Amna Mulić – Pišem, dakle postojim (Mili Dueli 2023 – Grand Final)

PIŠEM, DAKLE POSTOJIM

Ima dana kad se na moja krhka leđa,
imam osjećaj,
spusti sav teret svijeta.

Nešto me izbaci iz kolosijeka života.

Ja ne nosim kamenčić u cipeli-
ja po kamenju hodam.

Takav dan observiram iz jezgra grada,
(nebo sapire ono što je izašlo iz pandorine kutije)
a čovjek bježi i čuva se prevare.

Tako je ovdje kada kiša pada.

Skrenut ću s puta ako treba i hiljadu puta,
jer nisam od onih što vjeruju
da je pravi put pravo.

Od života najmanje što očekujem,
pokoja mračna ulica,
strmovit pad
i ispred sebe nepregledno brdo.

Ima nešto u meni što me podsjeća da sam živa,
time je ispunjena svaka žila
što se uliva u tkiva.

Da mi urade biopsiju našli bi u tragovima
ponosa, inata i ludila.

Pjesme nisu satkane od riječi;
to su pokušaji da ispijeni pjesnik doživi katarzu.

I dok mu se cijedi duša na papiru
on ne želi to da spriječi
sve samo da njegov lik drugi ne shvate kao farsu,
jer umjetnik bez ideje biva najjadnije bićeu svemiru.

Ali ja pripadam tim redovima;
od umjetnosti ne želim biti spašena.

Kao Sizif svoj kamen
ja guram sa životom naprijed.

Jer može li tišina biti ista nakon što jednom biva narušena?

Rođena sam 11.09.2002. godine u Sarajevu. Završila sam Srednju medicinsku školu Sarajevo i trenutno studiram na Fakultetu političkih nauka. Radim kao medicinska sestra. Bavim se fotografijom vec 4 godine aktivno, pored toga pišem, čitam i provodim vrijeme u prirodi.

Više je faktora koji utiču na mir u Bosni i Hercegovini, a među najaktualnijim, izdvojila bih ekonomsku situaciju.

Poezija može doprinijeti kao univerzalni fluid koji spaja ljude bez obzira na njihova obilježja.