Mili Dueli 2020 (8. sezona) su imali 739 prijava iz 52 zemlje svijeta. Riječ je o najvećem i najpopularnijem online kontestu poezije na ovim prostoria koje već 8. godinu zaredom okuplja pjesnike regiona, a u zadnje vrijeme i svijeta. Sjedište Mili Dueli je grad Jajce, Bosna i Hercegovina. Svrha kontesta je poticanje interkulturalnog dijaloga među umjetnicima Balkana i svijeta. Budući da se radi o jednom od najosjetljviijih regiona u svijetu sa burnom prošlošću, cilj kontesta je izgradnja mostova kulture i međusobnog uvažavanja između nekad ratom zahvaćenih područja.
Kontest je tradicionalno sastavljen od 5 eliminatornih krugova.U svakom krugu se broj autora smanjuje, a u posljednjem, Petom krugu, odlučuje se i pobjednik sistemom glasanja baziranom na bodovnom sistemu Eurovision Song Contest. Glavno odgovorno lice kontesta je Nermin Delić, idejni tvorac i organizator kontesta. Mili Dueli već 8 godina zaredom okupljaju autore i šire utjecaj poezije u svakodnevnici.
Ukratko o Prvom krugu: Selekciju svih pristigli prijava (739) je vršio Nermin Delić. Organizator je odabrao 476 autora za predstavljanje u Drugom krugu.
Ukratko o Drugom krugu: Nakon selekcije u Prvom krugu od strane organizatora kontesta, Nermina Delića, odabrano je 476 autora koji su predstavljeni u Drugom krugu. U Drugom krugu, autori su svrstani u 12 duela, prema državama iz kojih dolaze. Zbog brojnosti učesnika, Bosna i Hercegovina je imala 2 duela (DUEL 1, DUEL 2), a Srbija 3 (DUEL 3, DUEL 4, DUEL 5). Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bugarska su imale zasebno po jedan duel (DUEL 6, DUEL 7, DUEL 8, DUEL 9). Zbog malobrojnosti učesnika, u jednom duelu su predstavljeni autori iz Albanije, Grčke, Kosova, Rumunije i Slovenije (DUEL 10). Pjesnici sa balkanskim korijenima, ali sa trenutnim prebivalištem van Balkana, svrstani su zajedno u jedan duel (DUEL 11). Na kraju, svi autori koji dolaze iz vanbalkanskih zemalja, svrstani su u jedan duel (DUEL 12).
Početak predstavljanja duela na zvaničnom Facebook profilu Milih Duela je bio 12. juli, 2020. godine. Dueli su predstavljani redoslijedom, na svaka 2-3 ili 4 dana shodno obimu duela. Prvih 15 dana od predstavljanja duela, pratioci Milih Duela su mogli glasati u komentarima upisivanjem rednog broja autora ispod slike gdje u opisu predstavljena njegova pjesma. Pored čitalaca, glasali su i članovi žirija, sastavljeni od 12 renomiranih i za Mile Duele važnih umjetnika Balkana. Oni su vršili odabir 90% autora koji će proći u Treći krug. Ostalih 10% je predviđeno za glasove čitalaca, za one koje žiri nije odabrao, a imaju veliku podršku svojih prijatelja i pratilaca Mili Dueli.
TREĆI KRUG
REZULTATI
DUEL 2 -🇭🇷 CROATIA
Kako se glasalo?
(1) Organizator: Nermin Delić
(2) Predsjednik žirija: Zdravko Odorčić
(3) Dodatni član žirija I: Danja Gašpar Đokić
(4) Dodatni član žirija II: Lela Zjajo
(5) Čitaoci (broj pristiglih glasova): 2 337
(6) Zajednička slika* (*Autori su mogli ostvariti dodatnu ocjenu 5, ukoliko pošalju svoju sliku sa nekim od učesnika 3. kruga. )
PRAVILA GLASANJA:
- U Duelu 3 su predstavljeni svi autori iz Hrvatske koji su prošli prethodnu selekciju.
- Broj učesnika Duela 3 je 25.
- Kako se računali glasovi: Ocjene Dodatnih članova žirija su se zbrajale u prosječnu ocjenu, a ona sa ocjenama Predsjednika žirija, te sa ocjenama Čitalaca. Izvučena prosječna ocjena je sabrana sa ocjenom Organizatora i tako je dobijena je konačna prosječna ocjena na osnovu koje su rangirani autori.
- Predsjednici žirija su imali pravo da pošaju po jednog autora direktno u Polufinale. Autor Boris Kvaternik je prošao direktno u sljedeći krug, odlukom Predsjednika žirija (Zdravko Odorčić).
- U ovom duelu niti jedan autor nije prošao direktno na osnovu glasova čitalaca. 2 autora sa velikim brojem glasova čitalaca su nagrađeni ocjenom 5. Inače, prema pravilima 3. kruga, Čitaoci su nagrađivali 3 autora sa najvećim brojem glasova u Trećem krugu – direktnim prolazom u Polufinale, a još 22 autora su dobili ocjenu 5. Budući da se 5 autora znatno izdvojilo po broju glasova čitalaca u Trećem krugu, organizator je odlučio da svih petoro pusti direktno u sljedeći krug.
- Zajednička slika. Autori su imali pravo na dodatnu ocjenu (5) ukoliko pošalju zajedničku fotografiju sa nekim od učesnika 3. kruga Mili Dueli 2020. Cilj zajedničkih slika je bio poticanje društvenih odnosa i van online aktivnosti i druženja. 🙂
ŠTA SADA?
TOP 100 – Autori koji su ušli u TOP 100 su direktno prošli u Polufinale Mili Dueli 2020. Svakom ponaosob od njih će biti dodijeljen mentor po odluci Organizatora, a imena njihovih mentora će biti naknadno obznanjena. Mentor može biti samo neko od članova žirija Mili Dueli 2020. Sve detalje vezane za pripremu i slanje pjesme za Polufinale (4. KRUG), dobit će u privatnoj poruci u inboks. Molimo strpljenje!
TOP 120 – Autori koji su ušli u TOP 120 nisu direktno prošli u Polufinale Mili Dueli 2020. Oni će, po objavi rezultata biti ponuđeni članovima žirija da ih odaberu da im budu mentori. Ukoliko niko od članova žirija ne iskaže volju da im bude mentor, autori neće proći u Polufinale. Ukoliko se javi 1 član žirija, automatski će taj član žirija postati mentor. Ukoliko se javi više od 2 člana žirija, Organizator će u saradnji sa autorima odabrati nekog od ponuđenih članova žirija za mentora autoru.
TOP 250 – Autori koji su ostali u TOP 250 nisu prošli u Polufinale Mili Dueli 2020. Njihov doprinos širenju projekta i poezije će biti nagrađen time što će dobiti elektronsko priznanje za sudjelovanje budući da su svojim učešćem predstavljali svoje zemlje u sjajnom svjetlu (TOP 250 od 739 prijavljenih!!!), te će shodno tome dobiti priznanje za interkulturalni dijalog balkanskih zemalja i zemalja svijeta u kojem su učestovali.
Sve predstavljene pjesme će biti zastupljene u zajedničkom elektronskom zborniku koji će, po svemu sudeći, imati i svoje štampano izdanje (ljeto, 2021.), kada nas očekuje MILI DUELI BALKAN TOUR. Više o tome uskoro!
Također, svi autori koji su 2000. godište ili mlađi, će biti predstavljeni na MILI DUELI JUNIOR ONLINE POETRY CONTEST koji će startati par dana nakon završteka osme sezone Mili Dueli 2020 – Online Balkan Poetry Contest!
KOMENTARI ŽIRIJA
Organizator: NERMIN DELIĆ
U duelu autora iz Hrvatske sam uživao. Moram priznati da su autori negdje ispunili moja očekivanja, iako znam da su mnogi od njih doslovno odabrali pogrešne pjesme, budući da znam koliko i šta sve mogu.
Narandžić, Leskarac, Budanec, Kvaternik, Šemiga Pintarić, Miljević i Pejković su napisali sjajne pjesme. Ipak bih izdvojio pjesmu Ive Pejković kao najdarovitiju, iako nije baš najsjajnije poentirana. Svi pobrojani autori su prikazali originalnost izraza, u njihovim pjesmama se može pročitati nešto novo, nesvakidašnje i autentično. Motivi u njihovim pjesmama su pored standardnih, nadograđeni inovativnim metaforama i poređenjima zbog čega duboko vjerujem u uspjeh njihovih pjesama, ne samo u ovom poetskom takmičenju, već i u budućnosti ovih pjesama. Narandžić je standardno odlična, Leskarac je napisao divan sonet – i u toj najzahtjevnijoj pjesničkoj formi uspio je kazati nešto novo. Budanec pravi sjajna poređenja, fascinira me njena kreativnost, a već prvim stihom me kupila i osigurala je maksimalnu ocjenu. I baš sam pomislio da je vrijeme za “kaznu” Kvaterniku, ako ne pošalje pjesmu po mjeri, kad – poslao je baš pjesmu po mjeri. Njegov vodeći “problem” je njegova inteligencija koja je daleko ispred prosječne i to se kroz njegovu izvrsnu poeziju može jednostavno i uočiti. No, u svemu je potrebna mjera, a mislim da je on u ovoj pjesmi baš imao, te se pokazao baš onoliko koliko je potrebno za prolazak dalje. Šemiga Pintarić me pozitivno iznenadila, odlučio sam da nagradim njen izvrsni napredak kroz ovo takmičenje. Mislim da je ovo jedno od najboljih njenih izdanja i samim tim otvorena su vrata za rad sa njom. Povrh svega, radi se o sjajnoj osobi, što je dodatan plus, budući da u Milim Duelima, zaista je važno nadasve BITI ČOVJEK. Miljević je vrlo interesantan, opis piccolae bambinae je vrlo specifičan, a ono “osamanest pjegica”, to me oduševilo i prevagnulo za najveću ocjenu. Pejković je vrhunski talentovana mlada autorica, uistinu – meni jedna od najtalentovanijih u ovoj sezoni kada su hrvatski autori u pitanju. I ovaj put je pokazala izvrsno poetsko umijeće. Naravno, radi se o savremenoj poeziji koja će u ovom vremenu podilaziti različitim kritikama. No, najoriginalnije su mi upravo misli od ove autorice.
Ocjenu 4 sam dao autorima koji su ili poslali pjesme koje u sebi imaju elemente poezije ili se radi o zaista izuzetnim osobama koje mi je čast poznavati kroz ovo takmičenje. Ispred svega, najvažnije je biti čovjek, a budući da je selekcija autora ove sezone višemjesečna i poprilično sporija u odnosu na ranije, mjesta za omaške nije bilo.
Dugalić koji je, meni, jedan od omiljenih autora, ovaj put nije imao mjeru. Negdje ta mjera često dovede čovjeka do bezličnosti, a mislim da se to kod njega nikad ne bi moglo desiti, jer je prepun originalnih fraza. No, ovakve pjesme i jesu pisane da se o njima piše, da prave revolucije. Smislenost pjesme je vrlo zanimljiva, ali metafore su, vjerovatno, za 22. stoljeće.
Lesjak, Čorak i Pahljina su pjesnici – u to nema sumnje. Ove pjesme su vrlo dobre, da ih ocjenjujem pojedinačno – dobile bi maksimalnu ocjenu od mene, jer su daleko iznad prosjeka koji se u 90% slučajeva servira na društvenim mrežama. Ipak, kada ih uporedim sa pjesmama kojima sam dao ocjenu 5, moj utisak o njima je ipak slabiji i prosto želim to da naglasim.
Šlat je divna osoba i ovo je veliki napredak za njega. Vrlo lijepo. Modrušan ima “ono nešto” i mislim da se ozbiljnije treba pozabaviti ovim talentom – tek tad za njega neće biti konkurencije. Od mlađih generacija, pohvale idu i za Lovrića i Barišića, vrlo solidne pjesme, ali ipak – ne na razini vašeg talenta. Oba autora mogu daleko više, a dokaz je i njihov rad u prošloj sezoni sa mentoricom Turukalo, kada su obojica bili izvrsni. Dino i Ivanka su zanimljivi, ali ima dosta suvišaka u pjesmi. Dino naginje ka spomenarima, a Ivanka je odlutala sa mišlju nakon sjajnog početka pjesme. Ipak, u par navrata me Dino raznježio kroz pjesmu i zbog toga, a i zbog ranijih zasluga, odlučio sam se da njemu ipak dam ocjenu 5.
Ocjenu 3 sam dao autorima koji su napisali solidnu poeziju. Da se ne varamo, nijedna od ovih pjesama nije ispodprosječna. Svaka od njih ima nešto po čemu je barem kliše, barem nešto što može dobiti solidnu ocjenu. Valentini fali više poetskog umijeća. Prva strofa je najbolji dokaz gdje se u čak 4 stiha ponavlja misao: lako je ispisati riječi na papir. Prosto u pjesmi nema raskoši, nema stilskih figura koje bi impresionirale. Uopšte nema kvalitetnih stilskih figura, možda samo pokoji epitet. Čitao sam od Valentine puno bolju pjesmu.
Milena je divna osoba, kao čovjek zaslužuje 10 i sigurno je bolja pjesma od Valentinine. Već u početku se to može vidjeti kada kaže “ljubav žene je igra svjetla i sjene”. Međutim, ostatak pjesme je rasturen i pjesma je ostala u službi rime, a ne obrnuto. Ova autorica može puno više, bar ja to znam.
Biserka je vrlo simpatična persona, imao sam priliku da je upoznam i uživo i mogu reći da je svojom pojavom pobudila najveću pažnju auditorijuma. To je izuzetan plus u svijetu gdje “ili te ima – ili nema”. Pjesma koju je poslala za Treći krug je ipak prepuna klišea i suvišaka. Primjer naslov pjesme je JEDNOG DANA… nema potrebe da pjesma počinje sa JEDNOG DANA ĆU SE VRATITI…. Dakle, umjesto:
“JEDNOG DANA
Jednog dana ću se vratiti”
moglo je to ovako:
“JEDNOG DANA
Vratit ću se”
Time bi uštedjela vrijeme publici, pritom imala dodatno vrijeme da kasnije kažeš nešto dubokoumnije i daš prostora ljudima da razmisle. Ovako gomilanje riječi jednu na drugu vodi u monotoniju. Biserka ima neki X faktor i uz odgovarajuće smjernice mogla bi zasijati.
Lela je još jedna divna osoba ove sezone. Imao sam čast da je upoznam kroz Mile Duele. U ovoj pjesmi nije baš zablistala. Pjesma nema pauze, trebala je raščlaniti na strofe.
“Nebom plutaju laži” – to je tako perfektno rečeno. Ima gramatičkih grešaka (nije dal’ već da l’). Nije mi problem gramatička greška, svakom se može potkrasti, ali ako se kontinuirano ponavlja – baš naruši utisak. Interpunkcije i ima i nema, vrlo je nejasna i narušava ljepotu misli. Završetak sa četiri tačke (….) je estetski neprihvatljiv. Smisleno gledajući, nakon savršenog prvog stiha kojeg može napisati samo neko ko je pjesnik, sve ostalo je van dometa i zahtijeva ozbiljnu intervenciju.
I sa Terezijom sam ostvario sjajan kontakt. Vrlo me veseli naše poznanstvo, kontakt i komunikacija. Ova pjesma sa rimama bi bila sjajna, ali u 19. i početkom 20. stoljeća. Sada – u eri kad je gotovo sve rečeno i viđeno, teško je rimama u ovako malom broju slogova kazati nešto uistinu novo. Novo, ne zbog toga da impresioniraš žiri, već da ostaviš jedinstven trag po kojem bi te sutra mogli prepoznati. Nažalost, u ovoj pjesmi nisam pronašao ništa, ama baš ništa, što je jedinstveno i samo njoj svojstveno, što se ne nalazi u drugim pjesmama. Čist primjer kako pjesma može biti podređena rimi. Mislim da se ova autorica treba kloniti rime, da treba pustiti svoje misli da je vode tamo gdje one žele, a ne hrvatski jezik i brže-bolje završavanje misli. I ritam je čak narušen, tako da nije bilo govora o većoj ocjeni.
Crnković – divan čovjek, prepun pozitivne energije. Nažalost, pjesma vrlo naivno napisana.
Vidjet ćemo kakvi će rezultati biti kada se sve ocjene zbroje. Svim autorima želim puno sreće. Mnogo je tu talenta, lijepih riječi, ali i prostora za rad.
Veliki pozdrav iz Jajca, Bosne i Hercegovine za cijelu Lijepu Našu! 🙂
Nermin Delić, organizator
Predsjednik žirija: ZDRAVKO ODORČIĆ
Naravno da je žiriju uvijek teško dati ocjenu pogotovo pjesnicima koje osobno poznaje. Zbog toga sam sve pojednostavnio i ocjenjivao onako kako su me se pjesme dojmile na čitanju.
ANA NARANDŽIĆ
Pjesma je nabijena metaforama koje oslikavaju trenutke ali je tih usporedbi previše tako da pjesma nije dobila svoju dramaturgiju osim niza usporednica. Kao da su ispisane natuknice posložile u pjesmu bez neke značajne priče što uskraćuje i emociju čitanja.
Kako već dugo pratim uratke Ljiljane Lipovac, uvjeren sam da ima i puno bolje pjesme. U ovoj se pjesmi propituje o dostojanstvenom kraju (smrti) ali u njoj nema slikovnih asocijacija budući je riječi svela na formu protesne priče. Uvjeren sam da se ova tema mogla opisati pjesničkim alatom s dubokim emocijama
Katarina Pajhljina je ispisala lirsku pjesmu u kojoj umjereno koristi usporedbe koje oslikavaju njezinu osnovnu ideju ljubavne želje kojoj u pjesmi teži. Nježno i tiho želi ljubav koja istini za volju postoji samo u ovako prekrasno ispisanim pjesmama.
Leskarac je pjesničkim perom opisao radost, uvjerljivo poslagao pjesničku priču kroz let ptice kao simbola slobode. Odmjerenim strofama, preciznim izričajem dotakne čitatelju emocije.
Zanimljiva pjesma Mladena Crnkovića. Onako baš fašnička u rimi kao da ju je pisao nekom bendu za uglazbiti. Pomalo zvuči šeretski ali pjesma ima i svoju dubinu i svoju poruku. Poznavajući Mladena znam da je i ova pjesma dio terapije njegove duše.
Snježana Budanec
Svidio mi se pristup i ideja pjesme. Neobičan način izričaja o smrtovnici i životu (smrti) kao prolaznosti.
Boris Kvaternik
Još jedna posebno iznjedrena pjesma „pobune“ mladog zagrebačkog pjesnika koji svojim posebnim načinom izricanja osvježava hrvatsko pjesništvo kao i u ovoj pjesmi ako je čitamo i između redova.
U SNU Dine Halvadžića nedostaje malo „brušenja„ ove lirske pjesme. I na drugo čitanje nedostaje još nešto. Visi u zraku nešto nedovršeno, nešto savršenije…
Vrlo vješto Milan Ćorak vodi svoju priču punu ritma i melodije. Bojao sam se da je negdje ne prekine i ne skrene s pitke pjesme ali je do kraja ostao ustrajan.
Milica Lesjak nam nudi pjesmu o pjesnicima, ali se njezin prvi dio ne slaže s drugim dijelom pjesme. Drugi je i puno jači, emotivno snažniji i uvjerljiviji. Ako joj je prvi dio bio uvod u drugi onda ga je trebala dobrano skratiti i samo nas uvesti u pjesmu jednim ili dva stiha.
Iako nisam osobno pobornik rime, uvijek kada čitam priželjkujem da netko napravi krivi korak i krivu rimu ili neku nelogičnu rimu… (nisam baš tako zločest )
Terezija Flegar nije napravila pogrešku i jednostavno je pitkom pjesmom u rimi ispisala svoju emociju.
Poduža povijesna ispovijest Josipa Šafraneca dvoumi između slobodnog stiha, kratka priče ili poezije u prozi. Mislim da bi ova priča bolje prošla kao proza, ali u današnjem vremenu poezije sve su se forme ispreplele… a pjesma je pjesma sa malim dodacima metafora… što ovdje nedostaje…
Ne krivim autoricu Jasnu Šemiga Pintarić budući da znam njezine dobre pjesničke uratke. Ne znam zašto je organizator ovu priču uzeo kao pjesmu/poemu u kojoj nema elemenata poezije
Ova će psihodelitična slam pjesma Đure Dugalića vjerojatno neke čitatelje stvarno baciti u delirijum psujući pjesnika, što će ovakvom načinu izričaja biti dodatni plus.
Pjesma zbrkana u natjecanju što većeg broja namjerno zbunjenih riječi u trenutku očnog pogleda u sise i uspona donjeg ega… iako bi preporučio autoru da drugi puta bolje posloži redoslijed i savjet kako ne znači da je svatko pametan ako ga se ne razumije…
I ova pjesma Lele Vučković opisuje odlazak čovjeka sa dobro smišljenom metaforom jeseni i lišća kao vrhunac prolaznosti jednog života.
Skladno napisana pjesma potajno skriva prolaznost života.
Gabrijel Barišić napisao je prosječnu pjesmu s ne puno emocija i neke posebne poruke a za koju ne znamo.
Ivan Lovrić napisao je pjesmu koju bi trebalo još dorađivati, izbaciti neke dijelove jer se pjesma lomi na dva tri mjesta… nema kontinuiteta.
Pjesma Biserke Vuković je pjesmuljak za one djetinjaste bilježnice Uspomena i po mom mišljenju nije za ovakva natjecanja.
Treba se ozbiljnije pripremiti za svjetsko natjecanje pjesnika i u punom sjaju predstaviti i sebe i svoju državu.
Pjesma Kristijana Modrušana je izvrsno složena i obećavala mi je veliku nadu u dobru pjesmu a onda na kraju jednostavno nisam razumio poantu. Pa je savjet da bez obzira koliko pisali nekome u spomen i vi kužili o čemu se radi… ipak nama čitateljima ostavite jasniju poruku… Ali do finala je puno obećavalo …
Pjesma mog dragog frenda Petara Šlat Černova nije mi, na žalost sjela… Pjesnik se mora odlučiti… piše li tekstove za glazbu ili piše poeziju… Ovo je natjecanje poezije i ova pjesma nije baš na vrhuncu da bi išla na ovakvo natjecanje..
Neobičan sadržaj pjesme Siniše Miljevića, pomalo nesređena u htijenju erotskog izričaja… Trebalo je na njoj još malo raditi..
.Pitka pjesma Ivanke Jularić – Ćulap o nesavršenstvu života i njegovom stalnom previranju pogotovo vezanim za ljubav.
Pokušaj ode o ženi Milene Čović blijedo napisano. Žena je moć i sama pomisao pjesme o ženi trebala bi pucati od emocija i snage.
Iva Pejković napisala je pjesmu o kolotečini života… njegovim očekivanjima i njegovim sada. Vrlo vješto nas vodi kroz priču i mislim da bi trebala uraditi dišpet… tako to pjesnici rade u zbilji …
Kako slagalicu rječi o riječima nam piše Valentina Filiopović. I istina je.. Riječi su jedno a djela drugo… hrabrost je jedno a neizgovoreno je drugo
Dodatni član žirija I: DANJA GAŠPAR ĐOKIĆ
1. ANA NARANDŽIĆ odlična pjesma, teče lijepo, ritmično, možda malo previše genitivnih metafora, ali ne umanjuju vrijednost pjesme… iskusan autor koji zna što pjesmu čini pjesmom i poezijom
2. LJILJANA LIPOVAC pročitala sam pjesmu i ima u njoj nešto, ali sam odustala od vrjednovanja pjesme kao poetskog izričaja, nakon “jeli je” u drugom stihu i apostrofa kod riječi u kojoj apostrof nije potreban…kolač smo JELI, ali se pitamo JE LI, a tu je ono naredno JE sasvim nepotrebno… elementarno nepoznavanje gramatike i pravopisa
3. KATARINA PAHLJINA ponavljanja u pjesmi mogu biti odličan “zahvat” kad se upotrijebe kvalitetno… u ovom slučaju to je nekako previše i cijela se pjesma svodi na preispitivanje, a to pitanje na kraju pjesme je suvišno i pokvarilo je cijeli dojam pjesme… inače, pjesma ne nudi ništa novo, originalno, što već nismo pročitali, čuli… prosječna pjesma
4. STEVO LESKARAC odlična pjesma, školski primjer kako se piše sonet, metrika odlična, rima nenategnuta i sjajna…iskusan autor sa još jednom uspješnom pjesmom
5. MLADEN CRNKOVIĆ pjesma na nivou nižih razreda osnovne škole, rima nategnuta i umjesto da rima bude ukras pjesmi, pjesma je podređena rimi, kako bi rekli neki: “sklepana pjesma po nametnutoj rimi”
6. SNJEŽANA BUDANEC priznajem, malo mi nerazumljiva pjesma, naročito u zadnjem dijelu… ako je gaze noge, znači više nije na stupu, da bi je prekrila neka nova osmrtnica… osobno mislim kako bi izbacivanjem tih nogu i lijepljenjem nove osmrtnice pjesma bila efektnija, a naglašavanjem da je riječ o osmrnici u zadnjem stihu, mada je to vidljivo u naslovu, pjesma je izgubila na ljepoti
7. BORIS KVATERNIK odlična pjesma autora koji inače ne zna napisati lošu pjesmu… ovdje se naprosto nema što komentirati osim reći ODLIČNO
8. DINO HALVADŽIĆ pjesma je lijepo zamišljena, ali je rima promašaj, mislim kako bi pjesma bila uspješnija da je slobodnog stiha, ovako je vezala pjesnika i nije dobro iznesena do kraja
1. MILAN ČORAK odlična pjesma, metrika i rima su sjajni, tematika također… bez ikakvih primjedbi
2. MILICA LESJAK lijepo zamišljeno, ali se autorica pogubila u samom kraju pjesme…istina je kako svaka pjesma nije poezija, ali moglo se ovo i bolje uobličiti
3. TEREZIJA FLEGAR još jedna pjesma koja je podređena rimi, nimalo dojmljivo i upečatljivo
4. JOSIP ŠAFRANEC ovo bi bio jedan lijep zapis iz dnevnika, nikako pjesma
5. JASNA ŠEMIGA PINTARIĆ lament nad jednom ljubavlju, ali prepun patetike, a to ne volim u pjesmama… uz to, ništa novog pjesma ne pruža, ništa originalnog
6. ĐURO DUGALIĆ ima ovdje svega i svačega nabacanog iz čega bi se mogla napraviti odlična pjesma, no ta nabacanost je istovremeno i pretrpanost koja čitatelja guši u neprohodnosti do kraja
7. LELA VUČKOVIĆ motiv odnosno tematika često korišteni u pjesmama, ništa novo nema što bi nas oduševilo…sve je korektno napisano, ali bez originalnosti
8. GABRIJEL BARIŠIĆ pjesma je korektna, ali na mene nije ostavila neki veći dojam, očekivala sam više…ima lijepih momenata, ali su se oni izgubili u prosječnosti
9. IVAN LOVRIĆ interesantna pjesma, ovdje je rima sasvim uspješno korištena da naglasi emociju…baš interesantna pjesma
1. BISERKA VUKOVIĆ jedan uobičajeni pjesmičuljak kojeg sam nebrojeno puta pročitala, možda malo drugačijim riječima, ali ništa, ništa novo nisam pročitala, što već nije poznato…nedostaje originalnost i u ideji i u motivu i u realizaciji
2. KRISTIJAN MODRUŠAN interesantna pjesma i dobro iznešena do kraja…sviđa mi se
3. PETAR ŠLAT ČERNOV sasvim prosječna pjesma koja me nije ničim oduševila
4. SINIŠA MILJEVIĆ interesanta pjesma, spretno poigravanje riječima i slikama…sviđa mi se, mada je moglo biti i bolje izneseno
1. IVANKA JULARIĆ – ĆULAP nakon prve strofe koja mi se učinila lijepom i obećavajućom, ostatak je bio razočaranje…
2. MILENA ČOVIĆ pjesma koja mi nije pružila ništa, niti ostavila neki trag u meni…maleni zapis duše i ništa više
3. IVA PEJKOVIĆ ova pjesma ima u sebi lijepih momenata, sviđa mi se što je pisana dijalektom koji je meni blizak i odlično se uklapa u pjesmu…ima u njoj nečega, ali ne dovoljno da bi bila poezija
4. VALENTINA FILIPOVIĆ pjesma je naprosto pretrpana riječima: – riječi i papir…to ponavljanje kvari utisak kod čitatelja…uglavnom, ništa novo i ništa posebno
Dodatni član žirija II: LELA ZJAJO
ANA NARANDŽIĆ – Pjesmu autorice IZMEĐU RAVNODNEVNICA, morala sam pročitati nekoliko puta kako bih shvatila bit. Događanje radnje u sobi bolesnika koja je tamnica zdravih misli i zdravog tijela i prozor je ono jedino što oči mogu vidjeti. Sve ostalo je misao, osjećaj, težina … koliko i težina ovih stihova koji su izvanredno ukomponovani u predviđenu temu autorice. Svakako je ovo i jedan moralni osvrt na one ostavljene … jauk poete za ono što čeka bolesnog čovjeka i izgubljenu dušu. Teška pjesma no osjetih posebne momente i trud ove autorice. Poseban značaj u posljednjem stihu i zapravo objašnjenje ovakvih razmišljanja:
“Nerabljena jutarnja toaleta
visi na vješalici u dnevnom boravku”
Veoma cijenim svaku emociju i ova pjesma me baš potresla.
LJILJANA LIPOVAC – Osjećaj za pravdu i dostojan kraj je ponukalo ovu autoricu da napiše pjesmu na tu temu. Međutim, ako krenemo od naslova koji postavlja pitanje i tokom cijele pjesme pitanjima prekida nit svojih misli , tad se događa da i čitalačka publika izgubi nit, pa na kraju to sve ispadne da se pitamo i odgovaramo umjesto da pratimo tok pjesme. Ne preporučam upitne rečenice u poeziji. Poezija je da se uživa u njoj, da nam srca zatrepere od unutrašnje ljepote dok pratimo tok misli pjesnika koji svojim riječima dotiče i naše misli i duše. Malo poetike, stilskih izraza, pokoja metafora i učinkovit kraj, pjesmi svakako donese veći značaj, a čitaocima ljepši ugođaj.
KATARINA PAHLJINA – Isuviše ponavljanja na isti način sa istim riječima, sa istim ponavljanjem tri tačke, koje i inače ništa ne znače, po mom mišljenju, pokvarilo je pjesmu. Lijepo je to smišljeno no sasvim pogrešno i prezentirano.
No, kad bi se poradilo na ovoj pjesmi, izbacilo to nepotrebno ponavljanje “Jesi li ti … taj”, pa čak izmijenio i naslov, pisan na isti način … možda bi se od ovih lijepih misli dalo stvoriti jedan ljepši ugođaj za čitanje.
STEVO LESKARAC – Vrlo lijepa poetska priča. Neću porediti Sergeja Jesenjina i Stevu Leskarca, ali u prvom momentu čitanja prve strofe, pomislih da čitam stihove Jesenjina. Kako je Jesenjih volio selo, život na selu i seoske događaje, tako je i ovaj autor posvetio veliki opus svojih pjesama upravo prirodi. Dakle, nametnula mi se misao da uporedim ova dva čovjeka.
Paralela izmeđi ova dva pjesnika, dakako, postoji, no ako se nekom učini nešto što podsjeća na nekog vrsnog pjesnika, onda je to znak da se i u Stevinim stihovima nalazi ono nešto specifično i vrijedno. Ja sam to osjetila i bila sam očarana mojim otkrićem.
Srećno!
MLADEN CRNKOVIĆ – Simpatični stihovi. Nekako su me baš raspoložili. No, uvijek mi se nametne pitanje na koje nikad nisam dobila konkretan odgovor : Zašto muškarci pišu pjesme u ženskom rodu i obratno?
U svakom slučaju, pjesma mi se dopala na neki način. Fino zamišljeno kako bi se ostavio dobar utisak, no da li će to biti dovoljno, ostaje da se vidi.
SNJEŽANA BUDANEC – Teška tema, teške misli autorice. Težak trag nakon čitanja, a ništa lično. Preporučujem vedrije teme. Osjetim potencijal ove autorice i vjerujem da bi sa lakoćom svoje pozitivne misli prenijela na čitalačku publiku. Da se primijetiti i da emocija upravlja Vašim umom, a to je za poetski izraz jako bitno. Srećno!
BORIS KVATERNIK – Tko imalo poznaje opus ovog autora, složit će se sa mnom kad kažem da njegovu poeziju treba znati čitati i na pravi način shvatiti. Inače bi u suprotnom to bio veliki hendikep za ovog autora. Izvrsna misao teče kroz BIJES i nemam dalji komentar osim da svaki put klonem nad svakim pročitanim napisanim stihom. No, moramo se povremeno prikloniti jednostavnosti ako želimo čitanost.
DINO HALVADŽIĆ – Nesređena pjesma u strofama. Druga strofa zvuči nedovršeno.
Pokušaj rime neuspio … jer rima nije u službi pjesme, nego obratno, što je ne opravdava.
Na prvi pogled pjesma tece bez zastoja, priča je ispričana, no ipak tu nedostaje pjesničkog ritma i nekog bljeska koji bi pjesmi dao novu notu, originalnost i jačinu.
MILAN ČORAK – Fina poezija, izvrsno smišljena i adekvatna rima joj daje zvučnost kakvu ovakva pjesma i zaslužuje. Sviđa mi se … Čak osjetim izvrsno snalaženje u poetskim vodama i onu finu poetsku dušu koja zna i kako doprijeti do očiju i duše čitatelja. Izvrsno!
MILICA LESJAK – Pjesmi nedostaje duše. Samo nabrajanje ličnih stavova autorice ne doprinosti vrijednosti. Žao mi je. Veoma cijenim napor autorice kad želi skrenuti pažnju na vrijednost svakog napisanog stiha, no stihu treba dati vrijednost da bi se tako vrednovao. Nekako je to sve nabacano da bi zvučalo dobro, originalno i pjesnički.
TEREZIJA FLEGAR – Fino napisana pjesma. Lični doživljaj autorice je originalnost koja je potrebna da bi se pjesma po snažnosti odvojila od ostalih. Djelimično joj je to i uspjelo.
JOSIP ŠAFRANEC – Ispričana priča. Interesantna utoliko jer nam je bliska u etapama. Iako, lijepo napisana, smislena … imam osjećaj da tu nedostaje malo emocije na drugačiji način. Lijepa su sjećanja, tople misli bi trebale da nas utople znalačkim izražajem. Na žalost, ispalo je više informativno nego poetično.
JASNA ŠEMIGA PINTARIĆ – Ako neko od autora na ovaj način ogoli svoju dušu i svoja sjećanja, onda treba znati cijeniti pokušaj da se prihvati ovakav način pisanja i izražaja. Veoma cijenim, no ovo sve mi je više ličilo na prozni rad ne vodeći računa da se u stihovima, strofama, mislima, redu događanja donese ono što se očekuje, zapravo.
ĐURO DUGALIĆ – O ovom autoru ne znam baš ništa. Ni ova filozofija u njegovoj pjesmi me se nije dojmila, a očito je da se nekom filozofiranju stremi. Možda je moje nerazumijevanje ovakvog stila pisanja samo moje, no to ne znači da mi nije dozvoljeno da za ovakve stihove kažem kako mi se ne dopadaju. Poeziju se mora shvatiti da bi se voljela. A, u ovoj pjesmi ne nađoh ništa što bi me privuklo da je čitam. Vrednovati pjesmu ovakvog sadržaja, dakle, ne bi ni imalo smisla.
LELA VUČKOVIĆ – Nostalgična i prilično nejasna pjesma. Nepotpuna i bez pravilne upotrebe interpunkcije ( ili djelimično što pokazuje neodlučnost završetaka stihova ), zvuči nepovezano i nekako baš jadno. Izdvojila bih posljednji stih koji je malkice zablistao pa se potpuno ugasio uz cetiri tačke koje bi trebalo da označe kraj pjesme. Ipak se trebalo odlučiti za jaču pjesmu kako bi se osigurao put u Finale. Konkurencija je prilično jaka i na to se trebalo misliti.
GABRIJEL BARIŠIĆ – I ovo je jedna interesantna pjesma sa interesantnom tematikom. Takodjer, upotreba interpunkcije djelomična što u velikom procentu umanjuje vrijednost pjesme. Ali, sam završetak pjesme je vrlo dojmljiv. Ipak, moglo je to mnogo bolje.
IVAN LOVRIĆ – Nezrela pjesma, duhovno nesređene misli. Iako, osjećam da bi se tu moglo dosta toga originalnog izvući kad bi se pjesma sredila na zreliji način. Preporučujem dosta čitanja i pisanja kako bi se dostigla zrelost u izražaju.
BISERKA VUKOVIĆ – Veliki nedostatak ove autorice je što stihove skraćuje na dvije do tri riječi što je nedovoljno da se izrazi kompletna misao. Iz istog razloga tok pjesme gubi nit i povezanost, nema ritmike, a o emociji da i ne pričamo iako, poznajući ovu autoricu i lično i preko njenog dosadašnjeg opusa, znam da ona svoje stihove govori sasvim drugačije nego su napisani. Sav svoj žar i htijenje da u publici izazove oduševljenje prenese to na najoriginalniji način koji sam u životu vidjela. Njeni stihovi su nevini i podsjećaju na njene slikarske radove naive, dakle, usko povezana dva talenta u jednoj osobi. Njeni stihovi su lijepi ali ovaj nedostatak, koji sam navela na početku komentara, joj umnogome kvari prvi utisak kod čitanja. Potencijal, inspiracija, toplina za poetiku njene duše nam govori da je u pitanju autorica koja svojim stihovima uljepšava našu svakodnevnicu no mora biti i svjesna da je konkurencija ove sezone veoma jaka i preporučujem joj da poradi na oblikovanju stiha, ritmici i da izbjegava pitanja u poeziji. Nema toga ili barem ne u onolikom broju koliko nam ih predstavi u jednoj pjesmi. Srećno!
KRISTIJAN MODRUŠAN – U prvi mah pomislih “šta je ovo”, no kraj pjesme je vrisak! Dobro zamišljeno, dobro urađeno. Voljela bih još ponešto pročitati od ovog autora.
PETAR ŠLAT ČERNOV – Još jedna Petrova pjesma, fina, ljubavna. Ne znam da li Evangelina zna šta je istina, ali je istina da i ovaj autor suviše često upotrebljava znake pitanja, odnosno upitnike u pjesmama što u ovolikom broju nije preporučljivo. Moglo je to mnogo bolje, Petre.
SINIŠA MILJEVIĆ – Nesređene strofe, nedovršene misli, djelimična interpunkcija što je smrt u poeziji. Ili je ima ili nema! Stvarno ne znam gdje počinje nova misao, gdje je kraj stiha, gdje početak. Moglo je to mnogo sređenije jer vidim da je autor inspirativno jak. Šteta. Ovo je mogla biti odlična pjesma.
IVANKA JULARIĆ – ĆULAP – Dobro osmišljeno, no nedovoljno posvećeno pažnje tempu, ritmu i cjelovitosti treće strofe. Također upotreba rime nije bila prijeka potreba jer je došlo do grebanja stiha. Ili da se bar upotrijebio kako valja. Posvetiti pažnju. Svakako da se radi o autorici koja ima smisla za poeziju. Obratiti pažnju na zareze … ima ih i viška.
MILENA ČOVIĆ – Zbog čega toliki uskličnici u strofama? Nepotrebno. Opaske u zagradama, također, nepotrebne ako stoje radi pojašnjenja stiha. Nema toga … gubi se tok misli. Pjesma nije loša ali nije me ni oborila sa stolice.
IVA PEJKOVIĆ – Dobra pjesma!
VALENTINA FILIPOVIĆ – Imam osjećaj da se autorica malo poigrala riječima i napisala pjesmu! Nije se vodilo računa o izgledu pjesme, o strofama. Isuviše površnosti i ne uloženog truda kako bi pjesma postala pjesmom. Loše postavljena interpunkcija odvlači pažnju na ionako nesređene stihove. Ipak se trebalo malo više potruditi.
PJESME DUELA
Cjelokupni duel možete pogledati na društvenoj mreži Facebook, gdje je na zvaničnom profilu Milih Duela predstavljen kroz nekoliko slika.
1. ANA NARANDŽIĆ 1949 CRO Zagreb
IZMEĐU RAVNODNEVNICA
U okviru prozora
Teku očne napetosti.
Kada popuste
Prolije se nebranjena tišina sobe
I namoči tepihe.
Boje, prebačene preko jesenske ravnodnevnice,
Zapetljale se u krošnje
I vise na natrulim peteljkama.
Žutilo krade zadnju zraku sunca,
Odlazeći prerano u smrkavanje.
.
U procjepu između jutra i večeri
Proviruje ostatak ljetnog dana.
Zelenilo, pritajeno u mahovini,
Otpušta klorofil
I njime oblači zimske snove.
Bolest, oblika vode,
Curi po rubovima stropa, niz zidove.
Uvlači se u ormare i rasteže odjeću.
Dani razodjeveni, s kostima koje žuljaju postelje,
Odgađaju dolazak proljetne ravnodnevnice.
Sivilo, kao taljeno željezo, peče kožu
Razapetu između šupljih rebara
I koraka koji se spotakao na prag boli.
Mirisi, iscurili iz džepova bijelih kuta,
Teku po hodnicima dviju ravnodnevnica
Nerabljena jutarnja toaleta
Visi na vješalici u dnevnom boravku.
2. LJILJANA LIPOVAC 1957 CRO Zagreb
POSTOJI LI DOSTOJAN KRAJ?
Što znači dostojan kraj?
Jeli je svakom biću karmom zapisan?
Pravedan?
Spokojan?
Bez osvrtanja?
Nekima je život udahnut’ u blagodatima,
a nekima u skromnosti i patnji.
Govore – pravda je za sve ista – lažu.
Nit’ je pravedna,
nit’ je spokojna,
nit’ bez osvrtanja,
nit’ imaju svi skromnosti,
a kamoli patnje života izdržljivosti.
Nit’ su za usporedbu radost i tuga.
Radi čega?
Ili pitajuć’ se – jesmo li baš sve kroz život morali?
Odjednom ste pred zidom istine
kroz njega vidite, i dobijete neočekivan udarac, poput šamara,
iza šamara promatra Vas bolno lice nepravde,
iza nepravde – bolnost duše.
Svjedok ste propadanja nestanka tijela,
propadanja nestanka uma,
nestanka dostojanstva.
Sve naučeno zaboravite, potisnete
iza datosti Sebe,
u dostojnosti kraja bivstva.
3. KATARINA PAHLJINA 1959 CRO Zagreb (Zaprešić)
JESI LI TI … TAJ
JESI LI TI
… taj
Što snove ćeš pretvoriti u javu
s oblaka … krila mašte
skinuti
spustiti nježno posrnulog anđela.
Jesi li ti
… taj
što traga za unikatom
harfom
kojoj ćeš dodati
nedostale žice
prstima dodirivati
izvlačiti najljepše zvuke
s nebesko – putenih visina.
Jesi li ti
… taj
koji zna kako se skuplja
preostali pelud s rascvale ruže
i nektar ulijeva u dušu.
Jesi li ti
… taj
koji je spreman strgnuti epolete
i biti običan vojnik na straži
čuvati, voljeti … posrnulog anđela
Jesi li taj?
4. STEVO LESKARAC 1963 CRO Zagreb
PTICA VEDRINE
Živahna se ptica javlja sa nebesa
U niskome letu ispod zvijezde sive.
Pamtim prvi treptaj sreće, vazda žive
Dok sićušne kapi sa perja otresa.
Okrajak je neba krilima dotakla,
I čestice zraka šuštave od svile.
Rado bi tišine šušanj izbavile
Sustižući sjenu koja se izmakla.
Ptici od vedrine perje podrhtava
U bojama koje postaju sve jače,
Na njemu se živa vatra presijava
Kao da je ovlaš dotaknula dugu.
Šareno se perje u prizmu pretače
Milozvučjem duha u nebeskom krugu.
5. MLADEN CRNKOVIĆ 1976 CRO Zagreb
DOBA KARNEVALA
Ljubila sam te jednog
Hladnog zimskog dana,
Ti si bio u kostimu
Kao što je Vrana.
Pamtim samo tvoje
Našminkano lice,
Tek dio kostima,
I ostale sitnice.
Pričao si meni
Da si ostao bez ljubavi,
I da je na zemlji
Ovaj život šugavi!
A ja sam tebi
Vjerovala slijepo,
I dok si me ljubio
Bilo nam je lijepo.
Nisam shvaćala
Što vidiš u meni,
Rekao si mi da si bio
Vjeran svojoj ženi.
Nisam te pitala
“Zašto više nisi?”
U daljini noći
Fašnik gori i visi.
S njime odlazi
Svo zlo ovog svijeta,
Kiša je zapadala
Ti hoćeš otići, šteta!
Puštam te da odeš
Shvaćam ti si šminka,
Koju kiša ispere,
I prema kom sam klinka.
Bilo mi je lijepo
Doba karnevala,
Bilo da sam klinka
Velika ili mala.
Svatko svoju masku
Na licu nosi,
Koga ljubiš ne znaš,
Možda saznaš tko si?
Vidjela te nisam
Nikada više,
Ali od tada volim
Fašnik i zimske kiše.
6. SNJEŽANA BUDANEC 1980 CRO Zagreb
OSMRTNICA
Zahvala je kao naljepnica
na rasvjetnom stupu
istrošena od vremena
isprana od kiše
počupana od vjetra
Lamata amo tamo
kao odrpanka
Nitko je više ne doživljava
Ne treba
Nikome zanimljiva nije
Sama je
Tiska se o stup
Zadnjim snagama
pokušava ostati
postojana
No odlazi na vjetru
promjenjivog vremena
i pada na zemlju
kao jesenje lišće
Tako sama i blatnjava zalijepljena u blato
dok je gaze teške ljudske noge
Još se neko vrijeme bori protiv stiska crnice
sve dok je ne razgrade
zubi nevidljivih zvijeri
Za sobom ostavlja samo krhotine
svog postojanja
zalijepljene na stupu
dok svijetlo pada
na zadnje tragove
njezinog postojanja
Ostaju vidljivi
sve dok ih ne prekrije
osmrtnica
7. BORIS KVATERNIK 1987 CRO Zagreb
BIJES
Naši su životi
Vječito propadanje-
Kopamo rupe
Posvećene neznanom
Bezdanu što proždire
Osamljeno biserje
Protraćenih dana.
Naš je jezik
Vječiti delirij-
Dani proživljeni
U nijemom buncanju –
Britvom izranjavani jezici
Pohotno palucaju,
Darežljivo razmjenjujući
Slinu, krv i smrt.
Bijesni mladi ljudi
Oštre hladne bajunete,
Slijepi, gluhi, nijemi
Za to da je njihov bijes
Skladno orkestrirana melodija
Koja poput otrova
Kaplje s račvastoga jezika
Plaćenika uramljenih
ekranom televizora,
Tog prozora u raj
Za stoku sitnog zuba.
8. DINO HALVADŽIĆ 1993 CRO Zagreb
SAN
Kapljice kiše na prozoru
ispisale su njeno ime
kapljice kiše na prozoru
jedne novembarske zime.
U tišini kao san, pojavila se snaga
kao sunce što budi dan
iz daljine prošaputa “bit ću tvoja draga”.
O čemu da zborim, kad već je kasno i moraš poć
ljepotu takvu ne vidjeh dugo, da li ćeš u san ponovo doć?
Pričaj, govori! – reče sad Ona
kako u ludom vremenu
doživjeti stotu
kako od zla razlikovat dobrotu.
Nešto iz sna kao da me budi
ili je sreća il’ zora već rudi.
Glas se jasan sad već čuje,
idi putuj, samo se bori
tko zna što nas čeka u novoj zori.
Vratila je osmijeh, nadu i sreću
donijela je života još punu vreću.
Dva slova na prozoru i dalje stoje i pričaju priču
žive, kao jedno dišu,
i čekaju novu novembarsku kišu.
1. MILAN ČORAK 1946 CRO Vukovar
ZVJEZDANO PROSTRANSTVO
.
Na prostranstvu nebeskoga svoda,
zvjezdana prašina svemir pozlatila,
od Danice zvijezde do Velikih kola
duž zvjezdanog neba trag je ostavila.
Kumova se slama prosula duž puta
zvjezdozlatnim sjajem ugasla je tamu,
sazvježđa na nebu sudbinu nam kroje
u zvijezdanom tragu svima zapisanu.
Nekom zvijezde pruže sreću i ljepotu
a nekom bogatstvo u zvijezdama piše,
nekom opet samo strasnu ljubav daju
osmijehni se zahvalno i ne traži više.
Sjevernjača zvijezda pravac određuje
nećeš nikad zalutat između planeta,
na noćnome nebu položajem zvijezda
skrivena je sudbina čitavoga svijeta.
Sa nebeskoga svoda plavetnilo čisto
natkriljuje naša prosunčana jutra,
mi smo ispod njega suncem okupani
a zvijezde su zapisale šta će biti sutra.
2. MILICA LESJAK 1950 CRO Čakovec
NA RUBU VREMENA
Ne moraš biti veliki pjesnik,
da bi pjesme pisao,
i ne mora tvoje ime poznato zvučati.
Pjesme se mogu pisati ,
van pjesnika,
van zbornika,
na kraju grada,
na kraju ulice,
na kraju života,
na kraju sebe.
Tek za koju dušu neshvaćenu.
Pišeš izvan velikih teorija poetike,
kad ugasiš titraj svih prezira u duši,
kad se nevin poigraš sa životom,
kad komadiće duše razdvojiš na one
koji su blistali, uvijek ispunjeni bili
i na one koji su na dnu života
neshvaćani ostajali tamo negdje
na rubu vremena.
Izdigneš bogatu iznemoglu starost,
udahneš joj vrijednost postojanja,
okitiš novim mirisima,
otjeraš s vidikovca trgovce što bi
sa sajma života samo grabili
i potražiš nešto il’ nekog, s kim ćeš
otkucaje vremena slušati.
U otvorenu poetsku dušu,
možda i spokoj konačno uplovi.
3. TEREZIJA FLEGAR 1963 CRO Varaždin (Sračinec)
PONORNICA
Ponirem poput rijeke,
ispod zemlje, u tminu.
Ponirem u dubinu
tražeći svoju tišinu.
Spuštena u hladnoću
u mračne špilje jutra.
Sakrivena pred svima,
dočekujem novo sutra.
Opet ću jednog dana
iz dubina se pojaviti,
širom otvorenog dlana
suncu ljubav izjaviti.
Padati u slapu niz stijenu
pa dalje tiho, smireno teći.
Pretvorena sva u pjenu
uz travnatu obalu leći.
Preskakati ja ću kamenje,
zaobilaziti sve što me priječi.
Ostavljati na putu znamenje,
pretvorit ću šum svoj u riječi.
U smiraj nekog tihog dana
poželjeti ja ću opet dubine.
Tada neće biti tako mračne
znajuć da me čekaju visine.
4. JOSIP ŠAFRANEC 1969 CRO Breznički Hum (Radešić)
JEDNOJ GENERACIJI
Bili smo djeca.
Djeca pristigla sa svih strana
na krilima snova, ciljeva i želja.
Bili smo djeca pomalo
zbunjena i preplašena
strahom od novog, nepoznatog.
Bili smo iz gradova, sa sela,
s planina, mora i ravnica.
Bili smo daleko od svojih domova.
Zaista, bili smo djeca koja bi se,
noću, kada Zagreb utone u san,
pokrivala preko glave i puštala suzu za majkom,
ocem, domom i rodnim krajem.
Stvarali smo svoj novi san,
vjerovali u njega,
vjerovali u još bolji svijet!
Gradili smo stupove prijateljstva,
rušili zidove naučenih predrasuda,
nismo poznavali ni rase, ni nacije.
Spoznali smo dva bogatstva –
bogatstvo života i bogatstvo prijateljstva.
Odrastali smo brzo, stasali.
Zajedno smo učili, prepisivali,
smišljali smicalice, bježali s nastave,
preskakali šiljate ograde
vojnog internata, kasnili iz grada.
Hvalili se ljubavnim uspjesima,
prešućivali neuspjehe,
namještali komade.
Naši su tragovi ostali utisnuti
u asfaltu zagrebačkih ulica.
Sjećanja naša, obasjana su svjetlima
Kaptola, Trga, Britanca i Griča,
tu su, u polumraku parkova,
na sjedalima zadnjih noćnih tramvaja,
pod krošnjama divljih kestena
u Ilici 256b.
Nosio nas je novi val, slušali smo Idole,
dok bi na košulju plavu
prišivali bijelo dugme,
gledajući Top Gun,
plešući uz Flaashdance
i sanjajući o Povratku u budućnost.
Bili smo ekipa! Najjača!
Prijatelji! Nesalomljivi!
Zapravo, bili smo braća.
Bili smo jedni drugima sve, dijelili sve,
posljednje pecivo, zadnji komad kruha
ili tek svježe pečene kestene
u prohladnoj jesenjoj večeri.
Živote smo svoje vezali
neraskidivim lancima,
toliko jakim da nisu pucali
ni pod naletima ratnih oluja,
vjetrova mržnji i nevremenima ludila.
Jednostavno. Postadosmo braća
za sva vremena.
Danas???
Danas smo isti, a drugačiji, stariji,
iskusniji i vjerujem bolji ljudi.
Svatko sa svojom prošlošću, sudbinom,
uspjehom i ponekim neuspjehom.
Danas smo rasuti širom
ovog okruglog svijeta,
u novim mjestima i
nekim novim ulogama.
Ali…
I dalje smo prijatelji,
braća za sva vremena.
A bili smo samo golobrada, nestašna
i velikim snovima ispunjena djeca.
5. JASNA ŠEMIGA PINTARIĆ 1971 CRO Bjelovar (Šandrovac)
OMČA
Odavna sam ti prestala pisati pisma
namirisana omiljenim parfemom.
Još tamo negdje zadnjih dana prošloga stoljeća,
sjećajući se davno izljubljenih proljeća
kad sve se činilo zapečaćeno jednom za svagda
i neuništivo u vremenu koje prolazi kraj nas.
Sasušena tinta i suza na mojem oku
svjedoci su da ovdje je jednom davno, kao u bajci,
živjela žena kojoj je bilo ime Ljubav.
Ona je živjela ljubav i disala ljubav samo za tebe.
Krvlju je pisala tvoje ime križajući dane na kalendaru
zavaravajući svoja jedvačekanja prepunjena nadom
koja je u samom začetku nosila prezime Uzaludnost.
Ulje na vatri i nož na otvorenoj rani, srce koje kuca samo za tebe
pljujući posljednje kapljice krvi po nijemim prolaznicima.
Uzalud prolazite, ljudi, okrećući svoje umorne glave na sporedni kolosjek.
To što ne vidite ne znači da se ne događa!
Ljubav umire sama krvareći na tračnicama ispod jurećeg vlaka.
To život prolazi. I ne ostavlja joj ništa.
Ni trag. Ni sjenu. Ni napisana pisma koja je odnio vjetar zaborava.
Moje je ime Ljubav i noćas krvarim sama.
Stružem sasušenu suzu nekada slanu, sa ispijenog obraza.
Nestalo je osmijeha na licu i zvonkog smijeha
iz vremena raširenih ruku koje uzbuđeno drhte hrleći tebi u zagrljaj.
Nekad si bio sav moj smijeh. I sreća. I svjetlost u tami.
Sad si bič kojim si nanosim bolonosne ožiljke na leđa
utrljavajući sol na ranu slaveći glupost
koju sam hranila svojim iznevjerenim očekivanjima.
Moje je ime Ljubav, a ti si moje uže koje stežem oko vrata
hvatajući posljednji dah prije konačnog odlaska.
I bio je smijeh. Nema ga više.
Vječna tama zavladala je nad gradom i omotala me poput mumije,
ostavljajući me bez daha u zrakopraznom prostoru.
Koprcam se sama i izdišem.
Izgubljene nade, zagubljenog osmijeha.
A nije sve trebalo biti tako crno, samo da sam ti nastavila pisati pisma prepuna svjetlosti.
I čežnjom da sam nastavila hraniti nadu, bez strepnje i suvišnih pitanja ogledalu.
Na cesti su se igrala neka druga djeca
i njihova radost odbijala se od betonskih zidova pothodnika.
Do mene nisu dopirala.
Gluha i slijepa, čekala sam da me netko drugi oslobodi.
Ti nisi stigao na vrijeme. Šetao si svoj osmijeh uspavanim gradom.
Doći ćeš, ali prekasno.
Neću te prepoznati u mrtvom gradu,
praznog pogleda, bezličnih očiju.
Neću te čuti u zaglušujućoj buci kako mi dozivaš ime.
Neću te voljeti jer davno sam ti prestala pisati. Ime mi je Zaborav.
I tužne su pjesme moja aura. Ubila sam ljubav.
6. ĐURO DUGALIĆ 1972 CRO Županja (Gradište)
KONTAKTILNI TREMENS
U razularenom sotonističkom mjuziklu što prilazi sve bliže i bliže,
Zubaričine natečene bradavice izmigolje i zagrizu u zjenice.
Iščupa komadić odlomljenog zuba, baci ga na pod YU-Tuba.
Uzoriti Klistir-efendijo…, dojkama nariče, … svrnite pogled na
Veličanstveno čišćenje androidovog auspuha. Uragan ponavlja
Refren heroinske dentale redukcije. Osmijehom se opirem.
U lebdozubnom krvavom tramvaju, susrećem Isusa i Alaha u
mahnitom analnom klinču. Kličem. Sise, sise, državu za sise, jer
pizda žulja a u šupku se uprlja. Zaraza se širi gdje sperma se ištrca.
Prikoljimo sutra. Sutra. Ispovraćajmo jutra.
Prepuštene liječničko-pjesničkom egotripnom prežderavanju, bujaju
bakterije samoće. Razdvojeni, obitavamo istovremeno ispred debela
Stakla, u svinutom prostor-vremenu na strijeli što leti. Dodirujemo se.
7. LELA VUČKOVIĆ 1973 CRO Koprivnica (Novi Grad Podravski)
JESENJA
Nebom plutaju laži
uokvirene, sedefaste, fine
a ti treperiš na vjetru
treseš se i drhtiš
dal’ od straha
ili dolazeće zime
Još juče bio si zelen
uživao u majčinom krilu
danas je krošnja opustjela, tiha
smežuran, žut i sam
čekaš red
na ovom jesenjem piru
I pitaš se dal’ to je vjetar
ili sudbine dah
što kida te i lomi
i ova kap što tijelom ti klizi
dal’ magle je trag
ili je to suza što nazire kraj
I padaš
i padaš
vjetar te nosi
a krošnje pjevaju svoj jezivi poj:
znaj sve je zatvoren krug
početak i kraj
sve što je bilo
i što treba doć’
iz pepala si stvoren
u pepeo ćeš poć….
8. GABRIJEL BARIŠIĆ 1975 CRO Slavonski Brod
ANĐEO
Stoji s druge strane rijeke
On može držati pijesak u šaci
Može ga i prebaciti u drugu
da ne izgubi ni zrnce
On može prelijevati vodu
iz posude u posudu
da ne izgubi ni kap
Kada smo blizu
gledamo se u oči
I vidim u njegovima kako je star
Vidim sve što on želi da vidim,
a ne vidim koja je njegova strana
Neki su zavidjeli ljudima, vidim
Oni mogu iz nas izvući najgore i najbolje
Možda si zaboravio,
reče anđeo
Možda si samo zaboravio
Da je gubljenje vremena
ne uživati u životu
Plakao sam na to, gledajući anđela
O, kakve sam imao predrasude
9. IVAN LOVRIĆ 1996 CRO Samobor
ZRCALA
Kada si tu, ja tonem.
Tonu moje misli, tonem sav u snove.
Samo primi me za ruku i pokazat ću ti kako zove,
kako zovu me trnci ispod površine kože.
Zaprati ovaj korak, kao da tvoje noge nisu tvoje.
Kao da ove stope nisu moje, kao da u dvoje hodamo kroz istu bol,
vodimo iste borbe. Ne zastajkuj, možeš, fokus smo jedne volje.
Želio sam biti… Poput tebe.
Da ne lažem kada kažem da višemu težim,
da rastem kroz svemir zato što želim, više ne veseli me ni dodir boje.
Moje ruke isparavaju na pomisao dodira osobe pored.
Slušaj me… I dalje želim da me prožme. Pogledi da ne bole,
tvoje oči mojima da zaplove, ovi glasovi da me ne bodre, ostani!
Molim te…
Slomi me, skini ove kore, kroz slogove čupam ove noćne more,
zar ne vidiš? Tvojim pogledom iskrojen sam. Ogoljen,
i odvojen od svega ali sam… Ovdje.
I kada zoveš me imenom zajedno izgovaramo slova.
Gledamo se, čekamo, bez odgovora.
Odaješ me… Tišinom izraza lica ja doznajem sve:
kroz tebe postajem – inače ne postojim, ne.
1. BISERKA VUKOVIĆ 1958 CRO Lovran
JEDNOG DANA
Jednog dana ću se vratiti
odakle sam i došla,
izdaleka.
ŠetatI ću livadama djetinjstva,
brati cvijeće pod plavim
nebom.
Tu smo se igrali kao djeca, sjećaš li se?
Mirisali travu, brali tratinčice,
ali srce tvoje premalo je bilo za nas
dvoje.
Noge su te odnijele dalje,
dalje od mene.
Da li je prekasno za povratak?
Tko zna?
Možda ćemo se naći
na malom vrhu života
što teče.
Ostale su neizrečene tajne,
skrivene.
Skriveni pogledi bit će sve,
što ćemo htjeti
jednom jedno drugom
dati!
2. KRISTIJAN MODRUŠAN 1984 CRO Pula
SVE JE NA PRODAJU
Tvoja kuća
krov
zidovi
pod od linoleuma i pločice
štednjak
svi kuhinjski elementi
primaća
LCD ekran od 30 inča
fotelje
stepenice koje vode u ništa
sobe
kreveti
sve plahte bijele i šareni uzorci
knjige koje si godinama skupljao
prašnjavi ormari
skupa s prašinom
ogledala
zamagljena i sjajna
kupatilo s tuš kabinom
i svi prozori otvoreni u proljeće
tvoje dvorište
trava i stabla
auto parkiran na trotoaru
zidovi koji opasaju dvorište
i ograde
što zastiru pogled
tvoji snovi
sve misli i sjećanja
riječi
rečene i neizrečene
djela
učinjena i zatomljena
emocije
sve koje si ikad izrazio
tijelo
srce
i mozak
krv, limfa i voda
puno vode
one koja je isparila u kupatilu
Sve je na prodaju
ja nudim, ti kupuješ
ja dam, ti uzmeš
ti se slažeš, ja pristajem
i iza nas
izvješen znak
na engleskom
Za Saleta
3. PETAR ŠLAT ČERNOV 1984 CRO Rovinj
EVANGELINA
Čuda su moguća
niz kičmu kad putuju,
do vrška prstiju
vode ka tvojima.
Naprasno smo stranci
u izvoru sveg obilja,
i sve što napravimo loše
o glavu nam se obija.
O sebi mi govori potiho,
možda si sita svega ko ja?
Evangelina, znaš li ti što je istina?
Jednom je premalo za slast,
da osjeti i ova koža što je strast
istinska i čista,
drugi put već tonem u očima
tvoje plavetne ljubavi.
Mnogi su te do srži takli
samo sam znao ja u tebi
prepoznati što je žena.
Evangelina, znaš li ti što je istina?
4. SINIŠA MILJEVIĆ 1989 CRO Rijeka
POGLEDAO SAM U NEBO
Prišao joj u parku
Blago s boka, postrance
I tek što sam prišao
Osjetio sam njezino isparavanje –
Miris crnoga opiuma
Kako odlučno hlapi s mladog i toplog tijela
Dok je ona
Zauzimala ozbiljno držanje,
Popravljala brinet kosu na glavi
I stezala tregere što su joj preko grudi
Slobodno hvatali kratke hlačice u struku.
Nismo dugo pričali i već sam na početku
Zaboravio kako se zove
Ta mala, brinetokosa, piccola bambina
S crvenim ružem na usnama
I osamnaest pjegica na licu
Koja primila me ispod ruke…
Odveo sam ju doma,
Viteški se pobrinuo za nju
Da ne bi stajala vani, sama na suncu
I da crni opium
Ne ispari negdje s njezinog vrata i ruku –
Rekla mi je tiho da ga vežem – crnog opiuma
I bila je veoma zahvalna što sam to učinio
Pa sam joj kasnije
Ispunio još jednu želju
Nakon što je kosu namjestila u punđu
I stegnula tregere što su joj preko grudi
Slobodno hvatali kratke hlačice u struku,
Rekla je ”molim te”
Popravljajući crveni ruž na usnama
A ja sam ponio kutiju cigareta,
Kućni ogrtač i svoje karirane papuče
Da bih ju izveo vani u šetnju
Na kratkom povodcu,
Tada sam još jednom pogledao u nebo.
1. IVANKA JULARIĆ – ĆULAP 1959 CRO Split (Suhi Potok)
KOROTA
Nek me danas
ničije ruke ne dotiču.
Danas samu sebe oplakujem.
Otrovne gljive u meni niču,
niti što vidim,niti što čujem.
Do jučer još,plesah na nebu
i vjerovah da cijeli svijet ljubim,
a danas samo još imam potrebu,
da spavam,da se nikad ne probudim.
Umorna sam da stalno,
igram drugu ulogu.
Umirem stalno i opet se rađam.
Jedan dan se prepustim Bogu,
a drugog dana,kamenjem ga gađam.
Zato me danas pustite na miru ..
Pokušavam oživjeti ono što nesta.
Danas sam među onima što umiru.
.Udovica sam umjesto nevjesta.
2. MILENA ČOVIĆ 1974 CRO Otok Brač
LJUBAV ŽENE
Ljubav žene
igra je svjetla
i sjene, čitaj
kada otvori zjene
Ljubav je jaka, plamti
u njenim rukama!
Mlaki i neodlučni
ovdje su na mukama!
Vuče te nevidljivim snagom
(nemaš izbora), umilnim glasom,
dušom što joj iz oka sijeva,
lakoćom hoda, ponosnim stasom.
Skupocjena je! Ne igraj se,
i ne povlači je po blatu!
Jer kakva je u ljubavi,
takva je i u ratu!
3. IVA PEJKOVIĆ 1984 CRO Zadar
IZBORNA ŠUTNJA
Zanima me koji je to bio dan, misec, godina,
kada sam propustila puštanje zmaja
i umisto bosih nogu i propuha
kreštavog ponavljanja
Ali-zašto-zašto-zaštooo
Jednostavno – zašutjela.
Dala bi sve na svitu
za informaciju o onom trenutku
kada smo posložile kućicu za Barbie i Kena
sve je bilo spremno kad – gle vraga!
Mi više nismo znale što reći;
kako se igrati.
Kako bi volila znati
Kada sam to prestala biti Pipi Duga Čarapa
i počela se oduševljavati
katalozima iz Lidla
čekajući da zakuva voda za kavu.
Što ti je?
Baš bi bilo dobro znati
Kada sam to usavršila interpretaciju
replike NIŠTA
Bilo bi odlično ako bi me netko uputio
Na vrime kada sam pospremila
jezičinu
u grlo.
Kada sam to doktorirala
na odjelu za ignoriranje
Kada sam se to zaposlila
U Ministarstvu mrtvih mačaka?
Neka mi netko objasni
Zašto se osjećam nelagodno prolazeći kraj izloga butika
u kojem sam probala veštu
a onda rekla prodavačici:
Fala vam lipa
Moram još samo malo pogledati!
A znala sam da se neću vratiti.
Bilo bi zanimljivo – što misliš?
Sada, ovaj čas,
nanizati šigurece oko vrata
raspustiti kosu
skinuti se sasvim gola
Pa opet juriti po svitu namazana
samo bojama dišpeta
4. VALENTINA FILIPOVIĆ 1994 CRO Sveta Nedjelja (Orešje)
RIJEČI
Lako je ispisati riječi na papir,
teže ih je izgovoriti
Riječi ostaju neizgovorene,
ostaju tek ispisane na papiru.
Isprepliću se riječi u mislima,
ostaju u dubini srca,
urezane u samu srž duše.
Lako je ispisati riječi,
a još ih je teže izreći.
U mislima jedno,
a iz usta drugo.
Teško je izgovoriti,
ali lakše napisati.
Riječi koje bi trebale nešto značiti,
biti dio naše povijesti.
Ostaju netaknute,
a mi.
Odlazimo.
Više o organizaciji Trećeg kruga pogledajte ovdje:
MILI DUELI
Made in Bosnia and Herzegovina
by Nermin Delić
Europe / Balkan Peninsula
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
Central Bosnia Canton
Jajce Town 70202
Sva prava zadržana. // All rights reserved.