Edima Efendić Džinić – Zalazak (Mili Dueli 2023 – Grand Final)

Edima Efendić Džinić

ZALAZAK

Majko, čuješ li pjev
nepomičnih usana
sa kojih se još hlade molitve
užarenog grla koje te doziva?
Opominjem samu sebe,
jer tebe nema u svakom trenu
kad zamire život na jagodicama
kojim sam vezala sve goblene
koje zaboraviše ukrasti
u kući pustoši.
Ispod basamaka, majko,
sagradila sam hudžeru
i u njoj, kao u srce, skrila
sve želje meni nedorasloj.
Nisu mi se dale isplesti vješto,
k`o ti rukama nekad pletivo što si plela.
A, nisam ni imala dovoljno veliko klupko
kojim bih greške svoje
ponovno isplitala.
Mila majko, osjetiš li
tamo gdje ti je lijepo
kako k´o moja ruka zapiri vjetar mog stiha
pa pomiluje tvoj nišan ostavljen na osami.
Ogrije li te moj zagrljaj kao sunce
što negdje visoko pruža ti ruke
i živi za zalazak u kojem ću te sresti?
Znaš, majko,
samoća je upregla u jaram kola
i budućnost mi vuče na leđima…
i sve mi je teže brojati bez tebe
jer…
oko mene broje se ljudi, a ja sam sama.
Jutrom zatežem ponjave ispred vrata
i kao da čekam da čujem tvoj glas
kako me doziva.
Rat je umiranje ljudi,
ali zašto je baš tebe odnio?
Ti se nisi ni znala naljutiti.
Čuješ li me, majko?
Splela bih ti kose,
u obraze te danonoćno ljubila,
bol bih tvoju nosila u sebi
da mi ti budeš živa i zdrava.
Sad kad i mene neko zove majkom
shvatila sam da je zalazak vrijeme
kad bi se ljudi trebali gledati
majčinim očima.

Majko, čuješ li molitve užarenog grla ?

* Manje poznate riječi:
basamaci – stepenice
hudžera – smočnica, pomoćna kuhinja
nišani – nadgrobni spomenik umrloj osobi
jaram – drveni okvir za uprezanje

Rođena 25.05.1971.godine u Zvorniku, završila za tekstilnog tehničara. Trenutno radim sa djecom sa posebnim potrebama u Klubu Zmajevo srce.Tu rade djeca sa Daunovim sindromom. Posebno mjesto u mom životu zauzimaju baš oni jer koliko god čovjek dobrote nosi u sebi sebe duhovno nadograđuje radeći sa njima. Takođe bavimo se humanitarnim radom ( mislim na Klub, osoblje ) za sve one koji su u potrebi da im se pomogne. Radeći ovaj posao uzdigao me je duhovno, kao čovjeka da znamo cijeniti i poštovati sve različitosti oko sebe. Jednostavno naučite živjeti dobrotu.

Uvijek sam smatrala da glas pjesnika može i mora daleko dosegnuti čak do najvećih sfera vlasti. Za pjesnike kažu da su malo čudni izvan ovog svijeta i da drugim očima gledaju oko sebe. Zato u pjesmama našim trebamo jasno i glasno svaki stih dobro posložiti i izreći ono što mislimo tj. za naše bolje sutra. Ako se uništi kultura jednog naroda onda i taj narod nestaje. Zato treba biti hrabar, pa čak da kažem kao Ilhamija što je podigao glas protiv vlasti i pišući o istini i sudbini koja je zadesila samog pjesnika a i njegove sunarodnjake. Slobodom pisanja do slobode i mira.

Otvoriše se kapije ( 2019.)