røven bagud.
De døde begraves dybt inde i avisen,
så vi uanfægtede kan sætte os på en bænk
i udkanten af paradis
og drømme om sommerfugle.
Danska, Hillerød
BAŠTA LJUBAVISve ljubavi jedna drugoj sliče
naša u tami vene,
ostale su ukipljene priče
a u njima nema mene..
Kad noć otkuca svoje kasne sate
tad zadrhti mi duša,
bolne uspomene snovima se vrate
dok tišina moju bol sluša..
Srce je moje ram sudbine
osjeti mi boli,
vatra iz njega sine
zna da jednom se samo voli..
Bez ljubavi lutam,spavam bez cilja
ne postojim bez nje,
s njom ostvarujem sne
bašta je najljepšeg mi bilja…
Dušo moja
svjetlost mi na grudi stavi,
da još jednom vidim njen sjaj u travi.
Danska, Kolding
ZEMLJANIN U SAMOĆI SVEMIRAO,strašne li jeze biti sam
s algama, ribama, oktopodima,
Zaronih kao ronac vodopadima
gdje su sreća, bol,blud i sram.
Ne prkos sam naspram ideologija,
neću da se srljam u šljam tmine,
Sveto je svako ja bez olupine,
svemirski brod u vodi orgija.
Kroz nisku zvijezda ,planeta i struja
Lelujava ,modra sjena me ljulja.
Okular zemljanina još baulja,
gdje napon galaksije zazuja.
Da mi se vozit umjesto shatla,
mislima da osjetim vriježe
što svemirsku braću veže
veliko srce za ova stakla.