Dominique Hecq – Šampanjska supernova, fleka (Mili Dueli 2023 – Grand Final)

🇦🇺DOMINIQUE HECQ
ŠAMPANJSKA SUPERNOVA, FLEKA

Zvjezdano svjetlo, prstenasto. Samosvjetlosni i termonuklearni zavoji u gnijezdu. Pucana svila. Živi taft. Ljestvice, perje, pahulje, krzno, koža. Rozikasto posvjetljuje protiv crnog neba. Implozija. Kompresija. Eksplozija. Spikule. Tvoje oči, crveno-oivičene, bole od gasne svjetlosti koja se gasi. Spektroskopsko pulsiranje rozih i crvenih tonova. Sporo vrtloženje karmina, grimizno, šeboj, crveno olovo, skerletno roza, fuksija, bebi roza, rđavi tragovi moždane tvari. Vrtlog oblaka vodonika, helijuma, ugljenika, neona, kiseonika, silicijuma. Uranjaš u sopstveno raskomadano tijelo. Uspon do površine. Hlađenje. Ponovno uranjanje, unutra-vani. Cvrkuti cvrčaka kroz tvoje tijeloumjetnostdušu, hladnoća karanfila. Udišeš tantrički dok ti treba antipiretik, analgetik, emetik. Pfffff f… Brza spora entropija. Stotine milijardi godina u tri male sekunde, ugašeno. Tri kovčega u zvjezdanom ozračju. Ne, doktore, ovo nije halucinacija. Ovo je pravo stvarno. Život ti izmiče. Cjevasta zvona. Crkvena tišina. Miris tamjana i crnog sunca. Svijet još uvijek vrti se, ne znamo zašto… Kontranote. Krivulja svjetlosti. Sutonski zraci. Zeleni bljesak. Treperi. Jedriš ispred vremenabezvremena u tamno kuvanje gravitasa. Zračiš sopstvenu toplinu. Raznesi se u sjajnom anti-antropičkom zvjezdanom tijelu raspršujući se s druge strane zatamnjujućih stepeni stvaranja, ljubičastog jezera, ultra-duboke ugljenosive nijanse. Asfalt Mrtvog mora. Zvjezdani prah, plutajući.
*‘The world’s still spinning round, we don’t know why’ (Svijet se još uvijek vrti, ne znamo zašto) i dio naslova uzeti su iz pjesme Champagne Supernova, benda Oasis.

Translated to Montenegrin by Anđela Turukalo Dabetić
…………………………………………….
Champagne supernova, taché

Starlight, annular. Self-luminous and thermonuclear coils in a nest. Shot silk. Alive taffeta. Scales, feathers, down, fur, skin. Pinkish brightening against the jet-black sky. Implosion. Compression. Explosion. Spicules. Your eyes, red-rimmed, hurt with gaseous light unlighting. Spectroscopic pulsation of pinks and reds. Slow whirl of carmine, vermillion, giroflée, red lead, scarlet pink, fuchsia, baby pink, rust-speckled traces of brain matter. Swirling cloud of hydrogen, helium, carbon, neon, oxygen, silicon. You plunge into your own dismembering body. Rise up to the surface. Cool down. Plunge again, inwardoutward. Cicadas scurry through your bodymindsoul, carnation-darnation chills. You breathe in tantric fashion when what you need is an antipyretic, analgesic, emetic. Pfffff f… Fast slow entropy. Hundreds of billions of years in three little seconds, snuffed. Three caskets in stellar atmosphere. No, Doctor, this is no hallucination. This is the real real. Life leaches away from you. Tubular bells. Church quiet. A whiff of incense and black sun. The world’s still spinning round, we don’t know why… Gegenschein. Light curve. Crepuscular rays. Green flash. Twinkle. You sail ahead of timenotime into the dark bubbling out of gravitas. Radiate your own heat. Blow apart in a brilliant anti-anthropic stellar body dispersing on the other side of the eclipsing pillars of creation, purple lake, ultra-deep charcoal shades. The Dead Sea Asphaltum. Stardust, afloat.
‘The world’s still spinning round, we don’t know why’ and part of the title are taken from Oasis’s song ‘Champagne Supernova’.